evo da vam malo napisam o spoku i kako je prosao prijenos. kad je zoki dosao ja sam shvatila da me spoki samo vozao jer kad sam pocela raditi sa zoranom, spok je bio sve bolji i bolji. prvi dan me vise nije vukao na lajni, a drugi i treci smo vjezbali poziv jer mi se cini da je to najvaznija komanda. ovo sa sretanjem drugih pasa smo rijesili da sam ga prvi dan kad je dosao zoki dobro cuknula kad smo sreli psa i samo idemo. kad je bez lajne, naredimo mu da legne i ceka dok drugi pas ne prodje. uglavnom, ja sam znala da je stos u meni i da ja lose radim jer je kresu spok slusao gotovo od prvog dana. kreso ga vec moze voditi i bez lajne. ja to tek vjezbam uz veliko mito i korupciju. uglavnom, zoki nam je puno pomogao i sad je spok vec kandidat da ga marta vodi. sto se tice marte, ona uopce nema straha od njega i bas ga voli, tako da ga ona po kuci miti i hrani kolacicima sve u sesnaest, a spok joj naravno zica u svakoj prilici. sutra moram kupiti bornu vodu da mozemo ocistiti usi. eto, prvi dojmovi su nam dobri. nije nikakav problem ni veliki posao oko spoka. dobro, nece mi bas biti drago izlaziti po kisi i buri, ali to je ovjde rijetko. mislim da je spok pravo rjesenje za podizanje raspolozenja i motivaciju za koristenje desne ruke.
popodne smo vjezbali da marta vodi spoka za rucku na ormi. islo nam je dobro, samo na moje komande. sad vidim da sam mu krivo vezala rucku jer je rucka stigla naknadno. vidim da je saletu vezana jednim krajem na ormu, a drugom na ogrlicu. ja sam bila vezala oba kraja na ormu po uzoru na vodice slijepih.
smijesno, znala sam da je nesto razlicito, ali sam mislila da je sale dobio razlicitu rucku od martine.
e, sad pitanjce. nama je rucka stigla u mercator na promociju vodica slijepih. tamo sam upoznala momka koji ima cipa, vodica slijepih. malo smo razgovarali o iskustvu kretanja po splitu pa mi je pokazao radnu dozvolu za cipa. imaju li terapijski psi radnu dozvolu ili ne? to je nesto kao vozacka za psa i on u slucaju incidenta samo to pokaze. tu je napisan i zakon.
inace, u trogiru je spoki lijepo prihvacen. testirali smo i prostore poput naseg omiljenog kaifica, ducana u kojima kupujemo, crtic u kojemu je marta jedna od boljih musterija. imamo samo dobra iskustva i ljudi ipak nisu trube. dobro, nitko nije cuo za terapijske pse, ali znaju da marta nije slijepa¸pa ga zovu vodic. to je ok. ovdje se ipak ljudi znaju, a mi smo jedna od rijetkih obitelji s djetetom s poteskocama koja se krece po gradu.
pozdrav svima