Griznja savjest i nedojenje

[tamara1981]

Ja sam jedna od onih koja je doista uživala u dojenju i bliskosti između mene i bebe u tim trenutcima,mlijeko mi je bilo odlično i sve je bilo za pet.Međutim,nakon mjesec i pol dana sam dobila trombozu i pošto sam morala piti marivarin nisam smjela dojiti(dobila sam bromergon za zaustavljanje laktacije)...prešli smo na adaptirano koje smo smatrali najboljim za njega,ali bih ja svaki put kad sam pravila flašicu počela plakati...bilo mi je teško što ga nisam smjela dojiti i ta svojevrsna depresija je trajala punih dva mjeseca dok nisam shvatila da je najbitnije da je dijete sito a ne dali sisa ili pije adaptirano mlijeko.To mi je utjeha jer on odlično napreduje i baš je vesela beba.

[Trini]

Uh, ja bih samo rekla - neka vas ne pere griznja savjesti ako ste dale sve od sebe, dojenje ne ide i ne ide, a beba HOCE piti na bocicu.

Moja je prica potpuno drugacija od svih ovdje napisanih. Ja sam uspjesno i dugo dojila svoje prvo dvoje djece, a tako sam pocela i trece (no, dobro, sa malim problemima tipa gutanje zraka i sl.). Onda sam se preko noci razboljela, malena je imala tri mjeseca. Morala sam pothitno prestati dojiti i poceti uzimati lijekove. E, tu nastupaju problemi jer moja curica nije htjela bocicu niti blizu sebi, a kamoli u ustima. Moje grudi pune mlijeka, a dijete vristi i place ... trebala sam poceti piti lijekove odmah, ja sam dva tjedna odgadjala jer nisam mogla podnijeti da mi je dijete gladno. Na kraju kad je popila prve ml na bocicu doma smo svi odahnuli. No na zalost ja sam sutradan zavrsila u bolnici i provela tamo mjesec dana s tim da sam dijete uspjela za to vrijeme vidjeti jedan put

Prema tome, ne opterecujte se ako vam je dijete sito i zadovoljno. A sve komentare precujte.

[leonardaj]

Ja nisam imala nikakvih zdravstvenih problema, a prve dvije cure nisam dojila, zbog neznanja i krivih savjeta iz rodilišta.
Bio mi je bed punih mjesec dana.
Jednostavno sam se prestala opterećivati sa problemom kojeg nema.
Treću curu dojim, ali mi nije palo na pamet nabijati na nos frendicama koje ne doje.
To mi je nisko.

[mrava]

Nisam znala da već postoji ovakav topic, pa sam otvarala svoj (hvala moderatoricama na pomoći) i samo bi se htjela svim curama zahvaliti koje su me utješile jer se nisam stigla na svom topicu zahvaliti.

[krizanka]

ja sam prvo dijete dojila smo mjesec dana i kad mi je pao na težini, odmah sm mu dla adaptirano bez grižnje savjesti. samo da on bude ok. sad sam drugo dijete dojila dva i pol mjeseca, lijepo je napredovao, dobivao na kilaži, ali je sisao svakih sat vremena. počelo me je to opterećivati i po danu i po noći. uspjela sam izdajati oko 120 ml iz obje dojke tako da sam mu davala na flašicu svoje mlijeko i prihranjivala sam ga adaptiranim. veselila sam se i nadala da ću što dulje dojiti, čak sam išla i na grupu za potporu dojenja, učili smo što i kako, ali jednostavno ne ide. grizla me je savjest, plakala sam od muke što mi nikako ne uspjeva. još sam u opri gladala ženu koja je imala šestorke i sve ih je dojila, a ja nisam mogla niti jedno. puno sam razgovarala s patronažnom, pomogla mi je puno i sad sam mirna. tako je kako je, malac je zdrav, napreduje i to je najbitnije

[ira.d.]

Ne znam kako opisati taj osjecaj nemoci, nedostatnosti i, konacno, srama. Pred samom sobom. Tu se zahvaljujem MM-u koji mi je u jednom razgovoru samo nonsalantno natuknuo 'Ne razumijem zasto se nerviras. Danas postoji alternativa. Nece nam umrijeti od gladi.' 27 VII 2004<
><i></i>

ja sam dojila ČAK 3 dana jer sam spušila infekciju i rana mi se rašila,dobila konjske antibiotike i zbogom dojenje na moje veliko razočaranje i žalost...

bilo mi je grozno,mlijeka je bilo,a ne smijem dojiti...mala pije Nan,a ja plačem od muke,izdajam i bacam mlijeko...kad se antibiotik konačno izlučio,beba počela sisati,dobila grčeve,dr.mi rekla da nastavim sa AD,od gina dobila Bromergon...količina se ionako rapidno smanjivala...

osjećala sam se baš ovako kako sam gore citirala...i isto tako sreća pa je mm rekao da neće biti gladna...

[mrgud]

mislim da je dojenje postalo malo previše isforsirana priča i da majke samim time imaju grižnju savjesti i teško se mire sa činjenicom da ne mogu dojiti uz sve silne napore. i sama sam bila jedna od tih osoba, danima sam plakala zato što mi mlijeko nije nikako nadoilazilo, curica gubila na težini, bila gladna i jednostavno smo morali uključiti adaptirano. tim gore mi je bilo jer sam vodila i borbu s mužem koji je htio biti podrška i zagovarao dojenje te me non stop poticao na dojenje. teško mi je bilo obajsniti da ništa ne nadolazi, a došavši kući iz rodilišta i sam se uvjerio u to i malo stao na loptu po pitanju dojenja. kad je nadošlo mlijeko tada smo počeli kombinirati cicu i bočicu i išlo nam je.

[suska]

Neznam od kud krenuti prvih dvoje dojila samo 2 tjedna i onda dosla pahuljica i moja upornost sa dojenjem je krenula nisam dala da ju nadohranjuju u rodilistu nego sam ko prava streberica drzala ju na cici i pisala kad doji ikoliko dugo ( na sv. duhu se vodi evidencija) ja prava streberica
Dosle doma islo je to nekak, a onda nas prvo ubili oni dani kad je beba stalno na cici ( gladni dani ) , ja zavrsila na antibioticima i opet trazila neke da mogu dojiti i jesam al moja Pahulja je naj gladnije djete na svjetu...znala je pocicat obadvije cice i popiti 125 ml bebimila
I moj mm je bio velikaaaaaaaaaaaa podrska za cicanje al nismo uspjeli izdrzale smo mesec dana.
Imam jedno pitanje bljuckala je jako od bebimila i nije joj pasao pa smo presle na hipp i sad bljucka i ne podrigne se svaki put bez obzira koliko ju drzala...

[newyork]

mrgud upotpunosti se slazem s tobom!mojoj su vec u bolnici davali 80ml nakon dva dana rodjenja jest da se rodila velika ali ipak mislim da je to previse bilo a ja imala carski mlijeko je tek doslo za 3-4dana nakon 5dana ona je vec jela velike kolicine a ja mlijeka uzasno malo jer to sto je pocicala njoj nije bilo dovoljno s tim da sam imala temperaturu u par navrata pa nisam mogla dojiti,predbacivala sam si i dan danas mi je zao al eto prvo dijete nisam puno toga znala neki ljudi su mi cak i predbacivali sto ne dojim kao i moja pedij.al eto na adaptiranm smo mlijeku-NAN1 i ok je

[pinky]

citajuci vas vidim da me nema zasto peci savjest.
Rodila sam blizance cr. Tek 4.dan nakon poroda poceo mi je malo kapati kolostrum. Stavljala sam ih na prsa, nista. Al sam ih stavljala.
Hranili su ih sa ad u rodilistu. Inzistirala sam da ih hrane na casicu a ne na bocu jer sam strasno htjela dojiti.
Deseti dan nakon poroda, na moj rodjendan, u sred prevrelog ljeta, ugnjojila mi se rana cr. Mjesec dana sam isla na rezanje i istiskivanje gnjoja svaki dan. Nisam mogla sjediti dulje od 5 min a ako bi ih lezeci dojila lupale su me nogicama po rani. Izdajala sam se. Mizeriju od 20 ml svako dva sata taj mjesec dana.

[pinky]

kad je rana bila cista i prestala boliti stavila sam ih opet na sisu. Svako hranjenje bi najprije podojila jednu, odnijela je muzu na hranjenje ad-om, podojila drugu i dala joj bocu (zbog mizerne kolicine mog mlijeka).
E. Je izdrzala taj tempo do 4.mjeseca i odbila sisu a M. Je sikila paralelno sa bocom tocno do napunjenih 6. Strasno mi je lose pao kraj, M.odbijanje me je dotuklo.
Dala sam sve od sebe ali mislim da sam mozda mogla jos. Fali mi jako ta bliskost.

[tamara1981]

Pinky,stvarno možeš biti ponosna na sebe i na svoje bebe jer ste imale dobar staž u dojenju s obzirom da su ih dvije....znam da ti je kraj bio težak i da ti fali ta povezanost(meni i dan danas fali)ali nadoknaditi ćete to s nečim drugim...

[anlan]

djeca su vam još mala, bebe, pa vam sad fali ta povezanost ili bliskost (jer su vam tako rekli kroz kampanje za dojenje), ali kasnije ćete vidjeti da sisa nema ama baš nikakve veze s time.
nemojte dopustiti da i jednu sekundu tugujete zbog toga što ne dojite svoje dijete. to tugovanje i predbacivanje sebi je čisti gubitak vremena.

[mirbi]

djeca su vam još mala, bebe, pa vam sad fali ta povezanost ili bliskost (jer su vam tako rekli kroz kampanje za dojenje), ali kasnije ćete vidjeti da sisa nema ama baš nikakve veze s time.
nemojte dopustiti da i jednu sekundu tugujete zbog toga što ne dojite svoje dijete. to tugovanje i predbacivanje sebi je čisti gubitak vremena.

X

[mamashnita od noje]

prvo sam dijete dojila u rodilistu, svega nekoliko dana.
drugo dijete sada uspjesno dojim dva i pol mjeseca i nemam namjeru prestati tako brzo.
prvo dijete nisam mogla dojiti tudjom greskom, konkretno - greskom i gluposcu sestara na odjelu.
bilo mi je neizmjerno zao jer sam mlijeka imala k'o u prici, ali tugu je umirivala spoznaja da krivica nije moja i nedojenje nije bio moj svjestan izbor. ostala je samo ljutnja.
tko god ne moze dojiti iz nekog objektivnog razloga zaista ne bi trebao imati grizodusje. kad znas da si napravila sve sto si mogla i trebala i sve sto je do tebe, a ne do nekog ili neceg treceg, nema mjesta za grizodusje.
a svaka od nas zna koliko se je ili nije potrudila i nema potrebe druge uvjeravati u ispravnost svojih postupaka. vazno je ono sto mi same znamo.

[anlan]

svaka od nas zna koliko se je ili nije potrudila i nema potrebe druge uvjeravati u ispravnost svojih postupaka. vazno je ono sto mi same znamo.

x

zato mi i ova forumska ispovjedaonica o dojenju isto izgleda kao nekakvo pravdanje. za koje nema potrebe.

[mirbi]

Ne gledam na to ko na pravdanje. Nego kao na priliku za iznošenje svoje 'priče'. Pretrpila sam grozne napade zbog nedojenja, ma koji razlozi tome bili. I sebe smatrala manje vrijednom, dok se nisam dozvala pameti.

[IvaV]

ni ja ne bih rekla da je to pravdanje, vec prilika i mjesto da se isprica svoja prica u vezi dojenja. ma i ako je pravdanje, neka ga. nekad nam je to potrebno.
u teoriji potpisujem shnitu, ali to je proces do kojeg svaka od nas treba doci.
zeni koja je sad usred problema sa dojenjem i kojoj se mozda svijet rusi (znamo sve one prve osjecaje nemooci i ostalih divota) samo je daleka utjeha. dok sama ne dodje do tocke da sama spozna istinu, neka ovog mjesta ovdje da se izjada, isprica nam sto se dogodilo i naiđe na barem podrsku, ako nista drugo

pinky, bravo vi!

[Suncokret]

Ne ubrajam se ovdje, dojim i namjeravam još dugo tako, ali unatoč tome imam nešto za reći. Svakako mislim da nema potrebe imati grižnju savjesti jer beba treba sretnu mamu, isto kao što i mama treba sretnu bebu. Međutim ono što je meni u cijeloj toj priči oko dojenja žalosno je neznanje, ali ne neznanje majki, nego neznanje i nezainteresiranost svih drugih, počevši od ginekologa koji vodi trudnoću, sestara u rodilištu, pedijatra, patronažne. Da sam se pouzdala u ikoga od njih ne bi dojila duže od 10 dana. Nitko ne spominje recimo ginekologe, a mislim da bi oni prvi trebali uputiti majke da se informiraju o dojenju jer informirati se kada beba već stigne često je prekasno.

Sve vi koje ste pokušale ali ne ide nemate razloga osjećati se loše, samo pogledajte svoje dijete, ako je ono sretno nema razloga da ne budete i vi.

[swenova mama]

ovaj topic ne postoji za nas koje smo davno rascistile sa svojim (ne)dojenjem, vec za neke nove koje se i dan danas nadju u situaciji opisanoj u prvom postu.

[klarita2]

Mislim da sam ja jedna od tih. Naime rodila sam nedinosce koje od pocetka puno trazi ali ima problem anemije( prima krv) i ja imam mlijeka ali mi se evi dva dana desava da ona nob stop stoji na psima i nema snage povuci koliko zeli .
Pokusala sam izdijiti i uspjela 30 ml i shatila da je dijete gladno a meni treba predah. I da rodila sam prije 5 tj i jos me pucaju hormoni pa placem cim vidim da nem dosta za nji.
Dala sam joh prekjucer i jucer adaptirano mlijeko i popila je 40 ml pa opet malo dojila.
Dijete zaspalo, ja se odmorila.
Da, ona dobro napreduje ali takodjer njoj treba hrane i sna a meni psih i fizickog odmora i zato nitko ne treba imati griznju savjesti iako znam da je to jace od nas.

[ozanao]

užasno velika, do neba...svoju sam trudnoću prenijela iako su mi svi ginekolozi govorili da sam dva tjedna manje trudna..u biti nisam bila!!
bebica je bila malena 2450 g ...a odmah je spala na 2300!! cicke su mi bile ko dvije lubenice...tvrde i nabrekle i sve sestre su mi govorile ...draga moja nemaš ti mlijeka pa to niš ne curi, i stiskale me do suza, malena naravno nije mogla isisati ništa jer je bila premalena i slabašna i tako su prošla 4 prekrasna dana u rodilištu u sb-u gdje ste i dan i noć s djecom i nema odmora!!!svaki dan mi govorili jel dojite, nema ništa ...a ni neće biti dok ne dođete doma i sl...i ja došla doma i dobijem bolove u grudima...dijete gladno, mlijeko ne ide...živi cirkus!! srećom šogorica poznaje patronažnu sestru koja me dođe obići i onda mi s "pogledom" objasni da imam teški zastoj iliti ga začepljenje mlijeka...kvrga na kvrgi!cure drage, porođaj boli ali i prođe te se sve nekako brzo i zaboravi, ali bol dok vam razbijaju kvrge u cickama ne prolazi i boli sto puta gore a sjećanje ne blijedi, i sada me boli kada se sjetim....isti dan sam završila na hitnoj jer su sisice otekle do neprepoznatljivosti a mala je odbila sisu i ono razbijeno mlijeko nije imalo kuda...a bol je tolika da jedva hodate...mama mi stavljala kupus i obloge, brinula se za dijete jer sam bila nepokretna i oduzeta...u bolnici me sestre ismijavale da što si ja mislim ili da dojim ili idem na kirurgiju pod nož...da napomenem da sam dobila blagi živčani slom od boli i očaja što mi je to bio prvi dan s djetetom vani, izašla iz bolnice s djetetom i vratila se istu noć u nju očajna i razočarana u sebe jer ne mogu dojiti svoje dijete kojem se veselim dugih devet mjeseci i više, osjećaš se kao izdajica i propali slučaj kojeg će svi osuđivati jer ne doji svoje dijete jer joj je njena bol preča od djeteta...ali bol je prevelika a osjećaš se tako jadno !!! onda su me u bolnici nakljukali nekim tabletama i bocama od kojih sam bila dva dana u komi i nesvijesti dok su se drugi brinuli za to isto dijete s kojim si se 4 dana borila u bolnici nebi li ju bar malo navukla na sebe ali jok...i onda te obuzme tuga i jad jer ju čuješ dok plače u drugoj sobi a ti se ne mičeš jer ne možeš i boli te a drugi hrane dijete na bočicu...ali barem jede!! molila sam muža da ju stavi pored mene bar da ju vidim ako ju ne mogu držati i hraniti...
ma svakako jedno grozno iskustvo - uglavnom popila sam svoje antibiotike, svoj bromergon i izdajala se stoput dnevno i bacala to isto mlijeko jer mi je pametni doktor rekao da eto antibiotici su u mlijeku, pa da ... bacim!! mama sretnu kolegicu koja joj kaže da je njoj doktor rekao da je to glupost i da dijete može popiti i to mlijeko jer je i ono dobro ali ne, bitno da su me ismijali, nakljukali i poslali kući s prekrasnim savjetima i pogledom prezira i osude ... mladu mamu koja je taj dan sretna izašla iz bolnice a istu noć se vratila puna očaja i opet ju napustila još jadnija i osamljenija...i gledala sam u dijete mjesec dana, hranila ju bočicom i plakala nad njom i proklinjala i doktore i sebe što sam popustila i što nisam bila uporna i što se nisam sabrala tada i natjerala i nju i sebe na to dojenje...
ali sada imam zdravu curicu od tri mjeseca koja je žilava, vesela i odlično napreduje, nije bublasta već pravo zdrava i čvrsta...i sve mi je manje krivo i polako se mirim s činjenicom da ne dojim i da nisam ni ja loša majka što je tako kako je - kao podsjetnik na određena iskustva imam punu kutiju normabela koju nisam nikada otvorila jer se kod nas sve liječi tabletama, i sve mame ih trebaju piti!!-kako vele neki ginekolozi...
tako da grižnja savjesti svakako postoji, ali nije ni to najgora stvar na svijetu ... dijete mi nije gladno i zdravo je ... mislim da je to ipak najbitnije ...

[Ovan]

ni ja ne dojim, ali izdajam, izdajam evo vec 6 mj. Rodila sam carskim, a beba zavrsila na neonatologiji i tamo provela 10 dana. Mlijeko mi je doslo 3. dan i to u takvoj kolicini da su mi se grudi uduplale, ali nista nije izlazilo van, takodjer je bio zastoj u kanalima. Cijelu noc sam proplakala sa elekt. izdajalicom u ruci u nekakvoj skladisnoj prostoriji rodilista (da ne budim cimericu) i onda trcala u sobu pod hladni i vruci tus. Uzas koji zelim zaboravit, uzas gori od 10 sati trudova i hitnog carskog. Tu noc sam se pozdravila sa dojenjem i mislila da necu uspit, ni kapi nije izlazilo. Sutra dan su sestre zvale jednu divnu zenu, instruktoricu dojenja u ST bolnici, koja me spasila. Mislila sam da ce mi masazom razbijat te zastoje, a prsa su bila uzasno bolna i upaljena i sama pomisao da ih neko dirne me uzasavala. Ta zena mi je toliko pomogla i dala toliko korisnih savjeta da sam joj zahvalna do neba. Nakon 10 dana neonatologije, bebac je bio naviknut na bocicu i preslabasan (2400g.) za dojenje. Nekoliko puta smo imali poluuspjesno dojenje, ali uglavnom je odbijao sisu s gadjenjem, tako da sam nastavila s izdajanjem do danas.
U trudnoci sam citala o dojenju, ali nitko te ne moze pripremiti za ove nepredvidjene situacije. Instruktorica za dojenje mi je sve bitno rekla u 10min i nije mi jasno zasto ostale sestre nisu upoznate s tim jednostavnim rijesenjima za probleme. Da sam mozda imala nekog na neonatologiji da mi pomogne oko dojenja u situaciji kada je beba bila sitna, bez snage, a moje bradavice uvucene, mozda bi uspili i sa dojenjem, ovako smo liseni za tu vrstu bliskosti.
Slazem se sa Suncokret da bi nam medicinsko osoblje trebalo puno vise pomoci, ali vecinu njih uopce nije brige. Za sve cure koje se nadju u slicnim problemima, pokusajte sami naci odgovore, internet je meni puno vise pomogao nego npr. patronazna sa svojim sumnjicavim i negativnim stavom oko mog izdajanja.
Ja ne dojim, ali ga stalno ljubim i mazim kako bi mu "nadoknadila" nedostatak dojenja. Nastojim ne razmisljat o tome da ga uskracujem za dojenje, jer znam da sam ucinila sve u mojoj moci. Publiku sam stavila na ignore, jer mi uopce nije jasno kakvo je to pitanje "jel' dojis?" kad nekoga sretnes na ulici. Zasto netko uopce ima potrebu znati tu informaciju

[Mica]

Ovan,moje iskustvo je slično tvom.samo što ja svoju curicu nisam dojila niti dan .Rođena je s 2650g,iz bolnice je izašla s 2550g.Mlijeko je odmah došlo,ali ona je bila preslaba da vuče.Dobila sam teško začepljenje,grudi su nabrekle,bradavice se uvukle skroz,a ni kap nije izlazila van.Niti kap!Smjenjivale su se na meni kao na....gnječile,pokušavale razbiti kvrge,ni jedna sestra nije uspjela.Ništa nije pomoglo,ni topli oblozi,ni izdajalica,ni masaže,ni neka tableta koja je trebala "razvodniti mlijeko.".Grudi su mi bile modre i u ranama od stiskanja,ali ni nakon dan ništa nije izašlo van.Temperatura je rasla.Bebu sam hranila adaptiranim,na kašičicu.Zvala sam svaku sestru koja je u prolazu da mi pomogne s izdajanjem,čak su mi i čistačice pomagale,ali ništa nije išlo van.Svaki put sam plakala,plakala,plakala,ali ne od bola(većina zna koliko to boli,booli).Iskreno vam kažem,ne od bola,nego iz očaja,kad bih vidjela da ništa ne izlazi van.A ona je vrištala gladna,stalno je vrištala:(.
I odustala sam:(.Dobila sam bromergon i prekinula laktaciju.Odustala sam još u bolnici.

[Mica]

O grižoj savjesti bih mogla pričati i pričati.Posle sam zapala u depresiju,dugo mi je trebalo da se pomirim s tim.I ja sam sebi govorila.bitno je da je sita,zdrava,ljubiću je,nadoknaditi na drugi način...Ali sam puno plakala,svejedno.Puno sam plakala i dugo sam plakala.I dan danas me stegne kad se sjetim da je nedojena beba.
Ovan,ti si ipak svojoj bebi davala svoje mlijeko.Nešto najvrednije i najzdravije.
Što se tiče pitanja,i sama ih postavim mladim mamama.Ne mislim ništa loše,nego samo skupljam iskustva.Upoređujem.Tražim nešto,neku sličnost,pokušavam shvatiti da li je moglo biti drugačije.Da li je postojao drugi izlaz.Koji?Pitam.Nisam još pronašla odgovor.
Ali svejedno je kasno.
A možda i nije,druga beba dolazi,a ja tako silno želim da je dojim.I htjela bih pronaći odgovore.

Ti nisi napisala kakve ti je savjete dala ta sestra?

[Ovan]

Mica i meni su sve sestre htjele pomoci, ali nisu imale znanje. One su pokusavale jako masirati i razbijati cvorice kojih nije ni bilo. Meni su se prsa upalila, bila uzasno tvrda, dobila sam temperaturu, ali sve se to dogodilo u jedno popodne, tako da nije bilo govora o cvoricima i mastitisu, samo je trebalo rijesit problem zastoja u kanalicima. Prvo je bilo da sam taj cijeli dan popila 3 gutljaja tekucine, a otalo samo muckala usta da bi sprijecila jos veci nadolazak mlijeka. Imala sam aventovu rucnu izdajalicu, ali od nje nije bilo nikakve koristi prva tri mjeseca, sva sreca na katu je jedna cura imala medelinu elekt. pa mi je posudila. Prijateljica koja je prosla kroz zastoj mlijeka mi je savjetovala synocinon sprej. Instruktorica dojenja mi je pokazala metodu rucnog izdajanja, pogledala grudi i rekla da nikakva jaka masaza i razbijanje nije potrebno, samo lagani kruzni pokreti prije i za vrijeme izdajanja. Rekla mi da posaljem muza da kupi kupusa verzota i pokazala mi sto s njim. Sljedecih 24h sam doslovno provela iskljucivo oko prsiju, sto sam i mogla jer beba nije bila s menom. Radila sam u krug, topli oblog, lagana kruzna masaza, prije izdajanja bi ustrcala syntocinon sprej (na svoju ruku, to nije bila preporuka, ali sam ga koristila samo prvi tjedan dana), naizmjenicno izdajanje izdajalicom i rucno, nakon izdajanja hladni oblozi, pa oblozi od kupusa koji sprecavaju upalu. I tako svaka 2-3 sata, odnosno izmedju svakog izdajanja bi bila vrlo mala pauza. Vec nakon prvog dana situacija je bila drasticno bolja, a nakon par dana sam mogla izdvojit dovoljnu kolicinu za bebine potrebe. Danas izdajam 1000-1200ml dnevno.
Da sam bila osudjena na druge sestre koje su silom pokusale rijesit moj problem, vjerovatno bi trazila i ja bromergon, jer prsa su me strahovito bolila i od gledanja, a kamoli kakvog nasilnog diranja
Nakon tih prvih dana vise nikako nisam imala problema sa zastojem ili necim gorim.
U svakom slucaju imala sam puno srece

[Marto]

Ne znam što mi bi pa sam tu naletila večeras, al zapela mi za oko ova grižnja savjesti. Ooo kako je mene grizlo. Prvi put strašno. Pa drugi (kad sam mislila da neće jer sam to već prišla) još jače. I treći put isto. Da sam trudna (a nisam ), da rodim još jedno (a neću! ne smin se niti zezat s ovim ) i da opet ne uspijem s dojenjem, opet bi se grizla, znam to.

A ja sam prošle zime (ispričavam se ako sam to već negdi pričala) saznala koji je bija razlog mog neuspjeha. Išla sam na uzv dojke prvi put u životu i spomenila doktorici da su moja dojenja bila totalni fijasko (prvi put, uz nadohranu adaptiranim, 3,5mj; drugi put, opet uz nadohranu jer mala sa 25 dana nije vratila porođajnu težinu, više od godine i po! ; treći put, naravno uz nadohranu, najlošije, nategnuto 2mj), a ona mi je objasnila da imam jako malo mliječnih žlijezda, da jednostavno ima žena koje ih imaju ohoho, al da ima i onih ka ja, koje ih imaju jaaako malo i da u tom slučaju ja iz objektivnih razloga ne mogu normalno dojiti jer se kod mene nema iz čega stvarati mlijeko. Nakon pregleda sam opet bila tužna (koja sam ja glupača, nepopravljiva ), s jedne strane mi je bilo drago jer sam napokon dobila neki opipljiv razlog neuspješnog dojenja, a s druge strane sam to opet doživila ka osobni neuspjeh.

[renka2008]

S velikim žaljenjem moram vam se pojadati da sam danas kapitulirala.Nakon 2,5 mjeseca navlačenja s cicanjem moje dijete prelazi na ad.Imam strašnu grižnju savjesti jer prvog sam dečka dojila 8 mjeseci a ovo koje se još rodilo 3 tjedna prerano eto uz krvave muke do 2,5mjeseca.moram reći da sam stvarno dala sve od sebe ali fakat ne ide.Bilo je krvavih bradavica,bljuckanje krvi ali sisao je.Izgleda da nikad baš nije bio do kraja sit jer mi stalno plače kad je budan unatoč dobrom dobivanju na težini.No prije 3 dana počele su zelene stolice,on vrišti i ne želi cicu tj stalno je traži a kad mu dam siše 2 minute uvrh glave i počne se otimat i derat.ja to više psihički ne mogu podnijeti i stavljam ga na flašu.

[silki]

Izgleda da nikad baš nije bio do kraja sit jer mi stalno plače kad je budan unatoč dobrom dobivanju na težini.

dijete koje dobiva na kilaži nije gladno.

No prije 3 dana počele su zelene stolice,on vrišti i ne želi cicu tj stalno je traži a kad mu dam siše 2 minute uvrh glave i počne se otimat i derat.ja to više psihički ne mogu podnijeti i stavljam ga na flašu.

nemoj, ima blizu 3 mj. taman bi mogao biti skok u razvoju, navlači si mlijeko.
lezi uz njega, mazite se i dojite. navući će si i biti će ok.
šteta kad ste do ovdje dogurali, malo vam fali da oboje počnete uživati u dojenju.

rode: http://www.roda.hr/article/read/skokovi-u-razvoju

[silki]

i zelena stolica nije stolica gladi. postoji bezbroj razloga za zelenu stolicu. kakica je mogla oksidirati u crijevima, mogla je i u peleni. mogla si pojesti nešto...
drugo je ako ti više ne želiš dojiti, to poštujem.
ako želiš javi se tu na pdf viewforum.php?f=38 dat ćemo sve od sebe da ti pomognemo