POMOĆ!!! Infantilna anoreksija? Iliti- težak na hranjenju?

[Milis]

Drage moje, nadam se da mi možete nekako pomoći, jer sam na rubu snaga...
Pokušat ću maksimalno skratiti priču. Imam sina od 4 mjeseca, koji je rođen u terminu s 4300 g, sve je bilo u najboljem redu prvih mjesec dana, lijepo je dobio na težini (ako izuzmemo prva 2 tjedna uhodavanja na prsima što na kraju nije uspjelo pa smo od tada na bočici), tražio je sam jesti i sve je bilo idilično.
Tijekom drugog mjeseca života sam primijetila da on uopće ne jede više nego u prvom mjesecu, ni po obroku a ni ukupno dnevno, no nekako smo dobili oko 600 g.
U trećem mjesecu su počele zafrkancije: sve je rjeđe sam tražio jesti, prestao se noću buditi (većinu noći), jeo bi malo, sa svojih skoro 5,5 kg bi pojeo 60- 100 ml, jedva bi dnevno došli do 600 ml ukupno. S cca 2,5 mjeseca je imao i neki proljev pa završio u bolnici gdje su ga naširoko obradili u vezi tog slabijeg jedenja, zaključak je da mu nije apsolutno ništa, nego je on jednostavno- takav. S nepuna 3 mj je imao Rotu, proljev+ povraćanje, bio u Zaraznoj 2 dana... I dalje smo doma nastavili s istim slabijim unosom hrane, eh tu smo od 2,5 pa do 3 mj imali pauzu u napredovaju (o.k., bolnica pa Rota...) , pa je s puna 3 mjeseca imao tek 5900 g. Moram inače napomenuti da je on po svemu drugom super beba, koja lijepo spava, komunicira, lijepe motorike, piša, kaka, zadovoljan je...
Eh onda smo se opet, s 3 mj, obratili dr gastroenterologu u Klaićevoj koja ga vodi, pa smo u konzultaciji s nutricionisticom počeli dodavati maltodekstrin u mlijeko. Sad ima 4 mjeseca i oko 6600 g (dobio u 1 mjesec oko 700 g), što je super prirast... ALI, na račun maltodekstrina i, moram priznati, povremenog „tjeranja“ da jede, u smislu da ako neće na bočicu damo mu žlicom, pa koliko uspijemo... Tijekom ovog, 4. mjeseca života, možda smo ga svega par puta čuli da on sam traži hranu, i dalje pojede relativno male količine- kako po obroku tako i ukupno dnevno, bez obzira na razmak između obroka, vrstu bočice, dude, mlijeka, osobe koja ga hrani, položaja, sobe... Noću pojede 2x kad mu u snu dajem, ne puno ali nešto pojede, danju ga u snu ne mogu nahraniti jer mu je san valjda preplitak pa se odmah probudi. Dakle, ne možemo ništa promijeniti što bi ga natjeralo da jede. On jednostavno nikad nije gladan.
Zadnja 2 tjedna se stanje jako pogoršalo. Gotovo uopće ne traži jesti- možda je 2- 3 obroka pojeo lijepo i spontano, ostalo sve je bilo s mukom popola... na žlicu, uz puno animacije, njegovu ljutnju, pljuvanje, okretanje glave... pa onda odustanem. Najčešće pljune dudu čim osjeti da iz nje curi mlijeko. Čim vidi bocu se uznemiri. Jučer smo odlučili da ćemo ga par dana pustiti da jede kad i koliko hoće, pa da vidimo kako će to ispasti, možda nam on nametne neki svoj ritam... tako je jučer sam, na „znakove gladi“, pojeo 70 pa 90 ml, noću svega 200 ml, zadnji puta je jeo u 01,30 u noći, pa ujutro u 7 odbio, pa odbio u 8, pa odspavao pa odbio u 10, onda sam malo zagustila s rižinim pahuljicama i dala mu na žlicu, pojeo je tako oko 100 ml zagušćenog mlijeka, i sad neće sigurno jesti do popodne... Napomena: zdrav je, vesel, možda na momente nešto uznemireniji (ali to povezujemo sa strahom od hrane? Ili gladi?), napravili smo KKS i urin i u redu je. Zubi ne idu. Za sad mu neću davati kašice, da mu i njih ne zgadim, u ovoj fazi dok se ponovno pokušavamo naučiti jedenju, ili bi možda morala probati, možda hoće to? Ne znam...
Prošli tjedan smo upućeni k psihologici koja se bavi dječjim poremećajima prehrane, u Klaićevoj. Pokušat ću skratiti njene opservacije:
-on izgleda kao zdravo i normalno dijete koje ima, kako to Ameri kažu, „infantilnu anoreksiju“ ili „rani poremećaj jedenja“ (kad sam surfala po netu ono što piše iza tih naslova me prilično uspaničilo), ili kako to naši psiholozi ljepše kažu: „težak je s hranjenjem“
-s takvom djecom treba polako, ništa na silu...
-on je negdje od stresa izazvanog hranjenjem (okidač se najčešće ne zna- bolest, afte, pretopla/ prehladna bočica, stres majke, forsiranje jedenju, antibiotik majke koja doji... mogu nabrajati do sutra) izgubio pojam o osjećaju gladi i od stresa/ straha/ inata/ tko zna čega ne želi jesti
-treba ga pustiti da jede kad i koliko hoće, čim pokaže da više neće maknuti se od njega i ne pokazati nikakve emocije, ni plus ni minus, da on ne skuži da može manipulirati sa mnom- dok ne vrati povjerenje u hranjenje; pri hranjenju biti maksimalno relaksiran (što je maksimalno teško postići)
-on ima instinkt za preživljenjem i kad- tad će početi jesti
-taj problem se može riješiti, samo je potrebno puno vremena i strpljenja
-sva takva djeca na kraju jedu, a problem traje nepoznato dugo
U svemu tome sam ja:
-volim ga najviše na svijetu, hoću mu pomoći a ne znam kako, zaglavili smo i on i ja, vrtimo se u začaranom krugu iz kojeg se ne znamo iskoprcati, strah me da ne gubi na težini, da se ne razboljeva, ako ga ne „tjeram“ da jede sve će se to desiti a ako ga „tjeram“ može potpuno zamrziti i hranu i mene i onda tek nismo ništa napravili
-voljna sam ga pustiti i da u startu padne na težini, da i ne dobila „školski“ nego i minimalno, samo da nam se vrati izgubljeno povjerenje u hranu
-stradavam sa živcima, ne jedem, od poroda sam izgubila 18 kg, kronično sam neispavana, anksiozna, u panici, sav mi je dan fokusiran na njegove obroke, ne vidim izlaza ni nikakvo svjetlo na kraju tunela, samo čitam te glupe članke o toj tzv „infantilnoj anoreksiji“ i gubim razum... kad čitam da je to progresivan i teško rješiv problem, pitanje i kako se ta djeca razvijaju emocionalno i kognitivno kasnije... ili su to sve prenapuhana američka „sr...a“, sigurno je takve djece bilo i prije 100 i prije 50 godina, pa se nitko nije time na taj način zamarao ni pisao o tome i svi su nekako preživjeli i ispali zdravi i normalni, a (da iskarikiram) babe na selu su šopale djecu tko zna čime i nije ih pretjerano bilo briga za američke članke o njihovoj psihi?
-obitelj mi stradava jer sam ja luda, osobito me strah za stariju kćer od 5,5 godina koja je divno dijete i za sada ne pokazuje da ju to uznemiruje, ali što će biti ako se ovo nastavi?
-mrzim pomisao da sam mu sve to skupa nekako ja izazvala, kako to literatura suflira... pa on mi je drugo dijete, već sam sve prošla s malenom, sve radim isto, jedino jesam pod većim stresom jer je s njegovim jedenjem od početka sve nekako kilavo, time je to nejedenje induciralo mene a ne ja nejedenje...? ...osim toga, izuzetno frustrira kad majka, što god činila, ne može i ne zna nahraniti svoje dijete...?
-koliko dugo ga pustiti da gladuje, tj ima neredovite i oskudne obroke, kad smo već ovako odlučili, i muž i ja i psihologica?
-strah me njegovog emocionalnog razvoja, ako se ovo nastavi? Imam li elemenata za brigu na tom planu?
-strah me da ne završimo na sondi, i ponovno u bolnici, ali ako se ovo nastavi i na to ću biti spremna, ako će mu to pomoći da se „odmori“ od boce i nauči ponovno jesti...
-jedino što me tješi je to da imam u svojoj okolini dosta primjera djece koja nisu od najmanje dobi htjela jesti, bila i u bolnici, i na sondi, i hranjena svakako, pa su svi nekako izrasli... ne može mu se desiti da umre od gladi, postoje načini da ga se nahrani, ako neće milom onda „silom“...
Ima li tko s ovakvim iskustvima, kako ste to riješili, jer ovo je za poluditi... ne znam da se mami može išta gore desiti, mislim na zdravo dijete koje ne želi jesti, pa to bi mu trebao biti osnovni instinkt (glad, žeđ)?

[Nikky]

Uh, bas mi je zao da sve to prolazite i da na tebe sve to tako jako utjece. I moj sin je jedan od te djece koja jednostavno ne vole jesti. Jedina nam je sreca ta sto je lud Za dojenjem i to nas jos uvijek spasava a ima 25 mj. Sa njime su problemi poceli sa dohranom koju iz pocetka nikako nije prihvatio. Sada jede ok ali je jako izbirljiv i cesto se pitam da od cega on uopce zivi. Jako voli tjesteninu pa mu je pripremam na 1000 nacina. I ja sam pogubila zivce sa njegovom prehranom. Znala sam plakati, vikati.... Ali na kraju krajeva on je ipak rastao i razvijao se. Sada sam malo vise cool i ne panicarim toliko, cak ako ode navecer spavati parazna zeluca. Jedino pametno sto ti mogu reci je da budes svijesna da dijeca ne umiru od gladi u razvijenim zemljama i da je tvoj sin jednostavno takav. Prihvatis ga onakvim kakav jest i znas da da je gladan i da mu se jede da bi jeo. Zato se opusti. Grozno je to sto radis samoj sebi. Sve i da skines jos 18 kg i ne znam koliko da propadnes - on je opet takav kakav jest - prekrasan. S vremenom ce sve doci na svoje. A to da se ne moze nista gore desiti - moze, moze svasta. Kao sto kazes, ako nece jesti milom, morati ce silom ali ako imas strucne ljude da ti pomognu, sigurno cete to izbjeci.

[Suncokret]

ovako, nemam vlastitog iskustva, ali imam prijatelje čije dijete po opisu jako odgovara tvome dječaku. Radi se o djevojčici koja je nedavno navršila godinu dana. Od kad se rodila njena mama se žali da malena jednostavno ne želi jesti, da ju je mogla nahraniti samo za vrijeme spavanja, da je gotovo svaki obrok povratila, da dobije fras čim vidi bočicu....Kod njih su stvari krenule na bolje sa dohranom jer je ju malena bolje prihvatila. Vodi li su je kod doktora, i privatnih i u zagreb, i znam da mi je rekla da svi tvrde da je malena zdrava i da se pomire s tim da ona jednostavno ne voli jesti. Ona je danas vesela, nasmijana, visoka i vitka djevojčica (nije premršava).
Možda se tvom sinu dohrana bude svidjela više od mlijeka....
Uglavnom, čuvaj sebe jer trebaš svojoj obitelji.

[Dobri andjeo]

Takve su bile i moje cure no ne s tako gigantskom tezin. Jele samo u snu mlijeko. Krenulo na bolje s tri mj i 10 dana kad sam odlucila iz tog razloga preci na kasice. To je islo puno bolje a mlijeka nikad vise od 50 ml po obroku pojele nisu. Probaj uvest dohranu .

[Dobri andjeo]

Sa godinu dana imale ok 7 kg a rodile se s 2,5. Danas jedna 11 godisnjakinja ima 26 kg /140a druga 30/150.

[Dobri andjeo]

Imam i biljeznicu gdje smo pisali koliko su po obroku pojele, nikad vise od 500 ml. Preporodila sam se dohranom koju sam na svoju ruku uvela tak rano bas iz tog razloga.naravno od drugog mj samo na zlicu mlijeko il da ja stoliskam dudu pa da samo curi

[Dobri andjeo]

Cuj on ti je ogroman i njemu s 4 mj sigurno ne treba nocni obrok.

[Milis]

Hvala na odgovorima i savjetima... a najviše na iskustvima.
Znam ja da njemu ne treba noćni obrok, sve bi to bilo u redu da on popije dosta mlijeka preko dana, ali ne ide...
I dalje je većina obroka noćna mora, ne zna se kome više.
Možda kašice malo bolje prolaze, kako koji dan...
A ja sam se psihički pretvorila u zombija koji ne funkcionira nikako. I ne znam si pomoći.

[rucho]

ovako....girica nije z* sa spizom dok je bilo mlijeko.... ali je poceo s godinu dana.... i ja sam bila luda ko kupus (cak sam i ovdje pisala... kruh i voda a ja shizim)..... pa sam samu sebe sjela sa samom sobom.... pregrizla jezik stisla srce i pustila ga da gladuje.... da se inati nejedenjem iceg drugog osim kruha i cokolina....... doslovce je izgubio kilo... al je poceo jesti...... to mozda zvuci okrutno ali nije toliko.... djeteu ostavis da uhvati svoj ritam... tebi ce uvijek to biti malo i nedovoljno (meni i dan danas girica djeluje strkljavo i mrsavo a moj otac kad ga podigao umalo se ukocio od tezine...) ali poanta je da dijete ne dozivi obrok kao prisilu... 50 ml po 50 ml..... a pocni i sa dohranom... feta jabuke pa feta jabuke... samo nemoj shizit oko toga jer te malac dobro kuzi ..... mene je girica znao i na tu foru vozat ako mu nesto nije bilo po volji....... zaboravi sve te tablice koje doktori imaju i kolko on*mora* dobit na tezini jer nitko na ovom svijetu nije po pe-es-u (oliti iso standard) a djeca najmanje..... prati malo njegov ritam i metabolizam i pomalo ce sve doc na svoje.... i naravno sama si rekla da se brines kako to utjece i na starije dijete... otvoreno cu ti reci da ako ti - majka kuce - iskaces iz tracnica onda i svi ostali idu za tobom.... daklem.... disi duboko opusti se i kad se ti vratis iz zombilanda i ostalo ce sve doc na svoje.....(btw nisi napisala jesi li minjala mlijeko... mozda mu ne pase vrsta...)...

[swenova mama]

dnevno oni u toj dobi jedu izmedju 500 ml i 1000 ml mlijeka. Na tvom bih mjestu krenula s dohranom.
Inace, znam za jednu curicu koja nije jela, prosli su do njene godine sve moguce pretrage, bila je sitna, ali zdrava. Sad je to vec curetak od 7 godina. Njena je mama bila ocajna. Na tvom mjestu, ja sigurno ne bih isla s nocnim obrokom, radila bih razmake i po danu, barem 4 sata izmedju obroka mlijeka. Ovako mi se cini kad da mi idemo svako malo u frizider i zvaknemo nesto, a kad dodje vrijeme obroku, logicno, nismo gladni.
Moj mladji je prestao jesti, i trajalo ej to nekih 15 dana, nakon cjepiva prvog. Hranila sam ga u snu,hodajuci s njim okolo.

[Dobri andjeo]

Mi smo jedva 500 ml navlacili no fora je kod dohrane sto jogurt, vrhnje sir nose duplo od mlijeka a to je islo bolje od mlijeka. Imas za kupit u ljekarni i onaj pediasure il resource milk no on ti nije sitan uopce i zbilja nemas razloga za paniku.
Kreni s dohranom i prestani se opterecivat s kolicinama
Dijete ti napreduje ok , prestani ga vodat po specijalistima i opusti se. Bitno da je zdrav a napredan ti svakako je.