Mame i bebe forum

moli me sestra za pomoc, njezina prijateljica rodila svoje drugo dijete u 27. tjednu. maleni ne dise samostalno, u petrovoj je, ona je izgubljena.

moja joj sestra zeli pomoci, ali nema bas nikakva iskustva ni znanja o nedonoscadi.

sto moze ocekivati? postoje li neki 'kriticni' trenuci? moze li se nadati dojenju? kad ce ga moci dodirnuti? kad nju otpuste iz bolnice, koliko ce ga cesto moci posjecivati?

bilo sto, zapravo

čestitke mami i puno zdravlja i sreće malom mišu!

o nedonoščadi ne znam skoro ništa.
što se dojenja tiče, bolje da se ne zanosi. moguće je, no sljedećih par godina malac će biti dosta sitniji od vršnjaka i ona će brojati svaki gram koji dobije, svaki mililitar i svaki zalogaj. a dojenje je posao koji troši kalorije i nikad ne znaš je li beba povukla "dovoljno". zato nek se odmah baci na izdajanje i proba dogovoriti da ga hrane njenim mlijekom. dok je ovako sitan uz njega mora dobivati i neke specijalne kalorične pripravke za nedonoščad, no poslije mu nema zdravije hrane od majčinog mlijeka.

Pozdrav mami i velika pusa malom anđelu.
Moja malena je bila smještena na Rebru ZG. Svako pije rođeno dijete ima svoje krize. Moja malecka je na početku imala svaki dan krize u smislu prestajanja disanja ali sve se to smirilo i polako došlo na svoje. Pošto je bila u inkubatoru prilikom posjeta svaki puta smo je smijeli maziti kroz one rupice za ruke a prvi puta su nam je izvadili na kratko van negdje nakon mjesec, mjesec i pol dana. Ja sam imala puno mlijeka pa sam se izdajala u bolnici u njihove bočice i onda su je oni putem sonde hranili mojim mlijekom. Rekli su da se ne smijem doma izdajati pa nositi mlijeko da ne bi putem pokupilo neke bakterije ili sl. Sve svemu imali smo svoje dobre, loše i jako loše dane.
Lijepo pozdravi sestričnu i reci joj da bude optimist i da će sve biti u redu. Šaljemo joj puuuuuuuuno dobe vibre za nju i bebu i neka zna da nije sama. Tu smo ako što zatreba, neka se javi. Pusa

Zaboravila sam napisati da su posjete bile dozvoljene svaki dan od 12,00 do 20,00 sati, s time da smo u "sobu" odlazili posebno muž, posebno ja. Ne može se zajedno, jedino su to dozvolili kod mog prvog posjeta

Prvo da čestitam na bebici

što se samostalnog prodisavanja tiče: T. je čak 21 dan bio na respiratoru (rođen u 29. tjednu), probali su ga skinuti negdje 7. dan al je vrlo brzo završio opet intubiran. I nakon toga je skoro do kraja boravka u bolnici (Rebro) bio na kisiku. Sad nema skoro nikakvih problema s plućima, nema više ni "zviždanja" dok diše, zna bit malo šmrkljav, al zapravo nema većih problema s plućima.
No problem je što kod naših malaca nema pravila Skidanje s respiratora je, u svakom slučaju, veliki trenutak i prekretnica

Ja nisam dojilajer sam izgubila brzo mlijeko, al ima ovdje hrpa mama koje su se uspješno izdajale (i davale to mlijeko malcima) i kasnije nastavile dojiti
A što se posjeta tiče, ne znam kako je s Petrovom, naši su posjeti bili od 12-18, al bile su jako fleksibilne sestre, žene koje su se izdajale dolazile su i ujutro, a meni su rekle (putovala sam svaki dan za Zgb kad je MM išao na posao - u 5 i čekala do 12 sati da mogu k njemu kod svekija) da što im nisam rekla da dolazim tako rano ujutro da sam mogla i prije dolaziti.
Mislim da su u Petrovoj nešto stroži po tom pitanju

U svakom slučaju želim im što brži oporavak i da budu zajedno

I javljaj nam novosti

Moja je seka rodila u 28. tjednu. Ovdje ce cure dati savjete, ja bih samo rekla da je malena od moje seke danas 21. mjesec stara i vise ne moraju niti na vjezbe ici. Sitnija je, ali pravi mali dinamit, vesela i zdrava. Isto zelim i prijateljici od tvoje seke.

Pozdrav. Ja sam rodila Marka prošle godine u siječnju u 27. tjednu. Bio je 23 dana na respiratoru, pokušavali su ga skinuti nekoliko puta i izdržao bi po dan-dva, a onda je 24. dan samostalno počeo disati. On je sada skroz zdrava beba koja motorički izvrsno napreduje i puno papa. Još ga dojim 3-4 puta dnevno plus tri kruta obroka. Nakon poroda sam bila zadržana 14 dana u bolnici zbog infekcije i izdajalica mi ništa nije izvlačila mlijeka. Bila sam uporna pa sam se izdavala ručno u bolnici svaka 3 sata. Nikad nisam znala koliko sam mlijeka izdojila jer sam to radila na gazama. Kada sam došla kući opet sam pokušala s izdajalicom i bilo je uspješno. Marku sam donosila mlijeko u bolnicu i njime su ga hranili, a kada je prebačen u krevetić, nakon dva mjeseca inkubatora, mogla sam doći 2 puta dnevno na podoj. On je iz prve prihvatio ciku, a sestre nisu mogle vjerovati. Posisao bi više nego na bočicu. Dok sam ležala na ginekologiji, sestre su me obeshrabrivale da neću imati dovoljno mlijeka, a kada su mi Marka prvi put dali na podoj rekle su mi da se ne nadam previše, a on ih je sve ugodno iznenadio. Nastavila sam ga dojiti kod kuće i uvijek me je bilo strah je li dovoljno posisao. Vagali smo ga svako tjedan dana prvi mjesec i kako je izvrsno dobivao na kilaži moji strahovi da ne jede dovoljno su prestali. S dohranom sam počela s njegovih kronoloških 7 mjeeci bez ikakvih poblema. Savjetuj majci da ne posustaje jer majčino mlijeko im je najbolji antibiotik.
Što se tiče mogućih komplikacija, svašta je moguće, ali treba biti optimist i nadati se najboljem. Moguća su različita krvarenja u mozgu koja mogu izazvati određene posljedice, međutim zahvaljujuću neurorazvojnoj terapiji mogućnost cerebralne paralize je svedena na minimum( tako su meni objasnili doktori).Držimo fige malom bebaču.
Pozdrav od Zrinke i Marka

Ivana, pa imaš priručnik o nedonoščadi

gdje, sto?

klikni na link u nadičinom potpisu

hvala, nadice. proslijedila sam.
malac je u medjuvremenu poceo dobivati na tezini, mama ostaje u bolnici kao majka dojilja, poticu izdajanje (jos uvijek u istu bocu, bozeoslobodi ) i svi su malo bolje

Baš mi je drago da je sve dobro krenulo, i da mama može ostati sa bebicom. . Ja se već par dana spemam pisati kako naše medicinsko osoblje nije baš poticajno po pitanju izdajanja i dojenja nedonoščića(curka mi neda blizu kompa) i da bude uporna jer to nije nemoguća misija kako sam ja stekla dojam kada je krenula naša priča. Baš mi je drago da je i to krenulo super, i da ima podršku okoline. Meni je to posebno značilo baš prvih mjeseci dok smo bili u bolnici, jer usred svih tih aparata, užurbanih sestra i brzinskih doktora, činilo mi se da jedino to ja mogu napraviti za moje dijete i da je jedino izdajanje ono što me razlikuje od ekipe u bolnici koja se brinula o njoj dok ja bespomoćno stojim pored inkubatora. Nadam se da će malac nastaviti dobro dobivati na težini i da će im to biti jedini problem Pusa bebaču

iskreno, veliki minus za bebača je to što je u Petrovoj jer tamo ne dozvoljavaju kontakt majka-dijete, pa je dijete kada izađe iz bolnice jako razdražljivo na dodir, na stimulaciju, na zvukove. Teško ga je umiriti i vježbati

joj. ali neki dan su ipak dopustili mami neki kontakt, mozda su se promijenili

On je iz prve prihvatio ciku, a sestre nisu mogle vjerovati. Posisao bi više nego na bočicu. Dok sam ležala na ginekologiji, sestre su me obeshrabrivale da neću imati dovoljno mlijeka, a kada su mi Marka prvi put dali na podoj rekle su mi da se ne nadam previše, a on ih je sve ugodno iznenadio.

E, ja sam si uzela ovaj boldani dio za svoju misiju poučavanja svih majki nedonošene djece - naravno, one koju upoznam.
Sestre na neonatologiji su izgleda svuda u Hr poučavane na jednak način i nisu spremne na slučajeve "a što ako..."
A o dojenju da se i ne govori. Nemaju uvijek relevantne savjete.
Pa tako redovito savjetuju majkama da se strpe dok dijete ne napuni barem 2 kg i kao, onda neka pooolako pokušvaju davati djeci malo pomalo da probaju sisati, ali neka se ne nadaju čudu. Jer, sva nedonošena djeca su uspavana i troma. I ne žele i ne znaju vući.

To je jako neispravno.
Ja sam nekako osluškivala svog sina i odlučila mu probati dati sisati kad je imjao 1800 g. I povukao je muški istog trenutka.
Jest bilo malo nespretnosti, ali krenulo je uskoro super.

I prijateljici koja je rodila curicu od 1600 g su savjetovali isto, pa sam joj rekla neka samo pokuša probati joj dati sisati.
I malecka je povukla žestoko baš kao i moj sinak.

Ne shvaćam ni dan danas zašto se toliko oklijeva sa isprobavanjem sisanja. Ako ide, super, ako ne, opet će neko vrijeme na sondu i ok. Dok dijete zaista ne očvrsne i pokaže želju za sisANJEM

Meni su se sestre u Petrovoj smijale kad sam pokušavala dojiti svoje nedonošče
ubile mi i ono malo samopouzdanja što sam imala pa sam se uhvatila izdajalice i izdajala više od 10 mjeseci za svoje maleno

mene su sestre u bolnici(inače su bile divne) pitale želim li injekciju za zustavljanje mlijeka jer ionako... nisu dovršile rečenicu. i bolje
i iako sam ja izgubila mlijeko zbog vlastitog neznanja, ipak mi je drago da sam barem pokušala. I nikad neću prežaliti što nisam uspjela ni pokušat dojiti

Ivana, što se događa s tom bebicom? Je li još u bolnici, ima li mama mlijeka, kako su?
Što se dojenja tiče, ja nisam nikog slušala (osim forumašica s Rode i odavde) i bila sam tvrdoglava...
Luka je rođen u 25, tj, bio je "težak" (čitaj: lagan) 650 gr. 4 mjeseca je ležao u bolnici, ja sam se izdajala, a kad je napokon došao kući trebalo mu je ravno pet dana da se prešalta sa bočice na ciku. Sad je kronološki 17,5 mjeseci (korigirano 14) i još sisa (uz pet obroka na žličicu dnevno, i naučio je piti na čašu, ali ne pije puno jer mu mlijeko daje dio potrebne tekućine)
Javi nam kako su mama i beba, ili bolje, nek se one jave