Odbijači dohrane (spojene teme)

[Gabrić]

Crvena, nedaj se, znam kako ti je teško . Mi smo ti običnu aventovu dudu sa dvije tri rupice prorezali sa škarama (rez dugačak cca 8mm, kako na kojoj dudi). One s promjenjivim tokom su nam za dobre dane. Ovu isto možeš okretati i tako regulirati protok, ali definitivno ide brže. znam da nije dobro ako prebrzo pojede, ali ako je već takva situacija...

[Crvena]

Zar nije jedan od pokazatelja sindroma na koji sumnjaju los apetit i nezainteresiranost prema hrani?

Da, zato me cijela situacija toliko i prestravljuje!
Ipak - koliko sam uspjela naći na netu (a stvarno sam pošteno prekopala sve i svašta), djeca s tim sindromom obično imaju velikih problema od prvog dana, obično popraćenih i obilnim bljuckanjem, povraćanjem, hipoglikemijama, sve zbog čega završavaju s nazogastričnom sondom od prvih dana do škole....ništa od toga srećom mi nemamo. Osim ako - a i to mi je palo na pamet - na netu nisu opisani samo ekstremni slučajevi.
Našla sam i grupu na yahoo okupljenu oko intrauterinog zastoja rasta gdje ima puno fotki i priča pa uspoređujem - po tome mi se čini da, ako Leon i ima taj sindrom onda je blagi slučaj, iako mi se svejedno srce steglo kad sam tamo vidjela koliko su sitna 7-8-godišnja djeca s Russell-Silverom. Sindrom najlakše prepoznaju po tjelesnim značajkama - različito dugačkim udovima, sraštenim 2 i 3 prstom na stopalima, trokutastom licu, sitnom tijelu u odnosu na , normalno veliku glavu, teškim problemima s probavom, nedostatkom apetita i interesa za hranu, izraženom neuhranjenošću. Leon je za svoju visinu sasvim OK popunjen (50.centila težine za dužinu, samo što ne ulazi u tbl kad se uzme u obzir koliko je star).
A ne znam...jučer mu uopće nismo dali rižu i čini mi se da jutros malo bolje jede, ali prerano je za optimizam.

[Narcisa]

Ako sam dobro shvatila, on je na tvojem mlijeku, izdajaš se. Možda se "loše" izdajaš, pa dobije samo ono prvo mlijeko "za žed", a ne i ono kaloričnije, masnije. Kako se izdajaš? To je jako važno.
Inače, želim vam puno sreće i napredovanje na kilaži.
Što se tiče količine, moj maleni je s 9 mjeseci znao biti samo na mlijeku i to 700 ml cijeli dan, ali AD. Nikad nije jeo neke velike količine.
Evo kako je izgledalo naše hranjenje: prvo cica, pa izdojeno na flašicu (max 30 ml, više nisam nikad uspjela izdojiti) - to je jeo pola sata, pa AD na flašicu 30 ml, opet oko pola sata. Uglavnom hranili smo ga svaka 2,5 sata, dr, je predlagao svaka 2 sata, ali to je bilo nemoguće s obzirom na trajanje jednog hranjenja. Nikad nije prešao količinu od 1000 ml, ali on je najnormalnije napredovao.

[Crvena]

Pada kiša, pa nismo vani: naime, moj malac - skužila sam - hoće zadovoljavajuće jesti kad smo vani. Max nam je 125 mL i to s odmorom, ali to je puno puno više nego "kućni" obroci pa smo se opet popeli na 650-700 mL mog mlijeka dnevno. Prije par dana je bilo jako vjetrovito i hladno, snijeg nalijeće, a mi se hranimo nasred Zrinjevca Žene su mi u prolazu nabacivale sablažnjene poglede pa mi je bilo malo , ali pojeo je punu bocu pa ! Ne znam kako ćemo danas bude li padalo cijeli dan...
Osim vani, mlijeko najbolje jede u snu/polusnu. Kad je budan pristojnu prođu ima voćna kašica s par kapi maslinovog ulja (5-7 žličica), naravno praćena razmazivanjem i po sebi i po meni (a ja sva ponosna ), a zadnji obrok (u snu, negdje oko 23.30) mu je i dalje riža u mom mlijeku. Skužili smo da jede istu količinu mlijeka bez obzira damo li mu i rižine pahuljice i voćnu kašicu ili ne damo, a kako ganjamo grame sretna sam zbog svake kalorije koju proguta pa ću raditi na dohrani, očito mu paše. Danas ću mu prvi put ponuditi povrće, i to kuhani batat s par kapi maslinovog. Vidjet ćemo!
I dalje jedemo prosječno 8 puta dnevno, polako i uz nagovaranje (pričanje, pjevanje, šetnju stanom, plesuckanje,...), ali nekako ide. Najteže mi pada što navijamo budilicu na 3.40 da mu damo mlijeko u 4.00, ali što ću...ako mi preskočimo taj obrok, on ga ne nadoknadi tijekom dana i to je odmah 70-80 mL manje.
Čini mi se da sada jede dovoljno, miš mali, ali vidjet ćemo što će pokazati vaga sljedeći tjedan.

[danijela81]

600-700 ml meni zvuči super! i još malo dohrane!

meni kao laiku se to čini kao skroz uredan apetit, zbilja ne znam kako se od sitnog djeteta može očekivati da pojede više od duplo većeg djeteta. ma fura on svoj neki tempo, polako, ali sigurno. nadam se da će tako i nastavit.

a za poglede, odmahni glavom. ili im se nasmij u facu. baš te briga, glavno da maleni papa, pa makar vani grmilo i sijevalo.

[wiksy]

meni još uvijek nije jasno zašto bi toliko mala beba trebala puno više jesti.
ako pogledaš sve moguće tabele, rađene su po kilaži, a i tako se ravnaš.
ne vjerujem da se loše izdajaš i sl., al mislim da on jednostavno ne može toliko pojesti.

isto tako vjerujem da će ti u nekom trenutku početi naglo rasti. možda ne sad, možda tek za godinu dana, a onda će mu se tek apetit naglo i pojačati.

samo hrabro i sretno!

[Crvena]

Hvala svima!
mmar, baš me razveselila priča o vašoj Pahuljici!
Hm, da, puno puta i ja mislim da bi bilo bolje da nas je sustav propustio uočiti (kao što toliko puta propušta i one kojima zaista treba dodatna skrb) pa da smo jednostavno krenuli u miru vlastitim tempom. Nekako mi se čini da će nam to ionako na kraju reći jer da su mu nešto krupno trebali naći valjda bi već našli - bio je u bolnici mjesec dana nakon poroda, a i sad smo kod nekog od specijalista svaki-svaki drugi tjedan i svi nešto kimaju i hm-kaju, nakon čega nas pošalju još nekom specijalisti i pozovu na kontrolu nakon nekoliko mjeseci

[kokomamac]

meni se cini da je on cist fino potegnul, tih 16 cm u 5 mjeseci, a i kilaza ce se brzo utrostrucit.

moja cura imala je istu dijagnozu. trka za gramima mi je poznata

ja sam godinama cekala da prijedje <5 percentila. sad ima 6 godina i dosla je na 60-tak percentila visine i oooogromnih 13 (trinaest) težine

nikad u zivotu nije pojela/popila aventovu bocicu od 220 ml i nikad nije izasla iz pampers maxi velicine pelene ostavila ih je na toj velicini. a bogme ih je i vise bilo u paketu za istu lovu..
hranila se ispocetka svakih skoro sat, po 20 ml poslije nesto vise sa vecim razmakom

uglavnom, mic po mic se penjala po tim nesretnim krivuljama rasta. no ko sto rekoh, trebale su joj gooodine

bez pardona sam ju hranila u snu. tak bi mi najvise pojela. i najmirnije. inace bi zaspala nakon pet gutljaja pa bi ju gnjavila. pa bi ona pozvizdila. pa bi bljuckala. i tak..

a kak je isla ta dinamika rasta u visinu kod vas, po mjesecima?

[danijela81]

kako je mali princ?

[Nada]

Tara (11.5 mj.) do 6. mj. starosti bila je isključivo dojena beba a tada smo krenuli sa dohranom. I to vrlo polagano, nije joj se baš sviđalo, dugo je grcala, kao da joj "zabegne".

Kašice sam joj sama spravljala, tek nekoliko puta dala sam joj gotove (isključivo voćke kojima nije bila sezona). Kupovne kašice bile su joj draže ali sam ju radije hranila tako da pojede 3 žličice kašica iz kućne radinosti, nego teglicu kupovne.

A onda je dobila bronhitis (inhaliranje, aspirator, lijekovi, gnjavaža silna, jadno moje dijete), počeli nicati zubići i žlicu više ne želi vidjeti, doslovno.

Možda joj se zamjerilo što je nekoliko puta dobila sirup na žličicu (ubrzo smo joj sirup počeli davati na špricu)?

Možda joj se zamjerilo inhaliranje Ventolinom preko aerochambera i mučenje sa aspiratorom pa neda blizu usta i nosića? (premda bih rekla da nije to jer mi bez beda sada dopušta da joj našpricam nosić)

Možda joj žlica smeta jer joj "vrijeđa" desni?

Na silu ju nisam i ne želim hraniti.

Istina, nekoliko sam joj puta pokušala gurnuti žlicu na silu čisto da osjeti okus hrane i tada bi ponekada pojela (kada se uvjerila da je ONO na žlici finooooooooo). Eh, ali onda sam se sjetila da to može i na ljepši način pa joj usnice namažem kašicom ali se nedaaaaaaaaaaa. Čim vidi da je klopa okreće glavu na drugu stranu i ne da se.

I tako moja Tara sa gotovo godinu dana po cijele dane i noći visi na cici.
Jedino glođe rižine pločice, grisine i baca se na koricu kruha. Vode tu i tamo popije na čašu, na kljun baš i neće.
Sokove i čajeve nisam davala.
Jabuku je obožavala, sada neće niti primirisati. Jogurt neće...ma niš neće...

Dajem joj hranu svojim prstima, potičem ju da papa sa svojim prstićima, žlicom, kako god samo da nešto pojede-NEĆE.

Jednom do dva puta tjedno imam nekih obaveza pa me nema po 6h i onda ju MM ili moja mama nahrane. Jede ali onako, malo i iz 5 pokušaja.

Ima 9 kg, buckasta je, vesela, čini se i zadovoljna.

Za dva tjedna počinjem raditi. Obzirom da ara ipak nekako nešto pojede kada mene nema, za sada se ne zabrinjavam i nekako mislim da neće biti problema. Čak mislim da će tako biti "primorana" da počne jesti, jer cice neće biti na vidiku.

Brine me, ustvari, jer se svi oko nas čude da je ona još na cici, tek 1-3X tjedno pojede nešto (osim rižinih pločica, grisina i korice kruha).
Ja i dalje za nju kuham svaki dan...

Danas smo jeli palačinke i brzinom munje se bacila na sestrinu praznu palačinku (jaje još nisam davala, eto jesam sad) i smazala pola. A inače kada joj tutnem nešto u ruku samo ispusti, ni liznuti neće.

Mama mi je priznala da joj je nekoliko puta, prilikom kuhanja, stavila malo soli u kašicu i mala smazala sa guštom pa sam joj jučer kupila Miso od soje (blago je slan) da probam ali neće zinuti.

BTW-htjela sam kupiti i wakame algu ali piše nešto tipa: OPREZ! morske alge sadrže arsen stoga je potrebno pripremati ih točno prema navedenim uputama bla, bla... Lori sam ih davala jer sam živjela u neznanju vezano uz arsen.

I za kraj...gledajući Taru kako napreduje, ne vidim razloga za brigu ali me brine što svi oko mene u Tarinom nejedenju vide velik problem.

Sestra joj je i na praznu žlicu zijevala a gle sad ovu malecku...

Jel' da se i ja počnem sekirati?



edit: tipfeler

Zadnja izmjena: Nada; 29 tra 2009, 11:31; ukupno mijenjano 2 put/a.

[Rachica]

sad kad te čitam i ja se brinem za malca. slično je i kod nas. s tim da je on mrcina od 12,5 kg.

strpljivo čekam i pratim

(mene utješilo što mu je KS odlična i što super napreduje, samo do kada se ovo odbijanje jela može tolerirati?)

[tanjabb]

Jel' da se i ja počnem sekirati?

Ne. Ja stvarno vjerujem da ce ona tvojim odlaskom na posao drugim osoba jesti bolje. Zapravo vidim vec şada po tvom opisu da ona drugima pojede bolje nego tebi. I da joj treba nuditi konkretne stvari, dakle nista kasasto vise na zlicu, nego nest sto ona moze grickati i zvakati.

Neke bebe (i kasnije djeca) naprosto nisu veliki jelci i ne treba ih zbog toga gledati pod lupom ili jos gore, usporedjivati s drugima.

I za kraj...gledajući Taru kako napreduje, ne vidim razloga za brigu ali me brine što svi oko mene u Tarinom nejedenju vide velik problem.

Kaj te briga sta misle drugi, oni nisu s vama 24/7. Ti se trudis ali ako nece ne mozes joj na silu gurati hranu u usta, to bilo jos losije.
Svakako provjerite krvnu sliku, da nema manjak zeljeza pa time i manjak apetita.

[tanjabb]

samo do kada se ovo odbijanje jela može tolerirati?

Rachi, dok on ne odluci drugacije. Velik je, zdrav, no sikiriki. Znam da je tesko to prihvatiti ali ja ne vidim druge opcije. Kao sto rekoh, ne mozes dijete prisiliti da jede, ne zelis da hrana postane nateznaje, tvoje zivcanjenje i njegove suze, jel tak? Mozes probati s forami kao drugi oblik hrane, komadi npr. ako pokaze vise interesa, mozda mu je zanimljivije uzimati iz tudjih tanjura... itd.

[Nada]

uh, dobro je...
Bacamo se na plan B: finger food

Nudim joj klopicu svaki dan ali ona toliko protestira da ju ne želim gnjaviti, tek smo onda u kupusu.
Moje je da nudim i da kemijam na koje načine i oblike...

Što se željeza tiče, krv je vadila prije mjesec dana na Srebrnjaku, vezano uz bronhitis.
Valjda bi se vidjelo da nešto nije sa željezom ok.
Danas ionako idemo kod pedice pa ću pitati.

Grisine i kruh smije?
Palačinku smije gricnuti?


Hvala

[tanjabb]

Grisine i kruh smije, palacinke imaju jaja.

[Rachica]

tanja

nado - držite se

[alma]

Nado mila ćitajući tvoje poruke osjetila sam potrebu da se i ja javim zato što imam isti problem.moj malac je u 7 mjesecu dobio opstruktivni bronhitis. dva puta je ležao u bolnici inhalacije sa ventolinom onda aspiracije pa inekcije urbazon i na kraju završi sa pumpicom kućna inhalacija. tad su me stvarno zabrinuli kad su mu dali tu pumpicu ali brzo mu je djelovala i bilo mu je bolje tad nakon kraćeg vremena opet mu se povrate opstrukcije i opet pumpica stvarno se patio a nismo mu mogli puno pomoći.kad god dobije opstrukcije on jako slabo jede mogu reći da nikako nejede samo pije sokove i ćajeve.
poslije smo mu suprug i ja poćeli kupovati od prepelice jaja i davali smo mu svako jutro po dvoje jaja prije na pola sata od hape,nakon toga suprug je ćuo da je dobro ali od bijele kobile mlijeko mora biti bijela zašto to neznam i to smo mu davali od toga je dosta dosta šlajma izbacio. sa deset mjeseci smo mu davali svinjsku mast sa mlijekom i to mu je pomagalo sve je to kratko trajalo sad mu dajemo kozije mlijeko pa i to mu je dobro.sad pumpicu nekoristi ali me je sve strah do kada će to trajati . ako ima iko neki lijek za taj prokleti bronhitis neka mi se javi . zaboravila sam napisati da smo koristili od guske mast to mu nije pomoglo

[frrr]

Kao sto rekoh, ne mozes dijete prisiliti da jede

ali možeš! moraš! tj. ja moram. dakle, moja beštija koja je od početka dohrane bila primjerna i savršena jelica (s tu i tamo kojojm krizom, ali to ne računam) i ja sam navikla biti potpunp neopterećena time koliko i kad jede u toj dobi od nekih 11 i po mjeseci naglo prestala jesti. ok, prvo je smanjivala količine drastično (pojela bi četvrtinu uobičajene količine), ali i ja sam se vodila onom da ne mogu dijete prisiliti, da ne želim da nam hrana postane issue i da dijete valjda samo zna koliko joj treba.
i dok je bila dobre volje i raspoložena i normalno funkcioniala i dok je jela bar ponešto (pa makar ručak bio 5 žličica klope) nisam se brinula, iako sam bila sigurna da je i izgubila na težini.

no, onda je nejdenje doista postalo problem. ona je znala biti od 7 ujutro do 4 popodne na dva deci mlijeka i tri žličice zobenih s jabukom. očito gladna, nervozna i razdražljiva, ali neće jesti. pa nije spavala kako treba niti danju niti noću, ma ništa nije bilo kako treba, cendrala je po cijele dane. ne kažem da je sve to samo od nejela nego je sve to bio jedan veliki problem - išli su joj zubi + došla je u tu fazu da se ne da više hraniti, od svega toga nije spavala kako treba i sve ukupno je rezultiralo posvenašnjom nervozom i nefunkcioniranjem. probudila bi se u 2 ujutro s urlikom i plačem koji bi riješila samo bočica mlijeka koju bi strusila u trenu (a noćnu bočicu nije pila ni k'o mala beba, a usto, sjećate se, nije ljubitelj nit adaptiranog nit bočice. očito je bila gladna).

e, tu smo se, nerado priznajem, ali jesmo - počele natezat. pa ju ne hranim više u hranilici nego kako kad, nekad sebi u krilu, nekad obje sjedimo na podu, nekad ciljano izađem van s njom u vrijeme obroka jer vani, u kolicima hoće jest, a doma ne, nekad joj pustim da sama brlja žlicom po tanjuru, nekad ju prstima hranim zobenim pahuljicama, nekad joj puštam baby einsteina da jede, nekad joj dam nešto u ruku da se zabavlja.

meni je očito da je ona gladna, samo neće jesti na način na koji bih ja priželjkivala da jede (mirno sjedi u hranilici, ja ju hranim). jer, recimo, jučer...dođe vrijeme obroa, ona već nervoznjikava, cendra, očit je gladna...približim ju samo hranilici - vrišti, urliče. smirim ju, ok - ne moraš u hranlici jest, posjednem ju sebi u krilo, jedna, druga, treća žličica prođe, četvrtu rukom presretne i baci na pod sav sadržaj, petu isti, dam joj prvo što sam našla u ruku, ona to prevrće i otvara usta k'o ptić, jede s tekom...pojede još 5-7 žličica pa počne pljuvati, presretati žlicu, buniti se...ok, nećeš - ne moraš....spustim ju na pod, spustim se i ja na pod da pojedem njezin ostatak (vješa mi se na nogu i cendra ak nisam s njom, teški slučaj zaljepitisa za mamu), kadli ona dolazi do mene i otvara usta. i tako je pojela još bar 10 žličica, i baš sam vidjela da jede s tekom i guštom i da je bila gladna.

i ja sam prije, dok mi je dijete super jelo, isto bila protiv zabavljanja i odstupanja od pravila tipa jede se u hranilici i sl. al, jbg, da se ne natežem s njom oko svage žličice njezin jučerašnji ručak bi završio kod vrištanja zbog hranilice ili u boljem slučaju nakon tri žličic. i ne bi niš jela, a bila je gladna. pa bi bila nervozna poslije, a takva nervozna bi još manje jela.

oduljila sam jer je to njezino hranjenje nešto što me baš muči. još uvijek strepim prije svakog obroka i još uvijek bude do 3 il 4 popodne na mlijeku i žličici-dvije nečega. nisam ni sama sigurna radim li dobro ili ne, ali za objem je bolje kad ipak nešto jede.

jedino od čega ne odustajem je da joj dajem kvalitetne namirnice primjerene dobi.

[frrr]

nado, slobodno kupiš i daš joj wakame algu, to upozorenje stoji jer zakon to traži, a niti jedan europljanin u svojoj prehrani ne koristi ni približno toliko algi da bi bio iole blizu trovanju. potraži u bio&bio letak o algama u prehrani, tamo je sve objašnjeno.

moja jede palačinke k'o velika, jedno vrijeme je to bio jedini doručak koji je prolazio. samo, ja ih pečem bez jaja i sa zobenim mlijekom (brašno 850, zobeno mlijeko, voda, smeđi šećer, aru prah)

[Nada]

Frrrrrrrrr, meni se uopće ni najmanje ne čini da ti curu prisiljavaš da jede, jedino što se ti namučiš malo.

i ja sam prije, dok mi je dijete super jelo, isto bila protiv zabavljanja i odstupanja od pravila tipa jede se u hranilici i sl. al, jbg, da se ne natežem s njom oko svage žličice njezin jučerašnji ručak bi završio kod vrištanja zbog hranilice...

pa nego što...
Ja samo ne dam papati i buljiti u TV istovremeno. A to što se igra dok jede...pa nemre ona u toj dobi sjediti k'o kip.
Upravo i psiholozi preporučaju stvaranje navike da obitelj barem jedan obrok dnevno provede za stolom u razgovoru (a mene mama učila da se ne priča punim ustima).
Da sad ne idem preduboko, lijepo je ako se uspije steći ta navika a upravo igranje sa bebicom za vrijeme jela meni se čini kao stjecanje takve navike (druženja, zajedništva za vrijeme jela). Kroz igru beba pokazuje "što želi" a mi to uvažavamo.

E sad ga brate isfilozofirah i nisam baš sigurna da ću biti shvaćena al' eto, neka stoji kad sam već napisala.
U svakom slučaju Frrrrrrrr ja te maximalno podržavam.

Što se Tare tiče, pisala sam i na pdf bubini, hemoglobin joj je 104 (trebao bi biti 120) pa se sumnja na nedostatak željeza i dobila je Ferrum plus vit C pa ćemo vidjeti...

Premda se meni ne čini da ona nema teka već, tko zna što si ona brije a ja ju ne kužim.

Danas sam joj skuhala mrkvicu izrezanu na štapiće. Oko 13h ih nije htjela.

Ovo za alge ja i pročitala na algama iz Bio-bio, OK, sada mi je sve jasno. Živjele alge!

Alma-rado bih ti pomogla ali niti sama ne znam što bih i kako bih. Ti si, vidim, već podosta toga isprobala. Ja za sada samo domaći sirup od maslačka al' ne vidim nekog poboljšanja.
Žao mi je...

edit: zbrljala pa ispravljala

[frrr]

ma, joj, bude tu stvarno svega...i plača i natezanja i toga da joj držim ruke jer ona otvori usta i htjela bi pojest, al ne može odoljet da rukama ne navaljuje na žlicu

[tanjabb]

Frrr, jedno je hraniti dijete u kolicima, u hodu, uz pomoc crtica, uz pomoc igre (to smo i mi radili dugo jer mom nije sjedenje na mjestu palo na pamet nikada, pa smo uz klopu cesto citali knjigice, ono propisno sjedenje za stolom i obrok nam je bilo nesto nedostizno sigurno do 2.godine). Nesto sasvim drugo je gurati mu hranu na silu usta dok ono place do iznemoglosti i bori se svim silama protiv toga, pljuje hranu van... Od toga nema beba nista jer ne pojede nista, samo se svi skupa iznervirate.

[frrr]

ma, dobro, nije da ju silim (iako joj nekad znam vratit u usta ono što je pljunula ), al da se natežemo - natežemo se

[zeezee]

ovako kako si ti frrr opisala, nama hranjenje izgleda otprilike od početka. da sam svaki put odustala čim je on okrenuo glavu ili mlatnuo žličicu da sve leti okolo, ne bi nikad ništa ni pojeo. ja ga oduvijek zabavljam, kreveljenjem, igračkama, pjesmicama na you tube-u. kad mu dam nešto u ruke što mu je taj tren zanimljivo, poslušno otvara usta i zabavlja se. ili kad mu dam još jednu žličicu pa onda on, ko fol, mene hrani - ja obavezno moram zijevati 'aaaa', pa tako on meni jednu žlicu, jednu ja njemu. isto nekad neće iz hranilice, pa ga uzmem na ruke, tako s njim stojim i zijeva bez problema. samo što sve zmažemo...
na silu mu nikad nisam gurala, nego ako sve ove metode ne uspiju, odustanem i zaključim da ipak nije dovoljno gladan....

[frrr]

btw, nado, ja bih ti savjetovala da probaš kuhat joj sad već neka prava jela, a ne samo mrkvu ili tak nešto. ali lagana i primjerena. recimo neko varico, stavila sam ja par super recepata na temu ručak za mamu&bebu.

moja se, skužila sam, davi u makro varivu od kelja. jučer je pojela tri šeflje, poslušno, mirno, u hranilici, ništa nije letilo okolo, otvarala je usta k'o zmaj, nisam k sebi mogla doć. danas sam pekla krumpir i ribu (njoj posebno, samo s maslinovim i češnjakom), ostalo mi variva od jučer, pomiješala sam joj 2-3 žlice s krumpirom&ribom, pojela je pun tanjur i još bi jela da je bilo!

odmah mi je palo na pamet kak umjesto da joj podvaljujem povrće ja njoj podvaljujem drugu hranu u kelju!!!

[Nada]

umjesto da joj podvaljujem povrće ja njoj podvaljujem drugu hranu u kelju

fora

jučer joj dam onu mrkvicu, samo ju je ispustila kraj sebe. Onda sam ju posjela u hranilicu (bunila se) al' kada je vidjela da i mi sjedimo za stolom, zašutila u roku keks. I fino ja njoj tu kuhanu mrkvu (onako na štapiće) nasadila pred nju i jedem svoje. Vidjela malecka da svi papamo pa jela i ona. Nije baš puno pojela ali nešto je.

Danas ju opet posjednem pokraj nas u vrijeme ručka, stavim joj kuhani krumpir i jede ona...a trenutak prije toga dok sam joj davala nije htjela (mi još nismo svi bili za stolom). Smazala je cijeli krumpirić.

Oko 18h sam joj ponudila palentu koju sam "začinila" sa malo misa. Prvo se opirala i okretala glavu, a kada sam joj usnice namazala palentom otvarala je usta kao ptić. Jedno 10 žličica je pojela.

Frrrrrr idem sada pogledati receptiće, hvala.

Za sada, dok mi malo ne počne vjerovati, dajem joj finger food, mislim da će sutra dobiti grašak pa nek' se zabavlja.

Nekidan sam joj ga kuhala, nešto kao na lešo, ni liznula nije...

Ja sa ovim jučer i danas sretna

[mahima]

Nado, kao da sam ja pisala.
Kalu u posljednje vrijeme isključivo cica, kao da ima šest mjeseci a ne skoro 12.
Od ostale hrane prolazi jogurt, kruh, zanemarivo malo ručka, integ. griz na zobenom i palenta i vrhnje, banana koju sama odgriza (ima jedan zub)...

Čini se vesela i zdrava.

[Nada]

kao da ima šest mjeseci a ne skoro 12.

Ooooooo, da, ovako i mi.
Jučer je kod sveki maznula pola zdjelice kuhanog povrća iz juhe (muka mi što je bilo zasoljeno, premda ne jako, ipak je bilo...) i cijelo kuhano pileće krilce ( pazi kako sam naglasila CIJELO krilce, kao da je kondorovo a ne pileće).

Kod sveki jede k'o velika a doma neće tako. Možda ipak ne kuham finoooo

Sutra ću samo za nju skuhati juhicu sa krilcem.
Evo baš me zanima.

Vidim sada da je cijela "generacija" kao ona. Ne jedu a rastu

[frrr]

mi smo se preporodili otkad smo kupili onu sjedalicu što se namontira na šank pa ženska jede s nama, ai kad jede sama ima osjećaj da jede kao mi, a ne izolirana u hranilici

nije ta sjedalica nužna ako imaš stol, mi nemamo pa zato. probaj maknut tacnu i približit hranilicu stolu, sjedi s njom, jedi i ti nešto slično.

moja je stvarno prefrigana, moraju baš neki njezini fiks uvjeti biti zadovoljeni da bi jela (MM to zove štrajkom glađu eda bi postigla što hoće). danas sam nam radila vegetarijanski bolonjez, za sve isto, samo njoj vrlo malo posoljeno. poslužim jelo njoj i sebi, prvo uzmem zalogaj na žličicu, dam njoj, primi u usta i nakon sekunde ravnodušno pljune. probam opet - isto. uzmem svoju vilicu i počnem i ja jesti i glasno komentirati 'mmmmm, mama papa, njam-njam, kako je fiiino', ponudim njoj opet - prase počne zijevati jesti s tekom!

[Nada]

Skuhala sam joj juhicu od pil. krilca, šnitice celera, korabice i mrkvice. Ništa nisam rezuckala, pasirala, gnječila, samo sam meseko očistila od košćice i kožice. Prvo sam joj ja davala prstima a onda se sama hranila prstićima.

Nije sve pojela ali nije ni bitno. Ustvari, za svoju dob i "fazu" pojela je ijuuuuuuuuuuuu.