Mame i bebe forum

kako i kada ste se odlučile za drugo?
kad je najbolje?
moj će u 1. mj.imati 4. godine, pa si nešto planiram
kakva su vaša iskustva?

Onda, ako planiraš, planiraj odmah. Mislim da ne treba praviti razliku veću od 5 godina.

Mislim da ne treba praviti razliku veću od 5 godina

Ne kuzim, zasto?
Nekima je super imati jednu bebu iza druge, drugima je super imati 10 godina razlike. Zaista ne razumijem tu famu oko najbolje razlike. Najbolje vrijeme je kad se dogodi. A dogodi se svakome u drugo vrijeme. Eto.

tanjabb je napisao/la:Najbolje vrijeme je kad se dogodi. A dogodi se svakome u drugo vrijeme. Eto.

Super napisano
Uvijek sam mislila da nema šanse da idem na drugo dijete dok mi D. ne krene u školu, a onda sam potpuno neplanirano ostala trudna kad je ona imala samo 1 god. i 5 mjeseci.
Rodila M., razlika među njima je 2,2 god. i da me sad netko pita, rekla bih da je upravo to najsavršenija moguća razlika. Ali najsavršenija moguća - meni.
Zaista vjerujem da nekakva univerzalna razlika između klinaca koja bi svim roditeljima (ili barem približno svim) jednako odgovarala ili bi iz nekoga razloga bila najbolja za klince, ne postoji.

tanjabb je napisao/la:

Mislim da ne treba praviti razliku veću od 5 godina

Ne kuzim, zasto?
Nekima je super imati jednu bebu iza druge, drugima je super imati 10 godina razlike. Zaista ne razumijem tu famu oko najbolje razlike. Najbolje vrijeme je kad se dogodi. A dogodi se svakome u drugo vrijeme. Eto.

Gledano isključivo iz ugla roditelja to je tačno. Roditeljima može biti poželjnije ili ovako ili onako, kako kome. Ali iz ugla djece će se naći mnogo više zajedničkog između djece sa manjom razlikom u godinama. I velika razlika ima svojih prednosti, naprimjer starije može dijelom da se brine o mlađem. Ali da bi imali interesovanja da se zajedno igraju i da provode druge zajedničke aktivnosti, a da starije pri tom ne osjeća da mu mlađe dosađuje i da mu je obaveza, onda je bolja manja razlika.

E sad, ja kažem da ja tako mislim, a zašto tako mislim, well.....

Ma ne sekiraj se za razliku u dobi djece. Kako god okreneš sve ima svojih prednosti...

meni su to isto gluposti da ne smije biti veća ili manja razlika među djecom, pa imaš dijete onda kad si spremna (ak ti se baš nije desilo ).
Meni je između klinaca mala razlika, 2,5god ali zbilja sam tako htjela, a evo s trećim će biti puno veća 9god i 6,5god da sam bila prije spremna odlučila bih par godina ranije ali nisam.

ja sam bila uvjerena da će mi razlika biti mala, tipa dve-tri godine max. A onda je ispalo da je razlika 7.5 godina. I sada sam stvarno sretna zbog toga. Stariji je imao svojih sedam godina da bude sve posvećeno njemu a sada je on ipak veći i meni je puno lakše nego recimo mojoj seki koja ih ima troje (i kad su bila dvojica) a razlika je 1.5 godinu.
Što se tiče zajedničkih igara, to funkcionira, doduše, stariji se mora prilagoditi njemu, ali sada, kako je malac tri godine je to sve manje i manje, sad se već sve više dogovaraju kako će se igrati. Jako pazim da ga ne čuva osim ako trebam npr. na wc i sl.
Činjenica je da njihove igre nisu onakve kakve su između braće koji su si puno bliži po godinama, ali njih dvojica se zaista vole i stvarno se lijepo druže.

Kad sam rodila svoje prvo dijete nisam mogla ni zamisliti da imam još jedno, imala sam osjećaj da previše volim svoju curicu i da nemam ljubavi za drugo dijete, da mu jednostavno emotivno nemam što dati. Živjela sam svaki njen trenutak i stalno strepila nad njom , sad mi se čini i previše. Nakon 8.g. ostala sam trudna, potpuno neplanirano. Desilo se to nakon niza tragedija u mojoj obitelji i to djete me trgnulo, pomoglo mi da idem dalje...S njom sam bila i jesam puno opuštenija mama, ne strepim na svakom koraku (naučila sam da ma koliko mi planirali neke stvari idu svojim tokom) i imam osjećaj da mi je ona privrženija. Moram isto tako reći da moja starija kćerka vijest o sestri nije dočekala s oduševljenjem, čak je reagirala odbojno, zaključila je da neću više imati vremena za nju i da nas ne želi dijeliti. Ipak kad se seka rodila, kad joj se nasmijala, osvojila ju je i danas su mada je razlika u godinama velika, jako vezane jedna za drugu.

Rodila M., razlika među njima je 2,2 god. i da me sad netko pita, rekla bih da je upravo to najsavršenija moguća razlika. Ali najsavršenija moguća - meni.

potpis (iako nisam si nikako tako planirala )

Ja sam od onih koje su planirale pomno i prvo i drugo dijete (i oba su se puta trudnoće dogodile odmah)... I za drugo smo se odlučili kada je prvo dijete skinulo pelene, prestalo se voziti u kolicima, postalo malo samostalnije.

Dakle, meni i mm-u idealna je bila razlika od tri godine.

Ja isto kao Mahima. Planirala obje trudnoce, drugu uz uslov da Jana prestane sisati i skine pelene.

Razlika od 2,7 mjeseci mi je sasvim ok, i sa aspekta "pomoci" roditelju od strane starijeg djeteta, a i sa aspekta zajedniskog igranja. Plus, mislim da je mnogo lakse bilo preduprijediti ljubomoru kod djeteta od 2,7 godine, nego li kod npr. jednogodisnjaka ili djeteta od 7 koje vec toliko vremena ima nepodijeljenu roditeljsku i inu ljubav i paznju.

bok žene, evo da se i pridružim. ja sam htjela razliku oko 2,5 god, a ispalo mi je 3,5. neke stvari jednostavno ne možeš odrediti nego kako ispadnu. ali ok mi je. sljedeće se nadam manjoj razlici ali neću planirati. samo da spomenem, MM bi htio to sve jedno iza drugog ali ipak ja sve to prolazim, a sa J. je bila mala frka na porodu pa me malo i strah opet. prvotni plan je bio 4. još malo skupljam hrabrost.

mislim da razlika između djece ovisi prvenstveno o ženi,kako se osjeća nakom prvog..koliko joj je potrebno vremena da se ponovno ohrabri za sljedeće dijete
...meni je u to vrijeme super bila razlika od god.dana isto kao i sada od 6-7 godina...
-bilo bi idealno da se sve može isplanirati ali nažalost nemože,,ja sam npr htijela da treću bebu rodim u ljeto jer sam prve dvije u zimi pa nije išlo i nju sam rodila u zimi
...izgleda smo plodni u proljeće

I ja sam htjela imati bebu u ljeto, a ono razlika točno 8 godina i JEDAN dan.

konačno me prošao onaj strah od prvog poroda, sad me samo muči to da ne znam odnosno kao da se bojim da ću drugo voljeti manje ili nešto slično jer sam sad 24 sata non stop s prvim

aqua je napisao/la:konačno me prošao onaj strah od prvog poroda, sad me samo muči to da ne znam odnosno kao da se bojim da ću drugo voljeti manje ili nešto slično jer sam sad 24 sata non stop s prvim

to su gluposti, ne možeš jedno dijete voljeti manje a drugo više. Majka ima dovoljno ljubavi za svu svoju djecu.
Nemoj da te to brine, naravno i ja sam si bila postavljala takva pitanja ali stvarno su besmislena, ja ih imam dvoje i oboje volim svim srcem a sada nam još dolazi i treće i već sada mi srce poskoči kad pomislim na bebu, a mogu si misliti kako će biti kad rodim

Ka šta su ti već neke cure rekle, individualno je to kolika je razlika među djecom najbolja. Ovisi od roditelja do roditelja, ali i od djece. Neki će biti, neke neće biti ljubomorni bez obzira na raliku u godinama.
Mojima je razlika mala, ako mene pitaš, premala. Između prvog i drugog djeteta 1,5g, a između drugog i trećeg (ako Bog da da sve bude u rdu) bit će 2g. Već sad mi je naporno i nemoguće sve stići, svakome se dovoljno kvalitetno posvetiti, uvijek mislim da im mogu dati više, a šta li me još sve čeka... Al, opet kažem, to sam ja, tako ja razmišljam i vidim stvar. Moja okolina misli da pretjerujem i da se dajem previše.

Šta se tiče ljubavi, ne brini. Jednom sam pročitala na tu na Forumu (žaj mi je šta ne znam koja cura je to rekla jer bi je rado citirala) da se ljubav sa svakom novim djetetom ne umanjuje, nego množi. Istina! Mene je izjedalo oču li drugo volit ka prvo, oču li bit dobra mama (dobro, to me još izjeda na dane ), kako ću stić igrat se sa jednim i drugim... Odma se pripremi na to da nećeš stić napravit sve šta planiraš, al to na kraju nije ni bitno! Ja se tješim da imaju malo manje mene za sebe, al zato imaju jedno drugo!

Mi uopće nismo toliko kalkulirali kolika će biti razlika. Kad je ovaj stariji malo ''poskočio'', odvikao se od pelena, ja se fizički oporavila nakon carskog...odlučili smo da je vrijeme. Mada, ne znam kako bih baš podnijela neku malu razliku među djecom. Znam da sam se baš bila s.... kad mi je kasnila, a L imao samo 3 mjeseca

Evo cure i mene. Meni je razlika 4 godine i 8 mjeseci. Planirana i prva i druga trudnoća koje su uspile odmah ali da sam znala da će mala imati takvih ispada čekala bi još. Nema pravila što je i koliko najbolje, to zavisi o svakom pojedincu.

kako sad gledam na stvari idealna razlika mi je negdje 13-14 godina, dok se stariji ne osamostali dovoljno, prestanu ga zanimati roditelji i jos moze pripomoc

Rogue je napisao/la:kako sad gledam na stvari idealna razlika mi je negdje 13-14 godina, dok se stariji ne osamostali dovoljno, prestanu ga zanimati roditelji i jos moze pripomoc

Da ako zanemariš dva puberteta i malu bebu u jednoj godini , ali ako to preživiš sve kasnije je čista idila.

Nema idealne razlike, svaka ima prednosti i mane. Moji se u jednom trenutku obožavaju a u drugom se kolju. Al nije bilo trenutka da sam požalila što imam više djece, dapače, svaki dan me uvjeri iznova da je dobro da ih je više.

aqua je napisao/la:konačno me prošao onaj strah od prvog poroda, sad me samo muči to da ne znam odnosno kao da se bojim da ću drugo voljeti manje ili nešto slično jer sam sad 24 sata non stop s prvim

uh, i mene to muči, obožavam ovog mog klinca i sve je podređeno njemu i dan danas,
kako ću mu sad reći ne mogu, moram nešto napraviti oko druge bebe i iz dana u dan gledani tužan pogled u njegovim očima, kako ga odbijam!

Na koji način uopće prirediti dijete na novog člana obitelji?
Kako ugasiti ljubomoru koja će se pojaviti?

Natka, znam da radim dobro svojoj djeci ako im ponekad kažem "ne mogu sad, molim počekaj" umjesto da skačem odmah (ionako ih previše serviram). Ne govorim to iz lijenosti nego iz opravdanih razloga što i dijete samo može vidjeti, čak i ako je malo. I to je odgoj. Odgoj je da ne mogu svi govoriti istovremeno nego moraju počekati jedan drugog. Odgoj je da ne mogu svi odmah dobiti što žele. Odgoj je da se nauče sami napraviti nešto primjereno njihovoj dobi i sposobnostima. Odgoj je da se nauče pomagati jedan drugome. Ne ide to ni glatko ni lagano, ni brzo.

Hajdi - kad gledam kao osjećajka, onda razmišljam, sa suzom u oku, na način koji sam u prethodnom postu napisala
a kad razmišljam kao roditelj, koji želi dobro svome djetetu, onda razmišljam kao i ti
TOTALNO SI UPRAVU, ali me je malo strah cijele situacije, samo malo

Naravno da te brine, nisi od kamena. Samo polako, snaći ćeš se!

hvala!

Kod mene je razlika 3 god.9mj. i 2 dana,ponekad je dobro,ponekad loše.Starije je dovoljno veliko i razumno da mu možeš objasniti neke stvari,a nekad se ponaša gore od bebe.
Po meni je bolje manja razlika jer mi se čini da su onda nekako bliži,ali opet je sve to individualno,samo znam da ako možeš imaj bar dvoje...

Nema formule.
Svako dijete je ponekad ljubomorno i nema to
veze sa godinama.
Btw. znam slučaj blizanaca koji su ljubomorniji nego
moje cure koje su skoro četiri godine razlike
Jedino kaj ja ne bi je dvoje djece u pelenama, čisto zbog sebe
Ovo sa dijeljenjem ljubavi je i mene mučilo cijelu drugu trudnoću, jer
je starija bila ovisnik o meni. I ja o njoj. Samo od sebe je postalo smiješno
onog trena kad se manja rodila.
Dakle , o tom ne brinite