Ja i dojenje

[Webmama]

Kako ste same razmisljale o dojenju prije nego ste rodile?Odmah sam znala da cu dojiti i aktivno sam se pripremala za to. Knjige, internet, tecajevi...Htjela sam dojiti sto duze, ali nisam puno razmisljala o tome, kad dodje dodje...Htjela sam dojiti, ali sam stalno bila u strahu kako cu to izvesti...Nisam uopce razmisljala da li hocu ili necu.Nisam htjela dojiti (iz nekih razloga - kojih?)Show results <i></i>

[bojana]

1. put: moji stariji necaci uglavnom su bili kratko dojeni, ni sama nisam bila dojena, cinilo mi se da je hranjenje bebe na bocicu najprirodnija stvar... Osim toga muz i ja smo jos studirali i dogovorilli da cemo nekako podijeliti obaveze oko hranjenja ... bocicom, naravno . kad se sin rodio (prije 8 god.) odjednom se kod mene sve okrenulo (a i procitala sam u medjuvremenu ponesto, nazalost oskudno... ), pocela sam shvacati sto znaci dojenje i koliko je ono malom stvorenju vazno...Tako da sam ipak dojila, koliko god sam mogla i znala <
>2. put: znala sam da cu dojiti i htjela sam dojiti, ali sam bila u strahu kako ce to ici... A islo je oko 2 godine <
>3. put: odmah sam znala da cu dojiti i aktivno se pripremala za to... naucila (i ucim ) stvari koje sam trebala znati puno ranije... <i></i>

[† RLmama]

Slično kao i bojana, s tim da prvo dijete nije završilo na bočici jer je meni bilo normalno dojiti pošto su nećaci koje sam gledala dok sam rasla svi bili dojeni...<
>Za drugo sam isto bila malko u strahu.<
>Za treće se aktivno pripremala.<
><
>Pa sad ti glasaj <i></i>

[Dada]

muž mi je donio sa posla neku knjižicu od Unicefa o dojenju, pravilnom postavljanju na prsa, a pisalo je i da nije bitna veličina grudi za dojenje što me je jako ohra
ilo (jer imam 2 aspirina a sad sam kao Super Silva). Medjutim, ovo je najozbiljnije, da nije bilo Foruma i onih stvari koje sam pročitala ovdje, ne vjerujem da bih dojila nakon povratka iz bolnice. Znala sam da mlijeko ne može biti vodeno, preslabo, znala sam za izdajanje, kupila sam Aventovu izdajalicu (450 kn, puno ali bila sam prisiljena jer do najbližeg Getroa moram napuniti rezervoar, a do DM-a preći državnu granicu). Znala sam da se sve što se dogadja samnom i Karlom i našim papanjem može smatrati normalnim. E jesam ga ugnjavila. Da skratim priču, bila sam načitana, nafilana informacijama, tu je Internet, Forum, news grupa hr.alt.med, časopis "Bebe" i sve što mi je došlo pod ruku. <i></i>

[Dabilly]

čitala jesam, ali mi je najjviše pomogla šogorica, kuma i moji nagoni <i></i>

[folne]

Kad je Filip imao 2.5mj i bio jako bolestan, a moje
adavice u živim ranama urlala sam ko konj i rekla da ću ga dojiti bar do 4mj. pa makar me ubilo. Ta 4 dogurala su do 18, a i duže bi da prisilno nisam morala prekinuti dojenje. S Karlom sam mislila kako sam turbo iskusna, a i prekid dojenja je bio samo 6 mj i to će ići ko po loju. Al eto prevarila sam se, pa sam ga prvi mjesec morala i nadohranjivat. Kriza je prošla pa nam je sad super i sve štima. Zato vrijedi ona Nedina "Kad odustaneš, izgubio si!" <i></i>

[gita]

Dojila sam punih 15 mjeseci, prvih mjesec,dva bilo je malo naporno, ali poslije je bilo super. Sretna sam što sam uspjela dojiti tako dugo, prekinuli smo jer mi dijete više nije htjelo, dosta mu je bilo, izgleda. <i></i>

[natasha32]

ja isto s dvoje djece dvije potpuno razlicite situacije, pa nisam glasala....<
><
>sa sinom sam bila mlada i naivna , htjela sam dojiti (ne sjecam se zasto, valjda instinkt), ali se nimalo nisam pripremala jer sam mislila da to ide samo od sebe - i dojila manje od 2 mjeseca, uz ogromne probleme i bez icije podrske i pomoci.<
><
>za ovaj put sam se pripremila (kao i za porod) kao da se spremam u svemir , i dojim bez velikih problema od prvog dana evo vec skoro 14 mjeseci<
><
> <i></i>

[Goga 19]

Mihi je skoro 13 mjeseci. Još ciculira 4-5 x dnevno i oboje smo sretni i zadovoljni. Spremam se dojiti bar do proljeca ili ljeta i onda odmor. Moram si malo dotjereti organizam prije druge trudnoce... <i></i>

[Buhtlica]

Znala sam da cu dojiti, a pripremala se nisam previse. Malo je u pocetku bilo naporno, Zitica je stalno papala, ali rekla sam sama sebi da cu to izdrzati jer je to najbolje za nju. I tako je sada sve super. Ona ima 4 mjeseca, i mislim ju dojiti dokle god budem mogla i dok god ona bude htjela papati. <i></i>

[lunahor]

htjela sam dojiti ali je bilo nemoguce, mozda da je bila jedna beba ovako <
>dojila sam mjesec dana al da sam znala prije kaj sad znam sumnjam da bi i toliko.<
><
>trudila sam se zadrzati mlijeko radi njih ali je meni to bilo uzasno naporno psihicki <
>dojila sam ko u preporuci pedijatra, prvo sisa pa bocica, umjesto da sam navece davala iskljucivo bocicu a po danu kako kad ,sisu. ovako je bilo strasno naporno dok nisam na kraju kolabirala i fizicki i psihicki <
>kad sam se pocela izdajati bilo je vec puno lakse! <
>stvarno je koma dojiti dvije bebe <
>moj dan vam je izgledao ovako;<
>prvo u 8 dojim lunu do 9 , pa krenem zaru od 9-10, premotam jednu pa druu, pa opet iznova i tako do besvjesti! <i></i>

[mama lav]

ja sam iz one grupe koje su kao buduce mame mislile da je porod vrhunac i kad on prodje da je sve super. tako da nisam uopce ni razmisljala dalje od poroda.<
>a onda potpuno nepripremljena na dojenje sam se nasla u cudu kada su mi grudi preko noci "narasle" za dva
oja i kada sam pocela provoditi svoje postporodne dana s "cicim stalno u ruci". izdajaj, masiraj, pokusavaj da beba primi cicu. ni nakon tjedan dana u bolnici (carski) nisam se mogla pohvaliti niti jednim podojem. to me je izludilo, ali sam rekla sebi da necu odustati. i onda malo, po malo uz puno podrske sa strane, te AVENT izdajalicu, kroz dva dana koristenja (vrijedlia je svaki novcic iako je bila tako malo koristena) ja sam uspjela. beba je pocela dojiti i krasno napredovati. ja sam bila toliko odusevljena sto je beba prihvatila cicu da mi nikada nije ni palo na pamet da mozda nemam mlijeka ili nesto slicno. nakon mjesec dana dobili smo 500 grama na pododjejnu tezinu, ali ja sam bila prezadovoljna i znala sam da ce iduci mjesec biti bolje i tako je i bilo. bolna
adavica me je pratila cijelo vrijeme, ali mene to nije smetalo.<
>a danas kada cekam drugu bebu znam da cu dojiti i da je to stvar oko koje se treba potruditi, da kod nekih od nas treba malo vise upornosti. <
>i jos nesto dojenje je stvar na koju sam najvise ponosna. znam da sam ucinila sve samo da moje dijete dobije ono najbolje sto moze- majcino mlijeko.<
><
> <i></i>

[Kris2]

Ja sam bila sigurna da cu dojiti iako se nisam pretjerano pripremala za to prije poroda. Sad su moje bebe skoro 4 mjeseca i ja jos uvojek dojim jedan cijeli o
ok, jedno izdajanje i po potrebi krpam rupe ( na stetu adaptiranog). Na zalost s blizancima mi je bilo nemoguce samo dojiti jer oni od pocetka zele jesti istovremeno. Tek sad ih mogu malo zaigrati, pa se strpe desetak minuta bez placa.<
>Inace meni je dojenje islo dosta prirodno, bez obzira sto mi je na jednoj dojci bila uvucena
adavica nakon poroda. (sestra u bolnici koja mi je trebala pomoci samo je rekla / nemogu vam oni uhvatiti tu
adaavicu, morate kupiti sesirice ...)Ali moja curka je 'razradila' obje sise i do odlaska iz bolnice desetog dana oboje su bili cijeli dan i noc s menom na dojenju. <i></i>

[ivastojan]

Nisam uopće puno razmišljala o dojenju, jednostavno sam to uzela zdravo za gotovo. Rodiš, imaš mlijeko, dojiš dijete.<
>Hvala Bogu nisam imala nikakvih problema u dojenju, a početne komentare tipa - slabo ti je mlijeko jer je mali stalno bio na cici sam već zaboravila. <
><i></i>

[Štefica Cvek]

-puno sam čitala topice s ovog foruma i to mi je najviše pomoglo - takvih informacija nema u priručnicima....<
>-a i MM mi je bio velika podrška<
>-a možda ima nešto i u tome što sam ja dijete dojeno do godinu dana što je tamo šezdesetihm za vrijeme intenzivne propagande umjetne prehrane bilo rijetko i što mi je pok. mama uvijek trubila da je to jaaaako jaaako važno <i></i>

[LedinaMama]

Uopce nisam razmisljala o tome da ne bih trebala dojiti. Ja imam dvije mladje sestre i
ata i mama nas je dojila dugo: mene godinu i tri mjeseca, srednju sestru godinu i dva mjeseca, najmladju samo 6 mjeseci (jer iz nekog razloga nije htjela), a
ata preko dvije godine. Zbog toga sam smatrala da je to normalno. <
><
>Medjutim, na pocetku sam imala toliko problema sa dojenjem (Leda u prvih mjesec dana nije napredovala ni grama, slabo je vukla, ostetila mi je
adavice, a i stalno je povracala) da bih uz sve 'savjete' sa strane sigurno prestala dojiti da nisam na ovim stranicama procitala nesto o tome kako je na pocetku tesko i kako 'nema loseg majcinog mlijeka'. To je i mene i Ledu spasilo. Jos uvijek dojimo i svima velika hvala zbog toga. <i></i>

[Maslacak]

Ne znam iz kojeg razloga sam u pocetku mislila da ja to mozda necu moci . Mama je dojila mene i
ata svega 3 mjeseca, sestru nesto duze, moja sestra je dojila najstariju necakinju godinu dana, srednju 3 mjeseca- isto nije htjela a najmladju jos uvijek doji (37,5 mjeseci).<
>Bojala sam se da beba nece prihvatiti mlijeko ili da ga ja necu imati- a o dojenju i produkciji mlijeka nisam znala skoro nista.<
>Na forumu sam naucila puno toga- ali onda sma rodila i u rodilistu me uhvatila panika- jer mlijeko nikako da krene. Zamisljala sam si da ce poteci mlazovi odmah nakon poroda. To se desilo tek 3. dan i za to vrijeme sam bila tuzna jer nisam imala mlijeka.MM me hra
io i tjesio kako ce mlijeko sigurno doci, pricao mi o kolostrumu a ja sma i dalje panicarila. Izgleda da ipak nisam znala dovoljno.<
>Julic je u rodilistu bio gladan pa je dobio glukozu- a ja sam bila zbog toga nesretna jer ne mogu prehraniti svoje dijete- iako sam ga stalno stavljala na grudi- ali on bi cim bi malo povukao zaspao.<
>I onda treci dan kad se napokon pojavilo mlijeko- Juli je imao poviseni bilirubin i stavili su ga cjeli dan na kvarcanje. Dokle sam se ja pored njega izdajala. Nisam uopce spavala u rodilistu od
ige.<
>Cetvrti dan su nas pustili kuci. Juli jos uvijek doji, adaptirano nikad nije ni probao- 6 mjeseci je iskljucivo dojio- nikad jos nije bio prehladjen, niti mu je nos curio, nikad povisenu temperaturu- lijepo napreduje.<
>Sad se smijem sama sebi koliko sma bila blesava kad sam mislila da ja to necu moci- ili da on to nece htjeti- cica mu je jos uvijek najomiljenija <
> <i></i>

[azaleja]

S dvoje djece imama dva različita iskustva. S prvom curkom se nisam pripremala, mislila sam da to ide spontano i uz mnogo problema, bez potpore da budem uporna i nastavim počela sam je dohranjivati već nakon mjesec dana i s 3 mjeseca je odbila prsa. Za ovu drugu mišicu sam čitala, čitala,....imamo krizice, uspone i padove svako malo, ali samo je na prsima a u ponedjeljak puni 5 mjeseci. Mislim da nam ide do
o. <i></i>

[jasmina 32]

Potpisujem mamu lav. Moje informiranje je islo do poroda. Sta sam mislila ne znam ali sam se ponasala kao da ce tu sve zavrsiti sto trebam znati. Ostalo majka priroda uredi i sama.. Srecom 2 prijateljice koje su rodile prije mene su dojile dugo pa sam vjerovala da to svi rade. Kako se za djecu uopce nisam zanimala drugih primjera nisam imala pa nisam niti znala da moze drugacije. Eto, ponekad je i neznanje korisno. Kako je poslije islo sam vec jednom napisala jer bez ovog foruma tesko da bih dojila do eto, prije 2 dana. Nase dojenje je potrajalo 21 mjeseci u pocetku je bilo suza zbog bolova, ispucalih
adavica, krvavih podoja, upala… a evo nocas i jutros mi se dusa kida jer sam pocela uzimati terapiju koja je nespojiva sa dojenjem, Dario place i mazi siku, meni oci pune suza i razmisljam kakvo je to prekrasno iskustvo bilo i tesko, jako tesko mi se rastati od toga. Dario 23/3/2004<i></i>

[ellagasparus]

imala sam jaku želju za tim i zato sam i dala sve od sebe i fala bogu dojila godinu dana (dojila bi i duže da nisam morala raditi) i to mi je najljepši period!!! <
>POGLEDAJTE ME!!!! <
> <
><
>I'M BACK!!!! <i></i>

[RitaZG]

Ja sam znala da cu dojiti , nije bilo uopce pitanje. Pripremila se jesam, sestre u rodilistu i vodilja LLL-a su mi puno pomogle tih prvih dana, imala sam podrsku MM,mame a i moja zlatica je bila pravi sisavac. Jedino nas je mucilo i jos nas muci sto moja sisavica ne otvara usta vise od
adavice pa je na pocetku bilo gadno dok se moje
adavice nisu navikle na to mucenje. Sad su ko dzonovi ali mi i dalje picimo sve u sesnaest i ne mislimo prestat do daljnjeg. <
><
><
><i></i>

[rjarak]

Ja sam mislial da je to super prirodna stvar i stvarno nisam ocekivala nikakve probleme oko toga. Kad se ispostavilo da moja beba gubi na tezini jer ja imam uvucene
adavice i ona ih ne moze izvuci, plakala sam kao luda. Sad doji preko sesirica i zadovoljni smo. Jest da bi bilo bolje bez njih ali to nam ne ide. <
><
> <i></i>

[RenataOS]

Sumnjala sam da cu moci dojiti blizance i kad smo saznali da ce jedna djevojcica biti rodjena bolesna odlucili smo pokusati dojiti obje a ako nebude islo onda samo nju. Pocetak je bio iznimno tezak, Katarini je dugo trebalo da savlada tehniku dojenja, pa su mi pucale
adavice. Nakon nekih cca 2 mj sve je nekako samo od sebe postalo jednostavno poput igre. <i></i>

[Lucy25]

Moje razmisljanje prije poroda: dojenje je prirodna, sasvim normalna stvar, naravno da cu dojiti ...<
>Par mjeseci kasnije: auch, zasto mi nitko nije rekao da to tak jako boli <
><
><
><i></i>

[dodoli]

Evo moram se i ja ukljuciti.Iza
ala sam opciju-nisam razmisljala iako to u stvari nije istina.<
>1.put:u glavi mi neka averzija bila prema dojenju, zasto, ali sam je pokusavala potisnuti i u kupovini stvari za bebu uopce nisam htjela kupiti bocicu u nadi da ce sve ipak biti O.K. Medjutim moje dijete dobije zuticu i stave je u inkubator s tim da tada nisu mamama dozvoljavali da doje (danas uredno idu i doje).Ja se izdajala po cijele dane-citaj kap po kap, (nije bilo ove blazene Aventove pumpice).Naravno da nakon 6 dana kad smo dosli doma,mlijeka vise nije bilo.<
>2.put dlucna pokusati jos jednom i molim Boga da dijete ne dobije zuticu.Dijete stvarno nije dobilo i uz manje poteskoce dojili od pocetka.Jedino sto u mene je uvijek bio manjak mlijeka uvecer pa smo dodali bocicu,ali evo izgurali punih 9 mjeseci! D-06/2000<
> L-09/2005<
><
><i></i>

[bibonja]

Prije prvog poroda nisam u biti pojma imala o dojenju,mislila sam ono das bebi ciku i ona papa a kad se najede pusti ju i zaspi.Aha,malo sutra.Prvih mjesec dana je islo super i onda su mi poceli prigovarati sveki i drugi da zakaj bebi ne dam caja,i tak malo po malo ,mlijeka je bilo sve manje dok dr.nije rekla da mu damo bocicu.Tek kasnije kad sam ja dosla na vas forum vidjela sam da postoje mame koje dugo doje svoju djecu.I bilo mi je zao naravno sto se nisam potrudila bolje informirati a ne slusati druge.Zato sam drugi put bila pripremljena i uz masu svakojakih problema nisam odustala pa je mladji sin ipak dugo dugo dojio.Hvala vam <i></i>

[Nada]

Ja sam prva i jedina u drustvu i obitelji koja doji (osim mame, svekrve, bake...). Nisam imala neku podrsku, nije mi je imao tko pruziti niti poticati me jer nitko nije bio osvijesten u tom smislu (jedino je moja mama prizeljkivala). Ali zato znaju sve prednosti adaptiranog. Molila sam se samo da izdrzim dva-tri mj., evo nas nakon 10 mj. i ne vidimo niti zelimo kraj... <i></i>

[leomama3]

nisam previse razmisljala o dojenju,s prvom bebom nisam uspjela,ali sam zato s drugom i sada trecom bez probleme dojila i dojim.obitelj mi daje punu podrsku i svi uzivamo u tome.MM kaze da mu nema nista lijepse od bebe na prsima Antonija-11.06.'00.<
><
>Vedran-17.04´02.<
>Andrej-15.07.'06.<i></i>

[Krumpirić]

citala,informirala se,ucila-streber sam<
>sad mi je drago jer dojenje u pocetku nije jednostavno i lako je linijom manjeg otpora posustat pod pritiskom okoline,pod boli i umorom.<
>Ko zna dokad cemo dojit,to mi je predivan dio majcinstva i mm se topi kad nas vidi <i></i>

[Julija29]

Citala samo Forum i tu sve naucila <
><
>Pitale me mame u porodilistu koje mi je dijete po redu (toliko nam do
o islo) - ja zbunjena ponavljala -prvo <
><
>Nikada nisam razmisljala u pravcu ne-dojenja, pored silnih ragada, bakterijskog mastitisa poslije 21-og dana ili sad poslije 16 mjeseci. Jana tako uziva u sisanju da bi bio grijeh prekinuti! Buba-Jana<i></i>