u bistri se stvarno super brinu za nju. ima odličnu njegu i skrb.
svima velike puse.

Sada je: 19 svi 2026, 12:11.
Moderator/ica: nadicab










I tako je hrane već godinu i pol. I uopće nije dobila dekubitus jer je jako paze. Ne znam kako bi joj bilo u Marofu, ali doma joj je sigurno najljepše. Svaki dan dođe i medicinska sestra na pola sata, tri puta tjedno fizioterapeutica, a za mjenjanje sonde svakih par tjedana, čini mi se, stručna sestra sa Rebra. I još jedna prednost kućne njege, barem u njenom slučaju - dok je još bila na Rebru stalno je bila na antibioticima i stalno je dobivala neke upale, počevši od upale pluča itd. (valjda bolnice pune bakterija). Jedva se živa izvukla. Od kad je došla doma mislim da je kroz cijelo ovo razdoblje možda jednom dobivala antibiotik. Ma odlično. No po pitanju njene primarne bolesti-isto
. I dalje je nepokretna, ne može govoriti i hrane je kroz sondu. Samo gleda, no ipak svojim disanjem koje bude drugačije kad netko dođe daje nam do znanja da nas doživljava. Ponekad ispusti suzu, ali nikad baš zvuk. I da, kupili su joj bolesnički krevet u kojem je obavezno drže u polusjedečem položaju par sati dnevno radi toga da ne dobije upalu pluča od ležanja. Dosta joj se nakuplja sluzi pa kao da stalno nešto pokušava iskašljati ili iskašljava slinu(sluz). Eto, to je iskustvo života s teškim bolesnikom u našoj obitelji. Ipak, premda je ovo fizički zahtjevno ( ipak je baka koliko-toliko i teška),a i psihički nije uvijek lako, mojima je najvažnije da je baka doma s njima i dedom. Vama želim svako dobro, osobito malenoj Laurici. Nemojte mi zamjeriti što sam iznjela ovo naše iskustvo.










Zvijezdica












Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.