Mame i bebe forum

Dakle dogodilo se to u srijedu. Živim u zgradi s 10 katova ali lift vozi do 9 tog mi smo na dasetom katu sami i ispred našeg stana je prekrasna terasa na koju se izlazi iz stubišta. Posadili smo tamo cvijeće, stavili ljuljačku, pješčanik...
I popodne bila sam sama sa psom koji iskoči kroz prozor i u kutu te terase obavlja nužu (portabl psić). Čula sam je da luđački laje pogledala kroz prozor.... na terasi se objesio nepoznati mladić.
Uglavnom ne znam tko je i otkuda je ni zašto.
U šoku sam još uvijek i strah me
Bojim se izaći iz stana, bojim se mraka.... dobila mengu 7 dana prerano..... svako jutro se budim mokra od znoja..... imam već 4 herpesa svako jutro se probudim sa novim.
Što mislite hoću li se srediti ili prolupati.
Dajte svoje savjete... iskustva... nemam pojima.

jooj, jooj, nemam bas puno savjeta no ovo je vjerujem prestrasno

ja sam u zivotu 2x vidjela mrtvo tijelo iz daleka pa sam nakon toga bila neko vrijeme u soku (evo nedavno ona saobracajka kaj je bila na krizanju savske i vukovarske, onaj siroti skuteras, joj, taman sam prolazila kad su ga dosli pokupiti i otkrili ga i podignuli, cijelo popodne sam bila u soku, svakakve misli su mi se rojile glavom, nemrem proci pjesice preko tog pjesackog vec idem okolo , a prvo je bilo isto se neka cura bacila s nase zgrade prije nekih 2 godine, ja bila doma, tresla nesto preko balkona i vidjela tijelo kako lezi....brrrrr, duuuugo nisam uopce isla na tu stranu zgrade, takva nelagoda)...

vjerujem da su ovo simptomi klasicnog PTSP-a (iako mi volimo misliti da su to braniteljske "bolesti", to je u stvari reakcija na svaku veliku stresnu situaciju, pr. ove tvoje).... na tvom mjestu ne bih puno cekala, nekako mislim da trebas strucnu pomoc.. kao i za sve ostalo treba vremena, no ne bi bilo na odmet da potrazis neku psiholosku pomoc tipa razgovora

a ono sto ne bi bilo lose da se mozda pokusate dogovoriti sa ostalim stanarima i da si date zagraditi pristup katu i terasi, uz mozda davanje kljuca ostalima (ne znam, zavisi od toga koliko ima stanova na ostalim katovima...)

Pravac Rebro, Centar za krizna stanja.
Strašno...

Užas!

Koliko god teško vjerujem da će proći, samo treba vremena...i da razgovora, po mogućnosti stručnog.
Drži se!

Vjerojatno si u šoku. Mislim da bih i ja bila na tvojem mjestu.
Smatram da je samoubojstvo ponekada jako sebičan postupak.
Kod nas se prije ljeta tip objesio za križ u centru sela. Blizu područne osnovne škole.
Sigurna sam da uopće nije razmišljao o tome tko će ga pronaći i da uopće nije vodio računa o tome da je križ postavljen u dvorištu obiteljske kuće u kojoj žive dvije malene djevojčice. I sigurna sam da nije razmišljao o tome kroz što će prolaziti njegova kćerkica svakoga jutra kada bude išla u školu, a mora proći pored križa.

Isto tako se taj dečko objesio vama pod prozorom uopće ne razmišljajući da će tim svojim postupkom nekome stvoriti teške probleme.
Zapali mu svijeću i pomoli se za njegovu dušu da nađe mir.
Mislim da bih za početak ja tako postupila.

potpisujem yru za svijecu i molitvu.apsolutno je strasna cinjenica da se netko ubio u tvojoj blizini,a kamoli na tvojoj terasi.i jos si ga ti nasla....PRESTRASNO!!!razumijem te da si u soku,to je sasvim normalno,i naravno da se sama ne mozes nositi s tim.taj je covjek svojim cinom ugrozio tvoj mir i sigurnost vlastitog doma.i to je nesto sto se ne prihvaca lako.dom stvaras da se tamo mozes opustiti i biti sigurna.zato su najstrasniji zlocini koji se dogode upravo u vlastitio domu.slazem se da ces tesko ovo prebroditi sama zato neka te ne bude strah ili sram otici po pomoc.mislim da je rebro dobar izbor jer je tamo centar za krizna stanja a mislim da prvu pomoc mozes dobiti i telefonom.drzim ti fige i imas nase puse!!!

Što mislite hoću li se srediti ili prolupati.

tesko je raditi prognoze u ovakvim slucajevima. da i nadjes nekoga tko je prosao kroz istu/slicnu situaciju, svi smo mi razliciti i razlicito reagiramo. ono sto bi ti ja savjetovala je da se obratis nekoj strucnoj osobi za pomoc. svakako.

Svakako odi na razgovor sa nekom stručnom osobom. Prijateljici se objesio dečko (njezini su branili vezu......pa se osjećala djelomično krivom a vjerovatno nikad neće saznati zašto je to napravio) i pomogao joj je razgovor sa svečenikom i psihologom. Moraš se suočiti sa time, sigurno je teško ali moraš se sabrati i nastaviti svoj život. Za početak i ja bi zapalila svijeću i pomolila se.

Potpisujem cure za svijeću i molitvu, a onda pravac nekom stručnjaku koji će ti razgovorom sigurno pomoći.

Svijeće sam zapalila još u subotu. Kako sam predstavnik stanara organizirala sam zamjenu svih cilindara i dala 3 ključa osobama koje su stalno kod kuće. Poslala sam mail policiji sa molbom da mi kažu tko je on bio i zašto je izabrao baš našu terasu. Ne bojim se ja njega njega mi je žao tako mladi tako zgodan dečko i veli moj tata pa jeo je tvoju hranu zimnicu koju ti pripremaš s toliko ljubavi on da je htio nama nauditi moga je, prozori su veliki zavjese razmaknute...
Meni je sada zapravo došlo iz dupeta u glavu da gore može doći bilo tko i...... Bože sačuvaj.
Tata će mi dati napraviti rešetke na prozore, kupila sam reflektor sa senzorom pokreta to ćemo staviti na terasu, kupila sam si suzavac (onaj neki ekološki sa biberom).
Otišla bum kod doc imam super doktoricu popričala bum sa njom. No nisam popila ni jednu tabletu. Nudila mi hitna normabel još u srijedu ali nisam htjela, nekak se hoću sam izboriti.
Znate (tu sa foruma) kakva smo sranj... prošli sa malim kad se rodio pa ono kasnije sa sekom i malim i mužem kad su dečki pišali krv a seki su rekli da ima karcinoid želuca .... rekla sam mami lomilo me u životu ali nisam se slomila.... neće me valjda sada slomiti.

sandra i marko je napisao/la:.... neće me valjda sada slomiti.

Mislim da si dobro postupila - trebat će vremena da se oporavite ali neće te slomiti...

ne poznajemo se,ali imas moje molitve i podrsku.DRZI SE MALA,JACA SI OD TOGA!

No nisam popila ni jednu tabletu. Nudila mi hitna normabel još u srijedu ali nisam htjela, nekak se hoću sam izboriti.

ja nisam pristalica tabletomanije, no istovremeno nisam pristalica da se mucis ako si mozes olaksati. neces se navuci zato jer ces uzeti 2-3 normabela. tako sam i ja u jednom teeeeskom periodu zivota razmisljala, necu, necu, pa sam s frendicom razgovarala i ona mi rekla cemu se muciti i u tih najtezih 6-8 mjeseci uzela sam mozda 5-6x sredstvo za umirenje.
drzim ti fige, sto se tice "tehnicke zastite" vidim da si poduzela sve, no tvoj mir i psiha su ti jednako vazni pa se uputi svojoj dr. sto prije

Nekako uvijek tu na ovome našem forumu dobijem najboju podršku i nakako Vaše dobre vibre uvijek pomognu. Hvala Vam.

Sandra, kako si danas?

Zvali su me iz policije vezano za mail koji sam im poslala i rekli mi da se sam ubio i da nema nikakve poveznice sa našom zgradom i da vjerojatno nikada nećemo saznati zašto je baš došao k nama i da neće dati u medije zato što je to teška obiteljska tragedija pa ak se može izbjeći.
A ja? Ne znam. Isto. Najgore mi je ujutro probudim se i nisam sretna. Ma nije mi svejedno ni po noći osluškujem svaki zvuk koji dolazi s terase.
Imam i osjećaj da me muž uopće ne kuži. Kaže da sam dosadna i da neće više pričati o tome i totalno je (nemrem naći riječ) i još kad spomenem svoje ideje o osiguranju (jučer sam rekla da bi trebalo pojačati vrata) onda totalno prošvika rekao mi je da radim od stana kavez.

bas mi je zao da je tvoj muz to potpuno drugacije dozivio pa te ne razumije.
ako sam dobro shvatila - na terasu se izlazi iz haustora i iz vaseg stana - znaci preko terase ti se moze uci u stan?
takvu terasu (isto jedini na katu) je imala jedna frendica - zapravo je cijeli krov (odnosno dio krova po kojem se moglo hodati) bio njima na raspolaganju. oni su odvojili jedan velik dio koji je mozda bio 1/5 tog upotrebljivog dijela, napravili zid, posadili tuje ili tako nesto i napravili si vrt, tako da nije mogao bas bilo tko doci na njihovo.

a sto se samog dogadjaja tice, nisam prosla nista slicno, vidjela sam dva mrtvaca, ali u potpuno drugacijim okolnostima tako da ti nazalost bas i ne mogu pomoci.

ma ja sam sigurna da muž nije krivo shvatio, već je jednostavno muškarac i ima svoj, muški-jednostavni, pogled na život. naravno, malo mu jest lakše, jer nije naletio na prizor od kojih se vjerojatno ledi krv u žilama, ali muškarac sa takvim stavom je trenutno bolji u tvojoj/vašoj situaciji, nego (zamisli!?) neki koji se ne bi usudio uopće više ući ni u taj stan niti na terasu, koji bi bio izvan sebe od brige i razmišljao koju tabletu za smirenje da drmne. bolje da je "hladnokrvniji", jer tako cijelu stvar pokušava prizemljiti i učiniti je manje važnom za vaš daljnji život. no, naravno, za tebe to nije tako i ja te sasvim razumijem. sada je, koliko sam shvatila, prošlo tjedan dana. mora proći još malo vremena kako bi se tvoje emocije spram doživljenog malo izmjenile. sigurno prolaziš kroz faze...i sigurno ćeš doći do faze kada ćeš reći:"e, a sada dosta. nemam više u ovom kratkom, malom životu vremena baviti se sa situacijom na koju zaista nisam mogla utjecati." a kad prođe neko vrijeme, tada ćeš pronaći odgovore na pitanja koja te sad muče. sirotom jadničku nisi mogla pomoći, to je bio samo njegov izbor. zašto baš terasa na kojoj je vaša ljuljačka? zato.neka terasa je očito morala biti, a vaša je bila baš prva na koju je naletio.odlično si napravila to s ključevima i pristupom terasi. u narednom periodu, ja ti predlažem da se skoncentriraš na svoje prekrasno, zdravo dijete i muža koji je sigurno željan držati te u zagrljaju i iskazati svoj zaštitnički duh. kada se zagrliš s mužem i djetetom i kada si izmijenite u krug po nekoliko pusa jedan drugome, eh, onda ćeš se podsjetiti da ništa drugo nije važno i da život ide dalje, da možete zajedno odlučiti kako dalje nakon ovoga i sukladno tome poduzimati korake. ja nisam doživjela takav prizor na svojoj terasi u životu, ali sam doživjela prizor u kojem si je isto tako prekrasan mladić oduzeo život usred jednog zagrebačkog kvarta, pred očima mnogobrojne publike.tragedija, ali i-njegov izbor. to je bio njegov put, drugačije nije znao. no, ti znaš drugačije i, s vremenom,slika će izblijediti. svejedno, ako osjećaj tjeskobe u nekom narednom periodu ne posustane (npr. 2 tjedna), slažem se s onima koji su ti predložili razgovor s nekom stručnom osobom (dobar psihoterapeut). jednom se živi, stoga iskoristi svaki trenutak za lijepe, dobre i korisne stvari. nema osvrtanja i spoticanja o ono što je iza nas...

Zao mi je sto ti se to dogodilo.

Kod mene u naselju su se nedavno s treceg kata bacili momak i djevojka. Par metara od OŠ.
Ja sam rano ujutro setala psa dok je jos trajao uviđaj i bilo mi je koma to za vidjeti (iako su tijela vec odnjeli), sve je bilo puno krvi.

Mala Fi, dobro zboriš...

ma neces prolupati
a jel nemozes zakljucati ulaz na terasu ? Ili da nabavis nekog veceg psa uz ovog portabl ? ja bi tako

poBogu si, pa zar ima toliko samoubistava

suocavanje sa smrcu nije jednostavno, i treba vremena da se stvari u glavi posloze.

Joj šta se sve izdogađalo...
1. Bila sam kod doc i rekla mi je da imam normalnu reakciju na teški akutni stres. Malo smo porazgovarale i dala mi je antidepresive nekaj malo čisto da si pomognem i da mi prije prođe. Već se i osjećam bolje tj. noćas sam prvi puta i sanjala i to bedastoće ali čisto ugodne bedastoće.
2. Razmišljala sam i o velikom pesu ali problem mi je godišnji. Mi idemo po mjesec dana na more i di ću sa njim. Nemrem ga ostaviti samog da ga neko samo hrani.... Pa jadan... ovaj naš spava s nama u krevetu i dio je obitelje.... znate koje sma struke jako volim životinje.... bedača ali nemrem si pomoći ja Vam spašavam sve kaj je živo ono skupljam čak i jadne biljke po smetlištu kad ih netko baci da ne pate... kokodak takva sam Vam kokoš.
3. Zvali su me na telefon neki ljudi iz Slovenije i rekli da su oni njegovi roditelji. To je bilo prekjučer. Ja sam poslije toga nazvala policiju i oni su mi reklu da s nikim ne razgovaram jer dečko još nije indetificirani i da oni nisu dali moje podatke nikome. Onda me je jučer opet zvala njegova mama i rekla da se oni bore sa administracijom i da su sigurni da je to njihov sin ali im nitko ne dopušta da vide tijelo dok se to papirnato ne riješi.
Po njihovom opisu to bi stvarno mogao biti on ali Bog zna. Onda sam ja ponovno zvala policiju i dal im broj telefona tih ljudi jer oni mole da ih nazove netko iz policije pa mi je policajac rekao da to sve mora ići službeno i kaj ja znam.
U svakom slučaju oni će valjda danas doći u ZG rekla sam im da telefonom neće ništa riješiti nek lupaju po vratima.
Nastavak priče slijedi.

Draga

Sandra i Marko, pratim tvoju priču od početka.
Ovo je kao neki roman.
Na žalost, istinit je...

Katastrofa. Da ti se javljaju sada nepoznati ljudi, ciju tragediju kuzim, ali hebemu sto to policija nije uzela na sebe a ne tebi dati dodatnog posla i stresa. Pa to su sve oni trebali rijesiti. Nigdje se ne bi trebalo niti spominjati da je to napravio na tvom posjedu.

nekak se hoću sam izboriti.
Znate (tu sa foruma) kakva smo sranj... prošli sa malim kad se rodio pa ono kasnije sa sekom i malim i mužem kad su dečki pišali krv a seki su rekli da ima karcinoid želuca .... rekla sam mami lomilo me u životu ali nisam se slomila.... neće me valjda sada slomiti.

super je da si bila kod doktora pa ti je sve vec dok rekao. Ja sam eto zakasnila ali iz osobnog iskustva jedne ludare
stres i da puknes ko kokica nikada nije povezano s velikim stresom nego s akumuliranjem sranja i neadekvatnim ventilom. Dakle tebi su se kupila sranja s malim pa ovo i onda ces se rasplakati i puknuti kada razbijes vazu koju ti je poklonila tvoja baka. To je obicno tako.
Stres i sreca nazalost vrlo cesto ne mogu doci ako su kemijski procesi u mozgu poremeceni pa onda nije lose da pijes terapiju jer to pomaze da se sredis.
I naravno ako se sama hoces boriti to nece pomoci nekakvo tvoje mantranje ja to mogu nego recimo sport, trcanje, setnja u prirodi, igranje s djetetom, sve sto pomaze izlucivanje hormona srece; serotonina, endorfina i ostalo ne znam ostalo pitaj nekog psihijatra ili doktora

Bili su u Zagrebu i našli su nažalost svoje dijete. I tako je nepoznati mladić dobio ime, mamu i tatu. Gotovo svakodnevno razgovaram s njegovom mamom. Ona se meni zahvaljuje, ne znam na čemu, jadna žena. Pogreb mu je u srijedu. Nitko ne zna koji ga je put doveo ovamo. No imao je ženu i djevojčicu i bio rastavljen i žena mu nije dopuštala da vidi dijete.
Rekla sam Vam da ovo kod nas izgleda kao igraonica sve odiše dječjom igrom, cvijećem, veseljem... tko zna.
Kaže njegova mama da je sada našao svoj mir i ja se Bogu molim da je tako.
Inače super funkcioniram kad mi je koma a odem ranije s posla odem u vrtić i tam se igram s klincima. Rekle su tete da mogu biti koliko hoću ali da mi neće platiti
Na veliko uređujemo kuću za božić i sve je puno anđela, snjegovića, zvijezdica....
Pekli bumo ribe na roštilju na terasi za badnjak to nam je obiteljska tradicija i svi se onda natrpamo u naš mali stan i kitimo bor.
Nekak sam sad stvarno mirnija iako (u povjerenju nemojte nikome reći) još sam malo u frci grrrrr
Možda bi ovo trebao biti kraj ovog posta. Kaj Vi mislite?

Bok draga mama Sandra,
da, ja mislim da se ovaj tvoj post približio kraju. Približava se ova godina kraju pa što ne bi i ovaj post...? Stvari su se malo "slegnule" i "poslagale" na jedini način na koji je bilo moguće. To je život. Zaista nikad ne znamo što nas čeka i baš zato bismo trebali biti skoncentrirani na lijepe trenutke, a one traumatične, loše i ružne ostavljati iza sebe.Znaš kako je stari, dobri Nietzsche rekao:"što te ne ubije ,ojača te" i to zaista i jest tako. Idemo dalje, naučili smo nešto, proživjeli, ne može uvijek biti sve u životu biti samo super i lijepo, mora tu i tamo život malo "zabiberiti", ali bitno je ostati pozitivan. Pozitiva vuče i mami na sebe pozitivu. Lijepo je da si mirnija i da se majka nesretnika i sama izjasnila da je on sada sigurno našao svoj mir. To je lijepa misao i u nju zaista treba vjerovati. A ti uživaj u svojoj obitelji , uživaj u nadolazećim blagdanima, da-kitite veseli svoj bor , da- pecite ribu i napravite dobar tulum na terasi kao i svaki badnjak . A 31.12. prije ponoći, sve brige i ružne doživljaje iz ove godine potrpaj u jednu vreću koju ćeš oblikovati u svojim mislima i prije nego što otkuca ponoć, zavitlaj tu vreću i baci ju daleko, daleko... Drugim riječima, budi sama sebi svoj i pokloni si mir i veselje. Sve ostalo će se ionako događati kako se i mora i kako je negdje, na nevidljivom nam nivou, zapisano... Živjela!

Neka vam sve brige, strahovi i problemi ostanu u Staroj, a sve dobro neka donese godina Nova.

Mala Fi je napisao/la:Bok draga mama Sandra,
da, ja mislim da se ovaj tvoj post približio kraju. Približava se ova godina kraju pa što ne bi i ovaj post...? Stvari su se malo "slegnule" i "poslagale" na jedini način na koji je bilo moguće. To je život. Zaista nikad ne znamo što nas čeka i baš zato bismo trebali biti skoncentrirani na lijepe trenutke, a one traumatične, loše i ružne ostavljati iza sebe.Znaš kako je stari, dobri Nietzsche rekao:"što te ne ubije ,ojača te" i to zaista i jest tako. Idemo dalje, naučili smo nešto, proživjeli, ne može uvijek biti sve u životu biti samo super i lijepo, mora tu i tamo život malo "zabiberiti", ali bitno je ostati pozitivan. Pozitiva vuče i mami na sebe pozitivu. Lijepo je da si mirnija i da se majka nesretnika i sama izjasnila da je on sada sigurno našao svoj mir. To je lijepa misao i u nju zaista treba vjerovati. A ti uživaj u svojoj obitelji , uživaj u nadolazećim blagdanima, da-kitite veseli svoj bor :xboric1 , da- pecite ribu i napravite dobar tulum na terasi kao i svaki badnjak . A 31.12. prije ponoći, sve brige i ružne doživljaje iz ove godine potrpaj u jednu vreću koju ćeš oblikovati u svojim mislima i prije nego što otkuca ponoć, zavitlaj tu vreću i baci ju daleko, daleko... Drugim riječima, budi sama sebi svoj :xmah i pokloni si mir i veselje. Sve ostalo će se ionako događati kako se i mora i kako je negdje, na nevidljivom nam nivou, zapisano... Živjela!

Prelistavam svoje stare postove i nađem ovo. Svašta se ružnog poslije dogodilo i preživjela sam. Stvarno kako te neke stvari ojačaju i pripreme za još teža životna iskustva. Ovo gore mi je tako lijepo napisano. Hvala Vam svima