dakle, mi krenuli prije nekih mjesec i pol, skoro dva. mala ima 23 mjeseca. sve načelno OK, ono, dobre je volje kada dođem po nju (ne spava tamo, kupim je nakon ručka), govori mi o onome što rade u vrtiću, sve djeluje OK.
ujutro neće ići u vrtić i u pravilu plače, govori da hoće ostati doma i da ne želi da ja radim, možda par puta nije plakala, no tete kažu da se brzo zaigra i smiri.
brine me jer u poslejdnje vrijeme često povraća kada je ostavim. na početku tu i tamo, sada povraća svaki drugi, treći dan. ispovraća u pravilu cijeli doručak. (a u vrtiću neće ništa jesti, pa jadna pregladani dok ne dođem po nju). teta mi je danas rekla da nam tim povraćanjem želi nešto poručiti i da će prestati kada mi (misli na mene prvsnstveno) prestanemo na to obraćati pažnju. mislim, ne kužim - ja nisam tamo kada ona povraća, poslije je znam pitati je li povrćala i popričamo o tome, no kratko i ona mi u pravilu ništa ne odgovori... no o tom, potom.
inače je slabijeg želuca, nit' želi jesti (s time se mučimo već dugo dugo, jede malo i jako jako je izbirljiva, u životu nije pojela čušpajz i osim par stvari, tipa juhe, tjestenine - bez ičega, pilećih ražnjića i povremeno kuhanog povrća, poput graška i kukuruza, neće ništa od kuhane hrane), a i inače zna ako se uzruja zbog nečeg (ali to govorim o, recimo, minuti plača) povraćati... zdrava je, nije bila skoro nijednom bolesna otkad smo krenuli u vrtić, neku sitnu upalu oka je imala, no to je pokupila dok smo bili na moru... pa mi njezina prehrana toliko ne uzrujava, no brine me to povraćanje.
što mi mala poručuje? nemam pojma kako se prema tome postaviti i je li tko imao slično iskustvo?
