Mame i bebe forum

Vjerovali ili ne, mi se po noći budimo tako da se prvo probudim ja, jer više ne mogu izdržati na
eknutost dojki, ručnik na kojem spavam već je potpuno mokar, ponekad probije i na plahte..., a tek onda se nakon nekog vremena javi i Barbara (obično pola sata iza mene). Ja jedva čekam da me dijete riješi tereta i predem ko mačka kad mi zgrabi cicu. <
>Voljela bih kad bi mi mogla rasteretiti obje dojke, ali ona slabo jede po noći i iz one jedne koju joj prvo ponudim, onda mi ne preostaje ništa nego da onu drugu izdojim. Naravno da usred noći ne dolazi u obzir izdajalica, već to učinim ručno, u ručnik, što je teška šteta, ali što mogu?! <
>To što Barbara baš ne jede puno tijekom noći može značiti i to da ću je uskoro moći pustiti da malo otplače, eventualno je zabavim dudom varalicom... i počet će mi spavati cijelu noć bez jela. To mi se kao mogućnost čini super... spavanje cijele noći san je svake mlade mame! Ali, što će u tom slučaju biti s mojim na
eklim prsima i mlijekom u njima? Probala sam s večernjim izdajanjem (nakon zadnjeg o
oka), ali prsa su mi za 4-5 sati ponovno prepuna. <
>Trebam vaša iskustva! <
><
><
><i></i>

Nemoj se izdajati nakon zadnjeg o
oka jer time samo povećavaš noćnu proizvodnju. Proizvodnja mlijeka će ti se uskladiti s potražnjom ako beba nastavi taj ritam manjeg klopanja po noći. I mi smo u sličnoj fazi i već su mi grudi puno manje bolne i natečene po noći, čak spavam na trbuhu. <
>Ako te probudi osjećaj na
eklih grudi možeš izdojiti samo malo da ti popusti napetost, ni slučajno ne izdajati do kraja jer ćeš time samo potaknuti veću proizvodnju mlijeka nego što je potrebno. <
>I ne mogu se ne osvrnuti na tvoje planove, nećeš valjda bebicu puštati da plače i uskratiti joj noćnu klopu i maženje ako to bude tražila? Ja to ne bih mogla. P. 10.06.2002. i F. 23.05.2006.<
><
><
><i></i>

jooooooj, to ti je samo faza od nekoliko noći <
><
>par dana kad je bio beba, i moj mlađi je tako kao "počeo spavat" <
><
>a sada s dvije godine, opet doji ko novorođenče <
><
><
><i></i>

Barbi, naravno da ne bih uskratila svojoj bebi ništa što ona želi, ali meni iskusne mame govore da dijete ne treba hranu svaki puta kada se probudi po noći. Ponekad se jednostavno jave, pa kad se ponovno namjeste i umire, opet sretno zaspu. Na takvo sam plakanje ja mislila. Ono, naravno, ne smije dugo trajati! <
>U ovo što kaže VIP mama, gotovo da ne želim vjerovati. Moja teta ima troje djece i objašnjavala mi je da se dijete može vrlo rano naučiti spavati cijelu noć i kako ću to postići najbezbolnije i za sebe i za dijete. Osim toga, ne namjeravam dojiti Barbaru duže od godine dana, ma što vi mislile o tome. I moja majka sada, nakon 30-tak godina, ako nije već sve zaboravila, tvrdi da otkako sam napunila dva mjeseca života, samnom nije probdjela niti jednu jedinu noć. To je doduše značilo da mi poslijednji o
ok daje oko ponoći, a prvi sam tražila ujutro oko 6, ali 6 sati je, morate priznati, dobar komad sna. <
><
><
><i></i>

ma neću te plašiti <
>al viš ja sve čekala prvog da počne spavat, pa ništa... (do četiri godine)<
>pa sad čekam drugog. Njemu su tek dvije <
> <
><
><
><i>Edited by: VIPmama  at: 13/7/06 21:35<
></i>

mi smo to riješili na sasvim suprotan način od ovog koji ti planiraš. mene su isto budile pune sise, svaka tri sata. uzela bi malu koja bi automatski sisala u snu, vratila je u krevetić (pred jutro i presvukla) i nastavila spavati. moja sa tri tjedna više nije otvarala oči ni zucnula od 21 do 09. <i></i>

Nemoj se izdajati, jer time potices proizvodnju. <
><
>Ona je jako mala jos da bi je ostavljala bez jela celu noc. Mi smo sikili nocu do 20 meseci. Svaki put mu je to zbog nekog razloga trebalo.<
><
> <
><i></i>

Da bas kao sto kaze Eli, ako ne mozes izdrzati pritisak uzmi bebu i daj joj. <
><i></i>

Noćno je dojenje vrlo važno za produkciju mlijeka i zbog hormona za nepojavljivanje menstruacije. U svakom slučaju isplati se ODMAH čim se dijete javi podojiti ga tako da se ni ne probudi do kraja. Kad se probudi pa počne plakati ... ne spavaš ni ti ni dijete . Što se tiče dojenja samo do godine dana, samo polako, vi ste još jako mali i ne znate što vas sve još čeka. Prvu curicu sam na veliku sreću još dojila kad je s 13 mjeseci dobila neki stafilokok sa vrlo teškim posljedicama (ogulila joj se sva koža). Kao dojilja mogla sam biti s njom u bolnici u posebnoj sobi, besplatno. Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

Mi se zbilja sjecamo samo par neprospavanih noci i to kad su Julica mucile kolike. On je spavao i jos uvijek spava sa nama u krevetu i prakticirali smo nocno dojenje. Bilo je puno noci kad se on uopce nebi budio, kao i onih kad je cickao a ja bi nastavila i dalje spavati. <
>Mislim da je Barbara jos uviejk premala da bi spavala cjelu noc bez dojenja, a umjesto dude varalice ti joj slobodno ponudi dojku. Ako pocicka nocu manju kolicinu tvoje ce tijelo uskoro dobiti signal i poceti nocu sa manjom proizvodnjom.<
>Treniranje cjelonocnog spavanja ostavi za neki drugi period. <
><i></i>

eli, svakako cu pokusati tvoju metodu... ustvari, ja gotovo da i sad radim slicno: nikad ne pustim Barbaru da se probudi do kraja, s obzirom na puna prsa idem po nju odmah kad mi se javi. Doduse, ona se obicno na cici razbudi. Ima neki cudan nacin cicanja: cijelo vrijeme nesto mrmlja,
unda, stenje ali ne iz nelagode nego iz užitka.<
>Maslacak, hvala na lijepom savjetu. <
>Ne bih htjela da steknete dojam kako se meni teško buditi za moju djevojcicu, naprotiv, svaki trenutak kojeg provedem s njom, a narocito preko noci, razmisljam samo o tome koliko sam željela to stvorenjce, a sada ga imama - to je za mene vaznije od bilo kakvog sna - TO JE MOJ SAN!<
>Ja svekrve nemam, a majka mi zivi daleko, suprug puno radi, a mnoge stvari oko bebe koje bi drugi muzevi mogli preuzeti, moj ne moze radi svog invaliditeta. Sve sto planiram vezano uz vlastitu komociju samo je zato sto trebam puno snage i energije preko dana kako bih kvalitetno mogla odraditi sve poslove majke, domacice i supruge!<
> <
><
><
><i></i>

Hram ne znam nista o invaliditetu tvoga muza (odnosno koliko je to zahtevno za fizicko i vremensko pruzanje pomoci). <
><
>Moj muz je radio u americkoj firmi 12, 13, 14 sati dnevno, cesto i vikendima. Te na njegovu pomoc (iako se trudio) nisam mogla puno racunati.<
><
>Uz najbolju volju ne mozes odrzati kucu u onom redu u kome je bila, barem ne prva tri meseca nakon bebinog rodjenja. A kucanski poslovi nece pobeci (na zalost). Malo umanji kriterijume, barem za one poslove zbog kojih nece svet pasti ako nisu uradjeni, na ustrb toga da spavas kad i beba spava.<
><
>Polako cete se vi vec uskladiti, ali sad je toliko mala i zahtevna, da se treba zaista ceo svet vrteti oko nje. Srecno! <
><i></i>

Ako je moguce i ako ti to ne smeta- probajte ti i Barbara zajedno spavati- dojenje cete onda odradjivati obje u snu. A ona ce prije i lakse namirisati navirujuce mlijeko. <
><i></i>

Ja zivim daleko od bilo kakve obitelji, muz mi radi isto cijele dane, ja radim od kad mi je mala bila mjesec dana(par sati na pocetku, kad bi muz dosao s posla) i kriterije o cistoci i urednosti kuce sam morala smanjiti. Odredit prioritete(dijete) i to mi je puno pomoglo. Jako sam htjela jos jedno dijete da nije jedinica ko ja i eto sad me vec hvata panika kak cu ja to sve. Imam toliku srecu da mi mama dodje kad mi se dijete rodi na dva mjeseca pomoci ali kad ode onda mi sami polako. MOrat cu vjerojatno platit pomoc(ciscenje) barem nesto a za kuhanje se uvijek snadjemo. Kuham jednom tjedno pa smrzavam, pa kuham veliku veceru i onda to imam sutradan za rucak. Nasla super restorane koji dostavljaju, pojednostavis kuhanje i sl. Sve se da ali tih prvih mjeseci dok se ne snadjes i kad te jos hormoni tresu uglavnom je kaoticno i sve izgleda puno gore nego sto to bude kasnije. Drs se <
><
><
><
><
><
><
><i></i>