Stranica: 1/1.

(Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 11 srp 2009, 23:26
Postao/la Dudley
Malac će uskoro navršiti 2 godine i dojimo i dalje kao veliki. Nekad ima perioda kad se nacicava, uglavnom preko dana, rjeđe po noći pa mi je nekad puna kapa ali uglavnom guštamo i on i ja.

Međutim, u rujnu krećem ponovno na posao (nakon pune 2,5 godine, od čega mi je samo po sebi muka, al to je za neku drugu temu :jadnimi ), malac kreće u jaslice i sad se počinjem brinuti kako će to sve skupa izgledati, pogotovo s obzirom na dojenje.

Pričala sam danas s frendicom koja je teta u vrtiću pa mi veli da u pravilu najteže prolaze adaptaciju djeca koja još doje, da su sva jadna i da mi savjetuje da njega radi prekinemo do tada. Istina je da nije on više mala beba i da ne možemo dojiti još godinama ali vidim da to njemu još jako puno znači a i nadam se da će mu to ipak pomoći s imunitetom kad krene u vrtić, s boleštinama....

Druga stvar je i mlijeko....on sada popije vrlo malo kravljeg u danu, i tu i tamo koji jogurt...kako ću ga natjerati nakon prestanka da jede više mliječnog. Joooooj :drink

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 11 srp 2009, 23:36
Postao/la eli
neki imaju teoriju da dojenje usporava adaptaciju, drugi da pomaže to što dijete ima i to sigurno utočište kad se vrati doma, a po meni dojenje ne igra nikakvu ulogu u adaptaciji. definitivno odlazak u vrtić nije razlog za prestajanje, dojiti treba dokle mami i djetetu odgovara i to je jedino bitno. u toj vašoj dobi (bebe bi trebalo dojiti ako se ikako može, a kasnije postoji dob kada je normalno i poželjno prerasti ga).

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 12 srp 2009, 15:14
Postao/la Stefanova_mama
Samo vi nastavite, on ce ionako postepeno sam smanjivati i uskoro prestati (sad da li za mesec ili za godinu nebitno). Za vreme razdvojenosti (dok je u vrticu) nece dojiti, sto ce vam vec prorediti podoje i smanjiti kolicinu mleka u tom periodu kad niste zajedno i postepeno ce sve doci na svoje. :mah

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 12 srp 2009, 15:20
Postao/la Krumpirić
Marin je bio jedini sisonja u jaslicama (kasnije je došla još jedna djevojčica dugosisalica-imenjakinja moje curke:)) i teta mi je rekla da se boji za adaptaciju,....eh, sad..bilo je vjerojatno i gorih, a i onih koji su se puno lakše adaptirali. Moram priznat da je naša bila-gadna. DUže od mjesec, dva..ma i više, urlanja, noćno-popodnevnog nacicavanja, strahova..ALi, a to i teta kaže-jednom kad se Marin adaptirao-nije bilo dileme. On se adaptirao za vazda. Kad je prihvatio vrtić i tete, to nije bilo kompromisa radi-on ih je prihvatio svim srcem.
Opet biram ovakav scenarij. Radije nego da mi dijete začas prihvati jaslice i bude nesretno. Ovako smo preživili i sad uživamo.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 12 srp 2009, 17:14
Postao/la VIPmama
u pravilu najteže prolaze adaptaciju djeca koja još doje,


Nije pravlo, ne prekidati RADI jaslica, niti u isto vrijeme kad bude krenuo. Ako je tebi dosta ili bebaču, onda ok, ali zbog jaslica ne prekidaj

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 12 srp 2009, 17:44
Postao/la Krumpirić
VIPica ima pravo u ovome-nikako ne prekidati kad misli krenut, onda će to tek bit šok, odjednom ništa :/

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 12 srp 2009, 19:13
Postao/la paula.m
Mišljenja sam da dojenje treba mirno prestati ne sad krečeš u jaslice pa moramo... mislim da bi mu to bio samo jos veći šok. Kada sam rodila Nanu doktori su odmah rekli sonda, ja sam bila ta koja sam rekla ne ja ću dojiti, svi su mi govorili vi se ludi pa znate to je cerebralna paraliza, međutim sisa je sisa i dijete to samo prihvati po prirodi, dojila sam do njene 4 godine a onda sama je prestala bez šoka. Njoj je to puno značilo a ja sam to odlučila poštovati. Kad smo bile razdvojene cim bi stigla ona se hvatala sise a kasnije smo izvježbale da mora malo pričekat. Recimo kad bi bila kod bake pa sam ja došla učila sam je da priceka dok dodemo kući... Eto nadam se da ćiu vam mojim iskustvom pomći....

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 12 srp 2009, 19:17
Postao/la lastavica
moje mišljenje je da adaptacija nema veze s dojenjem, a što kaže statistika ne znam :dunno,
mi ti nismo baš za usporedbu što se tiče polaska jer smo u jaslice krenuli puno ranije, s 14 mjeseci što nimalo nije utjecalo na dojenje, dojila je skoro do 3 godine
a što se tiče adapatacije trebalo joj je dosta vremena no to nema veze s dojenjem

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 srp 2009, 06:46
Postao/la Dudley
Krumpirić je napisao/la:VIPica ima pravo u ovome-nikako ne prekidati kad misli krenut, onda će to tek bit šok, odjednom ništa :/


Hvala cure, malo ste me ohrabrile.
Ni ne pomišljam prekidati kad krene u jaslice, izgleda da neću ni pokušavati sada po ljetu, što znači da će sigurno dojiti kad krene, vidjet ćemo kako će se sve odvijati.

Nikako nam ne uspijeva zaspati bez cice, ni za dnevno spavanje ni za noć. Jel to problem zbog jaslica, da to probam nekako promijeniti, kako?

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 srp 2009, 08:09
Postao/la eli
tamo će zaspati bez cice. vjerojatno i bez puno plača, sa malo više vrtenja po krevetu. zna on što od koga može dobiti, a kako su tamo skroz druge osobe u drugom prostoru možda se sise neće ni sjetiti. dok tebe ne vidi da si došla po njega.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 srp 2009, 08:45
Postao/la Stefanova_mama
eli je napisao/la:tamo će zaspati bez cice. vjerojatno i bez puno plača, sa malo više vrtenja po krevetu. zna on što od koga može dobiti, a kako su tamo skroz druge osobe u drugom prostoru možda se sise neće ni sjetiti. dok tebe ne vidi da si došla po njega.


Potpis na Eli.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 srp 2009, 11:50
Postao/la Bellatrix
Dudley je napisao/la:Nikako nam ne uspijeva zaspati bez cice, ni za dnevno spavanje ni za noć.

I mi smo imali slićan problem. Niš mi nije bilo tako strašno kao strah da neće moći zaspati bez cice. Malo je duže u početku trebalo da zaspi a ja sam mu nudila čaj na čašicu i nekako je prihvatio. Znam da mi je MM puno pomogao jer ak se po noći mali probudio redovito se on dizao. Uvijek. I onda ga je malo nosio i dijete bi zaspalo. Ak sam ja došla derao se dok nije dobio cicu. Srećom brzo smo mi to. :znoj

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 srp 2009, 11:58
Postao/la sandram
tamo će zaspati bez cice. vjerojatno i bez puno plača, sa malo više vrtenja po krevetu. zna on što od koga može dobiti, a kako su tamo skroz druge osobe u drugom prostoru možda se sise neće ni sjetiti. dok tebe ne vidi da si došla po njega.



oooo, da :dada
Katja je u jaslica zaspala bez frke, sama u krevetu, bez suzica i icega drugog. Kod kuce nema sanse da bi spavala bez sike :mrgreen:
Adaptacija je prosla prosjecno, plakala je i bunila se nekih dva tjedna, nista previse i neizdrzivo, za to vrijeme je kod kuce pojacano sikila, nakon ta dva tjedna sve 5, ni jedne suzice vise.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 srp 2009, 12:05
Postao/la mahima
Dudley je napisao/la:Nikako nam ne uspijeva zaspati bez cice, ni za dnevno spavanje ni za noć. Jel to problem zbog jaslica, da to probam nekako promijeniti, kako?


isto i kod mene :/ dojimo cjelonoćno i nekoliko puta na dan a jaslice slijede u rujnu :/

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 05 kol 2009, 15:40
Postao/la Krumpirić
tamo će zaspati bez cice-bez problema
ko i svi cicavci :dada

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 05 kol 2009, 22:50
Postao/la lastavica
Krumpirić je napisao/la:tamo će zaspati bez cice-bez problema
ko i svi cicavci :dada

da, da i niš im neće poremetiti rutinu spavanja uz cicu kad je doma s mamom :mrgreen:

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 05 kol 2009, 23:04
Postao/la Dudley
Krumpirić je napisao/la:tamo će zaspati bez cice-bez problema
ko i svi cicavci :dada


Stvarno ne razumijem otkuda onda takva fama da je neki veliki problem s dojenom djecom u vrtićima, baš mi to diže živce :angry
Ne prođe dan da mi se netko dodatno ne zgrozi da kak će on jadan tamo u vrtiću bez mene i cice....

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 05 kol 2009, 23:14
Postao/la lastavica
sad si me sjetila našeg prvog roditeljskog u jaslicama, mjesec, dva nakon polaska i naravno da je tokom njega dojila, a kako smo sjedili po zakucima sobe jedna mama nije dobro vidjela što nas dvije radimo pa se digla da provjeri da li ju oči varaju :mrgreen: i onako iz duše izkomentirala da ne može vjerovati :)

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 05 kol 2009, 23:21
Postao/la Dudley
Lastavice, a kako su tete reagirale? Ja se bojim da nas ne proglase čudacima i malca ne tretiraju drugačije nego drugu djecu, jer ima ćaknutu mamu :mrgreen: . Jel to moguće?

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 05 kol 2009, 23:36
Postao/la lastavica
naše prve jasličke tete su bile super i nikad nisam osjetila ništa negativno, slijedeće godine smo imali druge tete, nemam pojma da li su one znale da još doji, mislim da jesu, no to nam je bila već druga godina jaslica pa je i prilagodba bila drugačija nego prva

inače mi smo krenuli u jaslice totalno optimistično, pri tome mislim na MM i mene, dijete naravno nije, a i tete su bile kao i mi, baš sam ih odmah osjećala kao našu proširenu obitelj :)
naravno, pozitivna slika je bila i pomućena, no to nema veze s ovim topicom i dojenjem

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 06 kol 2009, 11:33
Postao/la Barbi
Pričala sam danas s frendicom koja je teta u vrtiću pa mi veli da u pravilu najteže prolaze adaptaciju djeca koja još doje, da su sva jadna i da mi savjetuje da njega radi prekinemo do tada.


Za statistiku, moji su kretali u jaslice sa 15 mjeseci i oboje tada još dojili na veliko. Adaptacija je protekla brzo i lako i dojili su još dosta dugo. Meni su tete u našem vrtiću rekle da se cicači brže i lakše adaptiraju. :dunno Moje je mišljenje kao elino, da dojenje nema nikakve veze s adaptacijom već ako se neko dijete teže adaptira pokušava se naći "razlog" pa ako još doji to je prvo na udaru. :roll:

Ne brini. Svi cicači zaspu bez problema bez cice kad nema mame u blizini, bilo u jaslicama, bilo kod bake. :dada Stoput provjereno.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 06 kol 2009, 14:11
Postao/la Dudley
Barbi je napisao/la:Moje je mišljenje kao elino, da dojenje nema nikakve veze s adaptacijom već ako se neko dijete teže adaptira pokušava se naći "razlog" pa ako još doji to je prvo na udaru.


To si nekako i ja mislim, linija manjeg otpora.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 06 kol 2009, 14:27
Postao/la Krumpirić
ma da, mi smo cicali na roditeljskom za jaslice :lol
nego, cica je na udaru jer cicavci obično nemaju "tješilice" koje tete vole :dunno (dude, igračke s kojima se uspavljuju...)

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 14 kol 2009, 23:48
Postao/la Viva42
Nemoj ništa brinuti,baš onako kako ti cure vele- nema ti sisanje nikakve veze sa adaptacijom.
Moj je sisao i imao je dugu adaptaciju,a dvoje djece sisači iz njegove grupe su se odmah privikli.
I meni su govorili da obavezno moramo prije prekinuti,a krenuo je u jaslice sa 18 mj. :whew
Tete su super prihvatile nas sisavce,baš sa oduševljenjem. I pričale sa njim kad smo se odvikavali,možda nam je i zbog toga tak brzo i bezbolno to prošlo.
On je uredno na hodniku cicao,čim bi izašao iz sobe kad me vidio,odmah je lovio cicu.
Nama je od velike pomoći bilo baš to cicanje kad su ga počele loviti jasličke viroze. Ništa nije htio jesti,ali je zato puno cicao.
Jedino što će vam možda kad krene u jaslice, popodneva prolaziti u nacicavanju (u strahu da ga valjda opet ne ostaviš ili kao utjeha). To sam čula od jako puno mama,a tako je i kod nas bilo.

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 15 kol 2009, 21:50
Postao/la Dudley
Viva :kiss :mah

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 kol 2009, 00:10
Postao/la Dudley
Razmišljala nešto večeras dok sam ga uspavljivala, a da ne otvaram novu temu mada ovo nije striktno vezano uz dojenje.....je li možda veći problem od toga što se on uspavljuje na sisi to što ga još NIKAD NITKO osim mene nije stavljao spavati?

MM je par puta išao s njim u sobu, čim je mali skužio da nema mene počeo bi plakati i vikati pa ga moj neustahije nije ni pokušavao smiriti i uspavati nego bi nakon dve i pol minute izašao van i opet bi bili na istom.

Mislim da bi s mojom mamom zaspao bez nekih većih problema ali ona nije dobrog zdravlja a ima na brizi još jednog bolesnika pa mi se nekako stalno neće opterećivati ju time..... jel bi to ipak trebala probati prije vrtića ili :conf

Re: (Ne)opravdani strahovi!?

PostPostano: 17 kol 2009, 10:31
Postao/la Viva42
Joj, Dudley, točno znam kako ti je!! I meni je bilo muka od polaska u jaslice i isto me toliko pitanja mučilo.
Ali stvarno nemaš razloga za toliku brigu,to ti ja sad pametna mogu reći kad smo mi to prošli :mrgreen:
Jedino na što se moraš pripremiti da će malo plakati.Ali to ća jako brzo proći i biti će sretan što ide tamo.
Prije jaslica,Niku je jedino mmama koji puta uspavala,MM-u nikad nije uspijevalo,samo što se mi nismo uspavljivali na sisi, nego sam ga ja nosala. I danas ga ja uspavljujem ležeći pokraj njega,mm jedino subotom popodne kada ja radim i to uspavljivanje traje i po dva sata.
Koliko je nama adaptacija bila teška,toliko je uspavljivanje u jaslicama išlo jako lako. Prvi dan je plakao,ali je nakon nekih 15 min je zaspao,drugi dan manje i kroz par dana sam bi legao,teta je skužila novu metodu,dala mu je paketić papirnatih maramica u ruke,on bi malo s time šuškao i zaspao. Sad neki puta uzme slikovnicu ili neku igračku i zaspi,ali doma bez mame ništa.
Kao što ti je već netko rekao,oni su ti male mustre i brzo skuže šta kod koga prolazi i isto tako znaju da nas mame mogu motati oko prsta :srca