Jasličari - nova generacija!

[mrs. eastwood]

a jao

znači ispovraca dorucak koji je doma dobila i u kojem su inace namirnice koje prihvaca? ja bih se isto obratila pedijatru u vez povracanja. naravno - može biti i psihosomatsko.

meni je naša teta rekla kad smo bili tako 20mj. na jedan moj upit da su oni u toj dobi još premali za psihosomatske reakcije.

ne znam, ali bih definitivno se savjetovala s pedijatrom.

[kittyilevin]

mrs., thanx... da, ispovraća ono što inače prihvaća - dakle, doručkuje jogurt s palentom ili cornflakesom. nikad s time nema problema, to nikada ne povraća (stvarno je izbirljiva, radije bih joj davala nešto što ne izlazi tako lako van, mislim, di ćeš lakše od ispovraćati jogurt, no neće drugo).
baš smo bili kod pedice prije par dana i ja, tuka, zaboravila to pitati...
pratit ću je... i uvijek povraća kada je jedna teta ujutro u vrtiću - ta je malo grublja i par puta ju je slala u kaznu jer nije htjela ručati. kada je druga, koja je blaža i mekša od ove, ne povraća...

iskreno, mene malo počinje nervirati da svi sve tumače kroz psihosomatiku... sve živo. adaptacija je teška jer je mama u grču, ne jede jer nešto nije u redu u odnosu između mame i djeteta, ima kolike jer osjeća majčinu nervozu itd. itd. mislim, vjerojatno i tu ima nešto, ali ja fakat brijem da nije sve baš tako... neka djeca tuku i grizu drugu djecu, neka počinju protestirati oko spavanja, neka dobivaju non-stop temperaturu - a neke tegobe adaptacije opali na želudac! ne znam više ni sama...

pitat ću pedicu.
thanx

[mrs. eastwood]

ta je malo grublja i par puta ju je slala u kaznu jer nije htjela ruča

meni ti ovo nikako ne zvuči dobro. sori, ja ne bih se pomirila s ovakvim kaznama.

[olja2208]

ni meni se ne sviđa takav besmislen kriterij za kazne

kopirat ću ono što sam nekoć napisala, odn. kad smo na generacijskom pisale o povraćanju,
"djeca znaju tako reagirati kad nije ispunjena neka njihova potreba, kad su zbog nečeg nezadovoljni, preopterećeni, to je reakcija na frustraciju,
a frustracija im može biti bilo što,
e sad, naravno da treba ići na to da se pokuša otkriti šta ih to izaziva, zbog čega su nezadovoljni, i nastojati da bude što manje takvih situacija (npr., treba izbjegavati govoriti "NE" za svaku sitnicu, za niz stvari koje im branimo iz nekih neobjašnjivih principa, treba u tome biti selektivan i fokusirati se na nedozvoljavanje samo za opravdane stvari, opasnosti itsl, jer djeci se definitivno puno toga brani a bez razloga pa je i to jedan od izvora frustracije),
zatim, pošto ne možemo/niti trebamo prevenirati svaku moguću situaciju koja bi mogla izazvati plakanje i posljedično povraćanje, treba ih naučiti da se s tim nose,
stručnjaci kažu da je u tim situacijama važno spustiti se na njihov nivo kako bismo doprijeli do njih, sjesti na pod, gledati ih u oči,
koristiti rečenice poput "vidim da si sad jako ljuta", "vidim da si povrijeđena/umorna/uzrujana i razumijem te", "vidim da to želiš dirati, ali ne mogu ti to dozvoliti zbog...",
ovo je efektnije nego što mislimi, jer kad im dozvolimo da imenuju kako se osjećaju, već su jedan korak ka rješavanju frustracije,
kada plače i povrati, samo je umij, promijeni majicu i ne reagiraj, jer upravo to mogu koristiti za manipulaciju (da privuku pažnju), to je jedini način koji znaju za rješavanje "problema",

cilj je da se dijete nauči kontrolirati/živjeti sa konfliktima i frustracijama jer će ih biti, jelte.
možeš joj ponuditi da šuta loptu, ili baca, udara u jastuk (simulacija vreće za boks ), da kida papir,
zvuči paradoksalno, ali pokazalo se veoma korisnim."

e sad, tad smo bistrile što bi to moglo urokovati i zaključile da vjerovatno nisu tantrumi već nešto trenutno, pa možda i nepodnošenje nekih namirnica,
ali citiram namjerno da pokušaš sad gledati iz ove perspektive,
moguće je da joj ne odgovara nešto u vrtiću, npr. kako ta teta s lakoćom poseže za kaznama koje njoj ne mogu imati smisla u toj dobi i sa takvim razlozima,
trebaš popričati s njima, i vidjeti da zajednički pokušate protumačiti e. ponašanje, nadam se da će toliko senzibiliteta imati, a obavezno iznesi svoj stav - da ti ne paše kazna na taj način.
naravno, s pedijatrom bih svakako razgovarala.

[kittyilevin]

hvala ti, olja!

ma da, frustrirana je jer ostaje u jaslicama. ona ne povraća kada je s nama. dogodi se tu i tamo, ali to je uvijek ako je pojela pa se, recimo, popikne ili skače ili slično - dakle, rekla bih da su to isključivo fizički razlozi. ona i inače ima slabiji želudac, tako barem izgleda...
povraća u vrtiću - ljuta je jer ostaje i jer se nijedna teta ne može posvetiti njoj nimalo...
danas je druga teta, ona malo mekša, ujutro i djelovalo je da će biti OK. no ta teta ju je uzela u ruke kada ju je vidjela da dolazi, pomazila i rekla joj nježno "sad ćemo se igrati, a mama će brzo doći". nije ju puštala iz ruku dok sam ja još bila tamo, koju minutu recimo, dok nisam spremila stvari.
jučerašnja teta joj je doviknula, kada ju je vidjela, "hoćeš ema papati" (a moja cura još više u plač od toga), ne znam koji će joj kiki to s klopanjem, jebemu miša, maloj je već stvorila traumu pa i stalno govori kako nije papala u vrtiću jer joj juha nije fina (ja je ni ne pitam!). ta druga nije prestala nego joj je rekla - dođi, dat ću ti štapiće ili kekse. moja još više u plač. uzela ju je u ruke da je iščupa iz mojih ruku, no brzo ju je pustila, moja je još plakala. i, naravno, uto se negdje ispovraćala.

mrs., reagirala sam odmah na tu kaznu jer me mala dva dana zaredom dočekala s glavom u nekoj fotelji i u plaču - teta ju je poslala u kaznu jer nije htjela jesti i jer se valjda digla od stola. reagirala sam odmah - teta mi je išla objašnjavati da se onda i drugi dignu od stola (moš' mislit' - dignu se jer su mala, zaigrana djeca!). no u svakom slučaju - naljutila se je na mene, ali je više ne šalje u kaznu. no damage is done, kako izgleda...

[olja2208]

joj, kitty, nikako mi se to sve skupa ne sviđa,
ma kakva kazna zato što je ustala od stola u toj dobi.
pomno prati situaciju i reagiraj promptno čim zatreba,
razgovaraj i sa upravom ako ne ide ta 1 na 1 komunikacija s tetom.

[mrs. eastwood]

moš' mislit' - dignu se jer su mala, zaigrana djeca!

ne smijemo zaboraviti jednu stvar koju tete moraju uspostaviti u grupi - a to su pravila. već smo o tome pisale. tete ne bi preživjele ni sekunde u grupi od 20+ jasličara da ne postoje pravila i da se tih pravila djecica ne drže.
tako je pravilo da se jede za stolom, pravilo da se igračke ne ostavljaju na podu, da se čeka red, da se ide spavati bez govora... tamo su njima normalne stvari koje možda doma ne možemo ni zamisliti.

na koji nacin tete uspostavljaju red i pravila u grupi, iskreno - pojma nemam. ali sam gotovo sigurna da kažnjavanje nije jedna od metoda kod teta koje smo mi imale u toj dobi.

slažem se s Oljom, ako te nešto žulja odi ili psihologu ili ravno ravantelju

[olja2208]

da, kažnjavanjem u toj dobi šalje se u najmanju ruku konfuzna poruka, a ne smije se nipošto zaboraviti ni individualni pristup koji mora da se njeguje od najranije dobi.

One moraju uspostaviti pravila, i vrlo brzo se djeca na to naviknu, nevjerovatan je uticaj grupe (kolektivnog ponašanja i odgovora) na pojedinačan izbor i ponašanje i tako male osobe,
ali se moraju koristiti drugačiji i za dob primjereniji motivacijski pristupi od kazne.

[kittyilevin]

dakle, danas je bilo posve OK. teta ništa extra nije trebala napraviti, samo ju je malo pomazila kada je došla, uzela joj je u ruke i nježno pričala s njom. mislim da to nije trajalo dulje od par minuta, nakon toga je ema sama htjela otići se igrati s drugom djecom. i sve je bilo OK. čak je uzela i dvije žlice ručka (žganci doduše, no svejedno...) vidjet ćemo kako će biti sutra, kada bude druga teta ujutro.

mrs., slažem se da tete moraju postaviti pravila... i ne mislim da moja mora imati neki posebni tretman, ali teta je nju slala u kaznu zato što nije htjela probati ručak (ja se s time borim već skoro godinu dana!), a ne zato što se je dizala od stola. ja dolazim po nju nakon ručka i uvijek neko od djece hoda okolo, pa nisu u kazni. u svakom slučaju, moja sjedi za stolom sa svima, mislim da u tome nije bio problem... zamolila sam tete da je puste da sjedi, da je ne tjeraju da jede i da gleda drugu djecu kako jedu. moja jede samo kruh, no možda vremenom projede. no to mi sada stvarno i nije prirotetno... brinu me ta povraćanja i to što imam osjećaj da nakon skoro dva mjeseca adaptacije ne idemo na bolje... mislim, sve je to u granicama normale, ona ne plače puno, ali nije ni bolje od početka adaptacije.

pratit ću dalje što se zbiva. znam da tetama nije lako, skidam im kapu, no brine me taj totalni nedostatak individualnog pristupa. ali totalni nedostatak!

[olja2208]

da, to generalno i jeste u fokusu osavremenjavanja pedagoške prakse i metodike rada u vrtićima, istraživanja kažu da je deficit individualnog pristupa u vrtićkoj dobi razlog za lošije rezultate u predškolskoj i ranoj školskoj dobi, ta dob je izvrsna platforma za kasniju uspješnu nadogradnju a neka djeca zbog izostanka takvog pristupa ponesu frustracije u kasnije kolektive i kasnije kolektivno učenje i rad,
i zato se u formuli mijenja taj faktor, nemoguće je fokusirati se na ishode ako se ne odgovori na taj zahtjev - individualni razvoj djeteta od najranije dobi, a to podrazumijeva i motivaciju i motivisanje.

svakako porazgovaraj sa pedijatrom ali potencijalno i psihologom, imate li ga u vrtiću?
jer, čini mi se da se povraćanje poklapa sa polaskom u vrtić?

[kittyilevin]

da, povraća od polaska u vrtić. i povraća samo tamo. znala je ona i prije povraćati, no uglavnom bi bilo ako joj neka hrana nije sjela ili slično, to bi uvijek bilo navečer, nakon večere, ako bih eksperimentirala s novom hranom ili ako bi popile previše vode nakon hrane. ovako ujutro, nakon doručka koji joj paše, nikada nije povraćala.
danas je bilo OK. izgleda da su tete skužile da joj ne treba puno: dakle, trebaju je pomaziti po dolasku i to je sve. za par minuta se ona zaigra i bude OK do mog dolaska. danas mi je ona stroža teta poslala SMS da je sve u redu - ali sam joj ujutro napomenula da se malo pomazi s njom. i sve je OK.

[ciklama24]

Kitty ja bih rekla da je reakcija na tetu.
Mi smo imali prošle godine u grupi curicu koja je 2 tjedna povraćala svako drugo jutro kad bi je dočekala jedna teta koja je, blago rečeno, stroža.

Nakon što je došla i vrtićka psihologinja, porazgovarala s roditeljima i tetom, teta je pristala biti malo umiljatija prema curici i to se nije više ponavljalo.
Radilo se doslovno o tome da ju malo zagrli, upita kako je i popriča s njom par minuta kako bi lakše prebrodila ostanak u vrtiću.
U drugoj smjeni, s drugom tetom nije bilo problema i povraćanja.

[kittyilevin]

ciklama, jest, i meni se čini da je reakcija na tetu, no dogovorile smo se da je malo pomazi kada dođe. danas ej bilo super - bez ijedne suze

[olja2208]

kitty, dobro je, uspješniji dio adaptacije je počeo, za čas će to biti sve ok,
samo održavaj dobru komunikaciju sa tetom, informiraj je, konsultuj se s njom i biće sve ok.

[kittyilevin]

olja,
i danas je bilo OK - nijedne suze, čak ni kada sam joj kod kuće rekla da idemo u vrtić. bila je sva sretna jer je po prvi puta nosila nove čizmice, pa ih je svima pokazivala u vrtiću a teti se hvalila kako su lijepe i da joj ih je mama kupila možda je najgori dio iza nas...

[Nikky]

Molim vas cure za savijet jer ja ne znam sta da radim. Pisala sam vec na ovoj temi ali da ponovim. Znaci sin je krenuo u jaslice sa 2,5 god. u rujnu prosle godine. Ja ga nisam zeljela upisati nego kasnije ali sam popustila pod pritiskom okoline. Ovdje je normalno da i mame koje ne rade salju bebe od god. dana u jaslice, pedijatri su mi se cudili zasto on sa godinu dana jos nije upisan u vrtic, pa iscudavanje drugih zena... Onda sam popustila i upisala ga jos posebno jer su mi svi govorili da je previse vezan za mene i da ga trebam malo odvojiti od sebe.
Sama adaptacija je prosla ok, relativno brzo se privikao, plakanje je prestalo kroz par tjedana... Ali, on nikada nije volio ici tamo. Tete kazu da je super, da se igra ( doduse sam sa sobom jer ne komunicira s drugima ), plese, crta, pjeva... ALi, svaki dan ide kao da ide na robiju, place ili kenjka, on bi bio doma, on to ne voli... I onda se situacija jos pogorsala... Ima vec deset dana kako jako place kada ga ostavljam, histerizira, baca se po podu, jedan dan je vristao cijelim putem do vrtica.... Danas nije dao da ga obucem, pa kada smo dosli nije dao da ga skinem, teta ga je cupala meni iz ruku a on je vikao: "Ne mama, hocu kuci, mazi me mamaaaaa". Osjecam se grozno jer to nije ono radi cega sam ga upisala. Upisala sam ga da bi se socijalizirao, igrao i uzivao tamo a ne da svako jutro place i histerizira. Meni to izgelda kao da on nije spreman za kolektiv a i inace je dijete koje je emotivno malo sporije od drugih vrsnjaka. To je najbolje kako ga mogu opisati.
Sada vise ne znam sta da radim, dali da ga ostavim ili da ga ispisem? Mozda da ga probam ponovno upisati na jesen kada ce imati 3,5. Mozda do tada razvije zelju za igru sa djecom. Jedino bi si morala naci neku dadilju da ga pricuva kada ja moram doktoru i sl.... Vodila bi ga u igraonice za te pare koje dajem za vrtic... Tako razmisljam. A s druge strane mi je zao da je morao prolaziti sve to 4 mj. pa da onda sve to mora isponova za godinu dana....
U svibnju se selimo u novi grad a to naci i promjena vrtica tako da mu moram poceti traziti novi vrtic a sve si mislim da ako se situacija ne promijeni da mu niti ne trazim novi.

Sta bi vi napravile na mojem mjestu?

[viki]

- Nikky - htjela sam ti samo reći, štogod da ti odlučila, moraš imati čvrsti stav, dokle god on osjeti da se dvoumiš, da može ostati doma itd., neće prihvatiti vrtić

[Mala Bornica]

- Nikky - htjela sam ti samo reći, štogod da ti odlučila, moraš imati čvrsti stav, dokle god on osjeti da se dvoumiš, da može ostati doma itd., neće prihvatiti vrtić

to i ja mislim.

moj sin je u jaslicama jer ja radim, znaci sa mnom ne moze biti nikako. tako da mi je odluka bila lagana i cvrsta.
tvoj sin je u jaslicama da zbog socijalizacije, a ne cuvanja. tako da bi ga ja vjerojatno ispisala. do jeseni ce i on biti stariji, a i njemu ce tada drustvo vrsnjaka vise znaciti nego sada. a moguce je i da nikad nece voljeti vrtic, ali sta sad... treba izdrzati. tu se opet vracam na kvotanu recenicu

[mrs. eastwood]

prvo išcuđavanja stavi na ignore.
mnoga djeca idu s 13 mj. u jaslice, cim mamama istekne porodiljni +godišnji odmor. jednako ima mislim jednako toliko djece koja idu sa tri godine.
tvoja odluka je tvoja odluka-donesena pod pritiskom okoline ili ne.

a sad prilagodba. naše tete kažu da prilagodba traje bar 6 mjeseci. dok mnogi misle da je prilagodba gotova kad dijete prespava u vricu i roditelj možena posao,.
taj proces je dugotrajan i vi ste još u njemu.
mnoga djeca i danas - u našoj grupi (a to su već iskusni vrticanci s više od 2 god. jaslickog staža) trebaju nešto što će ih utješiti od kuće do vrtića.
tete zovu to "prelaznom igračkom". nešto što povezuje njih, njihov dom i vrtić. nekad se ta igračka ostavi u ormaricu, nekada spavaju s njom. ja mislim da je to vrlo bitno!
probajte tako nešto uvesti.

[mrs. eastwood]

također ako ima nekog prijatelja, prijateljicu u grupi s kojim se posebno slaže. probajte doma u pricama prizivati te pozitivne trenutke. spominjite ga, veselite mu se. pitaj ga što bi on sada napravio ili koju bi igračku taj x-prijatelj izabrao... i tako...

[Nikky]

- Nikky - htjela sam ti samo reći, štogod da ti odlučila, moraš imati čvrsti stav, dokle god on osjeti da se dvoumiš, da može ostati doma itd., neće prihvatiti vrtić

slazem se samo sto sam ja poprilicno cvrsta kod odvodenja u vrtic. nema nikakvih suza ni dernjave koje mu mogu pomoci da ostane doma jer onda znam da ce drugi dan biti jos gore. Bas je prosli tjedan urlao cijelim putem do vrtica, cak se i bacao po podu ali sam ga na kraju ipak ostavila. sad jedino ako osjeti da mi ga je zao ili da se u sebi neckam...

Mala Bornica, tako i ja razmisljam. Ako ne mora ici a i ne voli onda se pitam koji je smisao svega.

[Nikky]

prvo išcuđavanja stavi na ignore.
mnoga djeca idu s 13 mj. u jaslice, cim mamama istekne porodiljni +godišnji odmor. jednako ima mislim jednako toliko djece koja idu sa tri godine.
tvoja odluka je tvoja odluka-donesena pod pritiskom okoline ili ne.

a sad prilagodba. naše tete kažu da prilagodba traje bar 6 mjeseci. dok mnogi misle da je prilagodba gotova kad dijete prespava u vricu i roditelj možena posao,.
taj proces je dugotrajan i vi ste još u njemu.
mnoga djeca i danas - u našoj grupi (a to su već iskusni vrticanci s više od 2 god. jaslickog staža) trebaju nešto što će ih utješiti od kuće do vrtića.
tete zovu to "prelaznom igračkom". nešto što povezuje njih, njihov dom i vrtić. nekad se ta igračka ostavi u ormaricu, nekada spavaju s njom. ja mislim da je to vrlo bitno!
probajte tako nešto uvesti.

To nisam znala, da prilagodba tako dugo traje. Mislila sam da cim dijete prestane plakati i pocne sudjelovati u aktivnostima da je to to.
Vidis, dobro si me sjetila jer je bio jedan period kada je isao u vrtic gotovo bez problema a to je bilo kada bi potrpao sve bagere i kamione koje ima u kolica. Ne smije ih unositi unutra ali je njemu to nesto znacilo i nije zelio van iz kuce dok ih sve ne stavi u kolica i onda ih na vratima samo tako ostavi. Sada je u fazi da voli dinosaure i ima nekoliko velikih pa cu mu sutra reci da si stavi dinosaure u kolica, mozda upali. Nadam se.

O vrticu ne prica nikako, ako ga nesto pitam samo ignorira ili prebacuje temu.

[mrs. eastwood]

sretno! javi kako je prošlo!

[Nikky]

Evo javljam da nije nikako proslo. T Rex nije pomogao. vise ne znam sta da mislim i sada sumjam da mu nije nesto bilo tamo pa se prepao. Inace je osjetljiv. Gore je nego nanpocetku adaptacije, vise ne mogu slusati to "Mama neeeee" i okretanje leda, odlazak kuci dok ne znam zasto je takav. Izgleda kao da se necega boji.... Tantrumi su mu se opet pojavili nakon duze vremena i jos jedna cudns stvar. Ne da im da mu mijenjaju pelenu. Imanstrah od doktora i zbog toga neds nikome stranome da ga dira ali se na njih odavno navikao i mijenjale su mu pelenu sasvim normalno. Odjednom im neda da ga diraju... Sutra ga vodim a ako me bude vukao i cupao i preklinjao da ga vodim kuci onda cu ga i uzeti sa sobom. Vec deset dana ga ostavljam tamo u panici, one nemaju pojma zasto je nakon 4 mj. tako cudan a sve mi smrdi.

[mrs. eastwood]

žao mi je. naravno daj vremena t-rexu!
isto, ti si sad trudna i dolazi drgua beba. to itekako ima utjecan na njihov mali svijet. nerijetko, gotovo redovito se događaju ti set-backovi u fazama kad se djeca koja su skinula pelenu piške u gace, traže dudu nazad ili sl. uglavnom odvrte nešto u nazad.

puno, puno strpljenja i pažnje to zahtijeva.

[Nikky]

Jucer i danas je bilo bolje. Nije bio sretan, malo se opirao ali nije bio onako histerican. Valjda ce od sada ici na bolje.

[Nikky]

Opet se javljam jer ne znam sta da radim. Situacija je opet losa. Cim se ujutro ustanemo on place da gasim svjetlo jer zna da ide u vrtic. Onda vristi dok ga oblacim, otima se, totalkaos histerija... Nisam ga vodila ovaj tjedan jer ga ne mogu vuci 300 metara dok se on valja po podu. Siv kazu da se nesmije popustiti ali ja ne znam kako da ga fizicki tamo odvedem osim da ga vezem. I sada se to prosirilo tako da mi neda da mu mijenjam pelenu, tantrumira se... Ne znam sta da radim niti s kime da se posavjetujem. Probat cu ga voditi sutra a ako ovo potraje onda nemam druge nego da ga ispisem.

[kittyilevin]

nikky, nisi u hrvatskoj? ne znam kako je kod tebe, ali mozda postoji neka stručna pomoć (tipa psihologica ili slično). mislim, nisam sigurna da će pomoći, ali bi tebi mozda razgovor dobro došao. naime, i moja mala (sada ima 2,2 mj) ide u vrtić od listopada i dan-danas skoro svako jutro plače. čim ja odem, ona se smiri, zaigra se, tete kažu da je super, da sudjeluje u svim aktivnostima, ma sve pet. no svako jutro plač i odvajanje su totalno traumatični za mene (mislim da su traumatičniji za mene nego za nju). kod nas još nije neka velika kriza - spremi se bez beda u vrtić, dok ne dođemo tamo, sve je super, pa nije neki veliki problem, no tebi bi mozda razgovor s psihologom ili psihologinjom pomogao da se lakše nosiš s mogućim osjećajem krivnje jer ga ostavljaš (to djeca osjete i mogu time manipulirati).

drugo... ono sto svakako vidim da nedostaje u vrticima u hrvatskoj je individualni pristup. kod nas se stanje bitno popravila kada sam zamolila tete da ujutro kada dođemo odvoje minutu vremena i zagrle je. kada bi joj dale sitno vremena (samo za nju), ona bi se brzo smirila i dalje bi sve bilo OK.

treće... nama pomaže "prijelazni objekt". nosi svoju bebu, tete to dopuštaju, mislim da funkcionira.

četvrto... možda voli neke aktivnosti više od drugih. recimo, moja obožava crtanje pa smo u posebnom kritičnim trenucima prilagodbe molili tetu da joj čim dođemo ponudi neke "nove" bojice. uglavnom bi je to zaokupilo dovoljno da bi sama otišla teti.

mislim da je odbijanje da ga presvuku dio istog koša, odnosno njegovog protesta što ga se ostavlja i da ne treba tomu davati previše značenja (a tete su dovoljno iskusne da će ga ishendlati kako treba).

[Nikky]

Da, nisam u hr nego u svedskoj. I moj se ponasao kao tvoja cura od pocetka, malo blaze ali sam ga ipak ostavljala, nije izostao ni dana. Puna 4 mjeseca sam ga vodila bez odstupanja ali ovo sada nije normalno. Da samo place vec bi ja to nekako sredila. Sutra cu vidjeti, porpicati sa tetama ako treba kontaktirati i psihologa.

Dala si mi dobru ideju jer voli muziku pa mozda da mu puste nesto da plese i tako ga privuku. Vidjeti cu sto one kazu, imaju li kakve ideje.

Zapravo, lako cemo za muziku samo da ga je dovesti do vrtica.

[kittyilevin]

čuj, ja sam svojoj (nakon početnih pogrešaka) tek nedavno počela odmah ujutro govoriti da idemo u vrtić. no prije joj ne bih odmah rekla nego bih išla korak po korak: "idemo vani, vidiš kako je lijepo vrijeme" i onda bih joj putem priopćila da ćemo usput svratiti malo u vrtić (jer su me tete zvale i rekle da im jako fali da se djeca igraju i pitaju gdje je ona). onda smo usvojili da "mama radi" i "mama će uvijek doći po emu" - i ona je to miš moj mali ponavljala k'o pokvarena gramofonska ploča tijekom cijelog jutra u vrtiću. mislim da joj je to nekako usadilo povjerenje da ću doći po nju i da je samo privremeno tamo (jer tetama jako nedostaje kada je nema i jer tamo ima mogućnost igrati se s igračkama koje nema kod kuće)... (i ja joj namjerno, recimo, ne dajem da kod kuće boji vodenim bojicama ili temperama - to su stvari u kojima uživa a koje radi samo u vrtiću, pa mu se i veseli).
mislim da je najvažnije da uspostavi bliskost s barem jednom tetom i da prihvati prostor kao "svoj" - kod nas mislim da se to dogodilo. (iako, kažem, i dalje skoro svako jutro plače kod odvajanja).

kod nas pali i da joj kod kuće dam neku stvar (pelena, čaša, neka glupost, štotijaznam) koja je baš super i koju ona treba odnijeti da pokaže teti. ako s time uspijem, obično ode bez ikakvog beda - jedva čeka da pokaže teti što joj je donijela.

mislim da je kod nas bilo važno i to što joj je teta davala da odnese kući recimo neku slikovnicu koja joj je bila draga. mi bismo se kući igrale s njom i stalno sam joj ponavljala da ćemo to sutra morati vratiti teti u vrtić i kako je teta bila dobra da joj posudi.
itd.