Danas sam mislila o porodu.
Iako je moj prvi porod bio potpuno prirodan i neomaetan osim činjenicom daje zadnjih dva sata dovršeno u bonici, jako s ebojim opet te boli.
Zasuzila sam kad sam se sjetila boli i one nekontrole, izgubljenosti u buri hormona i dopamina i svega....
Nadam se da će Bog opet intervenirati i da ću roditi divno normalno bez intervencija, kao i prvi put. Divne su babice pustile međicu da se raširi, Lidija je išla nutra van nutra van. masirale me, očuvale međicu... bilo je divno u stvari i bili su zbilja uviđavni.
No booooollll the pain!!!!
I kasnije je Riječka bolnica bila super. Babinjače su bile naporne ali sestre pune pune razumijevanja i pomoći - koliko su stigle.