Bok mamice, nova sam ovdje odnosno samo sam malo pisala na pelenama, ali vas zato duuugo čitam još od trudnoće, pogotovo cure s proljetnih bebica jer sam i sama u toj fazi

. Vidim da dosta toga znate, imate iskustva i rado pomažete, pa možda možete i meni udijeliti koji savjet, da poboljšam svoje dojenje

.
Dakle ovako...unaprijed se ispričavam na dugačkom postu, ja drugačije ne znam pisati jer uvijek želim što bolje objasniti
Bebica je sad stara 5 tjedana. Još u rodilištu smo krivo startali, koliko god sam ja ranije čitala o dojenju, informirala se i ''znala teoriju'', sve je to palo u vodu kad je trebalo provesti u djelo. Dakle prvih par stavljanja bebe na dojku, očito krivi položaj, preplitiki (jako male grudi i bilo mi je teško namjestiti pogotovo ovu još manju), rezultat- ragade već prvi dan. Bebač doslovce čim se rodio je već pokazivao instinkt za sisanjem, trpao je ruke u usta u sisao ih čim su mi ga dali u rađaoni. I zaista je pokazivao želju za sisanjem. Međutim kad su vidjele moje ragade, sestre/doktori su davali razne savjete (poludjela sam od 100 različitih da ne kažem suprotnih savjeta), a najviše me uplašio komentar jedne starije sestre, da nek napravim sad 2-3 dana pauzu sa stavljanjem na dojku, jer onda kad mi mlijeko dođe tek onda neću moći dojiti. Beba vuče kao luda, a meni mlijeko došlo tek nakon 4 dana. Znala sam da je u teoriji to normalno, ali cimericama je već 2. dan došlo i kapalo mlijeko. Ja jedva mogla mahnitim stiskanjem dobiti kap kolostruma. Sve skupa rezultiralo je time da je beba već prvu noć dobila dohranu u rodilištu, i tako još par puta (najčešće noću) u rodilištu, a danju sam ga stavljala na prsa iako ne dovoljno, pogotovo ne ovu oštećeniju bradavicu.
Doma smo išli 4. dan. Nisam napisala, bebač rođen u 41. tjednu, 3340 g i 52 cm, sve ok. Otpusna težina 3100 g. Doma smo također počeli brljajući s bočicom. Istina, minimalno, ali ipak dovoljno da dojenje ne napreduje. Količine su zaista bile male, ali dovoljne da on zaspi. Primjerice, 50 ml prije spavanja. Pošto sam silno htjela dojiti i uvijek sanjala o tome da jede samo moje mlijeko prvih 6 mjeseci, naravno da sam bila razočarana samom sobom. Ragade su srećom prošle brzo, mazala svojim mlijekom, tu i tamo mašću, hodala golih sisa itd. Cijele dane je visio na sisi, navečer malo adaptiranog...Kojeg sam se počela rješavati malo po malo, jaaaako postepeno. Doslovno smanjila za 10 ml, pa za dva dana još 10 ml... dok ga se nismo skroz riješili
Znači on je već 3 i pol tjedna samo na mojem mlijeku, adaptirano smo izbacili 12. dan života (znam, mogli smo i bez toga, ali sad- što je, tu je). E sad........ ovo je bio samo uvod, sad kreće prava stvar i moje nedoumice
Cijelo vrijeme su njemu pelene ok, popišana skoro svaka, pokakana recimo svaka druga, oko 4 dnevno (na početku je bilo i više, čim bi jeo). Stolica smeđe-žuta s puno onih bijelih zrnaca. Bilo je u tekućih više i manje, i pjenušavih, ma raznih, ali patronažna reče da je to sve ok. Povratnu težinu je povratio s točno 2 tjedna, a na pregledu s točno mjesec dana je na vaganju dobio 750 g i samo 1 cm. Dakle imao je 3850 g i 53 cm. Malo me iznenadilo samo 1 cm, jer čitam da dobiju po barem 3,4 pa i 7 cm u prvom mjesecu. No na pregledu to nisu komentirali pa se ne opterećujem. Prirast isto, čitam da je 750 g skroz normalno, ali opet vaše bebe sve dobivaju preko kile, pa neki čak i do 2 kg. No ni to me ne brine jer sestra kaže da je bitno da dobiva. Ajde sreća da imam pedijatricu koja ne skače čim beba dobije manje i ne uvaljuje dohranu odmah. Ja ga svejedno planiram doma malo izvagati recimo svakih 10 dana. Pogotovo što sad putujemo na more i nema nas sve do njegove kontrole s 3 mjeseca, dakle preskačemo kontrolu s 2 mjeseca, rekla pedica da nema veze.
Osim pelena i prirasta, što još reći... on je sve u svemu jako dobra beba, ne mogu se požaliti... ima sad već periode kad može malo u gledati okolo, zabaviti se, naravno kratko... ALI....!
Dakle on danju stalno visi na sisi. Ne mogu reći ni koliko podoja dnevno imamo ni koliko traju, jer često bi se to moglo uobličiti na par veeeelilih podoja cijeli dan. Što on radi, on plače i zahtijeva sisu. Ja mu dam, i onda većinom to izgleda kroz dan tako da on malo posisa, pa zaspi. Pa se probudi za 5-10 minuta pa opet traži, pa malo kao posisa pa odmah zaspi. Razbuđivanje ne pali, jer sam se od starta zeznula da ga mazim non stop pa tako i dok jede, i naravno sad kad ga je pomazim po licu/uhu/svejedno, da on ne trza i ne budi ga to.
Znači tu je problem što ja apsolutno ništa drugo u danu ne mogu napraviti. Mora ga netko nosati da pojedem i otuširam se. Drugo nema šanse da si ja mogu u danu organizirati. Sve je to ok i nije mi i teško znam da je još jako mali. Ali pitam se je li to zbog toga što je još tako mali, ili on tako misli jesti po malo cijeli dan i kasnije? Jer onda je to već problem, pa ne mogu cijeli dan biti u pidžami sa sisom vani i tako godinu dana. Ima on u danu momenata kad i zaspi na malo duže, ili recimo možemo otići u šetnju u kolicima, i spavat će bome dugo, nažalost to bude predvečer, tad mu paše zaspat. Ali većinom on nema ''obroke'' i ''podoje'' nego jede non stop po malo. Dojim ga na zahtjev, ali sad su mi počeli iz okoline sugerirati da mu probam malo napraviti razmak između jela. I iskreno mislim da je to pametno. Jer on ne stigne ni ogladniti kad jede non stop pomalo. Možda je čak malo i lijen? Jer vidim ogromnu razliku kako jede po noći (budi se 2 puta po noći za jelo). To baš bude pola sata sisanja pravog, najede se i spava dalje. A danju... hm, mislim da bih definitivno trebala neki razmak, barem sat vremena da on ne jede. I da ne kunja pomalo svakih 10 minuta. Je li moguće utjecati na to, odnosno ima li nade da je to samo faza dok je ovako mali? Kad čitam mame koje imaju bebe ove starosti, pa se žale što im beba jede svaka 2-3 sata, i to po pola sata, neke čak i 10 minuta... ajme da je meni tako kratki, ali efikasan podoj, i takav razmak, potpisala bih odmah

.
Znači mislite li da je to samo faza (iako on tako radi od rođenja) odnosno da će se razmaci možda spontano povećati, i mogu li ja kako utjecati na to? Inače, skok u razvoju smo imali mislim s točno 3 tjedna (2 dana je doslovno bio stalno na sisi, i više nego inače, i bio nervozniji). Tako da ovo nije pitanje skoka jer je to tako uobičajeno, jesti cijeli dan po malo. Sad očekujem skok sa 6 tjedana vidjet ćemo kako će to proći.
Imam ja još more pitanja ali za prvi put, već je pregolemi post, pa ako možete prokomentirati ovo ''cijeli dan bih po malo papao''. Pa ću vas onda udaviti sa ''tehničkim'' pitanjima izmjene doji, pražnjenju itd. Jer i time razbijam glavu itekako.
P.S. evo beba kako bi pokazala da zločesta mama laže i izmišlja, baš sad spava već preko sat vremena, a ja u nevjerici čekam i ne usudim se otići pod tuš

.