Nije mi baš drago što je moj topic na kraju postao platforma za diskusiju o adaptiranom mlijeku. Priznajem da sam eto nakon 3 godine pljuvanja po adaptiranom čak i ja razmišljala o kombinaciji adaptiranog i dojenja, ali to bi napravila isključivo da pomognem sebi a onda posredno i djetetu (jer mu ne treba izmrcvarena majka koja zbog tlaka i aritmije nemre mrdnut s kauča). Adaptirano je završilo u smeću, što ne znači da osuđujem majke koje se ipak odluče na njega (naravno pod uvjetom valjanog razloga a ne npr. iz komocije). Gombamo se eto dalje, dan po dan, tjedan po tjedan i znam da ovo razdoblje neće trajati vječno. Ja sam vjerojatno pogriješila što sam mu na svako kme uvalila cicu u usta, tako da je ova nastala situacija djelomično i moj vlastiti produkt, nije dijete krivo.
Krivo mi je jedino što ne mogu punim plućima uživati u majčinstvu nego tek ukradem poneki trenutak mira kad mogu stati, pogledati to svoje malo priljepče i zagrliti ga punog srca. Sve bi bilo daleko ljepše i lakše da on spava noć, odnosno da se budi 1-3 puta. Ovako nakon 5.5 mjeseci nespavanja mi je ponekad malo teže ujutro ali prevalimo dan.
Ja se isto nadam da ću se izvući bez lijekova... ako netko zna nekog liječnika homeopata ili nešto slično nek' mi javi na pp ili napiše.
Što ostaje- je činjenica da u našim bolnicama prepisuju ormidol rodiljama. Vjerujem kako propisane količine samo u tragovima prelaze u mlijeko bez nekog većeg utjecaja na bebin rad srca, no ako postoje alternativni lijekovi, možda bi prvenstveno oni trebali ordinirati drugačiju terapiju. :conf





