zakon je radjen za pse vodice slijepih pa je prosiren na rehabilitacijske i na terapijske pse - njih su ionak poceli dresirat tek prije 2 godine, a zakon je donesen devedeset i neke.
ona ima pravo uci u vrtic, e sad ak ne slusa malo je kompliciranije.
moj sasvim osobni stav - ja ne vodim taru tamo gdje sasa nema "koristi" od nje. ne vodim je u bolnice jer je to meni prekomplicirano, narocito ak je u pitanju bolest, a ne pretraga plus kaj je sasi ipak bitnije da smo s njom tata i ja nego tara. moram je odvest pedijatrici jer ona inzistira na tome, a tam pak nisu bas prebolesna djeca. ne vodim je u restorane (zatvorene) jer bi tara krepala od iskusenja i umrla od tuge kaj nemre pojest svu hranu sa svih stolova.
no pred vrtic bi je sigurno vodila i pokefala bi se s tetama. jedna je stvar ako se neko dijete panicno boji psa, ali ovako, bez veze. tilinasvrha i jest ta da preko nje dijete postane centar paznje i "glavni". sasa ne prica pa djeci nije napeta, jer ne znaju sta bi s njom nakon par minuta. kad je s njom tara, klinci se roje oko njih dvije i ne odlaze pa tako stignu uspostavit i kontakt sa sasom, tj. ja imam vremena objasnit im. a sasa je "glavna" jer tako mala ima bas svog psa.
nazovi u udrugu i neka ti isprintaju kakvu citabu. pa, ako ti se da, kreni u mali fajtic s vrticem, tako ste tamo jos kratko vrijeme
