agresivnost 1,5 godisnjeg djeteta
10 stu 2012, 15:25
Bok svima,
nedavno nam se pojavio problem ili bolje receno problemcic sa nasim sinom od 18 mjeseci. unazad otprilike 2 mjeseca je poceo pokazivati agresivnost, uvijek nakon sto mu ja nesto zabranim. naljuti se na mene i udari me rukicom po glavi, nekada i vise puta za redom. sad, mi ga uopce ne odgajamo sa batinama, nikada ga ne tucemo, ne guramo, ne vicemo, nista... i znam da nije imao prilike to dozivit od nekog clana prosirene obitelji tako da me to bas zacudilo. ja sam zivjela u uvjerenju da se takvo ponasanje uci a ne da to nosimo u sebi od malena. uvijek kada bi vidjela agresivno dijete, pomisljala bih da ga roditelji tuku - predrasude. jedino sto sam stekla neku novu prijateljicu koja ima dvoje vrlo, vrlo agresivne djece od 3,5 i 5 godina. bili smo tamo par puta na igranju ali su ga djeca jednostavno previse udarala i to bezveze. curica od 3,5 godine mu je cak nabila glavu od stol za kompjuter, davila ga i svasta nesto. tako da je moj sin ubrzo poceo imati strah od njih i samo bjezati meni cim bi mu se netko od te djece priblizio. uglavnom, muz i ja smo odlucili da ga vise ne vodim tamo jer ga ne mogu paziti 100% vremena a udarac vrlo brzo sijevne.
sada, mene zanima, dali je ta agresivnost urodena u nama ili se uci? tj. dali moj sin prolazi kroz obicnu fazu u razvoju ili je to naucio kroz igru sa onom djecom? i ono najvaznije, kako ga oduciti od toga jer mi se cini da on jos uvijek ne razumije dobro kada mu se nesto objasnjava?
dali ste vi imali problema sa slicnim stvarima?
hvala vam!
nedavno nam se pojavio problem ili bolje receno problemcic sa nasim sinom od 18 mjeseci. unazad otprilike 2 mjeseca je poceo pokazivati agresivnost, uvijek nakon sto mu ja nesto zabranim. naljuti se na mene i udari me rukicom po glavi, nekada i vise puta za redom. sad, mi ga uopce ne odgajamo sa batinama, nikada ga ne tucemo, ne guramo, ne vicemo, nista... i znam da nije imao prilike to dozivit od nekog clana prosirene obitelji tako da me to bas zacudilo. ja sam zivjela u uvjerenju da se takvo ponasanje uci a ne da to nosimo u sebi od malena. uvijek kada bi vidjela agresivno dijete, pomisljala bih da ga roditelji tuku - predrasude. jedino sto sam stekla neku novu prijateljicu koja ima dvoje vrlo, vrlo agresivne djece od 3,5 i 5 godina. bili smo tamo par puta na igranju ali su ga djeca jednostavno previse udarala i to bezveze. curica od 3,5 godine mu je cak nabila glavu od stol za kompjuter, davila ga i svasta nesto. tako da je moj sin ubrzo poceo imati strah od njih i samo bjezati meni cim bi mu se netko od te djece priblizio. uglavnom, muz i ja smo odlucili da ga vise ne vodim tamo jer ga ne mogu paziti 100% vremena a udarac vrlo brzo sijevne.
sada, mene zanima, dali je ta agresivnost urodena u nama ili se uci? tj. dali moj sin prolazi kroz obicnu fazu u razvoju ili je to naucio kroz igru sa onom djecom? i ono najvaznije, kako ga oduciti od toga jer mi se cini da on jos uvijek ne razumije dobro kada mu se nesto objasnjava?
dali ste vi imali problema sa slicnim stvarima?
hvala vam!
Re: agresivnost 1,5 godisnjeg djeteta
10 stu 2012, 23:47
To je razvojna faza. Djeca u toj dobi ne mogu jezikom izraziti svoje negodovanje, ali govorom tijela mogu. U toj dobi se može pojaviti niz "agresivnih" oblika ponašanja, od udaraca kakvi su kod vas, preko ugriza, bacanja stvari, a negodovanje može poazati i takozvanim tantrumima kada "totalno poludi" i recimo baci se na pod plačući/vrišteći ili sam sebe udara i slično.
E sad, kad pokaže neko nepoželjno ponašanje poput udarca ti samo mirno reci ne, ne smije se udarati i točka. Ne treba previše dramiti, pridavati pažnju, niti previše objašnjavati, jer i sama si primijetila - neka komplicirana objašnjenja ipak ne mogu pohvatati. Ali jednostavo pravilo - ne smijemo udarati - to već mogu shvatiti i s vremenom naučiti poštivati. Sigurno će i dalje tu i tamo pokušati, vidjeti hoće li i dalje vrijediti ista pravila, no reakcija teeba uvijek biti ista.
Kod tantruma odnosno ispada bijesa/tuge/frustracije, reakcija roditelja treba biti prilagođena djetetu. Neka djeca dobro reagiraju ako ih se uzme u naručje i tiješi, druga pak ne podnose fizičku blizinu i treba biti u blizini, paziti da se ne ozlijede, ali im ostaviti slobodu da se sami ispušu i smire.
Nemaju sva djeca sve oblike ponašanja niti tantrume, ali većina prije ili poslije prođe neki oblik takvog ponašanja. Kako postaju bolji na govornom području, tako se i takvi ispadi smanjuju po učestalosti i snazi.
Naša Maja na primjer nigdje nije imala prilike vidjeti ili doživjeti ugriz, ali je počela starijeg brata gristi kad bi htjela nešto oteti iz njegovih ruku. Uz upornost i nešto vremena prošli smo tu fazu i sada već dulje to ne pokušava, eventualno ako je baš jaaaako ljuta. Sada ima 20 mjeseci, najintenzivnije je bilo upravo oko 17, 18 mjeseci.
Još nešto je bitno - on nisu zločesti u tom trenutku, nego iskušavaju granice, iskušavaju kako najbolje doći do cilja, izražavaju emocije. Na nama je da ih naučimo i usmjerimo pokazujući što je dopušteno, a što ne.
E sad, kad pokaže neko nepoželjno ponašanje poput udarca ti samo mirno reci ne, ne smije se udarati i točka. Ne treba previše dramiti, pridavati pažnju, niti previše objašnjavati, jer i sama si primijetila - neka komplicirana objašnjenja ipak ne mogu pohvatati. Ali jednostavo pravilo - ne smijemo udarati - to već mogu shvatiti i s vremenom naučiti poštivati. Sigurno će i dalje tu i tamo pokušati, vidjeti hoće li i dalje vrijediti ista pravila, no reakcija teeba uvijek biti ista.
Kod tantruma odnosno ispada bijesa/tuge/frustracije, reakcija roditelja treba biti prilagođena djetetu. Neka djeca dobro reagiraju ako ih se uzme u naručje i tiješi, druga pak ne podnose fizičku blizinu i treba biti u blizini, paziti da se ne ozlijede, ali im ostaviti slobodu da se sami ispušu i smire.
Nemaju sva djeca sve oblike ponašanja niti tantrume, ali većina prije ili poslije prođe neki oblik takvog ponašanja. Kako postaju bolji na govornom području, tako se i takvi ispadi smanjuju po učestalosti i snazi.
Naša Maja na primjer nigdje nije imala prilike vidjeti ili doživjeti ugriz, ali je počela starijeg brata gristi kad bi htjela nešto oteti iz njegovih ruku. Uz upornost i nešto vremena prošli smo tu fazu i sada već dulje to ne pokušava, eventualno ako je baš jaaaako ljuta. Sada ima 20 mjeseci, najintenzivnije je bilo upravo oko 17, 18 mjeseci.
Još nešto je bitno - on nisu zločesti u tom trenutku, nego iskušavaju granice, iskušavaju kako najbolje doći do cilja, izražavaju emocije. Na nama je da ih naučimo i usmjerimo pokazujući što je dopušteno, a što ne.
Re: agresivnost 1,5 godisnjeg djeteta
12 stu 2012, 17:17
(ha, ta tema mi je bas trenutno bliska 
) Moja je pocela udarati sa godinu dana, al to je trajalo mjesec, dva. Strogo "NE tuci" je bilo dovoljno i od onda skoro pa nikad vise. Ako vidis nakon nekog vremena da ne prestaje, onda ga fizicki odmakni od "zrtve". Vidjet ces i sama kako ce se razvijati, dosta ovisi i o karakteru, zatim o razvojnoj fazi...ma Diami je rekla vec rekla sve... .
) Moja je pocela udarati sa godinu dana, al to je trajalo mjesec, dva. Strogo "NE tuci" je bilo dovoljno i od onda skoro pa nikad vise. Ako vidis nakon nekog vremena da ne prestaje, onda ga fizicki odmakni od "zrtve". Vidjet ces i sama kako ce se razvijati, dosta ovisi i o karakteru, zatim o razvojnoj fazi...ma Diami je rekla vec rekla sve... .
Re: agresivnost 1,5 godisnjeg djeteta
12 stu 2012, 17:46
Re: agresivnost 1,5 godisnjeg djeteta
12 stu 2012, 19:41
Kod moje djevojcice se sa godinu i pol javila identicna reakcija. Naime, ako joj nesto nije bilo po volji onaj ko bi joj stao na put ne bi se dobro proveo. 
Tako je samo zbog jednog ulaska u kucu, radi popodnevnog spavanja, ugrizla zenu koja je cuvala tako snazno da joj je na tom dijelu ruka bukvalno pocrnila, i u isto vrijeme joj je uspjela istrgunuti nausnicu (halka) iz uha.
O grebanju, vristanju i drugim ispadima da ne govorim.
Nije imala gdje vidjeti bilo kakav oblik agresivnosti, tako da nije zbog vanjskih utjecaja.
Ona je po prirodi 'ljuta' od prvog dana kada je ugledala svijet, ljubi je majka.
Sad sa godinu dana, plus deset mjeseci puno bolje razumije kad joj se kaze sta smije a sta ne, tako da bolje kontrolisemo slicne ispade.
Prestala se da ujeda, sad 'samo' stipa i udara.
Iako je ruzim svaki put kad se zaleti sa stisnutim zubicima da me ustine....ne mogu a da se ne nasmijem u sebi. Preslatka je uvijek, pa i kada je ljuta.
Sta reci za kraj, osim da se strpis ali svaki put kad krene sa agresivnoscu da ispravljas i stavis do znanja da takva i slicne reakcije nisu lijepe i da se mama zbog toga ljuti.
Vidjeces jednog dana neces se ni sjecati ove faze, faze odrastanja kroz koju sva djeca prolaze.
Kod starijeg mi djeteta ovo je bio ozbiljniji problem jer on nije pricao, tako da su faze agresivnosti vezane za njegov razvoj bile zbog nemogucnosti da komunicira sa djecom. Kazem ozbiljniji jer je okolina napravila od toga 'slucaj', pa smo ga svi zajedno morali rjesavati.
Tako je samo zbog jednog ulaska u kucu, radi popodnevnog spavanja, ugrizla zenu koja je cuvala tako snazno da joj je na tom dijelu ruka bukvalno pocrnila, i u isto vrijeme joj je uspjela istrgunuti nausnicu (halka) iz uha.
O grebanju, vristanju i drugim ispadima da ne govorim.
Nije imala gdje vidjeti bilo kakav oblik agresivnosti, tako da nije zbog vanjskih utjecaja.
Ona je po prirodi 'ljuta' od prvog dana kada je ugledala svijet, ljubi je majka.
Sad sa godinu dana, plus deset mjeseci puno bolje razumije kad joj se kaze sta smije a sta ne, tako da bolje kontrolisemo slicne ispade.
Prestala se da ujeda, sad 'samo' stipa i udara.
Iako je ruzim svaki put kad se zaleti sa stisnutim zubicima da me ustine....ne mogu a da se ne nasmijem u sebi. Preslatka je uvijek, pa i kada je ljuta.
Sta reci za kraj, osim da se strpis ali svaki put kad krene sa agresivnoscu da ispravljas i stavis do znanja da takva i slicne reakcije nisu lijepe i da se mama zbog toga ljuti.
Vidjeces jednog dana neces se ni sjecati ove faze, faze odrastanja kroz koju sva djeca prolaze.
Kod starijeg mi djeteta ovo je bio ozbiljniji problem jer on nije pricao, tako da su faze agresivnosti vezane za njegov razvoj bile zbog nemogucnosti da komunicira sa djecom. Kazem ozbiljniji jer je okolina napravila od toga 'slucaj', pa smo ga svi zajedno morali rjesavati.