10. dan od operacije
- dijete krenulo u vrtic, nije mogao docekati. ne znam tko bi ga doma zadrzao. dr. dao zeleno svjetlo.
- u vrticu nosi na glavi traku-znojnik iz dva razloga - em pridrzava uske em je to podsjetnik djeci da ga slucajno ne povuku u igri za usi. a i malenom je podsjetnik da bas ne izvodi vratolomije, pliva u pijesku, plese akrobatski rockandroll, dubi na glavi, ludira i tako to...
- bolova nema, osim ako se uske direktno diraju. takav dodir djetetu stvara nelagodu. pretpostavka je da ce tako biti jos mjesec-dva.
- kupanje u kadi - ne preporuca se jos barem mjesec dana.
- tusiranje svaki dan, plus pranje kosice - moze. prakticiramo odkad su skinuti konci (od 8. dana nakon operacije).
- zastita na suncu - nositi sesiric, plus mazanje uski sun blockom, cijelo ljeto.
- kupanje u moru - nisam pitala, jesemti, ali kako ljetujemo s orl-om - rjesavat cu to direktno na terenu
, odnosno na plazi.- nocu jos jedno mjesec dana takodjer stavljati traku - znojnik oko glave. traka ima funkciju drzati uske dok sve skupa ne zaraste a i da se ne bi u spavanju slucajno na njih bas zaleglo pa da opet pocne izvijanje istih prema van...
danas je 17. dan od operacije
- kao da nista nikad nije ni bilo - niti operacije, niti zavoja, niti klempasti uheka...
a konacno sam se i ja priviknula
. naime, bila sam u totalnom schoku kad je malenom skinut povoj s glave. izgledao je nestvarno, presavrseno 
. uske totalno priljubljene uz glavu. i nikako mi to nije sjedalo . dijete mi je bilo skroz cudno, totalno promijenjene fizionomije, kao da nije moje 
. no, s vremenom su se uske zaista malo otpustile i nisu vise tako ful priljubljene i sad to prirodnije izgleda. nitko tko bi sad vidio dijete a ne zna ga od prije - nema sanse da bi skontao da je na njima radjeno.naravno, rez je iza uheka (rez se napravi da se izvadi dio hrskavice koji je viska i zbog koje uheka strse), to se ni ne vidi.
dijete - prezadovoljno
.reakcije u vrticu - milamojamajko da vi cujete tu znanstvenu analizu i komentare djece kad pricaju o operaciji
. presmijesno je slusati kad maleni objasnjava sve skupa, kad ga pitaju gdje je bio, sto je radio, pa onda njihovi komentari... i tako...
nisam vise u grcu od svega toga.
sto je veci odmak od operacije mogu s humorom i neopterecena gledati na cijeli dogadajaj.
no, da li bih i drugim sve ovo preporucila?
iskreno, ne znam...
mogu pricati o svojem iskustvu, svojem vidjenju, ali nikad ne bih nekoga nagovarala. jako mi je tesko bilo potpisati odobrenje za operaciju...
(iako je operacija bila zajednicka odluka, mm se oko nje nije premisljao, pa je meni prepustio zadnju rijec - zato kazem da sam bas ja potpisala odobrenje).nego, sad bih jos trebala staviti slike "prije" i "poslije"...
polako, mozda jednom... no, sad sigurno ne.
morat cete mi vjerovati na rijec da je operacija uspjela
