MM28, nemoj dat da te netko uvjeri da s njim nešto nije jako u redu. vole oni to. u redu je da se brinu za djecu (malo za promjenu), ali se postavljati prema roditelju da mu , kao vjeruješ, a daješ mu do znanja da misliš da laže, je zločesto i van svih granica njene profesije. znam da je lako pričati kao što ja sad to činim, a teško kad si u toj situaciji. kužim jer i sama prolazim kroz mali milijun dilema.
moje nezadovoljstvo vrtićem svaki dan raste, lai ne poduzimam još ništa (nego kuham iznutra; jebate, , kad odlučim progovorit, bit će eksplozija) - nemam podršku muževu da išta tamo govorim, on stalno govori da će se to onda na malom prelomit. M svaki dan sve više cendra ujutro da mu je u vrtiću ružno, da ne želi ići...počeo je njima tamo stvarati probleme oko svojih stvari. stalno se boji za svoju odjeću, da će ju netko odnijeti dok spava, pa je jučer dramio da je neki mali uzeo njegovu kapu, a ispostavilo se da imaju istu; drami čak i oko jastučnice koju bi najradije nosio svaki dan doma. neki dan mu se zaflekala, pa je urlao dok mu je teta nije dala da si je spremi u ormar i nosi poslije doma. ne znam, te nejgove stvari mu dođu kao neka spona s kućom, sa mnom...ja mu ne dam nositi nikakve igračke, da se tamo ne bi svađali, ali on stalno govori da X ima svoje bakugane, Y svoj mobitel.....pa danas pitam tetu mogu li mu dati da si nešto ponese, na što ona odmah drekne da njoj ne pada na pamet paziti na njihove igračke, d ašto će mu kad nitko ne nosi- pa sam joj navela jendo 6-7 imena djece koja nose po dvije tri igračke na što je samo rekla 'kako hoćete, baš me briga'. i ona, a pogotovo druga teta (koja na radnom mjestu čita knjigu!) su toliko hladne i odbojne osobe da se iskreno i ne čudim da on ne želi k njima. kad se sjetim mog iznenađenja na početku- nova prostorija, nove tete, a moj M s veseljem svako jutro pakira stvari, s ulaza viče 'dobar jutar' i uživa. kratko je trajalo.... sad stalno govori da mu djeca u vrtiću nisu prijatelji, da se ne želi družiti, da su tete zločeste...a van vrtića ima prijatelje s kojima se prekrasno igra, bilo vani, bilo kod nas ili njih doma...
što se crtića tiče, on ne gleda te nasilne osim u vrtiću. nema bakugana i sl, ali gledaju pink panthera, gdje svako malo netko završi pod autobusom, nakovnjem i sl. spidermana nije gledao, a znao je za lik, svidio mu se, pa smo mu pustili par epizoda. nit on to što kuži, nit ga zanima, zanima ga samo da skače i glumi, baca mrežu i to.
on nas već neko vrijeme tuče, čak i mene (prije je mene štedio), ali nikad se ne tuče s drugom djecom. općenito je zadnjih mjesec dana postao ekstra zeznutog ponašanja, ima iznenadne napade bijesa prema nama, govori nam ružne stvari (rekao je da je njemu teta rekla da je 'budala'; moram li napomenuti da je ta riječ postala stalni dio njegovog riječnika
inače, taj televizor u vrtiću, konstatno upaljen, me toliko živcira da vam ne mogu opisati. nisma to primjetila niti u jednoj drugoj grupi, niti sve ove godine što u svom poslu surađujem s vrtićima. u principu , ne znam što njih troje odgajatelja uopće rade, osim što se žale da im je jako teško jer je djece puno. ne animiraju ih, ne vode ih svaki dan van jer im se ne da (a imaju i terasu, ne moraju na dvorište), djecu koja idu na neke aktivnosti ne bude na vrijeme, ne pomažu im da se obuku... djecu koja ne žele nšto pojesti ne potiču da ručaju, nego odmah maknu tanjur od njih i daju im kekse; do sada su dva puta stavili neke njihove radove vani, tipa ocrtavanje vlastite ruke i bojanje i štambiljanje s nekim likovima, podučili su klince da se u wc-u ne pušta voda,ali su u tome toliko kruti i zapovjedni, da djeca sad ni doma ne puštaju vodu od straha (M doslovno urla da mu je striček vikao da se ne smije) itd....
i na koncu svega, moje dijete grize nokte, sumanuto.....