Hajdi - ja ti nisam neki strucnjak za baby kilazu, ali ono sto znam je da djeca rastu (pa se samim tim i debljaju) jako neujednaceno. moj sin recimo izmedju 2. i 3. rodjendana nije dobio nista - jednaku kilazu je imao s 2 i s 3 godine, a narastao je 10 cm. mozes misliti razlike u izgledu nogica, od buckastih dvogodisnjih dobio je one djecacke grisini nogice. kasnije se opet zdebljao, on nikad nije bio tip mrsav tako je gradjen.
ono sto Gonzales tvrdi (mislim, ne samo on) je da su tablice prirasta kila djece pretjerane i da ih se trenutno vraca u normalu koju su imale prije uvodjenja umjetne hrane i 'tovljenja' djece, i da dosta brige roditelja je posljedica nenormalnih ocekivanja da djeca konstantno se moraju debljati (OVO SE ODNOSI na djecu stariju od godinu dana naravno). bit jedne od njegovih teza je da djeca do godinu dana rastu kao nikad poslije u zivotu, a da roditelji potpuno (ne)logicno ocekuju od djeteta koje manje raste da vise jede (nakon cca prvog rodjendana) i da tu pocinju pomalo ili ubrzano problemi od nerealnih ocekivanja i onoga sto djetetu stvarno treba i koliko stvarno treba jesti/rasti.
on kaze da je famozna fizicka aktivnost djece takodjer precijenjena, jer djeca tog uzrasta u stvari ne trose puno energije, da do veceg trosenja fizicke energije dolazi tek sa 7-8 godina (ovo su sve otprilike brojke, naravno svako dijete ima svoj ritam)
ne znam sto bih ti jos napisala - meni hranjenje nikad nije bilo preveliki problem. pogotovo ne sa sinom. H. je usla u fazu izbirljivosti i zna me izbaciti iz takta ali isto tako znam da je to normalan razvoj njene osobnosti pa se trudim radovati svakoj sitnici. danas je probala za veceru dzem od sljiva koji nije jele valjda godinu dana (nikakve dzemove, samo cisti puter/maslac ili nutellu). prije dva-tri mjeseca je 'vratila' u prehranu jogurt + cornflakes. istina samo jedna vrsta jogurta i samo odredjeni cornflakes, ali ne treba biti nezahvalan roditelj. i tako, pomalo izlazimo iz faze 'jedem samo ono sto se sjecam da sam i jucer jela'
s tim da je H. jela vrlo raznovrsno i maltene sve sto joj ponudim do prije godinu dana, tako da smo glatko prosle ovu fazu 1-3-4 godine. no svakoga doceka losa faza, samo se bitno izvuci se iz nje bez vecih rana (i roditelj i dijete). ne znam koliko Gonzalesova knjiga moze pomoci ako stvarno si apsolutno siguran da tvoje dijete jede nenormalno malo, ili ne dobiva na tezini predugacak period vremena, ili tako neka 'teska' situacija (teska stavljam u navodnike ne jer potcjenjujem situaciju nego jer nisam u poziciji da iciju situaciju proglasim stvarno teskom). on je dosta ironican prema brigama roditelja u stilu kojim pise, meni to ne smeta jer ne spadam u prezabrinute roditelje oko prehrane, ali on isto tako nudi i dobru teoriju i to mi se svidja. znaci, ako mozes progutati njegov stil - mislim da je knjiga ok. ne znam koliko je dodao reference uz knjigu, imala sam nesto materijala ali to su sve ono, znanstveni tekstovi, ne znam koliko roditelji stvarno vjeruju u konkretno trenutno losoj situaciji u neka nova istrazivanja i analize, meni se svidjaju jer mi djeluju apsolutno logicno iz moje perspektive osobe koja nije upala u neku tezu ili duzu krizu s djecjom prehranom.




.