Stefanova_mama je napisao/la:Bubsek presurova si prema njoj. Njoj ne treba plasenje zoharima, vec odmor od pritiska u vezi hrane.
XOvo potpisujem kao mama koja ima takvo dijete u kući, od rođenja potpuno indiferentno prema jelu, jelo joj je nužno zlo.
Cure s našeg generacijskog znaju naše "muke po hrani" u raznoraznim varijacijama. Znam koliko te to već izludilo, jer to zaista izludi. I teško može shvatiti onaj tko to nije prošao na svojoj koži i kako ti nešto tako banalno kao obrok pretvara život u pakao ( ali i jednoj i drugoj, samo što si ti starija i roditelj i trebaš joj pomoći).
Trenutno imamo problem koji je vezan više za tugu pri odvajanju u vrtiću pa neću o tome jer to nije tema ( i o ovome sam molila mišljenje stručnjaka preko net-a jer izbora drugog baš i nemam).
Da mi dijete sakriva i baca hranu, tražila bih na sve strane mišljenje stručnjaka, mene je prestrašilo to što si ti opisala, prestrašilo jer smatram da bi i mene to moglo dočekati, ili nedajbože bulimičarku stvoriti od curice pa sam na vrijeme stala s propovjedima o hrani, zabranila svima da komentiraju njezino jelo, težinu, čak sam ju učila da i ona zna drsko odgovoriti

kad netko naprosto nije znao stati.
Zamisli samo kako bi tebi bilo da kreneš jesti i netko ti stalno zabada nos u tanjur, komentira količinu pojedenog, ubrzava te, pohvali te kad staviš zalogaj kao da si kakva beba, glupim folovima te natjerava da još pojedeš...mislim, nabila bi mu tanjur u facu...ali nas ne treba nagovarati da jedemo, a nju ne možeš pustiti da živi na dva zalogaja jer ona sigurno neće tražiti jesti kad ogladni ( a to neki ljudi koji nemaju takvu djecu naprosto ne mogu shvatiti, kao što ja ne mogu shvatiti da netko smatra sitnijim/normalnim svoje dijete, a ja bih ga stavila već u kategoriju popunjenije djece i nije mi jasno šta su zabrinuti i šta izvode

).
Tvoja ima 18kg, ne znam koliko je visoka, moja ima 15,5kg

, ali meni je stvarno bila frka jesenas kad je nakon upale pluća pala ispod 14kg, jezivo je bilo...sve su mi misli bile vezane kako ona nema nimalo zaliha u slučaju bolesti

, pakao u glavi. Završila je na pediasuru neko vrijeme.
Hrana joj je nužno zlo i moguće da uopće ne voli jesti. Jedenje se treba odvijati u smirenom i pozitivnom okruženju, bez požurivanja, uključi ju u pripremu hrane, daj joj da pomaže, da izgradi pozitivniji stav prema hrani. Ukoliko neku hranu ne voli, neka izabere 3 jela koja ne treba jesti, a ostalo mora, stavljaj manje količine hrane da ju ne demotiviraš punim tanjurom, što više vremena na zraku i svakako savjetovati se s nekim stručnim. Imaš i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili chat na
http://www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati te i na taj način možeš pitati.
Mislim, da ju za početak, definitivno, trebaš prestati pritiskati jer ste obje prešle preko ruba. Neka jede i 1h, ti tu ništa ne možeš, ali joj ne kvocaj, ne plaši jer samo pogoršavaš. Kod takve djece ne pale motivacije da će ići van, da ju čeka društvo pa neka požuri, takva su. Ono na čemu ja sada jedino inzistiram to je da ne brblja dok jede, a to radi da dobije na vremenu, ali joj ne pričam i ne spominjem hranu, nego pristojnost kod stola, iako sam na sto muka zbog ovog prvog, ali ona to ne smije osjetiti jer itekako se lako skuži ta napetost i ona se odmah prenese i na njih i eto ti začaranog kruga (ne, nisam ni ja izašla iz njega, samo da se razumijemo).