Mame i bebe forum

Dali vam je kod druge bebice dojenje išlo rutinski(neznam kako se izraziti),ili ste učile ispočetka!Sjećam se kad sam Janu prvi put dojila,ko zbunjenik,pa i kasnije sam neprestano razmšljala jer sam dobro dala cicu,jer dosta jede,jer ja to dobro radim.Ukratko,kako vam je bilo dojiti drugo dijete??

Prvu bebu nisam ni uspjela iskljucivo dojiti, nego sam morala kombinirati sa adaptiranim. Bio je to splet nesretnih okolnosti - zakasnjele laktacije uslijed teskog poroda, zatim neiskustva, napetosti, straha, pa onda se na sve nadovezala griznja savijesti...
Sa drugom sam bila puuuuno opustenija, laktacija je bila u redu i sve nam je od pocetka islo bas kako treba.

Vec s prvim djetetom nakon nekoliko mjeseci dojenja je sve preslo u rutinu, s drugim je rutina bila od samog pocetka.
Jedino sto s drugim djetetom nisam imala opusteno dojenje jer je starija cura bas nesto trebala kad sam dojila mladeg (mozda i mala ljubomora). S prvim sam bila sama, ja i beba i sisanje u beskonacnost. Zato sam uglavnom dojila lezeci. S drugim to nije islo, cesto sam dojila i nesto drugo obavljala i dodavala. ;-)

S prvim sam bila sama, ja i beba i sisanje u beskonacnost. Zato sam uglavnom dojila lezeci. S drugim to nije islo, cesto sam dojila i nesto drugo obavljala i dodavala.

potpis
a i drugaciji su tipovi - sve bebe - dva potpuno razlicita sveta!
Prva beba je od prvog trenutka savrseno prihvatila bradavicu, zauzela idealan polozaj, sisala je duuugo i polako, ma, sve 5. A i mleka sam imala odmah po porodu dok sa drugom to nije bio slucaj (mleko mije nadoslo tek nekih 5 dana po porodu).
Druga beba najpre nije umela lepo da otvori usta, pa nije znala lepo da povuce, pa bi sisala svega 3 minuta i umorila se (ili sta vec), a kad je konacno "naucila" da sisa (tacnije, naucila da otvori usta i zadrzi bradavicu duze od 3 minuta ), ustalila se na tome da joj podoj traje cca 5 minuta uz neprestano vrpoljenje

da, ne znam kako je kad beba bas ne sisa onako skolski. Moji su bili vrlo slicni po pitanju sisanja, prave sisalice od rodenja.

vec smo brbljale ovdje o ponavljacicama

Meni definitivno ide bolje.Belu sam dojila samo 3,5 mjeseca pa onda kombinirala a Tarika dojim evo već 2 godine i 20 dana.Još kad bih znala kako sad prestati dojiti.....

ja sam ucila ispocetka
ponovo prosla i mastitis i ragade i soor

Ja sam pisala o tome prije cc 2 miseca. Sa Franom nisam dojila uspješno, jako brzo smo prešli na adaptirano, al sam dojenje vukla još 3 i po miseca... Nisam imala dovoljno mlijeka, ne znam ni danas zašto i kako, znam samo da sam se trudila i radila sve šta su mi rekli, šta sam pročitala i sl. Malo me strah toga, al odlučila sam ne razmišljat i opterećivat se već sada, možda ovaj put krene glatko!

Stefan je bio super sisavac (sve je odmah znao i ne bi pustio siku dok je sasvim ne isprazni, nema tih para), a Milan je pravi filozof, ako mu prejako ide mleko pusti bradavicu, ako ne ide pusti i nema nameru da siki kako bi nadoslo mleko, pa se onda ubedjujemo, ja ga jurim sa sikom, a on prati dnevne dogadjaje okolo, brata kako skace, gleda TV...ali borimo se dalje.

Drugi put ide ko po spagi!
Od samog pocetka je krenulo- bilo mlijeka od prvog trenutka nakon poroda- on je znao dobro vuci! Izbjegli smo i zuticu!
Mislim da i nacin poroda ima veze prvi je bio inducirani dripovani, drugi skroz prirodan.

Meni je drugi puta išlo bolje, ali iz dva razloga:
- znala sam dijagnozu po kojoj imam smanjenu produkciju, naročito u početku (imam veči dio žljezdanog tkiva zamijenjen masnim), što u vrijeme prvog dojenja nisam znala, pa sam se živcirala, a to je samo odomagalo
- prvi puta sam rodila carskim rezom, a drugi vaginalno i mislim da to ima veliki utjecaj
Inače, mislim da nije pravilo da je drugi puta sve divno i "ko po loju".

Prvi put je bilo koma, strah, težak oporavak nakon poroda i neiskustvo (nije si navukao mlijeko) uzeli su svoj danak. Uz adaptirano uspjela sam dojiti do 4. mjeseca, iako mi se čini da je to bilo samo natezanje zadnja dva mjeseca, bez papanja.


Drugo dijete sam čvrsto odlučila dojiti i slušati samo vlastite instinkte. U bolnici je bilo malo problema jer nije htio pošteno otvoriti usta,ali ubrzo smo to savladali uz pomoć med. sestara koje su već ludile na monu zvonjavu da mi "prištekaju" bebu i sve je bilo suuuper. No, nakon 9 dana pojavio se mastitis. Bila sam uporna, popila sam dve bočice ceporexa a moja sestra me je spasila, pomagala mi izdajati ( živa komedija), kopala po netu, jer užasno me bolilo,a nakon nekog vremena i peklo, a kvrgi više nije bilo (onda je ona skužila da je soor vjerojatno uslijed antibiotika, iako mi ni moj gin, ni ped i dr. opće pr. nisu znali pomoći). Nakon tri tjedna terapije daktarinom opet sam bila ko nova. Prije nekoliko dana je potpuno odbio sisati, neće i neće ---Velim ja njemu: ok, sad si već sedam i pol mjeseci, ako nećeš više, ne mogu te natjerati. U biti želim reći ovo: bez obzira na prvo iskustvo koje je bilo traumatično,puno suza i grižnje savjesti, a drugo iskustvo dojenja uspješno, mada u početku zasjenjeno mastitisom i soorom, dojenje je savršeno predivno i vrijedi svake sekunde koju utrošiš da ovladaš tehnikom. Samo se ne smije odustati i slušati priče o tome da možda nema mlijeka ili da je mlijeko slabo.

Joj pa kad se sjetim,da nedržim bebu stalno na cici,pa nemoj prečesto hraniti...uf kako je čovjek naivan.Odlučila sam drugo djete isključivo dojiti na zahtjev,i nikako se ne izdajati!!

I jedna i druga od prvog trenutka bez problema prihvatile i nikada (osim nekoliko mastitisa - ne preuzasnih) nije bilo problema. Dojenje nam ide kao pjesma.
Prva je dojila do 22 mjeseca, nadam se da ce i druga imati tako dugacki staz

Oba sam puta muku mucila s hematoznim i uvucenim bradavicama, a drugi put je bilo lakse utoliko sto sam znala da mogu dojiti.

Prvi put je islo tesko, najgori je bio dugotrajni strajk, al smo nakraju dogurali do 22 mjeseca Sad, drugi put, slicne teskoce - slabo je otvarala usta, zagrcavala se, ljutila na cici itd. Nedavni manjak mlijeka zbog moje totalne neispavanosti i iscrpljenosti, koji smo prebrodili s bocom i pol adaptiranog A dijete debelo - pravi Pero zdero
Poanta je da treba izdrzati a sve teskoce prodju prije ili poslije

Svi smo prošli iste probleme sa dojenjem ali činjenica je da je lakše drugi put jer znaš što te čeka i otprilike si naučila kakav je to osječaj,naravno neopisivo lijep.
Svi mi kažemo kod drugog da nečemo ponoviti iste greške ali ja sam primjer da to ostaje samo na riječima.
Drugo sam djete stavila na prsa odmah,čim su mi ga doveli u sobu nakon poroda i jedva sam čekala.