Luka, 25 tjedana, 650 gr, 31 cm

[breg]

Zlatokosa

[Crvena]

Pozdrav svima!
Moj malac nije nedonošče, ali se u terminu rodio jako mali (IUGR) pa na žalost imamo iskustva i s Petrovom (patologija, rađaona, babinjače, intentivna neonatologija, postintenzivna) i - neusporedivo ljepša - s Rebrom. Naša je priča opisana na drugom mjestu (djeca 0 do 1, IUGR), ali javljam se da spomenem lako probavljivo željezo kojeg su nam preporučili na Rebru, postinteznivna neonatologija. To su Aktiferrin kapi, proizvođač je Ratiofarm. U ZG ga ima za kupiti samo u ljekarni na Dolcu (onoj koja ima strane lijekove), ako nekoga zanima tel. i sl. neka se javi. Bočica košta 15kn. Leon ga je počeo uzimati kad je imao cca 2kg - sad smo negdje na 3800g i još uvijek ga uzima 2x dnevno 0,5 mL. Nisam nikad primijetila da ga muči probava, ali obično se sav strese kad mu dam dozu - probala sam okus i jasno mi je zašto
Malo je off, ali kako ste se uspjele dogovoriti s bebanima da prihvate cicu nakon toliko vremena na flašici??? Moj je bio u bolnici mjesec dana, cijelo vrijeme na flašici. Ja se izdajam više od 3 mjeseca i na mojem je mlijeku na flašicu, a tako bih voljela da prihvati cicu. Moram priznati da više ne pokušavam toliko uporno - njemu je sad već slabo kad vidi cicu: počne me lupati, urlati...ponekad dobro uhvati, lijepo vuče 5-6 puta i onda pusti i urla. Ne mažem cice nikakvim kremama, samo voda, nema mu što smetati - uostalom, to isto mlijeko slatko jede na flašicu. Stvarno...

[Miki]

Zlatokosa, Crvena

što se prihvaćanja cice tiče, ja sam je nudila kad nije pregladna i više kao maženje
u početku nije pojela skoro ništa (imala je tako mala usta da bi jedva stavila bradavicu u usta pa smo o pravilnom dojenju mogli samo sanjati)
nekako sam ja bila opuštena oko tog dojenja (zapravo sam planirala ustrajati u tome da je barem mogu smiriti na cici, koliko će pojesti nije mi bilo toliko važno) da ju je nakon nekih mjesec dana i prihvatila i dojila do svojih skoro 11 mjeseci (kad je dobila 2 gadne upale uha i onda je počela dojenje povezivati s boli i više se nikad nije vratila dojenju jer se ja u tom stresu nisam uspijevala izdojiti i poslije i kad je probala teško bi bilo što izvukla i jednostavno je odustala)
mi nikad nismo uspjeli izbaciti i bočicu (na koju je dobijala adaptirano), ali nisam se tim ni opterećivala, imala sam još i starije dijete koje je trebalo moju pažnju i nisam si mogla priuštiti da se cijeli dan bavim samo dojenjem, izdajanjem, hranjenjem i vježbanjem manje bebe pa sam onda od svega izbacila izdajanje i radije to vrijeme posvetila starijoj (ona je u vrijeme dok sam se izdajala kada je N. bila u bolnici plakala čim bi ja izvadila izdajalicu - jer onda nisam imala vremena za nju)

o vraćanju na cicu možeš puno saznati na rodinim stranicama i na njihovom SOS telefonu, ovo moje i nije bilo 100% uspješno, ali meni je bilo sasvim zadovoljavajuće

[Crvena]

Hvala Miki, probat ću i to, možda upali...Moram priznati da možda nisam bila preuporna - imam i starije dijete, a i ovako puno vremena ode na izdajanje i sve ostalo. Ali...no pain no game

[nina]

crvena mi smo skoro 3 mj bili na bočici,kad sam više bila luda od izdajanja.
i polako sam počela nuditi cicu,malo je negodovao,ali ju je svakim danom sve više prihvaćao.
ja sam usput zaradila i mastitis ,jer je cicao manje nego sam se izdajala,ali prošlo je.
probaj mu često nuditi,ne kad je jako gladan,već kad je zadovoljan.
nakon svih tih muka dojili smo 3,4g

[mali vrag]

Evo samo kratko da se javimo sa Intraferom.... Kolici su gotovo potpuno prestali. Prestala su povremena povraćanja (koje je znao imati kad je bio na Legoferu), popravila se probava i počeli su grami ići gore.... nadam se da smo izašli iz začaranog kruga...
Vide se i veliki pomaci na vježbanju... i na apetitu.
A vidjet ćemo šta će neonatolozi i neuropedijatri reć drugi tjedan...

[nina]

Suuuuuper,baš mi je drago!!!!

[MaMi]

mali vrag, super.

[mali vrag]

Evo malo izvještaja od nas....
Krenimo redom sa kontrolnim pregledima.... ROP-a više nema.... kontrola za 6 tjedana.... Ne pitajte, jer ne mogu vjerovat uopće.... Dotore čestitao na brzom donošenju odluka oko injektiranja Avastina.... Dani koji znače vid.
Neonatolozi.... prošli smo 3 kg i nemoramo više vodit dnevnik.... Napisali su nam da smo "gracilne građe".... duge ruke i noge, a sala ni od korova... Počeli smo prelazit na dojenje... Naravno da slučajno nesmijemo promjenit hranu.... ili uvest nekaj... Malo mi se sentimentalno teško odvojit od izdajalice nakon 4,5 mjeseca...
Kada su ga vidjeli kako napreduje (fizički i ponašanjem) pitali su me kolko vježbamo i da nije čudo da je tak štrkljav.... al da je sve ok i da se ne brinem. "mali čovjek" kak ga zovu sve šarimra...

IVH 2- komore su se počele izjednačavat. Lijeva više nije duplo veća, već su 4:3. SEH ciste koja se bila pojavila u 73. danu više nema na UZV. (sve si mislim da su nam upisali nečiju tuđu)

Neuropedijatar.... NEMA asimetrije... naprotiv- u sredini smo po svim smjerovima. Uspjeli smo reducirat "inkubator" sindrom glave lijevo ili desno. Ah, to vježbanje čini čuda.... Više nismo samo Hipo, već nam je nalaz hipo-norm-hiper. Trakcija nam je naravno "loša"... ali se oslanjamo na podlaktice.... Vježbe na lopti su zakooooon! I ležanje naopačke sa nogama u zraku. Po noči smo još uvijek indijanci.... još ovaj mjesec...

Pedijatar.... zadovoljan kako izgledamo i kako se ponašamo.... mali zna kad se treba počet cerekat i rekao da nas ne želi još cijepit, da imamo vremena i da ćemo sve to dostići, a da sada i važnijih stvari....

A sad naša fiziterapeutkinja.... oduševljena. Kaže da se tako rijetko vidi nedonošćad sa tako "mekanim" šakama... Pokazala nam je vježbe za otvaranje šaka, i stimulaciju točki i već se za 14 dana to vidi jako, jako, jako... Glava nam prati tjelo, postavljamo ruku u bočnom položaju (kod spuštanja i sl....), podižemo glavu bočno...."pere ruke" sam... i sam sebe mazi po licu (kad ga niko ne gleda ). Držimo si noge s rukama i vučemo prema ustima... danas smo počeli dijagonalu vježbat i odmah je noga krenula prema ustima... Pratimo i gledamo cijelo vrijeme vježbanja.... fleksije nikad nije bilo pa je ni nema.... mali smo al smo žilavi....

A sad nešto što me jako jako rastužilo.... Na pregledu kod oftamologa je bilo 22 djece, većinom ili sva neurorizična... Samo smo dvije imale baby handling za svoje malce..... Ne želim se ni prisjetiti kako su držana ostala djeca... Jedni blizanci u autosjedalicama sa zabačenim glavama oslonjenim na tjeme.... I niko ih ne popravi...

Eto toliko od nas....
Dobili smo novi blok popunjenih uputnica pa kad ga iskoristimo javimo se.... (EEG, Fizijatar, Synagis, krvna slika, kirurg....)

[eli]

bravo za PP!

se čujete sa lukinom mamom? kako oni?

[nina]

bravo,bravo

čekamo lukinu mamu da se javi!!!

[nadicab]

mv, super, super, baš iz posta pršti optimizam
nešto mi nije jasno - kad si napisala za IVH2 - kolko ja znam to je moždano krvarenje 2. stupnja. Redovan tok jeste da se ciste ne vide nakon nekog vremena, te se šupnjine popune pa ih na UZV i ne vidiš.
Super je za napredovanje u svakom pogledu i ponosna sam na vas što koristite baby handling

[mali vrag]

ma cista se pokazala tek u 73. danu... nije je bilo od početka. Sada je više nema. Doista neznam kako to ide sa cistama. Odnos komora se smanjio, jednakije su, a dotore kaže zato jer se cista apsorbirala.... Protok likvora je uvijek bio ok.

[mmm3m]

Prekrasne vijesti
Nadam se da i Luka ide istim stopama kao i PP

[Tonka.M]

mv sve znaš

neuništivi su ti naši mali zagorci, ha?

Lukina mama ima li novosti?

[mali vrag]

Pozdrav od nas...
U međuvremenu smo postali pravi "cic'n maheri" , pa je život postao daleko lakši. I imamo daleko više vremena.
Raspored hranjenja nam je ostao isti... svaka 2 sata po danu (valjda ima ugrađenu vekericu), a po noći ostanemo spavat i po 4-5 sati. Nema nekih promjena... Na cicu smo prešli kroz 4-5 dana.... tako da bi mu dala da se najede koliko želi na cici, a onda bi dobio bočicu da se dohrani (s mlijekom naravno). Sve više je pio na cici i sve manje na bočici... 4-5 dan počeo je puhat balone u flašicu... i to je to.
Na prsima se puno brže nahrani (za 10 min) od onih mučenja po 20-30min na bočicu, ne radi pauze... kad se najede - pljune i okrene glavu. Podriguje daleko manje i odmah nakon klope. Prestao je povraćat (i sve one "reflux" katastrofe), smanjili se kolici, pa ne koristimo više Simplex..... Sve sam napisala ja mislim... još da grami krenu....
Na kilaži smo slabi... produžio se (sad smo popunili broj 50, ali samo u dužinu, stoji nam taman)... tjedan dana smo na prsima... i tih tjedan dana smo stajali na gramima... ni gore ni dole... Valjda je odlučio biti atleta.
Jako se zjačao, očvrsnuo...više ne bježi na sve strane kad ga se primi... više nemoramo pridržavat glavu kod baby handlinga (bočna kontrola)... počeo je držat rukom i igrat se sa zvečkom.... Stavi si ju na uho ko da telefonira.... U potrbušnom se oslanja na podlaktice....
Nadamo se da bi za mjesec dana mogao imati potpunu kontrolu glave.... .. naravno ako nastavimo vježbat ko do sada...
Cjepili smo se 3x Synagis.... imamo EEG ovaj tjedan.

Vidjeli smo se sa Lukom i mamom na cjepljenju... Luka je Bumbar s velikim "B". Stvarno ga ima... Sve ono kaj ovaj moj pojede, to se uhvati na Luku... Zdrav je i bore se sa pregledima kao i mi... Nadam se da će Lukina mama napisati više o Bumbaru Luki...

svima od nas br.50.

[eli]

čestitam na odbacivanju bočice i prestanku grčeva!

MV, nije dobro da pravi veće razmake od onoliko koliko ima kila, a budući da je sitan, ja bi mu još mjesecima nudila svaka tri sata po noći. probaj prvo bez razbuđivanja.

[Luka,25 tjedana]

Evo i mene, drage moje. Znam da me željno iščekujete, i vi ste meni falile , ali s dvoje djece cijeli dan doma... Ni ne palim komp, tek sam par puta iskoristila priliku kad je mm bio online da bacim oko na forum...
Dakle, Luka je danas bio kod ped. i na vaganju ... 3820!
Nosi veličinu 56, mislim da ćemo uskoro na veći broj.
Bili smo kod oftalmologa, proliferacije se još vide, ali se okice čiste i naručio nas je na pregled tek za mjesec dana. Kaže da je nalaz bolji od prethodnog i da idemo u dobrom smjeru.
Goljak... Fizijatrica Grubić Desa, terapeutkinja Zorana - s njom se prvi put družimo sutra. Raspitivala sam se za onu edukaciju (10 dana na Zelengaju), pa mi rekoše da u pravilu ne primaju djecu manju od 52 tj gestacijske dobi, jer kad pređu tu granicu manje su osjetljivi i prijemčljivi na kojekakve infekte. Za sad su nam maksimalno izašli u susret s tim vikend-terminom a sutra ću vidjeti kako idu vježbe.
Bili kod kirurga u Klaićevoj (dr Cigit) jer ima hemangiom na tjemenu, ali je dr rekao da je to malecko (kao glavica pribadače) i da promatram još mjesec dana pa se čujemo. Stvar se liječi laserom, ali ako previše naraste ili prebrzo raste, onda i kiretažom :
U Petrovoj su nas pregledali i pikali (Synagis) i otkantali - ne treba dalje praćenje kod njih (pa, koliki nas sve prate, sretna sam da smo se Petrove riješili). UZV mozga ok, komore simetrične i nalaz bez promjena u odnosu na prethodni
Mislim da je to - to što se liječnika tiče... A Luka...
Dembeli se sve u 16. Sisa na zahtjev, pa nekad prođe 2-3 sata a nekad nakon pol sata traži još. Ne zamaram se, jer naočigled raste. Privikavanje na sisu je prošlo bez problema. Kad je zjevao da bi jeo nudila sam, kad je odbio nisam dala flašicu, pa kad je glad stisla nije bilo previše biranja. Kao kad dijete neće špinat ali bi čokoladu. Hoćeš mu dati čokoladu da se najede, ili ćeš pustiti da još malo ogladni pa pojede šta se nudi (špinat) pa tek onda čokoladu? Nema izbora.
Kad je odmoran i sit, najdivnije je dijete na svijetu. Mekan, podatan, na rukama sav u C, opušten i zainteresiran za okolinu. Na leđima nogice diže u zrak. U potrbušnom se oslanja na laktove, ali na malkoc široj bazi (ne podvuče ih pod sebe). Kad mu ja namjestim laktove, počne prebacivati težinu na jednu stranu i okretati glavu da vidi igračku na drugoj strani, ali ne pruža još ruku. nogice pokušava podvući pod sebe pa se odgurnuti od podloge kao da bi puzao ali ruke ne prate.
A kad je umoran... noćna mora. Dreka i izvijanje unatrag, odmah su palčevi u dlanu, ne može se smiriti ni na prsima. Jedino pomaže da se što prije vratimo kući, pa onda kolotečina - čista pelena, maženje, utopljavanje, hranjenje. Zato izbjegavam predugo izbivanje iz kuće (granica je oko tri sata)
Strašno je zimogrozan, a kad mu je hladno odma bi sisu jer se grije na meni. Jedva čekam ljeto...
Novost je da spavamo zajedno, pa se noću malo promeškolji i zagunđa taman da me probudi da se raskopčam i nahranim ga - raj na zemlji. Zadnje tri noći sam spavala koliko nisam zadnjih mjesec dana ukupno.
Toliko za sad. Slikice ću postaviti kad uhvatim malo više vremena. Do tad, pozdrav svima, često mislim na vas...

[Tonka.M]

Koji prekrasan optimističan post
vjerujem da nemaš puno vremena, da imaš samo luku imala bi pune ruke posla, ovako ti je sve poduplano, al vjerujem da se isplati... Uostalom budeš nam se više javljala kad uđete u kolotečinu
a za sad sve dobra vijest do dobre vijesti: i za okice i za uzv i za fizikalnu! Dršte se i dalje, mislimo na vas

[eli]

super je luka! kad gledaš korigiranu dob stvarno je napredan.

[nina]

[nadicab]

super, super, baš je sve optimistično.
A dobila si najbolju fizioterapeuticu koja je upravo došla iz Londona s dodatne edukacije o vježbanju nedonoščadi

[mmm3m]

Bravo za nase decke

[lea.marijela]

Potpisujem Nadicu vezano za Zoranu. Obzirom da i Lea ide k nji+oj na vježbice možda se vidimo koji put.

[Sreca najveca]

nemam sto drugo za reci nego: bravo bravo bravo!!!
cestitam mami na upornosti i velika Luki!

[mali vrag]

Evo i nas sa našim tugama i jadom zvano hrana i prirast težine....
Nakon što 15 dana nismo dobili ni jedan gram na kilaži na mom mlijeku (a nismo ni izgubili), nakon duge i teških moralnih dilema i razgovora sa 2675 liječnika razno raznih "vrsta" mi smo prešli na dva obroka adaptiranog, a ostalo smo na dojenju. Nemamo nikakvih problema cica/boca, osim što daleko ljepše i draže jede na cici.
Još uvijek jedemo svaka 2 sata. (eli, ne budim ga i neću ga budit za taj obrok koji preskače, to mu je jedini san u komadu od 3,5-4 sata, sam se budi i sam traži, poslije se budi na 2-2,5 sata, i neonatolozi kažu ne budit ni pod razno. A i ne vjerujem da bi na 13 i više obroka dnevno taj jedan napravio evoluciju). U obroku i dalje može pojest malo 50 max. U tjedan dana dobili smo 100g i imamo takav show sa probavom da je to strašno.... prva dva dana je bilo ok... a onda je nastao trodnevni urnebes bolova, zatvora, vjetrova, ma horor.
Nakon što smo to pregrmili, juče i danas se čini da stvari idu na svoje.... Mirniji je. Probava se stabilizirala, popustili bolovi....

Probavni sustav nam je definitivno šaka jada.

Od tehničkih usputnih stvari: krvna slika odlična (nina, fala još jednom za Intrafer koji doista radi sa svoje 3 kapi dnevno ), urin- odličan, Kukovi odlični - Tonkič fala (lijevi nešto pliči, ali uz ove vježbe koje ionako radimo sve 5. kontrola za 3 mjeseca), eeg - danas idemo po nalaz i čeka nas fizijatar.

Kad smo na ramenu više ne spuštamo glavu, oslanjamo se na ruke i blejimo okolo, na leđima nam je glava po sredini, dok veslamo s nogama po zraku....

svima od nejelica....

[Tonka.M]

a čuj, mali je sportski tip, bit će je na Mamu

Žao mi je što ste morali dodat adaptirano, al nije smak svijeta, dokle god on odradi svoj posao na cici Količine nek tre ne more, na početku sam mislila da nikad nećemo preć tih 60 ml po obroku, a sad mali jede i po 210 Sve u svoje vrijeme!
Za zatvor znaš: masiraj tibicu, vježbaj s nogicama (onak ih skvrčiš prema trbuščiću, mi smo se tak igrali), a vjerujem da je to bilo samo zbog navikavanja na adaptirano

Javi svakako za eeg nalaz i što kaže fizijatar! I bravo za kukiće I za motoriku naravno!!!

btw. jel će mišonja imat izlet u četveronožni svijet ovaj vikend?

[mali vrag]

Evo brzinski update.
EEG odnosno POLISOMNOGRAFSKO- nalaz je bez sigurnih specifičnih elemenata. ... bez jasnih abnormalnosti....je u granicama za dob.... tjekom IFSa bez promjena....

Fizijatar... (odmah je rekla da je djete vježbano! ) ...tonus normotoničan ( )....fokusira i prati... zainteresiran za osobe i igračke... ukratko ...dostigli smo "vršnjake" od 2 mjeseca starosti.... bez ikakvih vidljivih motoričkih razlika za dob. Nastavljamo vježbat u Krapinskim... kotrole i praćenje i neuro na Goljaku....

Može se... može se.... samo treba krenut i primit se posla.... kako su nam rekli

Tonki... idemo se nagradit sa četveronožnima al sa "našom" ekipom koja nabavlja lijekove za nas.... Vrijeme je da nas vide i upoznaju nakon teških mjeseci.

šaljmo vam hiljadu i nemoramo vam opisivat koliko smo sretni.

[eli]

bravo!

[nadicab]

mv, o Denisovim probavnim problemima bih mogla traktat napisati; do 6. mjeseca starosti je imao grozne grčeve, noći i noći probdjevene.
A nikada nije popio više od 100 ml (to je popiso s 3 godine starosti). Jedino s mo se spasili kada smo prešli na hranjenje svaka 2 sata jer ga je svako hranjenje jako iscrpilo, pa ne bi mogao puno pojesti.