evo da javim sto je bilo...
ponijela sam sve osim kuhala za vodu, i to se pokazalo kao dobra odluka, jer tamo nije dobio bas nista osim prokuhane vode za bocicu.
prvi dan smo dosli nataste, sreca pa sam ga nahranila oko 4 ujutro, a ne u ponoc kak su mi rekli. i trebalo im je sat vremena dernjave da bi na kraju odmahnuli rukom i rekli nek ga ipak nahranim, jer njegove doktorice nije bilo i nisu znali hoce li mu vaditi krv ili ne

doktorica je kasnije rekla da je ipak trebalo izvaditi krv, ali da nema veze, moze se i bez toga.
taj dan mu nista nisu radili, mogla sam tako biti i doma
noc smo proveli neprospavanu, ne moram vam ni pricati kako je to izgledalo. imao je nekoliko epizoda kad je samo zaspao i jedva sam ga probudila stipajuci nos i usi. urlao je iz svega glasa.
ujutro je dobio sirup za uspavljivanje, medjutim, moj mis je odlucio i dalje biti budan. samo se smijao i mahao rukama kao usporeni film.
jedva je zaspao nakon sat vremena uspavljivanja, ali je zaspao tako da se tih sat vremena na MRu nije ni mrvicu pomaknuo, tak da je snimanje uspjelo. sestra tamo je rekla da od prve uspije jedno od 50 djece, tak da sam sretna da to vise ne moramo prolazit.
i da, bila sam unutra, ali samo kako bi gledala je li sve ok, je li se probudio i place, ali ga nisam mogla dirati jer je tako mali da je bio jako daleko.
a taj stroj je katastrofa, toliko bucan da je mene na kraju glava bolila cijeli dan.