Mame i bebe forum

Dakle, K ima 3 godine i zadnjih par mjeseci ima ogroman strah od vuka. Nije mi jasno zasto. Nikad ga nisam plasila vukom (niti bilo kojim drugim zivotinjama i stvorenjima). I taj strah pocinje biti sve veci. Prvo je krenulo od toga da stalno pita ima li vuka, di je vuk, sta vuk radi? Ja sam mu rekla da vuk zivi u sumi, da ima svoju kucu, da je on dobar i da puno voli djecu. Kada pricam sa njim on sve ponavlja kako je vuk dobar i da ga se on ne boji, ali cim razgovor zavrsi opet nastupi strah. Recimo cuje korake na katu iznad i kaze da je vuk gore. Kad navece boravimo u dnevnom boravku (kod babe) a budu otvorena vrata od sobe on me moli da ih zatvorim jer je tamo vuk. Ja mu opet objasnim i pokazem da nema vuka, ali ne vrjedi. Nocas se probudio u sred noci i pita me "Mama di je vuk? Jel tu u sobi?" Opet sam ljepo sa njim pricala ali sam vidila da od straha ne moze zaspati. Molio me da zakljucam vrata od sobe da ne dodje vuk. Vise ni sama ne znam sta napraviti? On stalno razmislja o vuku. Jednom je cak rekao "Ako vuk dodje ja cu njega prebiti". To me sokiralo, otkud mu ideja da moze prebiti vuka? Opet sam mu objasnjavala i objasnjavala da vuk nece doci, ali i da je vuk super i da ga se ne smije prebiti. I zasto toliki strah od vuka? Sta da radim???? Pokusala sam uvjek mu ljepo objasniti i razgovarati sa njim mirno. Zelim mu prikazati vuka kao dragu zivotinju koju treba voliti kao sto voli macu ili psa. Molim savjete!

Negdje je morao čuti za vuka, nije se samo tako sjetio bez veze...
Crvenkapica, crtić neki sa likom vuka, susjedov pas koji liči na vuka a boji ga se, čuo na vjestima da je vuk napao stado a da ti nisi niti skužila da je to na vijestima.....................
Strpljenje, mislim da će najbolje proć sa vremenom

Hm, Crvenkapicu mu bas i ne citam u original izdanju. Susjedi imaju psa koji lici na vuka, ali ne znam da ga se boji? Jedino mu nedam da mu prilazi preblizu, bojim se da ga ne ugrize. Mozda od toga?

ja nemam 3 godine a bojim se vuka

dobro malo zezam

pa sigurno je negdje dozivio vuka kao strasnog
jos sad ta njegova masta u tim godinama
mozda da kupis neku igracku vuka pa da preko igracke prelomi taj strah
pricaj mu o vuku, gdje zivi, cim se hrani, i zasto je nekad tako strasan-jer se brani od onih koji ga napadaju
pa se malo ponasajte kao vuk
jednostavno mu ga "priblizi"
jer on ima neku svoju verziju vuka u svojoj maloj glavici

Ja mu pokusavam objasniti da je vuk divna i dobra zivotinjica (iako bi radije umrla nego ga vidila ). Pa nesto sam mislila da ga odvedem u Zoo vrt da vidi vuka? Al se bojim da ne postignem suprotno. Mozda ga prepadne sto je vuk u kavezu???

Ajoj miš mali famozni. Ma i mi smo imali fazu straha od vuka i prošla sama od sebe. Sad nam iza vrata živi vještica (visi neki komad tamne robe ) a što je najgore i ja sam to do nedavno poistovjećivala s vješticom ma i sad mi sliči
Još do nedavno sam naivno na nekom pdf-u pisala ma otkud se trogodišnje dijete može bojati tih bića kad za njih ni čulo nije hm kako sam se prevarila. Da za kosture i vampire još nije čula al vještica, pa svakodnevno je nekoliko puta susretne što u crtićima što u pričama za laku noć a potkrade se i koja: ako ne budeš dobra doći će vještica. Ne moram ti ni napomenuti da od tud dolazi i naš prijatelj strašni vuk poslali ga tri prašćića, sedam kozlića i crvenkapica.
Probaj naći neke pričice i crtiće bez vuka i strašnih bića npr pinokio pa će možda zaboraviti nakon nekog vremena. Mi vještice još nismo izbacili jer se ona više zafrkaje na račun vještice nego što se boji. Ima izjave eno je mama ćiri, amo je istuć po gu.....

Ali sve te price sa vukom ja nekako promjenim, onako na neki blazi nacin ispricam. A stvarno ga niko nije strasio sa tim doci ce vuk ili nesto... Zato mi nije jasno zasto i kako takva reakcija?

i mom džunioru je vuk personifikacija (ili kak se to već kaže, animacija animifikacija no dobro) zla.
al on ide u vrtić i tamo slušaju/čitaju crvenkapicu.
i onda stalno pita:
mama, a jel vuk živi duuuuuuuuboko u šumi?
-da, ljubavi. daleko je.
mama, a kad mi idemo u šumu, nećemo naić na vuka?
-nećemo, ljubavi.
mama, a ako naiđemo, oće ga dida sredit (dida je lovac).
-oće, ljubavi (molim vegane, vegetarijance, PETA-pripadnike i prijatelje životinja da zanemare)
mama, onda ne idemo u šumu bez dide.
-odlično, ljubavi

Mozda je i moj cuo u vrticu? Bravo Thal

Moj je rekao da ce uzeti didovu pusku da ubije vuka!!!! Pa sam ja rekla da to vise ne smije govoriti, da je vuk dobar i nema razloga da ga ubije. Mos mislit ti njegovu malu glavicu sta smislja. Nego moram ja sa didom porazgovarati da nije on spominjao vuka, sad mi pade na pamet... A ako je....

thalia je napisao/la:(molim vegane, vegetarijance, PETA-pripadnike i prijatelje životinja da zanemare)

Carlito je napisao/la:Ja mu pokusavam objasniti da je vuk divna i dobra zivotinjica (iako bi radije umrla nego ga vidila ). Pa nesto sam mislila da ga odvedem u Zoo vrt da vidi vuka? Al se bojim da ne postignem suprotno. Mozda ga prepadne sto je vuk u kavezu???

Nemoj ulepsavati i govoriti neistinu, vuk je divlja zivotinja. Kazi da zivi u sumi i da ne dolazi u naseljena mesta jer se plasi puno ljudi, treba ga se cuvati u divljini, ali kod kuce je na sigurnom.

i naš sin je jedno vrijeme stalno trubio o tom vuku pa sam skužila da čim ja više pričam o tom vuku da tako i malac
pa sam onda prestala pričat o njemu i okrenula priču u drugom smjeru i drugim stvarima
onda su jedno vrijeme on i vuk bili prijatelji,s njima u kompi i lopov
sad trenutno ga spominje sve manje i manje

Ja mislim da je njima takav strah koji si sami stvore, u vašem slučaju strah od vuka, jedna normalna stepenica u odrastanju, nazovimo to fazom.
Imao ga je Marin, a ima ga i Nikola, i to baš od ---vuka.
O vuku slušaju iz priča, gledaju ga u crtićima...
Ja se sjećam da kada sam bila mala do cca 5-6 godina sam se bojala mraka. I nikakva mamina priča, uvjeravanja i sl. me nisu mogli razuvjeriti da je mrak grrrooozzzzan, a zaista nas nikada nisu plašili ni sa čime.
Djeca na neki način sama u sebi potiču strah i ja dječje priče tipa "Crvenkapice" zovem horror-pričama za djecu.
Marin je obožavao "Ivicu i Maricu" i onaj dio gdje Marica gurne bakicu u peć sam mu morala xy puta prepričavati.
S Nikolom se često znam igrati vuka, gdje sam ja vuk koji ga ganja po stanu, a već za par minuta je on vuk koji ganja mene i zaista ga sve manje i manje spominje.

Stefanova_mama je napisao/la:Nemoj ulepsavati i govoriti neistinu, vuk je divlja zivotinja. Kazi da zivi u sumi i da ne dolazi u naseljena mesta jer se plasi puno ljudi, treba ga se cuvati u divljini, ali kod kuce je na sigurnom.

Tako nekako i ja Nikoli objašnjavam: vukovi žive u dubokim šumama, ovdje kod nas ih nema, jer se oni u biti boje ljudi jer su ljudi pametni.
Uvijek im naglašavam da su ljudi u prednosti jer su inteligentni.
Carlito, taj strah će s vremenom splasnuti sam od sebe.

Ne znam što ima loše u tome da svom djetetu kažeš da ćeš ga ti prebit ako će biti zločest( mislim na vuka).

Moje su se neko vrijeme bojale mace-papučarice , al nema tog lika kojeg mama i tata ne mogu sredit!

Možda da mu objasniš da susjedov pas ili ako vi imate psa čuva sve susjede od strašnog vuka,da bi ga isto i tata čuo da je u kući i potjerao,da se vuk boji ljudi, i ne ulazi u kuće..........ili nađi neku priču di je neki dobar,sladk vuk pa ga možda zavoli

Sve je to faza ali treba nači način kako da to pregrme

Ja mislim da je njima takav strah koji si sami stvore, u vašem slučaju strah od vuka, jedna normalna stepenica u odrastanju, nazovimo to fazom.

Jednom mi je psihijatar rekao da je normalno da djeca prođu kroz tu fazu - straha od vuka ili nečeg slično. Oni to moraju prerasti. To ne znači da ih se treba plašiti, ali ni da se treba uljepšavati istina i preskakati u pričama dijelovi.
Moji su se bojali (D. je više to pokazivala nego M.) i prerasli su to. Recimo, kad sam D. išla prvi put pričati 7 kozlića nije je htjela poslušati do kraja. Nisam forsirala. Onda je sama tražila da joj ponovo pričam, pa ponovo i nakon 100 puta sad ona citira vuka.
U međuvremenu sam pričala kako je vuk životinja koja živi u šumi, sličan je kao pas.. pa smo ga gledali u ZOO, u knjigama o životinjama...

Ona sad zna paničariti na svakakve životinje - kukce, miševe... sve. Onda smireno uzmem tu životinjicu u ruke (ja nemam strah ill gadljivost prema kukcima i sl., jedino sa paucima nisam na ti) i objasnim da je to maaaala životinjica koja ide svojim putem i da nam neće ništa ako je ne diramo. Za sada taj pristup funkcionira.

Cure hvala vam puno na savjetima!!!!

Pridruzujemo se i mi, boji se vuka,i to od kada mu je mater dala da gleda Vuka samotnjaka

off topic

Ivana je napisao/la:gleda Vuka samotnjaka

obožavam taj film

Kod nas je to bio strah od vještice, ni se jednom se nije sreo uživo, garantiram, a i ne pretjerujemo s vještičjim pričama, Snjeguljicu slikovnicu sam pospremila čim sam uočila da je teren sklizak, ali očito bezrazložno, jer da nije bila vještica bilo bi nešto drugo. Eto, ni Čarobnjaka iz Oza na ledu nismo išli pogledati jer je dijete na film (moja greška, mislila sam da će ga limeni i strašljivi lav više privuć od te eto baš u samo par kadrova prisutne vještice ). Radi se o nečemu očito što treba personalizirati razlog za strah, a strahova imaju mali kao i veliki. Na sreću kod većine prođu ti vukovi i vještice, sami od sebe, s godinama. Dođu neki drugi, u obliku raznih zala na svijetu, no to je već druga tema...