Prepucij
Normalan razvoj prepucija: od rođenja do 18. godine života
Uvod
U trenutku rođenja, spolni organi su na vrlo nezrelom stupnju razvoja. Njihov rast i razvoj traju kroz pubertet pa sve do odrasle dobi. Ovdje ćete moći pročitati informacije o tome što se smatra normalnim razvojem.
Pogrešno dijagnosticiranje fimoze
I medicinska zajednica i javnost su
uvelike pogrešno shvatili normalan rast i razvoj prepucija kod dječaka i mladića. To je nerazumijevanje dovelo do brojnih kontraindiciranih obrezivanja dječaka. Kod novorođenog dječaka prepucij je obično dugačak sa uskim vrhom. Kod većine beba prevlačenje kožice nije moguće upravo zato što taj uski vrh ne može prijeći preko glavića. Nadalje, unutarnja sluzokožna površina prepucija je spojena sa sluzokožnom površinom glavića penisa. To također onemogućuje prevlačenje prepucija preko glavića. Ta se normalna suženost ponekad nepravilno dijagnosticira kao fimoza, što je prilično rijetko patološko stanje koje karakterizira stvrdnjavanje vrha prepucija te bjelkasti prsten otvrdnulog tkiva. Činjenica je da
normalna suženost u najranijoj dobi nije fimoza. Riječ je jednostavno o normalnoj fazi razvoja.Spojenost prepucija sa glavićem penisa se često nepravilno naziva adhezijom ili slijepljenošću. Kožica se najčešće odvoji od glavića između 3. i 5. godine života,
ali nekada to traje i duže. Kod nekih dječaka je taj proces završio tek nakon puberteta.
Kako beba odrasta u dječaka, a dječak u muškarca, javljaju se brojne promjene: vršak prepucija postaje širi te se čini da postaje kraći kako penis raste. Membrana koja spaja unutrašnju površinu prepucija sa glavićem penisa spontano nestaje i omogućava prepuciju da se odvoji od glavića. Prepucij se tada može prevući preko glavića.
Mnogi liječnici u razvijenom svijetu uopće nisu educirani o normalnom razvoju prepucija. Iz tog razloga često normalno razvojno stanje pogrešno dijagnosticiraju kao fimozu.
Dakle, velik broj liječnika nije imao pristup korisnim informacijama jer one nisu dio standardnog nastavnog plana medicinskih učilišta. Mnogi liječnici danas nisu u stanju razlikovati ovdje opisanu normalnu suženost prepucija od kliničke fimoze. Isto tako nisu u stanju točno odgovoriti u kojoj bi se dobi prepucij mogao prevući preko glavića.
Takvi slabo educirani liječnici ponekad pokušavaju prerano prevući prepucij preko glavića, što je traumatično za dijete. Roditelji bi trebali spriječiti liječnika koji to želi učiniti.Prepucij sadrži mišićna vlakna čiji je zadatak da vršak drže zatvorenim kada dijete ne mokri. Zbog toga roditelji i liječnici mogu pomisliti da je otvor manji nego što uistinu jest. Treba ispravno pregledati dječakov prepucij kako bi se izbjegle pogrešne dijagnoze koje su, nažalost, uobičajene.
Napuhavanje
Postoji razvojna faza u kojoj se nekim dječacima prepucij napuhuje tijekom mokrenja zbog pritiska urina. To se može dogoditi ako se unutarnji sloj prepucija odvaja ili se već odvojio od glavića, što se obično događa oko treće godine života - prije nego se prepucij može u potpunosti prevući preko glavića. Napuhavanje
je znak da se događa normalno odvajanje prepucija od glavića. To je prijelazno stanje koje nestaje kako prepucij nastavlja svoj prirodni rast i razvoj te kako otvor na vrhu postaje još širi.
Napuhavanje prepucija ne utječe na pražnjenje.
Ono ne može dovesti do ozljede i nije razlog za zabrinutost.
Napuhavanje nije znak da je potrebno obrezivanje. Rast i sazrijevanje penisa mogu trajati godinama – svaki se dječak razvija u svom ritmu. Kao što je opisano u donjem tekstu, sazrijevanje prepucija se nastavlja i nakon puberteta.
Izgled penisa u najranijem djetinjstvu nije pokazatelj izgleda penisa u odrasloj dobi. Spolni razvoj nakon puberteta donosi brojne promjene, koje uključuju i mogućnost potpunog prevlačenja prepucija preko glavića.
Douglas Gairdner (1949)
Britanski pedijatar Gairdner je promatrao 100 novorođenčadi i otprilike 200 dječaka različite dobi (do 5 godina starosti). Gairdner je otkrio da je kod 4% novorođenčadi prepucij mogao biti potpuno prevučen preko glavića, kod 54% prepucij se mogao prevući tek toliko da otkrije vanjski rub, a kod 42% se nije mogao otkriti čak ni vrh glavića. Također je rekao da je kod 6-mjesečnih dječaka 80% njih još uvijek imalo prepucije koji se nisu mogli prevući. Do prve godine života taj je postotak spao na 50%. Do druge godine je otprilike 20% dječaka imalo prepucij koji se nije mogao prevući preko glavića, a do treće godine ih je bilo otprilike 10%.
Gairdner je također zabilježio da u toj dobi odvajanje prepucija još nije bilo dovršeno te da je to bio razlog nemogućnosti prevlačenja kožice preko glavića. Rekao je da se prepucij ne bi trebao nasilno odvajati jer to uzrokuje krvarenje i upalu. Gairdner je napravio i tabelu:
Dob Mogućnost prevlačenja prepucija
Rođenje 4%
1. godina 50%
2. godina 75%
3. godina 90%
4. godina 91%
5. godina 92%
Gairdner 1949. nije prikupljao informacije o dječacima starijima od 5 godina, što je neke autore navelo da pogrešno pretpostave da je obrezivanje nužno ako se do te dobi prepucij još uvijek ne može prevući preko glavića.
Danas se zna da su brojke koje pokazuju postotak dječaka čiji se prepucij mogao prevući preko glavića u Gairdnerovoj tabeli (koja datira iz 40-ih godina prošlog stoljeća) previsoke. Nažalost, mnogi liječnici i danas koriste te zastarjele informacije, što dovodi do pogrešnog dijagnosticiranja fimoze kod zdravih dječaka te dovodi do nepotrebnih obrezivanja. Kasnije su studije pokazale da
tek 40-50% dječaka u dobi od 10 godina može u potpunosti prevući prepucij preko glavića.
Jakob Øster (1968)
Danski pedijatar Jakob Øster je prvi proučavao i dokumentirao razvoj prepucija nakon 5. godine života te je svoj rad objavio 1968.
Øster je otkrio da se mogućnost prevlačenja kožice preko glavića povećava što je dječak stariji. On je bio školski liječnik te je vršio preglede velikog broja dječaka školske dobi. U Danskoj se ne provodi obrezivanje novorođenčadi te su svi pregledani dječaci bili neobrezani. Øster je pregledavao dječake u dobi 6-17 godina od školske godine 1957/58 do 1964/65.
Klasificirao je dva stupnja suženosti prepucija: prepucij koji se ne može prevući (fimoza) i prepucij koji se može prevući uz poteškoće (sužen prepucij). Otkrio je da se postotak dječaka koji su imali fimozu ili sužen prepucij proporcionalno smanjuje što su dječaci stariji. Svoj rad je dr. Øster izložio u članku koji je ponešto težak za razumijevanje. Otkrića o fimozi, suženom prepuciju i slijepljenom prepuciju su predstavljena odvojeno. U stvari, sva ta stanja sprečavaju slobodno i lako prevlačenje prepucija te treba uzeti u obzir postotak dječaka koji imaju ta tri stanja kako bi se odredio postotak onih čiji se prepucij može u potpunosti prevući preko glavića. Circumcision Reference Library ovako tumači Østerov rad, kombinirajući njegova otkrića u jednoj tabeli:
Østerovi podaci o prepuciju
Dob
Fimoza
Sužen
prepucij
Prepucij nije
potpuno
odvojen
A *
B*
6-7
8%
6%
63%
77%
23%
8-9
6%
2%
58%
66%
34%
10-11
6%
2%
48%
56%
44%
12-13
3%
3%
34%
40%
60%
14-15
1%
1%
13%
15%
85%
16-17
1%
1%
3%
5%
95%
A= postotak dječaka kod kojih nije moguće potpuno prevlačenje kožice
B= postotak dječaka kod kojih je moguće potpuno prevlačenje kožice
Østerovi podaci pobijaju Gairdnerove tvrdnje da je potpuno prevlačenje kožice moguće kod 90% petogodišnjih dječaka. Øster je otkrio da se prepucij može u potpunosti prevući u 90% slučajeva tek u dobi od otprilike16 godina.
Hiroyuki Kayaba (1996)
Japanski liječnik Kayaba je bilježio podatke o pregledima 603 japanska dječaka u dobi od 8-15 godina. Kayaba je tipove prepucija klasificirao u pet kategorija.
Zabilježio je da je broj dječaka čiji se prepucij može prevući preko glavića veći što su dječaci stariji.Time Kayabin rad opovrgava Gairdnerova otkrića i potvrđuje Østerov rad. Kayaba je otkrio da otprilike 40% dječaka starih 8-10 godina može u potpunosti prevući prepucij preko glavića, a preostalih 60% to ne može. Također je otkrio da 62.9% dječaka u dobi od 11-15 godina može u potpunosti prevući prepucij preko glavića, što ostavlja otprilike 37.1% dječaka koji to ne mogu. Dječacima u toj dobi se prepucij još uvijek razvija.
Kayabini izvještaji tako potvrđuju Østerov rad;
možemo vidjeti da se tek u tinejdžerskim godinama prepucij može u potpunosti prevući preko glavića kod polovice dječaka. To je normalno i obično nije potrebna liječnička intervencija kod dječaka kojima to još nije moguće. Imamura (1997)
Imamurina studija u Japanu pokazuje da je nemogućnost prevlačenja prepucija normalno stanje kod dječaka predškolske dobi. Imamura je otkrio da samo 38.4% trogodišnjaka može u potpunosti prevući prepucij preko glavića. Njegov je izvještaj sličan Kayabinom.
Imamura savjetuje da se u slučajevima nemogućnosti prevlačenja prepucija ne poduzima nikakva liječnička intervencija. Imamurina otkrića su još jedan dokaz netočnosti Gairdnerovih podataka.
Cold & Taylor (1999)
Concepción-Morales (2002)
Studija koju su na Kubi proveli Concepción-Morales et al. dodatno potvrđuje radove Østera i Kayabe. Rad je dostupan na španjolskom i engleskom jeziku.
Ishikawa i Kawakita (2004)
Ishikawa i Kawakita su proučavali 242 japanska dječaka i otkrili da se ni jednom novorođenčetu ne može prevući prepucij preko glavića, ali da je kod dječaka u dobi od 11-15 godina to moguće u 77% slučajeva. To potvrđuje prethodne dokaze da se kod mnogih dječaka prepucij može prevući tek nakon puberteta.
Thorvaldsen i Meyhoff (2005)
Thorvaldsen je proveo istraživanje na mladićima u Danskoj i otkrio da je
prosječna dob u kojoj se prvi put može prevući prepucij 10.4 godine. Nakon 18. godine života
U medicinskoj literaturi ne postoje studije o razvoju prepucija nakon 18. godine života. Nepotvrđeni izvještaji ukazuju da se većini od malenog broja muškaraca čiji je prepucij uzak u 18. godini života, prepucij kasnije rastegne i poveća tako da je potpuno prevlačenje prepucija preko glavića moguće u ranim 20-im godinama.
Zaključak
Gotovo svi dječaci su rođeni sa uskim prepucijem koji je spojen s glavićem. To je normalno fiziološko stanje i nije razlog za zabrinutost. Neki roditelji bezrazložno brinu da otvor prepucija nije dovoljno velik.
Prepucij se nikada ne smije nasilno prevlačiti. Prevući će se kada je spreman. Nema „prave“ dobi u kojoj prevlačenje mora biti moguće.
Uski prepucij koji se ne može prevući preko glavića je normalan dio razvoja i obično ne stvara nikakve probleme. Prepucij se obično spontano širi sve dok prevlačenje preko glavića ne postane moguće. Otprilike 50-60 % 10-godišnjaka ima prepucije koji se ne mogu u potpunosti prevući preko glavića. To je normalno. Nakon puberteta se naglo povećava postotak dječaka koji mogu spontano i u potpunosti prevući prepucij preko glavića.
Ako uski prepucij postane problem, postoji veliki broj različitih alternativnih tretmana koji obrezivanje čine nepotrebnim.
Za tako malen problem, obrezivanje je zastarjela, radikalna, traumatična, pretjerana i nepotrebna operacija. Postoje tvari koje mogu iritirati tkivo i uzrokovati naticanje te se događa da se prepucij više ne može prevući preko glavića. Ako se dječaku prepucij mogao prevući, a sada to više nije moguće, treba istražiti vanjske čimbenike. Najpoznatiji krivac je pjenušava kupka. Ako vaš dječak ima taj problem, a za njegovo kupanje koristite pjenušave kupke, trebat ćete ih prestati koristiti.
Nakon čitanja ove stranice, znat ćete više o normalnom razvoju prepucija od većine liječnika.
Prevela i pripremila: Enesa M.
Izvor:
http://www.cirp.org/library/normal/ 
zvuči smiješno, ali mene je počelo zabrinjavati.
) da to izgleda ok.
.
Nije se dalo vratiti!Nikako!koja panika.Onda sam nazvala hitnu i rekli neka ustrajem polako i ako ne uspijem,neka idem kirurgu.Kad su spomenuli kirurga,odmah sam uspjela prevući natrag!Neće njega nitko reckati!!! 
Uh,bilo je gadno!Nakon toga dugo nisam više ništa dirala,ali sam s vremenom opet počela malo -pomalo,ali sad znam granicu gdje bi moglo opet zapeti,pa pomnalo rastežem sve više i uspijem prevući do kraja da se ne zaglavi.I moj je u peleni,pa me strah zbog toga da nije prerano.Ali ovog ljeta se odvikavamo pomalo pa će valjda sve biti ok.
I onda,možda bismo mi to trebali sad svaki dan prevlačiti i ispirati čistom vodom kad smo već uspjeli prevući do kraja,jedno vrijeme smo i radili i on je to čak volio,ali u zadnje vrijeme baš ne voli pa ne forsiram.
I lakše je ako si iza njega,da ti je okrenut leđima.Ili odluči sama kako ćeš već.Samo kažem,nemoj se žuriti dok je u peleni.A ja sam skužila da mojem nešto smeta jer se dok bi sjedio na tuti jako čupao za pišu,svega bi ga izgrebao.Baš mu je smetalo,valjda ta kožica se sama počela odljepljivati.Pa sam zato to i išla pokušati napraviti.i onda je to volio jedno vrijeme,kad god bi se tako hvatao za pišonju i jako ga čupao mi bi nekoliko puta okrenuli kožicu i isprali mlakom čistom vodom.Sad kad sjedi na tuti više ga ne čupa nego sam primi vrh kožice i nateže naprijed jer ne zna unatrag,ali svejedno,barem nešto zna sam 
Tako da ja više ne prilazim blizu,nek se čovjek uči.Mislim,pokazat ću mu kako kad bude dao,sad ne da blizu pa nisam uporna.
