Postao/la podocnjaci forever » 17 vel 2006, 22:54
... <
>...eh, ne znam ni sama kako to cudno funkcioniram, al idem iz krajnosti u krajnost ... pocela sam raditi prije dva tjedna i sve mi se stubokom (majko mila, sta ova rijec uopce znaci ) promijenilo... virnem tu i tamo na forum, al nemam bas volje pisati, mislima sam stalno negdje drugdje... pa da, to i je pravi razlog... sad tek vidim kako je blazeno bilo razdoblje rodiljnog dopusta ... u stvari, kako god drustveni zivot mozda bio buran u to vrijeme, ipak si nekako izoliran, sav orijentiran na to svoje djetesce, jel gladan, kako ce spavati, sta cemo se sad igrati, nespavanje itd...<
>...a kad si radna zena i majka, hm, drugacije ide... ne mogu reci da mi nije do
o, cak stavise,
zo sam se usaltala u sve, vidjam opet neke drage ljude, ucenici do
i, krecem se... ali, malo me nostalgija hvata za tim divnim razdobljem chatanja na forumu, stvarno, nekako mi toplo oko srca kad se sjetim onih nasih najzescih i najcescih dopisivanja ovdje, nekakva intimnost je to, i to u kontinuitetu ... i to jedvacekanje da se prikljucim i javim i vidim sta novoga ima... i sve smo u istoj prici...ma predivno i jedinstveno razdoblje <
>.. a sad se osjecam ko otrgnuta od svega toga, tesko nalazim prikljucak... a mora se...povratak u realnost mi je uvijek bio slaba strana... <
><
>...ali do
o...ide to valjda tako u zivotu...<
><
>Ajd prvo da mi zaokruzimo nasu prvu godinu - bili zadnji put u savjetovalistu, ovo su najnovije mjere:<
><
>visina 72 cm<
>tezina 8 kg tocno<
><
>...jos uvijek je mala mrvica, ne hoda samostalno, tu i tamo napravi sam par koraka, ali obavezno kad misli da ga nitko ne gleda...jede nenormalno puno i uspjesno se privikava na jaslice... <
>...kuckuckuc, ima vremena da jos prozivi krizu privikavanja na jaslice, ali dosad je sve super... nisam se ni nadala da ce tako ici... prvih 7 dana je bilo aplosutno prekrasno, s osimjehom odlazio i vracao se iz jaslica... ovog ponedjeljka je skuzio sto se dogadja i zaplakao pri dolasku, ali kaze teta da je to trajalo tek minutu-dvije, kasnije sve super... igra se onako samostalno kako sam to vec vise puta pisala, tete ne mogu vjerovati, ali kad dodje vrijeme za spavanje, tu su sve tete razrogacile oci kad su vidjele kakav otpor to malo zaigrano stvorenjce moze pruzati ...no, i to se sredjuje, tako da ima dana kada odspava i po 3 sata u komadu, sto kod kuce apsolutno nikada nije preko dana uspio... tako da me pomalo stid priznati, ali lakse mi je kad sam se rijesila makar tih dnevnih muka uspavljivanja, buduci da s onom metodom koju smo primjenjivali definitivno nismo uspjeli nikakav pomak napraviati za dnevno spavanje... jedino bude malo nezadovoljan kod kuce kad se vrati iz jaslica, vise kenjka i slabije se igra, ali vjerujem da je to nekakva reakcija koju on u jaslicama potiskuje, a onda kod kuce tu hm, frustraciju izbaci...sve u svemu, jaslice su <
>...no, ipak treba jos vremena dok se mm i ja jos naucimo organizirati ujutro... daaanima skoro da zakasnim na posao, uvijek fali vremena ... sad znam da moram ustati u 6, najkasnije, i u 7 krecemo svi u auto i u akciju - Jana u jaslice, mm-a na posao i onda ja dalje sama na posao...<
><
>...eh, spavanje, nasa (ipak mogu reci) bivsa nocna mora... hm, bilo je krenulo preeedivno, trajalo 7-10 dana, i onda se pocelo vracati starom stanju, ali ipak ne dokraja... mislim da smo ostvarili nekakav malo vise nego polovican uspjeh...sto je ipak do
o i zadovoljna sam jer znate kako je nezidrzivo bilo u jednom trenutku postalo...<
>... pa evo, sad mogu s odmakom napraviti mali rezime nocnog spavanja (dnevno, kao sto rekoh, obavi u jaslicama): <
>-nema nosanja, uopce, nikako - vec mjesec dana... i to je najbolje sto nam se dogodilo... bez obzira koliko se puta nocu budio samo ga ponovno polozim u krevetic, pokrijem i gotovo... katkad se vise buni, katkad odmah upali... tu i tamo zna pruziti rucice da ga uzmem, ali nije to toliko ocajnicki kao sto je nekada bio jedini nacin... zzadnjih par dana sam uvela foru da mu kazem"jedan, dva, triiii" i pri tome ga polazem u krevetic - i pali! zasto i kako, ali eto, stalno nesto novo...<
>-do
o je i sto vise ne place onako grcevito i strasno kao prije, mada jos uvijke place...opet, bilo je par noci kad je poceo vristati, ali to ipak nije toliko dugo trajalo i ipak se sam smirio<
>-nismo uspjeli postici to da se ipak rjedje budi... sad se, u najboljem slucaju budi 3-4 puta i odmah se uspava dalje za par sekundi, ali bude noci i kad se budi kao i prije, po 10-ak puta, no, kaos to sam rekla, ne nosam ga, ne place tako jako, i uspije sam zaspati, pa opet nekako ide...<
><
>...a sta da vam kazem, kako to na poslu funkcionira... budem uglavnom ko zombi, u lagano otupljenom stanju , ali covjek stvarno moze svasta podnijeti... pokusam odspavati kad dodem kuci s posla, negdje oko 14 h, prije nego idemo po j u jaslice... a najbolje je da idem spavati negdje oko 21 h - samo u tom slucaju se mogu onako, posteno naspavati (jucer sam oborila rekorde - otisla spavati u 20, 15 h, probudila se orna u 6) <
><
>...ovih dana je J malo bolestan, grlo, prehlada, ne znam ni ja sta, ostaje kod kuce, malo mi ga dodje sestra cuvati, malo se mm i ja reorganiziramo...<
><
>...kako vi zivite?<
><
>... staramama, kako spavanje? de upregni ti malo cesce svog joba kad je vec tako 'ladan... ne bih ja rekla da je nekakva poremecaj sa Srecicom, to sto je stalno u pokretu.. ma J je potpuno isti, upravo zbog takve stalne akcije je atrakcija... hiperaktivnost se ipak ocituje na drugacije nacinee..hm, do
o, ne znam bas tocno, treba vidjeti kako ce se ponasati s vrsnjacima, iz toga se moze ponesto zakljuciti... <
><
>...a to za bacanje iz kolica, Nina, pa da, ne mosh vjerovati sta oni sve mogu.. ono sto kazes, Munjek - kako ako je bio vezan; ma sve je moguce - mi prolazimo neku drugu fazu kaskaderstva, nakon one kad tek pocinju padati s kreveta... J sada redovtio ustaje iz hranilice... ma bude svezan, ali on se ljudi moji, izvuce iz tih remencica, pa stoji i pljesce rucicama, pa sjedne onako ko na klupicu na ovaj dio gdje se jede... ma ludnica... i malo malo, pa zapne na ravnom podu i ljosne glavom o zid ili radijator... ah, cvorugica izbije, kme-kme i ajmo dalje...<
><
>...Nina, pravo zboris za ono muz-zena.. ali, ajd jos to... ali kad mi netko kaze gospodja, ja bi odmah nesto zafitiljila ... i ne kuzim kako, ali otkad sam se udala, ko da mi to pise na celu.. pa mi je nedavno jedan cikica na pijaci bio pravo osvjezenje kad je reko "ma biraj, srce sta god 'oces"... naravn oda sam sve kupila kod njega.. <
><
>...supermama, super si ti to podnosila s bolnicom, veselo i neoptereceno, svaka cast... ja mislim da bih bila prilicno unezvjerena...ajde, jos da ta virozica prodje...<
><
>... nisam bila prekriticna prema sebi, staramama, nisam li? <
><
>...pozdrav i svima <
><i></i>