Strah od dojenja drugi put

Pozdrav!

Mislim da ne trebam nikakvu podrsku jer mi je jasno da je strah kojeg imam normalan i ne mogu nista s njime uciniti....osim mozda podijeliti to s vama.

Dakle ovako ide prica:
Moja prica s dojenjem je jako bolna i prekrasna.

Pocelo je s katastrofom. Rodila sam u Vinogradskoj i cvrsto odlucila da zelim dojiti. Medjutim, nisam ze znala niti mogla izdojiti tijekom par dana u bolnici jer nisam pojma imala kako krvnicki to treba stisnuti...sestre su bile savrsene i brinule se za mene, izdajale me, pomagale mi... budile su me jednu noc svaka 2 sata i izdajale...jednom prilikom su bile dvije na meni, svaka je stiskala jednu cicu, a znoj im je kapao...ja sam se plakala i plakala....meni je ta trauma iz bolnice nesto strasno. Koji porod?!?! Porod je pisofkejk naspram dojenja....
Cak sam trazila da ostanem jedan dan duze u bolnici jer sam se bojala kaj cu ja doma s bebom...

Onda smo dosli doma i pocelo je drugo razdoblje katastrofe. Marta je htjela non stop cicu u ustima. Dojila je po 45 minuta, spavala s cicom u ustima....meni se to sve rascopalo, bolilo me, plakala sam na svakom podoju...zvala sam RODU valjda svaki drugi dan....
Ali bila sam uporna i nisam slusala "dijete ti je gladno, daj joj flasicu..."
Frka je prosla nakon 2 mjeseca....i pocelo je razdoblje blazenstva....
Dojili smo do 2 godine i 2 mjeseca - prestali jer sam ja morala uzimati kortikosteroide za astmu, ali da nisam, ko zna koliko bismo dojili - i uzivali u svakom trenu.

I sad sam opet trudna.
Od prvog dana - dakle od prije nego sam potvrdila da sam trudna - bradavice me jako bole. Boli me kad ih diram, boli me kad se tusiram pa mi mlaz vode dodje direktno na bradavicu...mislim, sve u svemu - BOLE ME.

Uuuuuzasno me strah kak cu ja to opet!?!?!
Mislim, znam da hocu kak sam znala i prvi put.
I znam da mogu jer sam vec jednom uspjela.
Ali opet prozivjeti sav onaj uzas...to je nesto cega se bojim vise nego icega na svijetu. Oooodmah potpisujem da mi porod bude duplo duzi i bolniji, samo da mi dojenje krene normalno....

Eto, znam da mi nemrete nist reci i da ja taj strah moram sama sa sobom rijesiti.
Bit cu iskusnija i znati da trebam krvnicki stisnut u bolnici i izdajati se...bit cu hrabrija jer cu znati da ja to mogu....bit cu smirenija jer cu znati da je to normalno....ali jooooooooooooooj......kukuleleeeeeee..... :cry:

Znaš sve i bit će ti lakše, bolje, bezbolnije i uspješno kao i prvi put.
Svejedno, RAZUMIJEM da se bojiš i mogu ti samo poslat zagrljaj.

kao prvo... čestitam na trudnoći :proljece

meni je prvi put iskustvo s dojenjem bilo slično ko tvoje (bolovi, ragade...), ali je zato drugi put bilo svršeno. bradavice su bile spremne i sve je bilo tako normalno i prirodno... eto to isto želim i tebi

Samo ti šaljem :hug

i nemoj se bojati.
Bilo je tako prvi put, ne znači da će opet biti tako. Za početak, preporučujem Aventovu izdajalicu. Ja nisam nikad uspjela ručno izdojiti baš ništa, a imala sam mlijeka za još dvije bebe, izdajalicu sam koristila od trena kad sam osjetila da mlijeko nadolazi i bila mi je najbolja prijateljica prvih mjesec dana.Nikakvih problema s dojenjem nisam imala, ali izdojiti se ručno mi je SF.Probaj, možda ti bude tako lakše.

i ja sam s prvim djetetom prošla skoro kao i ti, i isto nisam odustala i kad se dojenje ustabililo sve je bilo super. s drugim i trećim djetetom problema nije bilo. dojenje je odmah krenulo i više nije bilo dugotrajnih podoja. kod mene je situacija da uvijek kad su mi malci primili desnu ciku, osjetila bi užasnu bol koja bi trajala par minuta pa nestala. i sada dok dojim svoju treću bebicu isto se događa. al sve se pretrpi. nemam ragade, nego mi se čini da je neki splet živaca ili štatijaznamšto blizu površine bradavice pa me zato boli. nekad si pomisli, ma da mi netko drugi nanese takvu bol samo jednom, momentalno bi ga nokautirala. al za svoju bebačicu sve podnesem.
tajana5, čestitam ti na trudnoći i želim ti da sve s dojenjem prođe super, ipak s drugim djetetom sve je lakše! :mah

Meni su prvi porod bradavice bile živa rana,dobila bakteriju,vrištala pri svakom podoju.Dugo vremena si uopće nisam mogla ručnikom obrisati prsa.Sada dojim drugu bebu,bradavice mrvicu bile iziritirane početkom,poslje sve pet.One se očvrstnu,i svako dojenje je lakše i bezbolnije!

HVALA VAM CURE.
Super je cuti da je drugi put lakse. I hvala onim curkama kojima je drugi put bilo isto ili teze, da me nisu jos vise prestrasile. :lol

Ja mislim da sam usavrsila rucno izdajanje. U bolnici su mi donijeli Aventovu izdajalicu i probali smo s njom i glavna sestra je odmah rekla da meni to nikad nece ici s tom izdajalicom i da se uzdam u ruke... Curi koja je bila u sobi sa mnom je super islo, pokazali su joj kako i sve je curilo, a meni ni jedna jedina kap nego samo krvnickim rucnim stiskanjem....to govorim za one prve pocetke, poslije bi vjerojatno i meni islo, ali sam se vec naviknula na rucno pa nisam ni kupila izdajalicu.
Sad sam si posudila izdajalicu od frendice i vec me ceka da ipak probam drugi put s njom.
Vidjet cemo.

:mah

što će ti izadajalica?

I sad sam opet trudna.
Od prvog dana - dakle od prije nego sam potvrdila da sam trudna - bradavice me jako bole. Boli me kad ih diram, boli me kad se tusiram pa mi mlaz vode dodje direktno na bradavicu...mislim, sve u svemu - BOLE ME.

Normalno je da te bradavice bole na pocetku trudnoce jer su tad jako osjetljive.. Ja sam dojila tad i nisam ni znala da sma trudna i uzasno us me boljele bradavice a kasnije se pojavila i neizdrziva nelgoda dok bi J. dojio.. Vec u 2. i 3. tromjesecju nisu mi vis ebile toliko osjetljive. Kolostruma je bilo i prije poroda a i mlijeko je doslo skoro odmah nakon 2. poroda (kod prvog dojenja nam je trebalo 3 dana da se pojavi.) i bebac je super prihvatio cicu i sve je islo super-glatko.. Vec su cice bile razradjene i vjerujem da ce i kod tebe biti isto.

Tajana, iskrene čestitke na trudnoći.
Bravo, bravo i bravo na upornosti i 2.2 godine dojenja.
Svaka čast!

Želim da ti porod i dojenje budu pisofkejk.

što će ti izadajalica?

Pa znas kaj Eli, vise - za svaki slucaj.
S prvim dojenjem sam se toliko namucila i toliko izdajala rucno u nekakve zdjelice, lavabo, kadu...izdajalica mi se stvarno cini jednostavnija...

A osim toga, mislim si spremit mlijeka tako da bebici tata moze dati flasicu mlijeka ako Marta i ja odemo nekamo same.

Nije mi bio problem ne odvojiti se od Marte nikam do 6 mjeseci, ali sad bih se unaprijed osigurala da mogu ako bude potrebno... Ma ko zna kak ce biti, Marta nije ni htjela flasicu s izdojenim mlijekom, ko zna kak ce ova bebica, ali drago mi je doma imati izdajalicu, pa ako bude islo super, a ako ne, nikome nista. :dunno

ok, ali prvih mjesec i po probaj samo dojiti, makar i bebicu vukla u šetnje sa martom.

i ručno izdajanje ne bi smjelo biti krvnički. ako imaš loš ld ugrij sise pod tušem, dobro se nagni naprijed, nek ti muž nabavi syntocinon (po potrebi, ne kupovati unaprijed jer mu je kratak rok trajanja). što prije bebu staviš na sisu i što je češće stavljaš manja je šansa da dođe do zastoja. iz iskustva, mali nepopularni savjet - ne puštaj bebu da spava sa sisom u ustima. može sisati kad god želi, i svakih 15 min, ali ne spavati sa sisom. tako se možeš bolje odmoriti i sigurnija si da je beba jela.

a i problem je inzistiranje na izdajanju kod pocetne prepunjenosti dojki, koje nisu prepune samo mlijeka, nego su natecene zlijezde, limfa itd. i treba samo malo kupusa da se to sredi. i beba. nista izdajanje

sjecam se veceri kad mi je nadoslo mlijeko, isuse, dojke tvrde kao kamen, vrele, crvene, ogormne. a bebe taman odnijeli. veli mi sestra, to cete morati izdojiti, i vrti glavom. aha, velim ja

kad je otisla, izvadila sam kupus, stavila oblog dva sata. poslije odspavala. ujutro su bile tvrde, ali ne vise tako bolne, donijeli su malca, on navalio. i sve ok.

eli - ma naaaaravno, prva dva mjeseca se sigurno ne mislim odvojit od bebice, ali od Marte se nisam mogla 6 mjeseci odvojit jer gospodjica nije htjela flasicu, tek kad smo poceli s dohranom sam se mogla maaaalo odljepit - ono na sat vremena, wau....
i za spavanje na cici, a znaaaaaaaam sve to, znala sam i s Marom pa sam opet ukakala stvar....ali gle ovo: beba place, probas ju utjesit nosanjem, tapsanjem, ne ide - stavis bebu na cicu, ooodmah se umiri, malo cicka, pocne drijemat, ti vadis cicu - uaaaaaaaaauuuuuu, dobro, dobro, vratis cicu, povuce pet gutljaja, umiri se, zadrijema, ti vadis cicu sad malo kasnije kad mislis da je zaspala, ali uaaaaaaaaaaaaaa.....e pa tak ti je meni bilo. Po sat dva takvog nacicavanja. I kak onda ne bum ovaj put dudu varalicu i u rodiliste ponijela?!?!Ma ne bum, ali najradije bih jer nakon mjesec dana beba vise neceeeee dudicu, ne, neeee.....

ivana - ovo kaj pises mi je :shock:

Tak je tocno meni bilo - cice tvrde ko kamen (preeekrasne btw

u zivotu ljepse sise niste vidli dam se kladit

), crvene, Marta nekaj odmljacka, ali nema jadna kaj i ja ostanem sama s tim kamenjem.
I onda su sestre navalile na mene i cijedile mi kap po kap van iz cica....i onda je pocelo nadolaziti u mlazovima tek nakon kaj su me jedan dan i jednu noc cijedile....u biti, mozda je tek onda nadoslo kako treba, a ne da su one to proradile...
Isuseeee sad me jos vise strah!
Kaaaak cu ja znat jel mi to doslo mlijeko i zastopalo se unutra kak su mi sestre rekle u bolnici ili je ovo kaj ti pises i mogu si pomoci kupusom?!?!
Ja sam isto jednom koristila kupus, spasio me, negdje s Martinih 4 mjeseca...tak da bih ga ja bez problema furala u rodiliste, ali kako cu znat sto je razlog tvrdih, vrelih, crvenih cica?!?!
Evo, i kak da onda budem mirna? Pa saaaaaad mi se gace tresu vec, a kak bu tek kad rodim.... :cry:

Bok, evo nas sa istom storijom.

I mene je bilo jako frka drugi put, pogotovo jer sam rodila na carski nakon 2 mucna dana pod dripom i
mali je jednostavno bio prevelik za van...4200 gr.

U pocetku nisam imala samopouzdanja, bocicu pri ruci za svaki slucaj...al, znas sto je najbolje..

dozvoliti bebi da si sama regulira proizvodnju mlijeka.

meni su tako malene i mekane d ane bi vjerovao da time dojim bebu koja je sa 5 mj. imala
9 kila....i dalje sve do sad skoro 6 mj...smao dojimo, i nije mi jasno kako ima dosta, al izgleda
da ima...on si sam regilira, koliko pocica toliko cica napravi....nikad nisam izdajala jer to samo
cice zbuni i misle da bebi treba jos, pa je previse, pa zastoj, pa onda pad i pomanjkanje...itd..

Imali smo dana kad je bilo previse jer je isto bio na cici bas cijelo vrijeme ali bilo i dana kad nije htio
zbog kakice...pa je pala prozivodnja..ili umor od posla itd...ali sve se to izregulira u roku 2-3 dana i treba
samo vjerovati u sebe, bebu i biti opusten.

Sto manje pricaj ljudima oko sebe, jer neki jedva cekaju...za "dobronamjerne" komentare..

Sve dobro, sretnu trudnocu i uspjesno dojenje !! I samo vjeruj u sebe i bebaca, i bice OK :proljece