Znači, u subotu sam ždrala u pravom i svakom smislu te reči. Unela sam u sebe nebrojeno kalorija, natrpavala se i slatkim i slanim bukvalno bez prestanka. Ono je bilo strašno. I uopšte nemam pojma koji mi je klinac bio, nisam bila ni nervozna ni u pms-u ni ništa, jedino me pred kraj dana počela boleti glava
A što me znaju uhvatiti živci kad se u mislima vratim unazad pa vidim da se nisam makla od početka zime...Mm me bodri, kao ''Pa nisi se ni ugojila'' mada on tvrdi da jesam smršala ali to vidi samo on, niko drugi, na garderobi se ne vidi, vaga ne mrda, mislim vidi on klinac moj
To što sam sama i psihički down ništa ne poboljšava...Sinoć pričam sa mm-om kako se barem one cure sa fitnesa druže, pa subotom idu u teretanu, nedeljom pešače van grada.. ja bih išla ali sa kim...nemam skim ni bajs voziti, ne mogu se vrteti po gradu o 5000 stanovnika kao luda Nasta a van grada me je strah samu...A glupo mi je prišljamčivati se nekome sa kojim sam jedva na pozdravu i ponekoj opasci za vreme treninga
Odoh na posao...tamo barem neću jesti



Nisam nervozna,nisam u pms-u
she .. 



Očekujem dalji pad jer sam u pms-u


Dva dana jedem kao luda,dva dana se umirim i ide to tako u krug 



