Moj je dječak čudna biljčica, on je plakao ravno pola minute kad je tek pao i slomio (inače rijetko plače, to mora biti nešto strašno da on zaplače). Znao bi malo zajaukati pri nezgodnom pokretu, inače se nije žalio na bol. Tu prvu noć sam mu dala malo Panadola baby, čisto preventivno. Mislim da je najbolje da spava ravno na leđima, pazite samo kad ustaje, to je malo nezgodno (i bolno). Mi smo prakticirali sistem "dizalice", uhvati nas "zdravom" rukom oko vrata, mi podvučemo lagano ruku pod leđa pa se dižemo u što ravnijem položaju.
Naš je to lijevo rame držao spušteno (iz straha valjda), sav se nakrivio pa me toga bilo frka, al sad je OK.
Pretpostavljam da to baš i ne boli jako (iako ja i moj sin po pitanju boli nismo mjerodavni), jer je naš u snu (dakle nesvjesno) dizao ruku gore (i točno da se to ne smije).
Mi smo drugi dan zavoj sami malo popustili (tako su nam rekli na hitnoj) jer mu je ova druga rukica bila dosta hladna i plavkasta, na prvoj su mu kontroli to opet više stegli (ja sam to valjda malo više popustila

).
Ma mislim da ne bi bilo loše malo podvezati tu ruku, da ne visi, nego da je malo podignuta (ono kao kad je baš ruka slomljena). Mi smo nakupovali košulja, pa je ruku nosio u raskopčanoj košulji
A za putovanje bih i ja pitala

, ali se baš nisam usudila pitati kad može nastaviti s breakdance-om (tako se i slomio)
Ma bit će to dobro
