Moj najstariji je ima dudu do misec dana prije 5og rođendana. Puuuno smo pričali, al ništa nije palilo. I tako godinama! Onda sam čula za priču o nekoj vilii i po tome kreirala svoju koja mi je odgovarala, pisali smo tim vilama, Vili Dudari

i Zubić Vili (e ova dolazi sa prvom u kompletu jer dolazi radi zubića kojima duda dakako šteti), pisale im da dođu po dudu i donesu igračku, odbrojavali par dana do njihovog dolaska (mislim da nije bija svjestan da će taj dan doći, priču je prihvatija iako realno mislim da je zna da takve vile ne postoje) i napokon je doša dan D: dok je bija vani sa tatom i sekom, vile su došle, ostavile svoje pismo, igračku (i za seku jer i nju je tribalo nagradit jer dudu nikad nije nosila), čokoladu da se oslade i naravno pastu za zube jer se zubi moraju prati. Prvu večer mu je bilo teško, drugu je još spominja i poslin više ne, al je nije zaboravija. Svog zeca (sa kojim spava) steza je još jače, a otad grize nokte.

Ja nisam imala srca dudu bacit jer sam se bojala te prve noći, pa su naše vile dudu ostavile mom sinu za uspomenu. A on je bija fer, nije je tražija iako je zna da je u ormaru, ipak je dobija igračku!
Da mi se vratit u prošlost, pričala bi (ka šta sam i pričala) i ne bi forsirala, ovako ipak malo jesam.

On je inače osjetljiv, nježan, pun strahova. Pa šta da ima dudu. Kad se radi o mom ditetu.

Al neko drugo od 3, 4, 5

e to mi je užas! haha Moje me ne smeta, smetaju me tuđa!
Moje prijateljice rade svašta drugačije od mene, ja volim čuti njihova mišljenja, al ako mi ne odgovara ne dam da me gnjave. Tako se ponašam i ja prema njima, rečem svoje, ako one i dalje rade nešto šta meni nije baš, baš me briga, rade to svojoj djeci, ne mojoj.
U ovoj tvojoj priči meni je pelena najveći horor. Horor mi je ako roditelji to rade iz komoda, al ka šta sam rekla, to je njihova stvar. Daleko mi je veći horor ako dijete ima problema i "mora" nositi tu pelenu.