Grižnja savjesti nakon (ne)dojenja
Naime, moj sin ima 11 mjeseci i prvo mi je dijete. Tri tjedna nakon poroda završila sam u bolnici, bila sam 5 dana bez ikakvog kontakta s njim, izdajala sam se ali je mlijeko jednostavno nestajalo ma koliko se ja trudila izdajati se. Mmama je dolazila u bolnicu po to izdojeno mlijeko a davali su mu i ad. mlijeko. On se navikao na ad. mlijeko a moje je pojeo tek onako. Kad sam se vratila iz bolnice, nastavila sam s dojenjem, no on više nije htio, vrištao je, tražio ad. Moje mlijeko je jednostavno samo nestajalo.
I sad, nakon 11 mj., kad čujem da neka mama doji, jednostavno joj zavidim, proždire me grižnja savjesti. Još imam i susjedu koja mi to stalno bezobrazno nabija na nos jer ona stalno doji ali moj zdravstveni problem koji je postojao nakon poroda ne doživljava i smatra da majka nije ona koja ne doji.
Moj sinko je HDB zdrav, imao je 1 virozu tek sa 8 mj., lijepo se razvija, sve ok. A mene muči grižnja savjesti. Kako si pomoći? TNX!
I sad, nakon 11 mj., kad čujem da neka mama doji, jednostavno joj zavidim, proždire me grižnja savjesti. Još imam i susjedu koja mi to stalno bezobrazno nabija na nos jer ona stalno doji ali moj zdravstveni problem koji je postojao nakon poroda ne doživljava i smatra da majka nije ona koja ne doji.
Moj sinko je HDB zdrav, imao je 1 virozu tek sa 8 mj., lijepo se razvija, sve ok. A mene muči grižnja savjesti. Kako si pomoći? TNX!


Joj, grižnja savjesti, zašto ju uopće imamo?! 
)