Tek unazad 2 tjedna počeo je zaspivati sam. Do tada smo ležali kraj njega. Vidim pišete da je to znalo trajati i "do sat vremena". Pih

... to je ništa... kod nas je uredno trajalo cca 1 h, a znalo i do dva sata i dulje

s tim da smo prošli i jednu fazu njegovog ustrajnog pokušavanja da se održi budnim
(Dakle, uspije doći do onog stupnja kad mu se oči sklapaju, i tik prije nago utone u san skuži da će zaspati pa počne raditi SVE ne bi li se održao budnim-pričanje, pjevanje, okretanje, ustajanje i skakanje po krevetu...ma to je tek za kosu si počupati od jada

)
I onda se dogodilo...čudo

Kao i niz puta do sada, moje je dijete u trenutku kad je ONO bilo spremno sasvim bezbolno napravilo korak prema osamostaljivanju. Jednostavno je u nedjelju navečer prije dva tjedna rekao da on želi spavati sam. I to je to

Kako? Zašto? Ne znam
Sada nakon kupanja ja obično (ali nije pravilo) legnem do njega, malo se pomazimo, pročitamo si knjigicu koju izabere, sve skupa nekih 15-20 min, pusa i laku noć. Vrata ostaju otvorena dok na zaspi, i treba mu bar 1 h da se smiri, ali zaspe sam a mi smo slobodni raditi druge stvari (čitaj pospremanje i tsl.) prije cca 22-23 navečer.
JUPI
