Generacija 2014. - 2. dio

[Ivy]

Ne boli ih to, vise ljuti sto ih pikaju i ne smiju se micati. Ja sam ga 10ak min poslije nosila i ljuljuskala dok smo cekali reakciju.
A cuj, mi od njegovog 10og mjeseca znamo za alergiju na km. On pije aptamil pregomin ujutro bocicu i navecer, a pudinge, griz i pahuljice mu napravim na zobenom. Mi smo se uhodali s tim, naravno da bi mi bilo puno lakse s jogurtima i sirom na raspolaganju al sto se moze.... Srecom alergija na km se u vecini slucajeva povuce do 3.godine

Sto se tice hodanja kod Š je to islo brzo. Prvo tjedan dana 2, max 3 koraka i stajanje a zatim sljedeci tjedan vec po 15ak koraka u komadu. I tada smo i dosli na goljak taman.

[suncica77]

Ipak je prohodala , odjednom meni to nekako sve danas ,
Par koraka pa cijela soba itd
Da
Hoda , cijelu sobu i hodnik i vanka za psom , svašta, odjednom je počela hehe
Ide joj odlično, ne boji se, i toliko joj se svidja sa smo cijeli dan hodali
Sad strah počinje da ne zapne negdje i udari se

[Liv Tyler]

Super za prohodavanje. Mi smo sad već veterani, nakon mjesec dana.

Zanimacija joj je Ikeina kuhinjica što smo im uzeli i stigla je u subotu. A ima i jednu foru, kad joj treba posuđe onda izvadi škaficu i kroz rupu posegne za potrebnim, a njega frkne iza sebe. Moramo ga zaljepiti za podlogu.

[mrs. eastwood]

preslatki su Liv
moja isto ima taj mot preko ramena

[Liv Tyler]

Meni je trenutno najsmješnija kad joj se zaljepi selotejp, a ona ga se pokušava riješiti.

[suncica77]

E mi je pala i sada se boji hodat
Nema šanse da se pusti
Koliko će to trajati
Zar će uvijek tako nakon pada? ( nije se udarila samo se očito prepala)

[Liv Tyler]

Ovisi o njoj. A padat će na početku često, to ne možeš spriječiti, to sve spada u savladavanje koordinacije pokreta.

[morena]

Ma počet će hodati ponovno, bez brige. Ovisi koliko je oprezna, možda će joj trebati više vremena da su ohrabri. Moj stariji se nije pustio dok valjda nije bio ziher da će prehodati cijelu sobu I stvarno kad se pustio i krenuo, to je bilo pravo hodanje, nije ni padao. Ali bio je strašno oprezan

[Emmalia]

Hm mi smo ovdje čini mi se najstariji nehodači... preksutra puni 16 mjeseci i još ništa... i sad neki dan, na vježbama, ona ga stavi da stoji i mami ga neka igračka. Ja si mislim, da moš mislit, što si ona zamišlja.... i malo pomalo, uz puno nagovaranja i mamljenja, frajer je uspio maksimalno napraviti 4 koračića, sam... ja nisam mogla vjerovati... doma, nema šanse. Ne bi se pustio ma nema te sile. Stoji, odmjerava da li može preći udaljenost a da se prvo rukama uhvati za nešto, ako procijeni da ne može, spusti se i dopuže. Jaaaaako je oprezan i teški ziheraš, baš su mu i na vježbama rekli. Ali moram priznat da me već pomalo počela frka loviti kako ne hoda, a 16 mjeseci, iako on nema dijagnozu nikakvu, i ide na vježbe svako toliko da ga malo potaknu. I sad mi je mrvicu lakše kad sam vidjela tamo tih par koračića, da on to zapravo može, ali više ima neku mentalnu kočnicu. Sad je problem što ga ja doma više ne mogu vježbati. Lako ga je isforsirati dok su vježbe bile za četveronoške i sjedenje i to, stavim ga u položaj koji treba i idemo, protestirao on ili ne. Ali, sad su vježbe većinom dok on sam stoji ili da hoda. A to ga mi prisiliti ne možemo, kako da ga prislim da stoji?! I mamit ga možemo sa najkul stvarima, on jednostavno zna da se u svakom slučaju može spustit na pod i dupuzat. Možda da pojačamo odlaske na vježbice, jer tamo se igra sa igračkama, novi prostor, i teta radi od njega što god hoće. Je da se on kad mu dosadi i njoj svako malo pokuša sjest, ali ona to zna riješit, zato i je terapeut, a ja nisam haha....

Inače mi ludimo sa spavanjem... odnosno nespavanjem. Zadnjih tjedana kaos, zubi idu i to neki iza i više njih, to znam. Ali je očito i neka faza jer se svaka 2 sata u najboljem slučaju sjedne na krevet u polusnu i plače, dok ne dam sisu. Preksinoć sam dobila slom živaca skoro, jer je doslovno cijeeeelu noć htio imat sisu u ustima, a ja to ne mogu. Tobože zaspi, ja pokušam izvući, evo ga već ju grabi i plače. Užas poludila sam. Nadam se da neće dugo nego da je samo prolazna faza. On se inače uspavljuje sa sisom otkad se rodio, ali nisam krivila to za faze nespavanja, jer je znao imat i faze kratke da prespava noć, i duge faze da samo jednom se budi. No sad sam počela razmišljat o razdvajanju dojenja od uspavljivanja, možda bi to pomoglo. Tipa da ga spremim leć, podojim, ali da ne zaspe.

[morena]

Emmalia, što kad ste vani? Da li mu je i vani draže puzati ako ga pustiš po nekom nezgodnom terenu, tipa trava, šoder i slično? Mom se nije baš sviđalo puzati po kamenju Možda zaključi da hodanje ima svojih prednosti.

A za nespavanje, sve znam. Sve. Ja D. uspavljujem bez cice, tj. pocica, odvojim ga kad vidim da je na rubu sna i onda ga polegnem pokraj sebe. Nekad se ljuti, nekad se baca, povremeno neće zaspati, ali u najviše slučajeva fino zaspi. Ali, da budem iskrena, to nije ni malo utjecalo na smanjivanje broja noćnih buđenja Čak i noću hoće zaspati bez cice (ne uvijek). Ali svejedno se budi još sto puta tijekom noći.

[suncica77]

Vjerujem da te brine ali eto probao je znaci bit će to uskoro
Moja je dan prije napravila tako par koraka sutradan prešla cijelu sobu
A to sa spavanjem sve znam i suosjećam
Tako mi je 13 mj

Jutros smo jeli jogurt sa bananom
Pola ostalo idem maloprije to pojest kad oni odvratnog okusa gorak ko pokvaren
Datum ok izgled ok
Sad me strah sta joj može bit ?
Jel vaše dijete ikad pojeli sta pokvareno ?
Bas se osjećam loše jer nisam prvo ja probala

[snowwhite]

Emmalia ne brini do 18 mjeseci ej sve ok.
Moj srednji je prohodao sa 16ipol i naša pedijatrica nikad od toga nije radila problem niti sam ja gledala na to kao problem. Jednostavno se snalazio, i to jako dobro bez hodanja. Pa nije imao ni potrebu hodati. U to vrijeme smo preselili u veći stan i tek je u većem prostoru odlučio krenuti.

[IINA]

Emmalia, ništa ne brini, sasvim je normalno da dijete prohoda i sa 18 mjeseci. Period prohodavanje kreće se prosječno od
12 -18 mjeseci.

[IINA]

Tipkala kad I Snow

[Liv Tyler]

eto cure su sve napisale, nemaš straha do 18mj.

[Emmalia]

Hvala vam cure, za mjesec dana imamo pregled kod fizijatrice, pa valjda bude nešto do tad da ne viče na nas hahaha
Inače, vani isto nula bodova. Igra se oko neke sprave u parkiću, hoda oko nje i kruži, a kad mu dosad spusti se na pod. Iako mu nije drago da je na travi ili bilo gdje vani na podu, neće ni pokušat hodat. Tako se grčevito vani drži nama za noge u tim situacijama, da mislim da bih forsiranjem samo pogoršala. Jer očito on ima neku kočnicu i nije spreman, iako bi fizički mogao (inače ne bi napravio tih par koračića koje je terapeutkinja izvukla iz njega, tako se ja tješim haha). Ma boli mene đon i za okolinu koja pili i forsira i čudi se, sve dok znam da je sve u redu i da će (u nekoj bližoj budućnosti haha) prohodati napokon. Nismo ni nestrpljivi ni muž ni ja, uživamo u njemu stvarno. Ali kad tad netko iz okoline pokrene zabrinuto tu temu. Recimo, živimo s mojim roditeljima. Mojoj mami su djeca prohodala do prvog rođendana, osim starijeg brata koji je s 14 mjeseci, i to je tad bilo jaaaako kasno i skoro zabrinjavajuće. A moj sa 16 (evo danas napunio 16 mj. ) neće ni stat na noge kad ga staviš, nego kad ON želi.

Za spavanje sam skroz zbunjena. Već tjednima je spavanje loše, zubi idu istina ali ne znam je li samo zato. Zadnjih noći show program, svaki sat buđenje i grabljenje sise koju neće ispustit. I onda mi sinoć odspava u komadu 21-6. Ono, totalni . Ne nadam se ničemu, samo mi je čudno da u tom kaosu od spavanja taman kad ja pomislim, to je zato što ne zna se uspavat nazade bez sise i poradit ću na tome.... onda on fino odspava i pokaže mi da nije to zbog uspavljivanja sisom. Hmmmmm tko bi ih znao više

[Liv Tyler]

Mi smo na inhalacijama od petka plus upala očiju pa i to odrađujemo.
Uglavnom temperature nema ali kako nije još prošlo s bisolvona prešli na ventolin.

[mrs. eastwood]

liv
mi smo odradili trodnevnu prošli tjedan, evo nas ovaj tjedan već u vrtiću. ide nekako.

[SonjaV]

Krenule bolesti
Meni su oboje starijih na atb završili, upala grla prešla u gnojnu. A curka jedan dan imala temp. i to je to, otpornija je od svih nas

Ubija me njena trenutna faza ili što već...ne miče se od mene, drži me za nogu dok kuham, kad me nema minutu viče mama, mama, di si i traži me.
Prije bi jedva čekala tatu da je uzme van, baku da odu šetati. Sad ode sa njima radosno i evo je za pet minuta jer traži mamu i hoće kući.
Došlo je do toga da se toliko rasplače kad skuži da me nema, jeca, postane užasno uznemirena da povrati na kraju od silnog grcanja i plakanja...sad se već to par puta desilo.
Ma nema šanse da je tata smiri...sinoć sam iz kade trčala jer je nije uspio smiriti u nuni i ispovraćala se cijela dok sam došla
Ima tko kakav savjet ili da čekam

Ostalo je sve divno i krasno, vesela je i zadovoljna...priča sve više i nekidan je otpjevala cijelu ringe raja (imamo video dokaz)

[morena]

Čekaj. To je faza. Proći će
Pretpostavljam da je u pitanju separacijski strah. Kažu da se pojavljuje već od 6 mjeseci pa traje do druge godine (a najviše bude izražen oko 18 mj).
Tak i moj ima faze kad je to jače izraženo (ne sjećam se kad sam zadnji put sjedila u miru na wc-u)

[Liv Tyler]

Drž'te se svi skupa1
Meni su jesen i proljeće najgori periodi zbog varljivog vremena i najpogodniji za boleštine.

Sonja i kod nas je izražen taj strah od razdvajanja neko vrijeme, jedva čekam da je prođe.

Ona mi je tek počela kašljati tako da se nadam boljitku uskoro. Brat i sestre joj imaju produženi vikend doma tako da će nam biti veselica.

[suncica77]

Mi zdravi hdB
Osim...
Odradili prick test negativno sve
Pa vadili krv i čekamo rezultate
Imamo te fleke suhe lisaje i nikako skuzit sta joj smeta
Sada još zima ide bit će još gore , vjerujem da je jako svrbi kako neće:/ grozno izgleda

I dalje moramo pit željezo
4 bočica
Ma joj , muka mi vise, ujutro doručak oko 11 h tek dok tamo -vamo s tim željezom nikad doručak ...nadala sam se da je gotovo s tim ali ne Dr kaže i dalje piti napuniti rezerve iako je hemoglobin sa onih 89 na 122 došao
I željezo sa 3 na 6

Hodamo po malo nista sad previše
Ajde dobro valjda je strah

[Ivy]

Mi smo ljetos prestali sa željezom, a pili smo ga od njegovih 6 mjeseci sigurno. Sad smo izvadili krv, i željezo je 11 a hemoglobin 117 tako da hB više ne moramo piti
Bili smo i kod gastro zbog alergije na KM, nastavljamo po starom još godinu dana. Ali izgledno je da se povlači po malo, no preporuka je još ga ne izlagati.

Inače, hodanje sve bolje ide, no ne priča ništa. Osim švedskog kako se ja zezam (tatn, tikn, ign, gagn ) i mama naravno kad se plače

A što se tiče straha od razdvajanja, pripisujem tome horor noćna spavanja otkad sam počela raditi. Cviljenje, odbijanje da spava u svom krevetiću....sve naopako. A ja umornaaaaa

[suncica77]

Ivykoliko mj ste to pili željezo ?
Kako ste ujutro, kako doručak ,kakav ,kako Dojenje, kako je to išlo sa željezom i koji vitamin c ste uzimali

[Liv Tyler]

Pa više od pola godine, ako su počeli s 6mj starosti. Skoro godinu. Neki piju do treće godine.

B napokon pravo iskašljava. Bit će ok.

[Ivy]

Suncica, pili smo do 7 mjeseca ljetos. Znaci nekih 8 mjeseci. Ja sam mu davala uz vocni jutarnji meduobrok tako da nisam vitamin c davala. A mi ne dojimo pa nisam morala to paziti.

Liv, za brzo iskasljavanje

[Emmalia]

Nadam se da su bolesni ozdravili mi smo malo šmrkavi već neko vrijeme, ali samo iz jedne nosnice, malo...pa ništa ne poduzimam nego čekam da prođe...

Ja napokon moram podijeliti svoje veselje s vama, čini se da smo napokon na pragu prohodavanja... doduše ne pada mu na pamet da se sam digne i hoda samostalno, ali večeras je više puta uspio prehodati neku manju udaljenost, ja ga stavim da stoji, pa ga mamim do nekog ormarića sa zanimljivim stvarčicama... nije to neka udaljenost, možda malo više od metra, ali kako on radi polaganim tempom maaale sitne koračiće uz zastajkivanje, tako je to ispalo najviše do 7-8 koraka. Veliki napredak je za njega, ali ne znam kako se to računa, kad se računa da je prohodalo dijete? Ima li veze udaljenost koju prijeđe u komadu, ili da cijeli dan po malo hoda, ili broj koraka...? Ako me kužite ? Jer kažem, niti on sam pokazuje ideju da će hodat bez nekog posebnog razloga, niti je to neka udaljenost. Ali kad ''mora'' doći do nečega jer ga mamim, onda je uspio i do 8 koraka. Ne znam ima li veze što su koračići jako sitni, i što svako malo zastane i odmjerava, jako je oprezan... u petak su nam vježbe i baš bi bilo divno da sam ušeta unutra, taman tati za rođendan hehe.... bit će tad 16 i pol mjeseci.

[danijela81]

Mislim da se racuna minimalno 10 uzastopnih koraka, koliko se sjecam. Mozda sam i u krivu.

R trci, ne hoda cini mi se da nije nikad ni prohodao, odmah je protrcao
A solili su mi pamet da nece prohodati jer ga nisam stavljala na noge. Izgleda da su bili u pravu
Zivahniji je nego ikad, spretan i okretan, totalna suprotnost od brata.
Sad vec ima ozbiljne tantrume, s pravim izljevima bijesa tesko ga je cuvati, zahtjevan je, nestasan, zivahan, tezak za jelo, jako se opire presvlacenju... Tak da me ne cudi sto mmama, koja je starijeg vucarala okolo i stalno vukla k sebi, ovog mladjeg bas i ne zeli cuvati osim ako bas mora, ako nemamo nikakvo drugo rjesenje

Jedna stvar me brine, a to je govor. Poceo je rano s prvim rijecima, medjutim, sve te prve rijeci je prestao koristiti! Sve, a bilo ih je desetak, osim "bavo oko", sto bi znacilo "bravo Roko" (sam sebi se divi i pljesce kad mu nesto uspije). Poceo je govoriti neke nove rijeci. Bubu je Bumba, Bobo je spuzva Bob, Paka je Patrik, akaka je stipaljka (od svih rijeci bas tu je odlucio naucit), i jos mozda poneka. Ali mama, tata, i ostalo sto je govorio nisam vec jako dugo cula. Jednostavno ih je prestao govoriti.
Brat mu je u toj dobi vec govorio recenice, i ne mogu ih prestati usporedjivati, a samim tim pratiti svaki glas koji izadje iz njega.
Inace razumije skoro sve, zna imena gotovo svih stvari koje koristimo svakodnevno, zna sto znaci donesi, odnesi, baci, stavi, dodji i sl. Ali govor mu je jako slab, cini se cak i sve slabiji

[morena]

Takav je i D., ne hoda, nego juri. Motorički mi se čini jako napredan (brat mu je isto bio spretan, ali jako oprezan, pa se to nije tako primjetilo). Jučer se popeo po ljestvama na tavan za tatom (stajala sam je iza njega, hehe, ali nisam ga ni pridržati morala). Po stepenicama je isto počeo ići onako zapravo, do nedavno je išao četveronoške, sad hoda držeći se uza zid ili galender. I spušta se isto tako uz pridržavanje. Baš mi je to wow.

I za tantrume sam baš htjela pitati, zna biti užasan. Dovoljno da čuje Ne ili Ne može, već krene nekog ogrepsti, ugristi, ili nešto baciti na pod Točno vidim kak od nekog jada mora nešto zgrabiti i razbiti (po mogućnosti). A stvarno isprobava stavri za koje moram reći ne. Zadnjih dana je glavna fora popeti se na stolac, pa na stol, pa hodati po stolu. Ja sam isto puna ogrebotina. Najgori je kad je umoran, ali težak je za uspavati. I težak za spavanje, to se nije poporavilo. Bude dana kad neće zaspati, nego cijeli dan izdrži s jednim drijemanjem od pol sata. Naravno da je onda grozan već u 5 popodne.

I ne priča. Ali i stariji je počeo ozbiljnije pričati tek oko drugog rođendana, pa se ne brinem. Ima tri-četiri riječi sa značenjem (mam - hrana, Tom - traktor, Da i Ne). Kaže i tata kad ga netko pita za tatu, ali nije to upotrijebio da pozove tatu k sebi ili tako nešto. Mama nije nikad rekao. Inače brblja nešto na svom jeziku i pokušava oponašati životinje. Tak da ovo, Danijela, što ti pišeš je meni skroz napredno po pitanju govora. Možda sad priča manje nego prije jer mu je u razvoju neka nova vještina, možda motorička, pa mora malo zanemariti govor. Jel to ima smisla?

[SonjaV]

Brige, brige...svatko ima nešto

Tantrume nemamo još ali sa njenim karakterom mislim da bi u ludnici završila.

Emmalia bravo za prohodavanje, mislim da se broji 8 koraka
Sad će to svaki dan sve bolje i sigurnije, za 15 dana će hodati ko veliki.

Danijela ne brini za pričanje, glavno da ih je izgovorio, a to što sad neće neke riječi vjerovatno ne znači ništa...isprobava nove

Jučer naveče mi sjedimo a cura stoji na ogradici i viče nešto...kad sam obratila pažnju a ona viče "ići bube pati", hoće ići zube prati, to joj je odnedavno najdraža zanimacija