Re:
12 vel 2007, 16:11
Moj stariji je jedno vrijeme isto imao fazu kad je zezao s hranom. Prije toga je jeo sve, naročito povrće, voće, žitarice, ribu.. a onda je iz ne znam kojeg razloga počeo štrajkati. to bi se sve pogoršalo kad bi bio bolestan- i najmanja prehlada bi kod njega napravila totalnu pomutnju jer ne bi skoro ništa jeo danima i sav bi se usukao...imao je skoro godinu dana 13 kila.
Bili smo očajni, pokušali smo s vitaminima, kontrolirali željezo, molili, kumili, nagađali se s njim... no ništa. Bio je 4 mjeseca nonstop bolestan i onda smo radili jednu veliku grešku (premda smo naravno radili kako smo najbolje znali i umili) i nudili smo mu stvari za koje smo znali da će ih pojesti. To su bile razne puter štangice, krafne, milchschnitte i slične gluposti u nadi da će barem tako strpati nešto u sebe. I strpao je- prazne kalorije i mi bi se osjećali još gore. Onda smo napravili rez i rekli- da može pojesti samo jedan griz što se nas tiče- ali da to mora biti nešto zdravo. I tog smo se pridržavali. Volio je juhice pa smo mu kuhali hranjive juhice. Otkrili smo srdele na žaru koje je obožavao. Stvari su krenule na bolje.
Stvari su se skroz popravile kad je krenuo u vrtić i tamo je počeo jesti sve bolje i bolje, čak i neke stvari koje prije nije jeo. Sad je opet sve ok, ima preko 16 kila i nema problema s apetitom niti pretjeranom izbirljivošću.
Kad je gladan jede, kad nije gladan- ne silimo ga.
Probaj tako i ti. Ne pridaj pažnju jelu, nastoj da te to ne sekira, vjeruj da će sve sjesti na svoje ali ti i dalje nudi SAMO zdravu hranu. NE DAJ joj grickalice i zabrani drugima da joj to daju. Ako hoćeš, kupi u apoteci od childlifea multivitaminski sirup.
Nemoj joj natrpati tanjur, nemoj gledati u svaki zalogaj, nemoj pridavati pažnju tome koliko će pojesti, nemoj je siliti da jede itd.
Kad prestaneš u svom djetetu gledati dijete koje ima problema s hranom vjerojatno će to ono i prestati biti.
Bili smo očajni, pokušali smo s vitaminima, kontrolirali željezo, molili, kumili, nagađali se s njim... no ništa. Bio je 4 mjeseca nonstop bolestan i onda smo radili jednu veliku grešku (premda smo naravno radili kako smo najbolje znali i umili) i nudili smo mu stvari za koje smo znali da će ih pojesti. To su bile razne puter štangice, krafne, milchschnitte i slične gluposti u nadi da će barem tako strpati nešto u sebe. I strpao je- prazne kalorije i mi bi se osjećali još gore. Onda smo napravili rez i rekli- da može pojesti samo jedan griz što se nas tiče- ali da to mora biti nešto zdravo. I tog smo se pridržavali. Volio je juhice pa smo mu kuhali hranjive juhice. Otkrili smo srdele na žaru koje je obožavao. Stvari su krenule na bolje.
Stvari su se skroz popravile kad je krenuo u vrtić i tamo je počeo jesti sve bolje i bolje, čak i neke stvari koje prije nije jeo. Sad je opet sve ok, ima preko 16 kila i nema problema s apetitom niti pretjeranom izbirljivošću.
Kad je gladan jede, kad nije gladan- ne silimo ga.
Probaj tako i ti. Ne pridaj pažnju jelu, nastoj da te to ne sekira, vjeruj da će sve sjesti na svoje ali ti i dalje nudi SAMO zdravu hranu. NE DAJ joj grickalice i zabrani drugima da joj to daju. Ako hoćeš, kupi u apoteci od childlifea multivitaminski sirup.
Nemoj joj natrpati tanjur, nemoj gledati u svaki zalogaj, nemoj pridavati pažnju tome koliko će pojesti, nemoj je siliti da jede itd.
Kad prestaneš u svom djetetu gledati dijete koje ima problema s hranom vjerojatno će to ono i prestati biti.
Zadnja izmjena: Tania; 12 vel 2007, 21:48; ukupno mijenjano 1 put/a.
12 vel 2007, 16:39
Još je i dosta važno da klinci vide vas (mamu, tatu...) da jedete, znači kad god je moguće da ste svi za stolom, jer klinci hranjenje doživljavaju ko neku kaznu koju moraju samo oni odraditi. Moja frendica je imala takvih problema jer je uvijek nastojala nahraniti klinca, staviti ga spavati i onda bi ona i muž pojeli u miru. Klinac, takoreći ih nikad nije vidio da ručaju, kad su izbacili taj sistem hranjenja i počeli svi zajedno sjediti za stolom stvari su se popravile.
Nije to recept uspjeha, svako je dijete individua za sebe, ali u većini slučajeva pomaže.
Nije to recept uspjeha, svako je dijete individua za sebe, ali u većini slučajeva pomaže.
12 vel 2007, 17:12
Tina, dala si odlican savjet 
evo gledam svoju skoro-trogodisnjakinju - ako slucajno prespava nas zajednicki rucak pa mora rucati sama, obicno je netko mora hraniti... a kad smo svi skupa za stolom, u pravilu sama jede kao velika
teutonija - vidim da imamo isti trik s brusnicama :juhu ! mi ih jos uvijek nazivamo bomboni
evo gledam svoju skoro-trogodisnjakinju - ako slucajno prespava nas zajednicki rucak pa mora rucati sama, obicno je netko mora hraniti... a kad smo svi skupa za stolom, u pravilu sama jede kao velika
teutonija - vidim da imamo isti trik s brusnicama :juhu ! mi ih jos uvijek nazivamo bomboni
12 vel 2007, 19:36
Evo mene opet.
Danas sve po starom,ali ipak mala promjena.
Ujutro je popila punu flašicu da ni kap nije ostala,u podne ništa,poslije podne još ništa,a poslije čemo vidjeti.Danas se više ne uzrujavam toliko,bar to njoj ne pokazujem,pitam ju jel hoče papati,kad kaže da neče,odgovorim joj da onda o.k. i vidim da nam je malo lakše.Obje smo smirenije.
Što se tiče zajedničkog jela,to nije problem.Njena hranilica je na čelu velikog stola i super joj je sjediti u njoj.Svaki dan nam tata dolazi na gablec u pola 12 i uvijek nas dvije jedemo s njim,a kad dođe s posla u 4,imamo ručak opet svi zajedno za stolom.Večera je oko 7 pa iako se nama ne jede bar sjedimo s njom za stolom dok se ona ne najede.
Tania,dobro si pogodila kad si rekla za brojanje zalogaja i gledanje koliko pojede...Primjetila sam to kad sam joj dala domači dukatino.Bilo joj je fino,napokon nije rekla bljak i baš je navalila,ali kad je skužila da ju gledam i zadovoljno se smješkam,odmah je odgurnula to od sebe i počela se mrštiti i živčaniti.Sad mi je kliker proradio,nisam na to do sad tako gledala.
Ajd mi recite gdje kupujete sušene brusnice.Ja ih još nigdje nisam vidjela.
Drugo suho voče da,ali baš brusnice ne.
Baš sam se sjetila-kupila sam joj nedavno suhe smokve i skoro ih je preko celofana počela jesti,ja se naravno ponadala,a kad sam ih otvorila,ni da bi probala.
Ma polako se hladim i mirim s tim da je to faza i da moram čekati i smiriti se,jer osim jela promijenila se i u nekim drugim stvarima.Primjerice,tatu si obožava kao i on nju,svaki dan ga ispratimo na posao,na gablecu dočekamo na prozoru,pa opet ispratimo i opet dočekamo kad dolazi s posla.Uvijek je tu pusa i mahanje pa-pa,ali od kad je prestala jesti,više tati neda pusu,neče se igrati s njim,neda mu ni blizu ponekad,ali nije samo on u pitanju nego je i prema drugima takva.Svi joj idu na živce,nikom ništa neda i rasplače se i vrišti čim joj nešto neide od ruke ili nije po njezinom.Jedino si je samnom stalno dobra osim kad je riječ o jelu.Kao da je preko noči postala netko drugi i iako ju to primi pa pusti,dva dana je super,tri opet šizi,brine me to jer je uvijek bila zlatno dijete.
Totalno sam zbunjena i čak malo preplašena jer nisam sigurna postupam li dobro u određenim situacijama.Trebam li viknuti ili šutjeti,ignorirati ili reagirati...
Znam da sam sad malo skrenula s jela na druge stvari,ali mislim da ima nekakve veze jedno s drugim.
:papica
Danas sve po starom,ali ipak mala promjena.
Ujutro je popila punu flašicu da ni kap nije ostala,u podne ništa,poslije podne još ništa,a poslije čemo vidjeti.Danas se više ne uzrujavam toliko,bar to njoj ne pokazujem,pitam ju jel hoče papati,kad kaže da neče,odgovorim joj da onda o.k. i vidim da nam je malo lakše.Obje smo smirenije.
Što se tiče zajedničkog jela,to nije problem.Njena hranilica je na čelu velikog stola i super joj je sjediti u njoj.Svaki dan nam tata dolazi na gablec u pola 12 i uvijek nas dvije jedemo s njim,a kad dođe s posla u 4,imamo ručak opet svi zajedno za stolom.Večera je oko 7 pa iako se nama ne jede bar sjedimo s njom za stolom dok se ona ne najede.
Tania,dobro si pogodila kad si rekla za brojanje zalogaja i gledanje koliko pojede...Primjetila sam to kad sam joj dala domači dukatino.Bilo joj je fino,napokon nije rekla bljak i baš je navalila,ali kad je skužila da ju gledam i zadovoljno se smješkam,odmah je odgurnula to od sebe i počela se mrštiti i živčaniti.Sad mi je kliker proradio,nisam na to do sad tako gledala.
Ajd mi recite gdje kupujete sušene brusnice.Ja ih još nigdje nisam vidjela.
Drugo suho voče da,ali baš brusnice ne.
Baš sam se sjetila-kupila sam joj nedavno suhe smokve i skoro ih je preko celofana počela jesti,ja se naravno ponadala,a kad sam ih otvorila,ni da bi probala.
Ma polako se hladim i mirim s tim da je to faza i da moram čekati i smiriti se,jer osim jela promijenila se i u nekim drugim stvarima.Primjerice,tatu si obožava kao i on nju,svaki dan ga ispratimo na posao,na gablecu dočekamo na prozoru,pa opet ispratimo i opet dočekamo kad dolazi s posla.Uvijek je tu pusa i mahanje pa-pa,ali od kad je prestala jesti,više tati neda pusu,neče se igrati s njim,neda mu ni blizu ponekad,ali nije samo on u pitanju nego je i prema drugima takva.Svi joj idu na živce,nikom ništa neda i rasplače se i vrišti čim joj nešto neide od ruke ili nije po njezinom.Jedino si je samnom stalno dobra osim kad je riječ o jelu.Kao da je preko noči postala netko drugi i iako ju to primi pa pusti,dva dana je super,tri opet šizi,brine me to jer je uvijek bila zlatno dijete.
Totalno sam zbunjena i čak malo preplašena jer nisam sigurna postupam li dobro u određenim situacijama.Trebam li viknuti ili šutjeti,ignorirati ili reagirati...
Znam da sam sad malo skrenula s jela na druge stvari,ali mislim da ima nekakve veze jedno s drugim.
:papica
Re:
12 vel 2007, 21:58
Pa gle... cijelo djetinjstvo ti se sastoji od faza i dijete klizi iz jedne u drugu. Imat će faze kad će biti poslušna i kad neće, kad će biti privržena tati i kad će biti privržena tebi.. i oboje...
Pogotovo je dob u kojoj je tvoja malecka poznata po tim fazama. Prihvati je takvu kakva je i činjenicu da je to faza i da će je prerasti.
Pogotovo je dob u kojoj je tvoja malecka poznata po tim fazama. Prihvati je takvu kakva je i činjenicu da je to faza i da će je prerasti.
12 vel 2007, 23:07
Tania,prihvačam ja nju takvom kakva jest,samo sam zabrinuta zbog nekih stvari koje se javljaju kao meni nepoznate i iz toga mi se rađa nesigurnost.
Napokon dobra vijest!
Moja malena je večerala i to obilno i slasno! :papica
U protvan sam složila piletinu i par šnicli od svinjetine,na to sam složila narezano na veče komade,ali jednako cvjetaču,mrkvu,tikvice,krumpir i malo luka,peršina i celera.Podlijala sam vodom i prekrila folijom pa se to lijepo naparilo i prokrčkalo u pečnici i na kraju sam otkrila i malo zapekla.Povrče nije izgubilo boju pa je na tanjuru bilo lijepo šareno.
Prvo nije htjela,a onda sam mirno maknula tanjur i počela sam jesti iz njenog tanjura umjesto iz svojeg i na svaki zalogaj sam rekla mmmm fiiino.Iako do sad to mmm fino nije palilo,ovaj put jest.
Malo me gledala,a onda tražila tanjur natrag.Prvo sam joj rekla"sad mama papa,ti nisi htjela",a ona"ne,ja papati".Odmah sam joj vratila tanjur da se ne predomisli,a ona je trpala puna usta prstičima,jedva je žvakala i baš se lijepo napapala.
Ponosno sam se smijala u sebi i nastavila jesti iz svog tanjura i čim bih ju pogledala povlačila je svoj tanjur bliže sebi da mi slučajno nebi palo na pamet opet jesti iz njenog tanjura.
Nadam se da to znači pomak na bolje i da je faza prošla.Upravo nam se tata vratio s fuša i dočekala ga je sa smješkom i s pusom.
Kad je trbuščić pun i živčeki su se valjda smirili.
Vidjet čemo kako če biti sutra,Javit ču vam.
Veliko HVALA svima
:juhu
Napokon dobra vijest!
Moja malena je večerala i to obilno i slasno! :papica
U protvan sam složila piletinu i par šnicli od svinjetine,na to sam složila narezano na veče komade,ali jednako cvjetaču,mrkvu,tikvice,krumpir i malo luka,peršina i celera.Podlijala sam vodom i prekrila folijom pa se to lijepo naparilo i prokrčkalo u pečnici i na kraju sam otkrila i malo zapekla.Povrče nije izgubilo boju pa je na tanjuru bilo lijepo šareno.
Prvo nije htjela,a onda sam mirno maknula tanjur i počela sam jesti iz njenog tanjura umjesto iz svojeg i na svaki zalogaj sam rekla mmmm fiiino.Iako do sad to mmm fino nije palilo,ovaj put jest.
Malo me gledala,a onda tražila tanjur natrag.Prvo sam joj rekla"sad mama papa,ti nisi htjela",a ona"ne,ja papati".Odmah sam joj vratila tanjur da se ne predomisli,a ona je trpala puna usta prstičima,jedva je žvakala i baš se lijepo napapala.
Ponosno sam se smijala u sebi i nastavila jesti iz svog tanjura i čim bih ju pogledala povlačila je svoj tanjur bliže sebi da mi slučajno nebi palo na pamet opet jesti iz njenog tanjura.
Nadam se da to znači pomak na bolje i da je faza prošla.Upravo nam se tata vratio s fuša i dočekala ga je sa smješkom i s pusom.
Kad je trbuščić pun i živčeki su se valjda smirili.
Vidjet čemo kako če biti sutra,Javit ču vam.
Veliko HVALA svima
:juhu
12 vel 2007, 23:39
Sve se moze
sve se moze
Drzimo vam fige. Ostani cool, ne daj se smesti, NE DAJ PASTETU , i sve ce biti OK.
sve se moze
Drzimo vam fige. Ostani cool, ne daj se smesti, NE DAJ PASTETU
, i sve ce biti OK.
13 vel 2007, 10:31
Kad prestaneš u svom djetetu gledati dijete koje ima problema s hranom vjerojatno će to ono i prestati biti.
S ovim se slazem!
Ja sam primjetila da moje dijete svaki drugi dan super jede a onda svaki drugi dan strajka. Ali nema moljakanja, prislile i stresa...
Jedan dan tako nista nije htio pojesti- od dorucka on nista nije jeo. Onda navecer kad je vec bio u krevetu trazio me je da mu dam cokoladu- rekla sam da nema a onda je zatrazio bananu i dobio ju je i pojeo.
Jucer me bas iznenadio- na tanjuru je imao puretinu sa rostilja i izvadila sam mu povrce kuhano na pari- povrce je svo smazao (krumpir, mrkvicu i cvjetacu) i trazio da mu izvadim jos, a meso nije ni taknuo vec je trazio od tate ribu i bas fino pojeo :papica .
14 vel 2007, 17:16
Evo da se pohvalim.Moje dijete napokon jede i kaka !
Još uvijek to nije količinski puno,ali jede češče i kvalitetnije,čak me i sama traži kad je gladna.
Obje smo puno smirenije i nema više napetosti.Kad joj ja ponudim hranu,a ona odbije,ne uzrujavam se,a ona ne šizi.
Keksiče i čokoladice smo zamijenili za kekse od integralnih žitarica s raznim okusima,a smokiče domačim kokicama.Sa suhim vočem je još uvijek na Vi,ali znatiželja prevladava pa tu i tamo proba dok svježe konzumira samo kad joj napravim sok,ali bolje i tako nego nikako.
Što se ostalog ponašanja tiče,još je u toj fazi,malo ju primi pa pusti,ali ne očekujem da če se u svemu promijeniti preko noći.
Drage moje,svima vam puno hvala jer svaka od vas mi je ponešto savjetovala,od svake sam nešto pokupila i sve to skupa mi je pomoglo da se nosim s problemom i suočim s njim.
Šaljem vam jedan veeeeeeeliiiki zagrljaj !
:juhu
Još uvijek to nije količinski puno,ali jede češče i kvalitetnije,čak me i sama traži kad je gladna.
Obje smo puno smirenije i nema više napetosti.Kad joj ja ponudim hranu,a ona odbije,ne uzrujavam se,a ona ne šizi.
Keksiče i čokoladice smo zamijenili za kekse od integralnih žitarica s raznim okusima,a smokiče domačim kokicama.Sa suhim vočem je još uvijek na Vi,ali znatiželja prevladava pa tu i tamo proba dok svježe konzumira samo kad joj napravim sok,ali bolje i tako nego nikako.
Što se ostalog ponašanja tiče,još je u toj fazi,malo ju primi pa pusti,ali ne očekujem da če se u svemu promijeniti preko noći.
Drage moje,svima vam puno hvala jer svaka od vas mi je ponešto savjetovala,od svake sam nešto pokupila i sve to skupa mi je pomoglo da se nosim s problemom i suočim s njim.
Šaljem vam jedan veeeeeeeliiiki zagrljaj !
:juhu
15 vel 2007, 09:26
Baš mi je drago da ste uspjele! :juhu
17 vel 2007, 14:20
bio je bolestan. gripa. i nista nije jeo. odnosno, vrlo, vrlo male kolicine i samo i iskljucivo hrane koju je ON htio. a to su uglavnom bili jogurti i hippove kasice, koje jos imamo u zalihama od pocetaka dohrane, premda ih vise gotovo i ne jede.
gripa je prosla, ostao je jos samo pun nos smrkalja. upale grla, srecom, nije ni bilo.
ali od djeteta koje je prvu zlicicu prihvatilo kao da je sa zlicom rodjeno i koje je jelo kolicine kojih bi mu se i majka ponekad posramila, smrdo sad jede tako malo i nedostatno da sam vec luda od brige.
nece nista. ako mu i uspijem na slilu ugurati zlicu u usta, onda pljuje van i vadi rukicom hranu iz usta. svaki tanjur rucka zavrsi u zdjelici naseg psa. uopce i nikada nije gladan. odbija sve, osim tekucine. i dalje moze proci jogurt i hippove kasice (sto vocne, sto mesne/povrtne) koje sam sad ponovno pocela kupovati, da barem nesto pojede.
necu ni pisati kako sam ocajna i ne znam kako iz ovoga van. je li faza? koliko traje? da li da ga sopam? da li da dignem ruke i jednostavno ga pustim da jede sta, kada i koliko hoce (hmmm, ovo mi se stvarno ne cini kao rjesenje)?
i je li mu uopce ta jedna hippova mesna kasica dovoljna za rucak?
meni se cini premalo.
kako ste vi izlazili na kraj s njihovim strajkanjem?
gripa je prosla, ostao je jos samo pun nos smrkalja. upale grla, srecom, nije ni bilo.
ali od djeteta koje je prvu zlicicu prihvatilo kao da je sa zlicom rodjeno i koje je jelo kolicine kojih bi mu se i majka ponekad posramila, smrdo sad jede tako malo i nedostatno da sam vec luda od brige.
nece nista. ako mu i uspijem na slilu ugurati zlicu u usta, onda pljuje van i vadi rukicom hranu iz usta. svaki tanjur rucka zavrsi u zdjelici naseg psa. uopce i nikada nije gladan. odbija sve, osim tekucine. i dalje moze proci jogurt i hippove kasice (sto vocne, sto mesne/povrtne) koje sam sad ponovno pocela kupovati, da barem nesto pojede.
necu ni pisati kako sam ocajna i ne znam kako iz ovoga van. je li faza? koliko traje? da li da ga sopam? da li da dignem ruke i jednostavno ga pustim da jede sta, kada i koliko hoce (hmmm, ovo mi se stvarno ne cini kao rjesenje)?
i je li mu uopce ta jedna hippova mesna kasica dovoljna za rucak?
meni se cini premalo.
kako ste vi izlazili na kraj s njihovim strajkanjem?
17 vel 2007, 21:25
ne pitaj jer smo i mi u svojevrsnom štrajku. i ponaša se slično kao što opisuješ smrdu - uglavnom pljuje hranu van nakon druge-treće žličice.
dodatna otežavajuća okolnost nam je što hoće sve sama jesti - sve mogu otrpiti, ali kad krene sama jesti juhu...
sistem nam je takav da dam njoj jednu žličicu, a ja hranim s drugom i koliko prođe, prođe. također je izbirljiva i ono što uglavnom pojede je blitva i brokula s krumpirom. jučer čak ni ribu pečenu u foliji nije htjela
kad malo zbrojim, jede zobenu kašu sa suhim ribizlama, bananu
, već spomenutu blitvu i rižu. žitarice redovito pojedem ja
jogurt pojede do pola, ako imam sreće. voće kako kad - ako pomiješam jabuku i bananu, može, ali bilo kkoja druga kombinacija je katastrofa. hippa pojede do pola
što radim? čekam da je prođe
dodatna otežavajuća okolnost nam je što hoće sve sama jesti - sve mogu otrpiti, ali kad krene sama jesti juhu...
sistem nam je takav da dam njoj jednu žličicu, a ja hranim s drugom i koliko prođe, prođe. također je izbirljiva i ono što uglavnom pojede je blitva i brokula s krumpirom. jučer čak ni ribu pečenu u foliji nije htjela
kad malo zbrojim, jede zobenu kašu sa suhim ribizlama, bananu
, već spomenutu blitvu i rižu. žitarice redovito pojedem ja
jogurt pojede do pola, ako imam sreće. voće kako kad - ako pomiješam jabuku i bananu, može, ali bilo kkoja druga kombinacija je katastrofa. hippa pojede do pola
što radim? čekam da je prođe
17 vel 2007, 21:31
ina, je l' je dojis jos uvijek?
smrdi je najdraze jelo oduvijek riba s blitvom i krumpirima. prekjucer sam sve bacila u smece
a o tome da ni ne pokusava uzeti zlicu u ruke, a ima skoro 20 mjeseci, sto me takodjer baca u ocaj, necu pisati ovdje da topic ne ode u kupus.
smrdi je najdraze jelo oduvijek riba s blitvom i krumpirima. prekjucer sam sve bacila u smece
a o tome da ni ne pokusava uzeti zlicu u ruke, a ima skoro 20 mjeseci, sto me takodjer baca u ocaj, necu pisati ovdje da topic ne ode u kupus.
17 vel 2007, 22:22
mamasnita, ja sam imala gripu i isto mi nije bilo do jela. no ja sam to docekala s odusevljenjem jer imam poprilicne muke s obuzdavanjem apetita 
no apetit mi je bio sasvim odsutan jos tjedan dana, evo sad tek pomalo se budi.
samo nemoj puno brinuti, da zbog toga ne pocne odbijati
no apetit mi je bio sasvim odsutan jos tjedan dana, evo sad tek pomalo se budi.
samo nemoj puno brinuti, da zbog toga ne pocne odbijati
17 vel 2007, 22:24
ivana, ako vec i nije.... 
17 vel 2007, 22:35
mi nismo nikad imali takvu vrstu strajka (zbog bolesti), ali smo imali kratak protest u smislu da se njemu nije dalo jesti. vrlo je kratko trajalo jer sam uspjela pogoditi dobru taktiku (za njega): ponudila bih, ako nije htio - ok, idemo se u sobu igrati, pa probamo opet za 10, 15 min. u roku max 3 pokusaja pojeo bi sve.
i sad nekad (kad je umoran) za vrijeme rucka (dorucak i vecera nikad nisu bili problem) imamo foru da pojede toliko da se napol zasiti, a onda mu se ne da vise sjediti. ono sto nam tada pali je (prilicno sam sigurna da se neke cure nece sloziti s time, ali...) da ga dekoncentriramo tj. zabavimo necim drugim, da ni ne obraca paznju na to da ga trpamo hranom: citamo knjige, igramo se malim auticima, pricamo price....
mozes probati - sve ovisi o tome sto ti je prioritet: da dijete jede ili da se za stolom iskljucivo jede, znaci da nema igranja. ja jesam za to da reda mora biti ( ), ali mi je bitnije da pojede rucak kak spada.
edit, no, ovo sto ivana kaze, sto se ti vise nerviras, tj. sto on vise vidi da se ti nerviras oko toga, to ce ti manje jesti. da me ne bi krivo shvatila; on je u fazi eksperimentiranja i voli izazivati reakcije, nije to nista lose, dapace.
i sad nekad (kad je umoran) za vrijeme rucka (dorucak i vecera nikad nisu bili problem) imamo foru da pojede toliko da se napol zasiti, a onda mu se ne da vise sjediti. ono sto nam tada pali je (prilicno sam sigurna da se neke cure nece sloziti s time, ali...) da ga dekoncentriramo tj. zabavimo necim drugim, da ni ne obraca paznju na to da ga trpamo hranom: citamo knjige, igramo se malim auticima, pricamo price....
mozes probati - sve ovisi o tome sto ti je prioritet: da dijete jede ili da se za stolom iskljucivo jede, znaci da nema igranja. ja jesam za to da reda mora biti (
), ali mi je bitnije da pojede rucak kak spada.
edit, no, ovo sto ivana kaze, sto se ti vise nerviras, tj. sto on vise vidi da se ti nerviras oko toga, to ce ti manje jesti. da me ne bi krivo shvatila; on je u fazi eksperimentiranja i voli izazivati reakcije, nije to nista lose, dapace.
17 vel 2007, 22:41
liam, ja od hranjenja imam grc u zelucu jer vise ne znam sto izvesti. prvo sam bila odlucna u ideji da ce se za stolom, odnosno u hranilici, iskljucivo jesti.
pa sam dozvolila da pise olovkom po papiru jer je to trazio urlajuci. naravno, ne bi li nesto ipak pojeo.
pa je zatrazio drvene bojice i papir jer bi bojao. i dobio je.
pa trazi igracke i predmete razne - salvete, sat, bocu s vodom, knjigu, slikovnicu, lava, telefon, kutiju, vlazne maramice.... pa dobije.
i tako redom...
uglavnom kad mu dam nesto, nakon tri sekunde trazi nesto drugo.
nekidan mi je puk'o film i zabranila sam sve. odnosno ne dajem mu vise nista i pokusavam mu objasniti da ce sve to dobiti ali kad pojede. i ponekad mi uspije, odnosno ponekad pojede sve uz malo protesta.
najcesce ne pojede nista, ili malo, ali se bar prestao dernjati da bi stalno nesto (drugo).
pa sam dozvolila da pise olovkom po papiru jer je to trazio urlajuci. naravno, ne bi li nesto ipak pojeo.
pa je zatrazio drvene bojice i papir jer bi bojao. i dobio je.
pa trazi igracke i predmete razne - salvete, sat, bocu s vodom, knjigu, slikovnicu, lava, telefon, kutiju, vlazne maramice.... pa dobije.
i tako redom...
uglavnom kad mu dam nesto, nakon tri sekunde trazi nesto drugo.
nekidan mi je puk'o film i zabranila sam sve. odnosno ne dajem mu vise nista i pokusavam mu objasniti da ce sve to dobiti ali kad pojede. i ponekad mi uspije, odnosno ponekad pojede sve uz malo protesta.
najcesce ne pojede nista, ili malo, ali se bar prestao dernjati da bi stalno nesto (drugo).
17 vel 2007, 22:59
znam da imas grc u zelucu, imala sam i ja, iako je kod nas zbilja kratko trajalo. jedna stvar koja me smirila je to sto znam za djecu koja od pocetka dohrane tako jedu: nista ili skoro nista, i dobro su. zbilja im nis ne fali.
kao prvo, stvarno se moras smirit, ili bar njemu ne pokazati koliko te to uzrujava.
u biti tu imas tri mogucnosti:
ili ici s flegma pristupom: hoces-hoces, neces-neces, i cekat da ogladni, sto se moze, ali i ne mora desiti, ovisi o njemu kakav je
ili se postaviti: ne mices se odavde dok ne pojedes toliko i toliko
ili ga podmititi/zabaviti/dekoncentrirati - to ja radim. i mene liam zna veslat ko mladog majmuna: donesi mi bubu (auto), pa donesi ovu knjigu, pa necu ovu, nego onu, i, iskreno, ja se setam dok mi ne dopi*di i onda ili pocnem s nekom pricom koja znam da ce mu biti interesantna (tipa idemo uskoro baki avionom, on ce gledati oblake odozgora...) ili lijepo kazem nema igranja dok ne pojedes ovo (pa mu odvojim na tanjuru koliko mora pojesti) i maknem igracke.
jedna od vrsta zabave koja kod mase djece pali je "igranje" s hranom: tipa skuhas mu brokulu pa ona na tanjuru glumi drvece, grasak je trava, pire je brdo....ili slaganje boja: stavis mu u jednu zdjelicu zelenu hranu (ili na jedan kraj tanjura), u drugu crvenu....pa on bira kojim redom ce, natjecete se koju ce prvu pojesti, pa recimo crvena ponisti zelenu, znaci nakon zelene mora nesto crveno da trbuscic bude sretan itd. uglavnom, igras se i smisljas gluposti.
zbilja im nis ne fali.
kao prvo, stvarno se moras smirit, ili bar njemu ne pokazati koliko te to uzrujava.
u biti tu imas tri mogucnosti:
ili ici s flegma pristupom: hoces-hoces, neces-neces, i cekat da ogladni, sto se moze, ali i ne mora desiti, ovisi o njemu kakav je
ili se postaviti: ne mices se odavde dok ne pojedes toliko i toliko
ili ga podmititi/zabaviti/dekoncentrirati - to ja radim. i mene liam zna veslat ko mladog majmuna: donesi mi bubu (auto), pa donesi ovu knjigu, pa necu ovu, nego onu, i, iskreno, ja se setam dok mi ne dopi*di i onda ili pocnem s nekom pricom koja znam da ce mu biti interesantna (tipa idemo uskoro baki avionom, on ce gledati oblake odozgora...) ili lijepo kazem nema igranja dok ne pojedes ovo (pa mu odvojim na tanjuru koliko mora pojesti) i maknem igracke.
jedna od vrsta zabave koja kod mase djece pali je "igranje" s hranom: tipa skuhas mu brokulu pa ona na tanjuru glumi drvece, grasak je trava, pire je brdo....ili slaganje boja: stavis mu u jednu zdjelicu zelenu hranu (ili na jedan kraj tanjura), u drugu crvenu....pa on bira kojim redom ce, natjecete se koju ce prvu pojesti, pa recimo crvena ponisti zelenu, znaci nakon zelene mora nesto crveno da trbuscic bude sretan itd. uglavnom, igras se i smisljas gluposti.
17 vel 2007, 23:04
za ovaj zadnji dio cini mi se pinkicu premali, ali ova je majka spremna na i za sve.
tnx!
tnx!
17 vel 2007, 23:16
mislim da nije; liam i ja smo se kad je imao nekih 17, 18 mjeseci igrali "trbuscica"; recimo: ja sam trbuscic i placem jer mi treba zelena hrana jer od zelene hrane bolje pjevam; onda on mora pojesti nesto zeleno da trbuscic (ergo: ja) pocne pjevati od srece. klinci vole akciju-reakciju, a rezultat, naravno, mora biti odmah, ako ti njemu velis "sutra cemo ici u park ako pojedes rucak", njemu to nis ne znaci, bog te pitaj kaj je to "sutra" i kad to dodje, ali ako recimo tvoji prsti pocnu plesati po stolu nakon sto on pojede zlicu juhe - e, to je vec nesto interesantno.
u svakom slucaju, cini mi se da imas pristup slican mome pa zato to govorim: budi vece dijete od njega, opusti se, zezaj se i on ce jesti.
u svakom slucaju, cini mi se da imas pristup slican mome pa zato to govorim: budi vece dijete od njega, opusti se, zezaj se i on ce jesti.
18 vel 2007, 09:30
dobra je fora ovo s gladnim trbuščićem i pjevanjem
šnito, ona još uvijek doji i zato ja ne brinem previše
šnito, ona još uvijek doji i zato ja ne brinem previše
18 vel 2007, 09:31
to sam si i mislila...
20 vel 2007, 09:45
dominik je negdje sa godinu i pol probao odbijati rucak, ali uz puno bakinih suza ja sam zabranila da mu ista drugo daje kao zamjenu za taj obrok...naravno konzultacija je bila ovdje s vama ....e sad trajalo je to negdje tjedan dana i onda je popustio....od onda jede svoj rucak, reklo bi se da mi jedemo hranu prilagodjenu dominiku....tako preljev za tjesto ima svega a najmanje paaradajza i mesa, krumpir pire isto ima najmanje krumpira, pravimo popecke od povrca, tako da on nekada ni ne zna sto je sve unutra....juhicu nekada pojede cak i dva tanjura, a nekada ju ni ne pogleda...ali svaki dan mu je baka ponudi....
evo nasla sam u historijuuu
http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopi ... highlight=
evo nasla sam u historijuuu
http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopi ... highlight=
23 vel 2007, 01:33
i? ima kakvog pomaka?
23 vel 2007, 09:57
Da li je netko slučajno gledao Super dadilju na RTL-u...ja sam ju gledala jer sam vidjela da će biti tema s dječakom od 20 mjeseci pa me zanimalo.
Uglavnom, jedan od problema bio je i problem hranjenja...dijete neće ništa jesti, vrišti, mama mu priča stalno, nagovara ga, objašnjava mu, daje mu slikovnicu, dala bi neznamšta samo da uzme zalogaj u usta...na kraju slijedi i ono da se neće ići igrati...slijedi i da ga naganja po sobi i kad dijete uspije zinuti da nešto kaže ona mu utrpa komadić hrane...
Moram priznati, doslovno me bolio želudac od tih scena...
Ja sam mama djeteta kojeg zaista ne znam kako bih nahranila da ju kao malu nisam hranila u polusnu (bočica), da joj nisam brda igračaka, slikovnica, kockica, poklopčića i šalica stavljala samo da se zabavi i da otvori usta i da nešto pojede, ja sam ta koja ju hranim i pred TV-om i pustim crtić... Apsolutno sam od početka svjesna da radim greške i znam sva pravila prilikom hranjenja (sve što je i super dadilja poslije rekla - ja sam to znala jer sam odavno iščitala sve o tome)...ali ja jednostavno ne znam (nije da nisam probala) kako bih svoje dijete nahranila drukčije - da nema nešto za zanimaciju u rukama - u zadnje vrijeme ima žličicu kojom pokušava jesti, ali tu je uvijek neka kockica, neka sitnica da se zabavi).
Ono u čemu ne griješim je da dijete ima svoje mjesto, sjedalicu naslonjenu na stol na kojem i mi objedujemo...nema trčkaranja, utrpavanja u usta, besmislenih "prijetnji kaznama"...ostalo svjesno griješim...samo da pojede...jedno vrijeme sam imala grč u želucu, VELIKI, kad ju moram nahraniti, noćna mora - tada je bio i najgori period - štrajk glađu...skoro...Onda sam "ohladila" po tom pitanju i bilo je bolje, ali zanimacija nečim za vrijeme objeda je ostala do danas - kažu (i znam da je pogrešno), ali od onog što ću promijeniti je da ću joj dati još više slobode da se sama hrani (premda je meni malo pretjerano da očekujem da se dijete i od 20 mjeseci samostalno hrani - ali super dadilja tako misli ) i da ćemo pokušati što više zajedno objedovati - malo SF jer smo zaposleni, ali večeru bi mogli skupa jesti.
Uglavnom, jedan od problema bio je i problem hranjenja...dijete neće ništa jesti, vrišti, mama mu priča stalno, nagovara ga, objašnjava mu, daje mu slikovnicu, dala bi neznamšta samo da uzme zalogaj u usta...na kraju slijedi i ono da se neće ići igrati...slijedi i da ga naganja po sobi i kad dijete uspije zinuti da nešto kaže ona mu utrpa komadić hrane...
Moram priznati, doslovno me bolio želudac od tih scena...
Ja sam mama djeteta kojeg zaista ne znam kako bih nahranila da ju kao malu nisam hranila u polusnu (bočica), da joj nisam brda igračaka, slikovnica, kockica, poklopčića i šalica stavljala samo da se zabavi i da otvori usta i da nešto pojede, ja sam ta koja ju hranim i pred TV-om i pustim crtić... Apsolutno sam od početka svjesna da radim greške i znam sva pravila prilikom hranjenja (sve što je i super dadilja poslije rekla - ja sam to znala jer sam odavno iščitala sve o tome)...ali ja jednostavno ne znam (nije da nisam probala) kako bih svoje dijete nahranila drukčije - da nema nešto za zanimaciju u rukama - u zadnje vrijeme ima žličicu kojom pokušava jesti, ali tu je uvijek neka kockica, neka sitnica da se zabavi).
Ono u čemu ne griješim je da dijete ima svoje mjesto, sjedalicu naslonjenu na stol na kojem i mi objedujemo...nema trčkaranja, utrpavanja u usta, besmislenih "prijetnji kaznama"...ostalo svjesno griješim...samo da pojede...jedno vrijeme sam imala grč u želucu, VELIKI, kad ju moram nahraniti, noćna mora - tada je bio i najgori period - štrajk glađu...skoro...Onda sam "ohladila" po tom pitanju i bilo je bolje, ali zanimacija nečim za vrijeme objeda je ostala do danas - kažu (i znam da je pogrešno), ali od onog što ću promijeniti je da ću joj dati još više slobode da se sama hrani (premda je meni malo pretjerano da očekujem da se dijete i od 20 mjeseci samostalno hrani - ali super dadilja tako misli
) i da ćemo pokušati što više zajedno objedovati - malo SF jer smo zaposleni, ali večeru bi mogli skupa jesti.
23 vel 2007, 10:01
liam je napisao/la:...u svakom slucaju, cini mi se da imas pristup slican mome pa zato to govorim: budi vece dijete od njega, opusti se, zezaj se i on ce jesti.
Evo, npr, s ovim se Super dadilja ne bi nikako složila (a ja ću takve stvari i dalje raditi
)...MM i ja zaključili smo da treba poraditi na tome da naše dijete više sudjeluje u hranjenju (neka se i uprlja i zbrlja i vitla žličicom, ali neka pokušava...i da jedemo svi troje zajedno kad god je to moguće.
...a to da razumijem mame koje imaju "nikad gladnu djecu" - to razumijem i često sam se ponašala kao što liam opisuje
...eto, radim, griješim i nastavit ću tako jer mi je jednom završila i na infuziji (poslije se uspostavilo da je zubić u pitanju) pa nemam živaca da ne pojede bar par žlica uz slikovnicu.
23 vel 2007, 10:17
ja sam ovdje samo da bih sretno prijavila kako ponovno normalno jedemo. kuc! kuc! kuc! :juhu
23 vel 2007, 14:54
i mi
pljuc! pljuc! pljuc!
pljuc! pljuc! pljuc!
23 vel 2007, 15:30
uz manevre ili....?
u svakom slucaju, cure, izvrsno! dugo se nastavilo!
aha, a sto se tice ovog sto duga pise, ja ne smatram da je jelo neki ultra ozbiljan dogadjaj pa mu tako ni ne pristupam. iz djecje perspektive sve je to igra, i ne vidim zasto bih mu uskratila igru pri jelu, pa ne zelim od rucka sprovod napravit. zasto bi ja dijete od ni 2.5 godine silila da sjedi u stavu mirno, s ravnim ledjima, ne prica s punim ustima i prati razgovore o financijama za vrijeme rucka. ono sto je (meni) bitno, je da on jede, uziva u jelu i stvara pozitivan odnos prema hrani, a ako mu ja vec sad krenem nametati nekakav red (odraslih ljudi), taj odnos ce biti sve samo ne pozitivan. tom logikom sam sigurna i da je on takav kakav je (dakle da jede sve, nikad nijednu namirnicu ne odbija, povrce, voce, juhe i cuspajze obozava) zato sto mi obrocima prilazimo jednako lezerno kao i bilo kojoj drugoj svakodnevnoj aktivnosti, i pokusavamo ih uciniti zabavnim i poucnim iskustvom.
a super dadilja, nemam pojma ni tko je ni sta je, tako da ne mogu komentirati.
u svakom slucaju, cure, izvrsno! dugo se nastavilo!
aha, a sto se tice ovog sto duga pise, ja ne smatram da je jelo neki ultra ozbiljan dogadjaj pa mu tako ni ne pristupam. iz djecje perspektive sve je to igra, i ne vidim zasto bih mu uskratila igru pri jelu, pa ne zelim od rucka sprovod napravit. zasto bi ja dijete od ni 2.5 godine silila da sjedi u stavu mirno, s ravnim ledjima, ne prica s punim ustima i prati razgovore o financijama za vrijeme rucka.
ono sto je (meni) bitno, je da on jede, uziva u jelu i stvara pozitivan odnos prema hrani, a ako mu ja vec sad krenem nametati nekakav red (odraslih ljudi), taj odnos ce biti sve samo ne pozitivan. tom logikom sam sigurna i da je on takav kakav je (dakle da jede sve, nikad nijednu namirnicu ne odbija, povrce, voce, juhe i cuspajze obozava) zato sto mi obrocima prilazimo jednako lezerno kao i bilo kojoj drugoj svakodnevnoj aktivnosti, i pokusavamo ih uciniti zabavnim i poucnim iskustvom.
a super dadilja, nemam pojma ni tko je ni sta je, tako da ne mogu komentirati.
Zadnja izmjena: LiKmama; 23 vel 2007, 15:35; ukupno mijenjano 1 put/a.
23 vel 2007, 15:32
bez.
ili eventualno uz vrlo maaaaaaaaaaaale, male, male
ili eventualno uz vrlo maaaaaaaaaaaale, male, male