kako prezivjeti prvih 6 mj S BLIZANCIMA-savjeti!

[lunahor]

evo cure neceg sam se sjetila-ajmo malo savjeta za novopecene mame blizanaca!<
>sta preporucate, sto vam je pomoglo da prezivite tih prvih mjeseci, kako si olaksati zivot!<
>evo kaj je pomoglo meni: prije svega odlicni savjeti s jednog stranog foruma;<
><
><
>1. staviti djecu ak imate mogucnosti u dvije razlicite sobe, jer ako s jednom bebom spava muz a s jednom vi onda karikirano po noci radi hranjenja i opcenito kod budenja imate dva budenja a ne 4 i samim tim spavate!to mi olaksava zivot maximalno jer se moje cure i dan danas bude radi dude i sl!<
><
>2. ni u ludilu nema pijenja caja i sl nakon 4 mj. po noci - kad sam ukinula nocno hranjenje jer ce vam tu naviku zadrzat dugo dugo- samo varalica koju si sad vec same stave po noci kad im ispadne.<
><
>3. ak ih nemrete razdvojiti onda svakako ih budite radi jela kad se npr prva beba zbudi odmah budite i drugu da im nabijeete isti ritam a i ak tako nahranite jednu vi a jednu muz u isto vrijeme opet spavate ko da imate jedno dijete tj punooo vise!<
><
>4. ak ste u mogucnosti nemojte se sramiti traziti pomoc mame , sitterice i sl!/samo zadovoljna mama je do
a mama/<
><
>5. dajte im za spavanje neku dekicu, gazu il jastucic( radi straha od odvajanja- nama super pomaze- mali mali jastucic 20x25 cm)<
><
>6. najkasnije s 8 mjeseci nabijte im isti ritam i za dnevno i nocno spavanje>- npr moje obje cure idu spavat u 10 ujutro i u 14 te u 20 navece- jer ak imaju razliciti ritam po danu- nista necete stici a bogme se ni odmoriti!<
><
>7. susilica za ves nas spasava jer je robice uvijek premalo!<
><
>8. varalica duda imaju svaka po 6 kom tak da ih po noci uvijek mogu naci!<
><
>9. u autu od prvog dana se voze same iza u autosjedalicama ,prvo naopako a sad prema naprijed!<
><
>10. depresija i stres su itekako normalni i vi ste normalni iako se tako ne osjecate u prvim mjesecima a normalni su i konfuzni osjecaji koji vam se motaju po glavi prvih mjeseci od umora i stresa!<
><
>i ono najvaznije - najgore je prvih 6 mjeseci- fizicki sigurno! <i>Edited by: lunahor  at: 8/4/03 9:03 pm<
></i>

[natasha32]

moj je savjet - strpljenje i ovo sto Luna kaze, svijest da je zapravo to najtezi period, i da mu (kad-tad ) dodje kraj - pa uzivati koliko se god moze u malenim bebicama (i takodjer spavati kad god se ukaze prilika )<
><
><
> Hanna (18.9.2001.) i Andrej (24.11.1989.)<i>Edited by: natasha32 at: 8/5/03 3:52 pm<
></i>

[Kris2]

U puno stvari gotovo isto kao Anurkan.<
>Od pocetka je MM bio glavni pomagac.<
>A kako smo izdrzali. Moram odmah reci da je meni najteze bilo prva tri mjeseca (MM i ja se zezamo da se nesjecamo pola stvari iz tog vremena)<
> - Mi smo svi bili u jednoj sobi, prvo klinci u zajednickom kreveticu (samo zbog naseg malog stana - pa da nam u prvo vrijeme bude lakse), a onda svatko u svom. Jos smo u istoj sobi i biti ce tako dok ne kupimo novi stan <
>- Sto se dojenja tice, mi jos uvijek dojimo , premda nikad iskljucivo na zalost, ali svakoj mami preporucujem da izdrzi tih kriticnih 2-3 mjeseca, bar sa par podoja ili izdajanjem, a kasnije ce dojenje biti cisto uzivanje.<
>- Ja sam zamolila sve prijatelje i rodbinu da ne dolaze u pocetku jer se zaista nema vremena za goste, djeca trebaju mir i koliko- toliko odnmorene roditelje . Vecina ( a pogotovo moji do
i prijatelji ) su shvatili to najnormalnije. Za one koji su se naljutili <
>- Ako ikako mozete i imate muza koji je sposoban to izvesti neka on bude s vama barem prvih mjesec dana. Meni je bila mama pet dana, a nakon toga MM mjesec i poslije sama.<
>Meni je zaista lakse tako. Ono na sto se treba paziti u takvom slucaju je da se redovito jede (mama i tata) i da se ipak koji put odmorite. I ja i MM smo kad su klinci imali oko 10 mjeseci, plus ove vrucine bili na izmaku snaga, pa sam lijepo otisla na 10 dana kod mojih, bila na finoj papici (skuhanoj) i fizicki malo dosla k sebi. Inace bi vam ogromna pomoc bila da vam netko donese skuhan rucak (to bi bar meni bila najveca pomoc, da ne moram pariti i grijati stan), ode u shoping...<
>- Sterilizator i susilica za ves <
>- Pomoci ce vam i to da se opustite i pratite potrebe vase djece. Mi smo se u svemu priklanjali njihovom ritmu, osim sto smo ih budili za hranjenje tj ako se jedan probudio nahranili bi i drugog. <
>- MOji ne koriste varalice (Ivo je htio na pocetku i to na nagovor moje mame je MM otisao i kupio, kasnije je jednostavno odbacio, a Lea ju je uvjek izbacila prije nego sto smo joj stavili u usta. Za spavanje nece nista tipa lutkica krpica ..., ja im ponekad pokusavam nesto podmetnuti, ali nece, Lea trpa prst u usta, a ivo nista ili doji .<
> - Nasi se isto voze u auto sjedalicama od prvog dana , ali sam dok smo imali one prve nosilice sjedila ja s njima otraga(sad ne stanem)<
>Ima jos, pisem kad se sjetim<
><
><
><
> Lea i Ivan, 22. 08. 2002.<
><i>Edited by: Kris2 at: 8/6/03 12:33 am<
></i>

[anurkan]

Ja sam od samog pocetka imala veliku pomocu u svom suprugu. On ne radi tako da je svo vrijeme bio sa mnom i bebama. Mi smo od pocetka svi skupa spavali i od pocetka sam uz dojenje morala ih i dohranjivati. Znala sam uvece izdojiti mlijeko i oni kad se probude muz im da da popiju iz flasice tako da ja uspijem odspavati par sati u komadu. <
>Iskreno bilo je jako naporno da se vec sad jedva sjecam prva 2-3 mjeseca. Sve se svodilo na hranjenje, presvlacenje, spavanje...<
>Velika zamka (u koju sam ja upala) je hranjenje bebe iz flasice. Moji su jako
zo odbili cicu pa sam morala izdajati mlijeko i tako ih hraniti.<
>Sad kad bih se mogla vratiti hiljadu put bih vise napora ulozila da ih sto duze dojim.<
>Teorija i praksa su u takvim situacijama (barem za mene) bile nespojive.<
>Prije poroda sam citala i citala i citala, ne znam da li sam ista od toga primjenila, u svom tom uzbudjenju, sreci, umoru, strahu dani prolete za tili cas i onda covjek kad vrati film sjeti se a da o tome sam i citala, ali instinkt ti sve sam kaze....<
>Za razliku od Lunahor mi smo dosta dugo imali nocin o
ok i onda odjednom oni su ga sami izbacili, znam da sam dugo nocu pravila mlijeko a oni samo izbace cuclu i nece da piju...trebalo mi je par dana da skontam da vise nece nocni o
ok.<
>Mi se trudimo da imaju zajednicki ritam, kad jedan jede, onda hranimo i drugog, kad jedan spava onda spava i drugi, nismo im dali da se u ritmu razdvoje tako da sad kad imaju 10 mjeseci uglavnom iim je isti ritam pa i ja ugrabim malo vremena da se odmorim dok oni spavaju.<
>Svim majkama blizanaca a i onima sa jednim, troje i vise djece zelim da sto vise uzivaju u svojoj djecici. KAN I ANUR<
>25.09.2002<i></i>

[lunahor]

to je zanimljivo kris ali ni mi se ne sjecamo prva 3 mj- samo znam da je bilo na granicama izdrzljivosti al da me pitas a kaj je to bilo koma i jos samo znam da vise ne planiramo trece, a dok sam bila trudna imali smo ga u planu Luna & Zara 23.07.02.text <i></i>

[Teodora30]

Bilo je koma prvi 6 mjeseci, iako sam zdravstveni radnik to mi nimalo nije pomoglo dapace vise je odmoglo, nisam imala nikoga pri ruci dakle sama,.....najveca pomoc i podrska bio mi je muz...hvala Silvio....iako ga po cijele dane nije bilo zbog prirode posla ....vecer i noc bio mi je desna i lijeva ruka....sve sto ce doci nije tako grozno kao grcevi, nocno hranjenje i uspavljivanje plus grcevi, i naravno zima kojoj ove godine nije bilo kraja....sada me samo muci cendranje...drugo nista i nista mi vise nece biti tesko jer najgore je proslo, puzu obadva, super se igraju , najbolji su kadas u sami samnom, papaju sve kaj im ponudim, maze se sa nama, nikada nisam postavljala granice u bilo cemu, samo je vazno da smo zdravi svi cetvoro, jer nakon iskustva sa fizijatrima i ostalo najgore je iza nas.....svim mamama i tatama blizanaca i trojki zelim srecu i ljubav posebno onima koji nemaju pomoci sa strane..... <i></i>

[JednomCuPostatiMama]

lunahor, do
a si ,moram priznati da su mi uvijek bili fascinantni blizanci, no poslije citanja vasih iskustava, samo mi je ostalo da se divim mamama blizanaca (trojceka, itd.) <i></i>

[lunahor]

a evo nase sanje 2002 i price kako prezivjet s trojkama <
><
>Quote:Par općih podataka, Nera, Maria i Rina su rođene 6.5.2003. u 00.43, 00.45 i 00.46. sa 31+5. Začete su IVF metodom, učinjena mi je preventivna serklaža u 19. tjednu te sa 23. tjedana sam završila u Petrovoj na tokolizi do poroda i dvije doze dexametazona. D2 dana prije poroda mi je pukao vodenjak, a nekoliko sati prije poroda sam krenula u infekciju (dobila sam temperaturu 38,3)<
>Nera je rođena s 1690/41, apgar 6/8, Maria 1490/41 7/9 i Rina 1430/39, sve tri dobile dexametazon i Nera i Rina bile ovisne o kisiku 4 odnosno 2 dana.<
>Ja sam ih vidjela prvi put dan nakon rođenja i izgledale su prekrasno. Kako sam se čitavu trudnoću pripremala da će biti male, žgoljave bile su mi pravo iznenađenje. Imale su puno puno crne kose, buckave noge, ruke i o
aze, male prćaste nosove, sasvim nevjerojatno. Nakon prvih 48, odnosno 72 sata i bez ijednog ekscesa su mi rekli da se situacija sasvim do
o razvija i da su nakon rođenja imale velikih problema s disanjem, da sada ne smiju dobiti nikakvu infekciju, da se trebaju debljati, da se izdajam i da će sve biti do
o.<
>Ja sam ostala u bolnici još 10 dana, nakon toga otišla (napokon) svojoj kući, mužu i psu (njega nikako ne smijem zaboraviti). Počela sam se izdajati u bolnici i tako nastavila i kući te su mi djeca bila na mome mlijeku oko 2,5 mjeseca. Dolaskom kući imala sam pune ruke posla. Morala sam vratiti vlastitu izgubljenu kondiciju jer sam ležala cijelu trudnoću, morala sam pripremiti kuću za dolazak djece, a i sebe sam htjela malo upristojiti jer nisam vidjela frizera godinu dana. <
>U našu spavaću sobu ne stane niti jedan krevetić, tako da su cure od prvog dana smještene u vlastitu sobu, čak nemam niti baby alarm nego ih čujem ja ili Whisky koji mene budi u tom slučaju. U sobi je i ormarić za presvlačenje s kadicom tako da sve radnje oko djece obavljam u njihovoj sobi. Kupila sam i Inglesinina kolica za trojke (2+1) , zajedno s auto sjedalicama koje se mogu ugraditi na ta kolica. To s kolicima za trojke i nije naročit potez jer jedan sam i tako ne može gurati toga "Fiću". Do
a su fora te autosjedalice koje se ugrađuju na kolica, tako da moje cure do nedavno su sjedile u njima na kolicima. Sada na proljeće kupiti ćemo samo Inglesinin okvir za kolica i ugraditi sjedalice.<
>One su došle doma otprilike 40tak dana nakon rođenja. Nera i Maria su došle prve, a Rina 5 dana iza, dok je i ona napunila 2300 gr. Išli smo po njih popodne (zbog velike vrućine), doma me osim (baka i tetki) dočekala i patronažna (preko veze) koja mi je objasnila sve što sam mogla zapamtiti od straha i šoka. Najviše sam se bojala toga što ih je izbacila iz jastuka (bilo je vruće) i obukla ih samo bodie, pa su se onako klimale i drhtuljile da mi nije bilo svejedno ih primiti u ruke. Patronažna je okupala Neru, ja Mariu, nahranile smo obje i tada su svi otišli, a ja sam ostala sama s dvoje male, male djece, mužem koji je zaspao i psom koji je bio u šoku (što ga je snašlo). U to vrijeme su jele svaka tri sata (znači u ponoć, 3, 6, 9, 12,….). Tu prvu noć nisam niti spavala nego sam jurila po stanu od naše do njihove sobe, očekujući tko zna što. Kao većina beba koje ostaju u bolnici i moje su cure bile savršeno "odgojene", budile su se točno na klopu svaka tri sata (mogla sam po njima sat naviti), pojele bi svoje (hranjenje sve tri je trajalo cca sat vremena). Shvatila sam da mi je to velika prednost i nisam odstupala od tog režima niti do danas. Jede se samo u vrijeme kad se jede, bočice se nakon toga sklanjaju i čeka se slijedeći o
ok. Nakon što su prešle 3 kg pedijatrica je preporučila da ih više ne budim noću za hranjenje nego kada traže. Izbacile su prvo o
ok u ponoć (grrr, tada ih je hranio MM). Sa cca 3 mjeseca smo na zaprepaštenje mnogih otišli na more i tamo su (valjda pod dojmom svježeg zraka i ostaloga), o
ok pomaknule s 3,30 na 6,30 ujutro. Vrlo
zo poslije povratka s cca nepuna 4 mjeseca, počele su spavati čitavu noć u komadu bez buđenja od 21-7,30 ( ujutro i tako spavaju i danas. Dohranu nisam počela s 4 mjeseca već smo čekale da dođu do otprilike 4 mjeseca svoje kronološke dobi. To je bilo već jako naporno jer su užasno mljackale kada su nas gledale kako jedemo i više nisu htjele piti mlijeko u tim količinama. Počele smo s jabukom, dok nismo otkrile HIPP krušku koja je i danas omiljena hrana. Jedna staklenka je u početku bila dovoljna za njih tri za tri dana, nakon toga bi dobile mlijeko, dok mlijeko nisu potpuno izbacile iz toga o
oka i zadovoljile se samo s voćem. Novu hranu smo uvijek isprobavali ujutro (oko 11) i tek kada bi je u potpunosti usvojile, prebacivala sam je na "pravi" termin. Nakon voća uvela sam žitarice (žgance i heljda frutolino, rižolino, rižine pahuljice), pa povrće s mlijekom za ručak. Kasnije oko 7 mjeseca zamijenila sam mlijeko u ručku s mesom i ribom. Danas jedu 5 o
oka, mlijeko (ujutro i navečer), voće oko 11, ručak oko 2 i žitarice oko 5. Nakon nekog vremena sam otkrila koja što više voli jesti, ali spremam jedan o
ok za sve tri i ne odustajem od toga da im nakon jela nutkam još nešto drugo, ako mislim da nisu dovoljno pojele (mama hitleruša). Jedu iz jedne velike zdjele (kopanja od milja), svaka ima svoju žlicu i hranim ih po 2-3 zalogaja svaka. Ne plaču dok čekaju (valjda su se jadne naučile čekati).<
>Čim sam saznala da nosim trojke saznala sam sve o tome što će se dogoditi i koji su rizici takve trudnoće. Unaprijed sam znala za Goljak, vježbe, neuropedijatre, defektologe, logopede i sve ostalo. Moje pomisao je bila samo da što duže ih nosim da što zdravije budem i da posljedica toga što ih je tri i što će biti ranije rođene bude što manje. Užasno sam se bojala prvog UZV glave i bila najsretnija na svijetu kada je Branimir Peter mi došao reći da je sve u redu. Tako je bilo i 21. dan. Čim su došle iz bolnice i nakon prvog posjeta općem pedijatru, naručila sam se na Goljak, prije samog pregleda koji smo čekali mjesec dana obavili smo i 3. UZV glave. Sve je bilo u redu osim što su male i nedonoščad, ali to sam i tako znala. Taj prvi pregled kod Dese je bio strašan (da mi djeca ne vide, da imaju rupe u glavi, ali će se one popuniti vježbanjem???!!!– koje rupe ako nema krvarenja niti bilo čega drugoga na UZVu, …). Taj dan sam zapalila prvu cigaretu nakon godine dana, napila se, do
o isplakala i sutradan odjurila kod Sabola. On mi je rekao ono što znam i čega sam bila svjesna: da su nedonoščad, da je rano za bilo kakve prognoze, ali se ne vidi niti da bi prognoza mogla biti loša, da moramo vježbati i raditi i da vjeruje da će sve biti do
o. Upoznali smo Karolinu (kod njega, ali nam je ona i na Goljaku bila dodijeljena) i počeli učiti otvaranje šaka i okretanje glave. Danas i dalje vježbamo svaki dan, Karolina s njima jednom tjedno i s vremena na vrijeme idemo na Goljak.<
>Osim neuropedijatrijskog praćenja kod Sabola kod njega smo obavili i EEG (uredan), u Klaićevoj ortopeda (kontrola kada prohodaju), na Svetom Duhu okulistu (kontrola za 1,5 godinu) i zadnji UZV u Petrovoj (kontrola više nije potrebna). Za sve to trebaju najmanje 2 para odraslih ruku (što znači da mi muž treba izaći s posla), veliki auto (koji smo u međuvremenu kupili), moramo voditi i Whiskya, jer se sada naučio da nije sam doma pa ne želi ostati tako da se osjećam kao putujući cirkus.<
>S njima sam samo jednom bila u šetnji s kolicima i sigurno neću tako skoro opet. Na moru su me skoro raščerupali i mene i djecu. Tisuće pitanja koja se ja ne bih usudila postaviti niti najboljoj prijateljici (jel' umjetna?, Iz kojeg puta?, S koliko su rođene?, Jel' sve u redu?, Koji doktor?..., itd). Kako živim u Mikulićima i imam veliku terasu, cure stavim na luftanje na terasu i to im je umjesto šetnje. Kada mi se da (jako rijetko) s jednom po jednom napravim mali krug po kvartu (na rukama jer je
dovito pa su kolica neupotrebljiva).<
><
>Mislim da sam i pretjerala s pisanjem pa evo i kratki rezime:<
>- probala sam uvesti stroga pravila za jelo, spavanje, vježbanje, igranje i maženje te takvim rasporedom sebi olakšala život<
>- nisam se prepustila nikad panici kada sam od Dese naučila da doktori mogu biti i zlonamjerni. Sada svaku stvar proučim, pročitam i savjetujem se s pametnijima<
>- služim se zdravim razumom i instinktom kada imam oprečnih informacija i do sada je palilo<
>- ne dozvoljavam mamama i tatama da se miješaju u odgoj i ponašanje prema djeci ja sam ta koja odlučuje o svemu i mora me se slušati <
>ZARA & LUNA<
><i></i>

[Sandra028]

Ja moram priznati da sam prije nego su nasi misici dosli doma procitala mnostvo savjeta...no...muz mi je bio a i danas je jedini pomagac oko djece,njemu je firma spojila slobodne dane,stari godisnji,pa dio novog...tako da je on bio sa mnom doma skoro dva mjeseca-kad su nam misevi dosli doma.Mi smo sve pokusali i uspjeli uciniti sami-jesam za pomoc mame,svekrve,sestre itd.ali mi naprosto nemamo takvu cistu situaciju pa nikoga ni nisam zvala u pomoc.Meni su prva dva tri mjeseca bila najgora-oni su pusteni doma sa punih 29 dana-veliki problem nam je stvaralo to sto su oni bili naucili na uvjete koji su vladali na int.skrbi-dakle,plac beba,svjetlo,muving...a mi nadobudni,u pocetku smo krenuli kontra,sami smo si otezali,slusali da li disu,premotavala sam ih dosta dugo i po noci...ali na greskama se uci.Kad sam ih prestala premotavati preko noci i uvjerila se da im je guza lijepa i bijela bez crvenila,olaksala sam si posao.Nocni smo o
ok kasno ukinuli s obzirom na njihovu malu kilazu,sad im je zadnji o
ok u 22h,popiju bocicu u snu.Na spavanje idu u 20h,preko dana je spavanje za svo troje oko 10,30 pa oko 16h i navecer u 20h.Dude varalice smo im sami ponudili rano,to je nasa greska,mozda ih ni ne bi trazili.Meni je osobno ves-susenje,peglanje najveci problem jer je jos uvijek naivno peglam SVE-ne mogu si pomoci ali sad ce M.krsna kuma uskociti i peglati kad obveze na faksu dozvole...Jedino sto mogu istaknuti je da smo mi od ranih dana krenuli sa onim sto se smije a sto ne smije-ne znam da li me shvacate ali uz troje djece,prakticki sama nisam mogla dozvoliti da ih se nosa,ljubaka,posjete jako dugo nisam primala.Najbliza obitelj mi i danas zamjera-kod vas kad se dodje samo neka pravila ali mene to ne dira-oni dodju na sat-dva i kad im dosadi,odu a mm i ja smo ti koji smo sa djecom stalno te koji ih na kraju krajeva zelimo odgojiti u do
e ljude.Ja stvarno nemam neki pravi savjet ali sam sretna i ponosna da iako ih je troje,nije najstrasnije,ima i gorih stvari-puno strpljenja i ljubavi,to je moj savjet. <
>"Un nino es un regalo de Dios"<i></i>

[mamajapi]

Kris, lunahor, citam vase postove i pokusavam se sjetiti kako je nama bilo prva 3 mjeseca. I stvarno, sjecam se da sam dosla s virozom iz rodiista, a par dana kasnije se razbolio MM. Te prve dane bila je moja mama (hvala mama ) kod nas i nakon 10 dana je lipsala i jedva docekala da ide doma.<
>Sve ostalo mi je u magli. <i></i>

[anurkan]

Quote:Jedino sto mogu istaknuti je da smo mi od ranih dana krenuli sa onim sto se smije a sto ne smije-ne znam da li me shvacate ali uz troje djece,prakticki sama nisam mogla dozvoliti da ih se nosa,ljubaka,posjete jako dugo nisam primala.Najbliza obitelj mi i danas zamjera-kod vas kad se dodje samo neka pravila ali mene to ne dira-oni dodju na sat-dva i kad im dosadi,odu a mm i ja smo ti koji smo sa djecom stalno te koji ih na kraju krajeva zelimo odgojiti u do
e ljude. <
>Kan i Anur<
>25.09.2002<i></i>

[Dabltrabl]

evo malo za nasu 9m mj savjeta <i></i>

[9mjeseci]

Eh da, citam ove savjete koji su sigurno korisni, no ipak mi se postavlja pitanje - jel' stvarno moguce to prezivjeti? <
><
>Pa ako rodim blizance, ne da cu biti od celika, nego cu biti od dijamanta - rezat cu pred sobom sto god mi padne pod ruku...<
> <i></i>

[Dabltrabl]

znas kaj imas 7 mj da se spremis a ja uopce ne sumnjam u tebe jer si vec sad svejsna "opasnosti" . <
>ja primjerice ni poprilici nisam znala kaj me ceka ni s jednim a kamoli s dvoje, a zapravo nije me ni zanimalo ,sam sam se
inula da bude sve ok s obje <
>samo da bude sve ok i nemas
ige <
>na vrijeme oiguraj svu pomoc kaj ti se nudi i olaksaj si maximalno i uzivaces u malim paketicima jel smisljas 4 imena <i></i>

[Kris2]

Naravno da se moze prezivjeti, evo i mi ovdje smo ti primjeri, a vidis da stignemo cak i do interneta (je da mi je to dosta dugo bilo jedini drustveni zivot i to u nocne sate ).<
>Ma kad bebe dodu jednostavno ides dan po dan, ma svi smo mi jako snalayljivi kad moramo biti . Nista se ni ne
ini i ti ces. Lea i Ivan, 22. 08. 2002.<
><i></i>

[9mjeseci]

Doduse, rekli su mi da mi je ionako svejedno koliko god cu se spremati za njega/nju ili njih jer kad dodju nastane boom! <
><
>Sto se imena tice, stvarno sam smetnula s uma da trebam smisliti 4 komada - za sada imam tri i fali mi jedno musko. <
>Jedno musko je odredjeno njegovom obiteljskom tradicijom - Mihovil. Zenska imena koja su u igri su Vesna i Veronika. Sa ovim muskim cemo jos igrati krizaljku... <
><
>No, vidjet cemo jos, ipak jos nije potvrdjeno 100% da nosim blizance iako je vjerojatnost vrlo velika...<
><
>Ali moram priznati da sada kad sve ovo citam, zaista zelim blizance i znam da u nasoj familijici za njih ima mjesta. A na roditeljski posao smo spremni srcem, pa ce valjda i ostalo doci samo po sebi... <i></i>

[anurkan]

9mjeseci, kako to mislis nije potvrdjeno da je dvoje...ja sam otisla na ultrazvuk na samom pocetku trudnoce i odmah mi je doktorica rekla da su blizanci i pokazala mi dva srca kako kucaju.<
><
>Ti imas srecu da si upoznala ovaj forum vec sada na pocetku trudnoce, meni je jako zao sto sam to propustila. Nisam znala puno o djeci uopste a kamoli o dvije bebe istovremeno. Bilo je i teskih trenutaka ali definitivno samo lijepi ostanu u sjecanju i njihov osmjeh koji ti da snage da ucinis nemoguce.<
><
>Pozdrav i sretno Anur i Kan<
>25.09.2002<i></i>

[9mjeseci]

Kod mene je prica ovakva (malo traje...). 18.03. sam saznala da sam trudna jer sam radila Intim plus test i odmah isti dan sam otisla kod svog ginekologa. UZV je pokazalo malu, malu tockicu jer smo otkrili vrlo ranu trudnocu. Desetak dana kasnije ponovili smo UZV i njega je za
inulo da moja tockica nije odgovarajuce velicine (oprostite mi sto nerado koristim strucne termine, ali oni su moje tockice i flekice ). Poslao me na hitne pretrage krvi s komentarom: bit ce do
o ako razina beta HCG-a bude oko 3 - 4.000. Pretrage su pokazale pozitivne, ali shokantne rezultate: razina beta HCG-a ne samo da je ispunila ocekivanja nego je iznosila 11.290! To nas je odusevilo, ali naravno i zacudilo jer kako je moguce da u tom tjednu (cca. 6-tom - naime, ne znam tocno ni kada sam imala zadnju mjesecnicu jer trudnoca nije bila planirana iako je zeljena ) i s tom velicinom tockice imam takvu visoku razinu hormona posteljice? Inace, vec na tom drugom UZV mi se cinilo da povremeno vidim dvije, a ne jednu tockicu... Ponovili smo UZV ovaj utorak i oboje ostali bez teksta - da, flekica je narasla, ali narasla je jos jedna, iako manja od prve... Pocela sam se smijati jos na stolu, a nastavila sam cijeli dan <
><
>Komentar ginekologa je bio sljedeci: sve upucuje na dvojajcane blizance - neobicno visoka razina hormona govori u prilog dvije posteljice, a ne jedne, a velicina mojih flekica je nejednaka, pa bi to bili dvojajcani, a ne jednojajcani blizanci. Medjutim, zato jer su flekice vrlo blizu jedna drugoj, ostavio je mogucnost da se nekim cudom razvija ipak jedno, a ne dva djeteta... U svakom slucaju, sljedeci tjedan bi sve trebalo biti jasno i ostaje mi samo da cekam... <i></i>

[mamajapi]

Quote:Ponovili smo UZV ovaj utorak i oboje ostali bez teksta - da, flekica je narasla, ali narasla je jos jedna, iako manja od prve<
>Ne mora biti da je druga flekica manja od prve. Mozda je iz kuta iz kojeg je gledana lijecnik ne moze do
o naciljati da je vidi u pravoj velicini.<
>9mjeseci, uzmi u obzir da je recenica prije moje laicko razmisljanje.<
>I ja sam imala visoku razinu hormona kao i ti, ali meni se nakon 6 tjedana vidjelo na UZV da je blizanacka trudnoca bez ikakvih dilema. <i></i>

[9mjeseci]

On je rekao da je svaka trudnoca razlicita. Tako npr. ima zenu kojoj je vodio tri trudnoce. Njezin je plod bio mali, mali, mali tjednima, a onda je naglo izrastao. Takvih primjera ima puno... U svakom slucaju, nastojim se ne opterecivati i biti spremna na sve opcije. Za par dana vise nece biti nikakvih dilema <i></i>

[turbodada]

Kako prezivjeti prve mjesece???<
>Ja mislim da, koliko god da je tesko i naporno, tu se i priroda po
inula za stvar pa te sibnu hormoni i onda crpis (valjda kao i sportasi pod anabolicima ) odnekud dodatnu energiju i radis maltene ko programirana automatika i tek sad mi se cini da, mada sam se vratila u do
u formu i kondiciju, sad to ne bih mogla tako do
o izdrzati, to nespavanje i cesti djecji plac kad stalno nesto trebaju, jer valjda covjek kad tad iscrpi te rezerve... Do sad sam malo i "otupila", a prije sam cula svaki susanj (gledala dal' disu ) i skakala iz prve... Zivci "ocvrsnu" (ili otupe malo s vremenom ) pa sad doviknem "suti spavaj"... i svi nastavimo ...<
>Ovo je prava stvar biti od pocetka na forumu (mozes uvijek pitati sto te zanima), jer meni je tesko padala ponekad nesigurnost tipicna za mame kojima su to prve bebe (a manje cinjenica sto ih je dvoje) pa mi je vec bilo lakse kad sam se "opametila" i proklikerala da ne mora sve biti ko u svilenim rukavicama...<
>Sad kad se osvrnem unazad cini mi se da je u prvoj liniji vazno ne postati izfrustriran, a zaista sve ostalo kao npr. posjete (odlasci nekamo ili dolasci nekoga), cistoca ili odrzavanje kuce i dr. aktivnosti su sekundarne i manje bitne u tim mjesecima... Kad to shvatis vec u startu si u plusu... da izbjegnes depresije i osjecaj da nista ne stizes...<
>Pomoc JE do
odosla i ne treba se sramiti trziti je ako se ima koga, ali tu bih naglasila da i to ovisi o tome kakav si tip osobe, jer nekad ti drugi vise odmazu nego pomazu ako se jos moras objasnjavati oko necega kako i zasto nesto u vezi beba radis...<
>Meni je tek laknilo kad smo nakon dva i pol mjeseca zaredanih posjeta ostali sami (kod nas je to doslovce bilo ne biti sami 2 i pol mjeseca, non stop je netko bio)...<
>Medjutim smatram da je vazno ne baciti se u izolaciju jer te onda lako copi depresija i jad... <i></i>

[9mjeseci]

Meni je za cijeli zivot ostala lekcija kako je moja starija sestra pukla kad je rodila prvo dijete. Dosla sam kod nje (zivjeli su u garsonijeri), a ona je rascupana i zivcana setala sa urlajucim necakom s jedne do druge strane kreveta - kao u kavezu. Naravno, Ivan je osjecao njezinu nervozu, a ona me nije ni pozdravila nego je poluplacucim glasom ponavljala kako nije stigla ni sudje oprati, ni kosu...<
>Uzela sam necaka i poslala je u kupaonu. Rekla sam joj da sa sobom napravi sto god zeli, samo neka se ne vraca dok se malo ne z
oji. U roku od dvije minute Ivan je spavao, a onda je sve bilo lakse...<
>Ukratko, na primjeru starije sestre i
ata (oboje imaju po dvoje djece), vidjela sam sto znaci jedno, a mene vjerojatno ocekuje dvoje - ponekad me, ovako rano ujutro obuzme strah da necu imati snage, da sam previse razmazena i sebicna, a da bih dovoljno dala njima... Ali, istini za volju, sibaju me hormoni ko blesavi, tako da svaki dan imam dramske predstave - ili placem, il' se smijem <
>Idem piti kavicu... <i></i>

[Dabltrabl]

mi smo posjete za
anili do 6 mj a pogotovo s djecom <i></i>

[turbodada]

9 mjeseci, normalno je i to da dozivljavas intenzivnu izmjenu osjecaja i raspolozenja,to se zna malo odraziti i na psihu, pa nije neobicno ni kad trudnica ima nekakve blesave (grozne) snove. To je prouzrokovano malo intenzivnijim razmisljanjima o skoroj ili daljoj buducnosti i onda se to zna i na snove projicirati.<
>Ja sam sa nekih 6 mjeseci trudnoce 3 put sanjala da sam rodila jednu bebu, pa sam komirana trazila ih tamo u rodilistu da gdje je druga, ja znam da mora biti i druga beba tu, pa sam se isto tako skomirana znala probuditi - da bi skuzila da je ipak sve ok i da sam samo sanjala ... <
><
>Ja inace volim goste kad imamo, i opcenito frendove oko sebe, ali kad dobijes dvije bebe to je toliko specificna i drugacija situacija da ti svatko pametan ni nece htjet smetat (osim ako nudi bilo kakvu pomoc), a tko je manje pametan da to skuzi, najbolje je reci mu (naravno takticno) jer nema nista gorje nego raditi protiv sebe da bi udovoljio drugima i da ko ne bi bio uvrijedjen... Tu cu ja valjda prije umrijet nego se dozvat pameti ... Al covjek uci dok je ziv ... <i></i>

[turbodada]

Jos nesto vazno bih spomenila.<
>Ljude koji dolaze u posjetu s djecom uvijek treba bolje pitati (na tel., i onako ko fol usput) da li su im djeca zdrava jer ne mos vjerovat kako svatko ne vodi o tome racuna (jednostavno dupe-glava) pa ti dodje sa klincima koji kaslju ko blesavi i jos kazu ma nije to nista, samo malo kasljucaju... To se desi i "pametnim" prijateljima (za koje ne mozes rec - ajd blesavi su i inace), nego se tu radi o neobazrivosti i opustenosti... Meni je to bilo (nakog loseg iskustva) ZLATNO pravilo i svima sam uvijek govorila ne idemo u posjete bolesni i ne primamo bolesne u posjetu (onako ko u sali, al u zivotu nisam bila ozbiljnija nego tad ).<
> <i></i>

[Kristina4]

Meni nisu toliko problematicni prvi mjeseci bili, koliko kasnije kada su poceli puzati i hodati. Kao skroz male bebe Petar i Marko su bili dosta mirni, imali su svoj ritam (neka je mama napisala da su taj red njena djeca naucila u bolnici, tako je bilo i s njima, iako su bili samo tjedan dana). Doduse nismo dojili (duza prica) i hranili smo ih dva-tri mjeseca svaka tri sata, ali izmedju toga bi htjeli dosta mirovati. Ali kada je doslo puzanje i hodanje i diranje svega i svacega, i penjanje e tu je vec bilo svega. Npr. kada bih jednoga presvlacila drugi bi iz frizidera vadio mlijeko, ulje itd. i prosipao po kuhinji ili bi se uvalio u tanjure, ili WC solju ako bi slucajno bila otvorena vrata. Kad su bili skroz mali nekad bi malo Ptera recimo plakao dok Marka kupam, ali bio je u kreveticu i znam da se nije mogao povrijediti ili nesto, ali kasnije ...<
><
>Ne mogu dalje pisati place mi Kreso, ali to je u biti to.<
><
> <
>Iva 20.3.1998.<
>Petar i Marko 21.1.2001.<
>Kreso 27.1.2004. <i></i>

[Dabltrabl]

Quote: koliko kasnije kada su poceli puzati i hodati.wow meni je ovaj period dosao kao dar s neba do tada nismo zivjeli, nakon sto su propuzale i prohodale smo se spasili <
>mi smo stan preuredili u siguran stan kao djecji vrtic sa svim mogucim zastitama i nemogucnosti diranja za
anjenog tako da hvala bogu nije bilo nikakvih nezeljenih i opasnih siutuacija i mogla sam ih pustiti da svud
iju po stanu <
><
>ja sam jedva docekala da propuzu i prohodaju i fakat mi je bilo sto koplja lakse <i></i>

[lunahor]

evo nasim novim mamicama malo savjeta iskusnih dablmama novije mame nadodajte se <i></i>

[suzyem]

evo da i ja napisem kako izgleda nasih prvih 2,5 mj. Rodila sam u 38 tjednu, na drip, dvije curice, svaka od po 3 kg, sve je bilo gotovo za 2,5 sata, tako da mi porod nije bio strasan. Prvih mjesec i pol sam imala pomoc tako da nije bilo strasno, najgore mi je bilo sto nisam bila u formi al sad sam sa povratila Za sad sve tece glatko i dosta sam se uhodala. Cure napreduju, presle su pet kila, puno papaju i spavaju. Na spavanje se ide u 20h, poslije kupanja i nema uspavljivanja, same zaspivaju, imaju dude iako su sad pocele zdusno cicati palce... ne placu ni nista, samo zaspu. Spavaju do 2,3h, jedu i odmah dalje zaspu. Bude se oko 7,8h, jedu, presvucem ih (po noci ni slucajno) i opet za pola sata slijedi spavanje. To traje naredna 2 sata za koja ja napravim sve jutarnje poslove i pristavim rucak. Onda opet papanje, budu budne 2h i onda podnevno spavanje, itd. da ne duljim, uglavnom su mi super, ne nosam ih uopce, ako ih drzim onda sjedim, tako da su zadovoljne i stim pa sute. Puno se igramo kad su budne, pricamo, pjevamo, (ja i starija curica) a one se samo smiju i kelje. Cesto ih razmotam pa klate nogicama, dosta leze i potrbuske, nekad tako i spavaju (ali samo po dano, dok su pod nadzorom). Znaci sve, samo da se ne nosaju.. stariju curicu smo kao bebu puno nosali i samo se derala tak da nis nisam stigla. Kad MM dode s posla, obavezno uzmem oko sat vremena za sebe, prosetam po ducanima, odem do frendice na kavu, itd. napunim baterije i sretna i zadovoljna krecem u nove pobjede Mislim da je to jako bitno, da zena ima neko vrijeme za sebe da napuni baterije. Posjete uvijek primam, dolaze mi i starija djeca pa se igraju sa bebama da ja i njihova mama mozemo popiti , dolaze nam bake, tetke, opcenito, ne volim biti sama, nekako mi je lakse kad imam drustvo. Najgore do sada je kad se obje unervoze i placu, jer je nezgodno, ne mozes drzati obje... uglavnom, za sada je sve ok, nadam se da ce tako i ostati, ali pripremam se i za gore faze. Nadam se da sam ohra
ila koju trudnicu s blizancekima, mozda ne mora biti strasno... ja nekako vise problema imam sa starijom curicom (6 god), sad strasno filozofira a i fali joj paznja koju je prije imala... <i></i>

[talibasi]

odlicna tema za nove mame blizanaca i mame u iscekivanju! <
> <i></i>