Postao/la iris » 30 ožu 2007, 21:54
Mi smo vadili sva tri - prije tjedan dana
Za one koje zanimaju detalji - primljeni smo sa Vanjom dan prije operacije u bolnicu (cetvrtak), to je bilo jedno dva sata nahodavanja po raznim salterima plus jedan pregled ( usi, grlo, pluca…). Ako ste van Zg-a mozete ostati u bolnici ali isto tako mozete I kuci, sto smo mi naravno I napravili.
Vanja I tata su bili u subotu u sedam tamo, u 7.35 usli u apartman , sirup za omamljivanje je dobila u 9.30, odvezli su je oko 10, u 11. je vec sve bilo gotovo, odvezli su je prvo na odijel jer je mm bio na sredjivanju papirologije ali to je mozda trajalo par minuta. Kad su je doveli bila je budna ali ne skroz svjesna, placna I piskutava, mm je nosao I uspjela je zaspati nakon jedno 45 minuta. Tu sam negdje I ja dosla, ona je odvalila jedno sat sna, onda opet budjenje, plac I tako. Ja sam joj dala 2 zlicice lupoceta u 13 h , nakon jedno pola sata je spavala I tu je odvalila jedno dva sata I kad se probudila ostala je budna do 20 navece. ( I u 17.30 sam joj dala dvije zlice lupoceta) Taj dan je bio dosta cupav, uspjela sam je nagovoriti da pije vode tako da smo popili jedno dva dcl do navece ali uglavnom je plakala I jecala I stenjala. Predvecer je rekla da je gladna jedno dva puta ali nazalost nema nista od toga to iduceg dana. U 23 h sam joj dala jednu zlicu (5ml) Dalsya tj Ibuprofena I to joj je dobro doslo ( a I meni) da odvali sve do jutra. Subota ujutro je ustvari bilo najgora jer je vec bila posve iscrpljena ( zadnje jelo vecera u cet), ja se malo dvoumila kako da joj uguram analgetik u takvu drhturavu, jezik joj je bio bijel, oci staklaste ali ipak sam joj dala opet 2 zlice lupoceta da bi izgurala dorucak. Relativno rano smo isli I na pregled koji je trajao par minuta, cisto da nam daju zeleno svijetlo da mozemo kuci. ( da, sestre dolaze svakih par sati – temperature se mjeri navece I ujutro)
Sestra je donijela cokolino za nju ali posto ona takve stvari ne voli udrobila sam joj kruha u mlijeko ( koje sam ponijela sa sobom, dva ona mala tetrapaka) I tu sam vidjela prvu naznaku smijeska u djeteta mi. Pojela je dvije salice udrobljenog kruha. Nakon sat vremena sestra nam je dosla skinuti kanilu, dati upute za dalje I to je bilo to – vec smo valjda oko 11 bili kod kuce.
Taj dan je jela malo juhe, malo danonina, I opet navece kruha I mlijeka. Opet smo preko dana davali analgeziju na cca svaka cetiri sata 2 zlice lupoceta, navece ibuprofen. Noc prosla mirno, probudila se nesto ranije bolna.
Dan treci – nedjelja – isto poceli sa lupocetom, ujutro pojela kruha I mlijeka , za rucak zdjelicu tijesta sa abc sirom ( onog mekseg sto bude u friziderima), poslijepodne opet tog tijesta, mini sendvicaka sa sredinom od kruha. Uglavnom, zadovoljni smo vrlo da jede, smeta je malo to sto joj izlazi tekucina na nos dok pije ( hm, valjda je to prilagodba nakon ostruganog treceg – nadam se da nece dugo ) ali ni govora o tome da odbija hranu I pice kao sto sam citala I cula da se zna desiti.
Danas je sedmi dan, prvi potpuno bez lijekova, noc prosla isto bez lijekova, malo je jos cupavo, budi se po noci i place ali valjda ce I to postupno prestajati , bili vani danas po prvi put, ona cvrkuce kao Betty Boop, glas joj je totalno smijesan ali polako se svi navikavamo.