Mame i bebe forum

Kopiram zadnji post sretnemame32 i molim lijepo nastavite dalje:

Evo podižem malo temu...
Moja Letka će ove godine 7g. i školski je obveznik, (naravno imamo namjeru odgoditi školu do iduće godine).
Željela bi da probamo s redovnom školom i da vidimo kako će to ići, pa me zanimaju iskustva roditelja čija djeca idu u redovnu školu. Kad ste krenuli u potragu za školom? Da li škola osigurava asistenta ili ga mi roditelji sami tražimo? Kako su vaša djeca prihvaćena u razredu i od učiteljice? Ne znam, toliko mi je toga u glavi da li će ona to moći, da li će biti prihvaćena...Voljela bi da ona bude zadovoljna i sretna u sredini u kojoj se nađe...

pozz.. pokušati ću odgovoriti na ova tvoja pitanja ,zasigurno ne precizno (Jan je sada u 7. razredu redovne škole, pa sam ja podosta toga sa početka naše Odiseje OŠ već izbacila iz brzo dostupnog pamćenja i situacija se od tada već ponešto promijenila )..
Kad smo krenuli u potragu za redovnom školom ? Odmah po prispjeću rješenja o odgodi .. potraga: koje su nam blizu, u koju bi ionako pripadao " po zakonu" , broj učenika u razredima, sastanak s ravnateljicom, potom i s budućim potencijalnim učiteljicama .. osluškivanje bila ( pulsa) ljudi s kojima smo razgovarali..
Da li škola osigurava asistenta ili ga mi roditelji sami tražimo? ovisno od škole do škole .. naša sadašnja ravnateljica je jako uključena .. iznalazi svakojake načine.. kad ona zapne uskačemo mi .. pa onda uvijek nešto iskombiniramo ..U preliminarnim pregovorima s školom raspraviti, dogovoriti i to oko asistenta .
Kako su vaša djeca prihvaćena u razredu i od učiteljice? Naše iskustvo pozitivna .. stvarno.. nije sve u ružičastim bojama - ali nit ostaloj djeci nije sve u ružičastom spektru..mislim da je Jan u istoj poziciji kao i drugi iz razreda .. svi oni traže svoje mjesto pod suncem.. nije bilo nikakvih, nikavih grdih situacija.. Jan je kroz godine i sam gradio svoju poziciju u razredu .
.Ne znam, toliko mi je toga u glavi da li će ona to moći, da li će biti prihvaćena...Voljela bi da ona bude zadovoljna i sretna u sredini u kojoj se nađe.. Potpuno shvaćam kaj ti se po glavi vrzma, mota, bjesni, brine..I potpuno shvaćam tvoju potrebu da je zaštitiš od svega ,, svega.. Ne mogu te utješiti da će sve te dvojbe,stojbe nestati .. bit će stalno tu .. kao što ćeš biti i ti tu da stalno procjenjuješ jel sretna, jel joj možeš kako pomoći , jel joj uopće trebaš pomagati ili je pustiti da sama odradi neke svoje bitke,,,,
Pokušala sam se voditi samo tvojim pitanjima , ali ne znam ja kratko  .. teško je više od 7 godina kraće napisati /opisati .. osim možda ( tek mi sada palo napamet) : nisam požalila zbog odluke da Jan ide u redovnu školu.

Boravak u redovnoj skoli znaci puno rada ali se isplati jer:
Ako dijete nije u poticajnoj sredini, njegov IQ pada i to je dokazano.
Ako dijete ima asistenta, nema problema s neprihvacanjem jer ga asistent stiti. Nasi klinci su puno vise zasticeni od ostale djece; i ostaloj djeci se rugaju, buling je jako prisutan - procitaj malo po pdf-u skolarci, pa ces vidjeti.
Koja ti je druga opcija? Specijalna skola. To je OK rjesenje ako ne osjecas u sebi snagu i zivaca za ucenje i eventualno natezanje za prilagodjenje programa kakvo treba tvom djetetu.
U nasoj skoli asistenta bira skola.
Denis ima znanje koje ne bi dobio u specijalnoj skoli i to oosbno smatram ulaganje u njega i njegovu buducnost jer temelji su tu. Imali smo teskih perioda jer je trebalo dokazivati kako mu treba prilagoditi testove, ali ove godine smo zbilja sve OK prosli; ja sam za sada zadovoljna.

Irena i nadicab hvala vam puno na odgovorima!
Ja sam za to da probamo s redovnom školom. Svjesna sam da to iziskuje puno rada, ali na neki način bi mi bilo i žao da bar ne probamo i vidimo kako će ići. Također sam mišljenja da će uz asistenta biti zaštićena bar na neki način, jer ipak je on spona između nje, učiteljice i djece. Ona je dosta veliki individualac, voli interakciju s djecom, ali najviše voli rad s odraslima.Što i nije čudno jer od svog rođenja hoda po vježbama kod raznoraznih teta. Dosta toga zna i razumijevanje joj je najjači adut, ajmo tak reć...spoznajno i govorno je dosta napredovala...ali naravno ono što nas najviše muči je kratka pažnja (iako kad je netko dobro vodi tj. bez popuštanja ona odradi što se od nje traži bez problema i 45 min.) i grafomotorika...s olovkom smo na vi...ja se trudim na razne načine kroz igru da je pridobijem barem malo da bojamo, i tu i tamo mi upali, ali brzo odustaje...logopedica mi je rekla da je još nezrela za olovku i da je zato odbija i neka se ne opterećujem da će to doći kroz neko vrijeme, naravno uz vježbu...
Eto spremam se nazvati ovih dana školu u koju pripadamo po mjestu stanovanja (ne znam jel to možda prerano?), pa iznijeti svoju situaciju i vidjeti šta će mi reći, te eventualno pripremiti teren...(koliko znam, tu školu pohađa troje djece s asistentom), ak ne bu išlo tu idemo dalje...
Eto sad sam se i ja raspisala...

sretnamama32 nije prerano za krenuti s kontaktom sa školom..

Mi smo obavijestili skolu za Denisa godinu dana prije kako bi se oni mogli pripremiti.

Nama je šesti razred otkrio puno toga što prije nismo prepoznali kod Filipa. Matematika je i dalje najdraža i rekla bih najmanje prilagođena. Kroz razlomke s različitim nazivnicima i sa skraćivanjem shvatili smo da Filip zna napamet tablicu množenja, da množi i brojeve koji nisu u tablici napamet (npr. 12x3, 15x2 i slično). Cilj koji sam ja bila postavila je bio tablica množenja s 1, 2, 5, 10 no iznenadio me. Kod skraćivanja razlomaka pozivitan šok je došao sa skraćivanjem recimo brojeva 52 i 156 (ko od šale je bilo 1 i 3), te 23 i 69, a za manje brojeve da ni ne govorim. Sada zna biti malo brzoplet pa pogriješi, jer on to zna.
Njegovi problemi hipotonije usta i usne šupljine nažalost s rastom su opet prisutni pa opet imamo vježbanja no ovaj put imamo vježbe od Talk toolsa i dobro mu ide. Svaki dan bar 30-45 minuta vježbanja pravilnih zagriza, jačanja čeljusti, jačanja obraza (uopče ih ne koristi). Pjesme iz književnosti nauči napamet, ali zbog problema usta nema snage ih izreći pa onda piše.

Iznenađuje nas sa sastavima iz HR. Recimo od 21.11.2013.

Moja najveća prepreka u životu

Moja najveća prepreka u životu je moje hipotono tijelo.
Zbog toga mi se patela na koljenu šeta.
Zbog toga nemogu dobro držati olovku.
Zbog toga nemogu dobro pričati.
Zbog toga nemogu pokazati sve što sam naučio i što sve znam.
Zbog toga moram stalno vježbati.
Zbog toga moram stalno pokazivati što sve mogu raditi.
Zbog toga moram stalno raditi što ne volim.
Zbog toga moram stalno raditi što mi je teško.
Zbog toga volim mamu i tatu.

Zadnje četiri rečenice (italic) je sam nadopisao dok smo o gornjima prije pisanja razgovrali.

Ovaj tjedan je "spasio" razred na geografiji, neki baš nisu znali, i tako je otvorio prof. na Filipa i Filip je spremno odgovarao pa su drugi izbjegli da dobiju lošu ocjenu. Sutradan su mi dotrčali reči kako ih je Pepe spasio, a on ponosan

A mali gospodin bi bio sve samostalniji pa kreću avanture i mušice pubertetske.

Još malo da nadodam na Nadicu i Irenu. Svakako prvo odgoda. Za odgodu imajte dokumentaciju i preporuku stručnjaka (po mogućnosti psihologa, defektologa ili logopeda) da bi još godina dana puno značila (ne zbog DSa) u kompletnom razvoju. Ako niste do sada učili slova (velika tiskana) svakako ih krenite učiti kao i količinu do 5. Naime našoj djeci treba vremena i program koji prolaze makar je prilagođen treba uskladiti u mnogo čemu s redovnim programom. Ako su jako velika odstupanja ta dva programa onda nastaju problemi pa makar imali i asistenta.

Evo ovaj mjesec imamo pregled kod psihologa, (s psihologicom sam još prošle godine dogovorila kad je najbolje da dođemo). Intenzivno smo počeli raditi na učenju slova (iako ih ona sva prepoznaje), vježbanju grafomotorike i učenju brojeva i količina. Još uvijek je otpor prisutan, ali uspijem je pridobiti, za svaku napravljenu vježbu puno je hvalim, i tad je jako sretna i ponosna na sebe i vidi da može. Defektologica je počela s njom raditi i neke stvari iz knjige za prirodu za 1. razred. To mi se čini zgodno, jer ima dosta slika i pojmova, a Leticiji se to jako sviđa. Mislim da ću posuditi od prijatelja knjige za prvi razred, pa s njom raditi neke stvari koje ona može pratiti.

Bravo Filipe za sve tvoje uspjehe u školi!

Bok ekipa,

Mi smo novi ode. Dosta sam vasih postova procitala od samog pocetka, al imam jos materijala za citanje

Mama sam bebe stare 3mj rodjene sa DS. Nasa prica je duga pa samo ukratko. na kraju trudnoce(kad sam zavrsila u bolnici) govorili su nam beba nece prezivit, ali nas mali borac zvan Borna, ipak se izborio Iako sam test za DS radila i nije nam potvrdio rizik za DS, upali smo u tu statistiku gdje nam je sve bilo uredno pa cak i nuhalni nabor, ali dijete ipak ima DS.
Iza nas je vec operacija straznje valvule uretre, a po svemu sudeci, ceka nas i hitna operacija koarktacije aorte. Bebac ima 3mj i tek nesto vise od 3kg. Super se ponasa i to je ono sto me najvise "muci". Gledam ga onako prelijepog, nije bas karakteristicnog izgleda osim malo okica, a ima tako puno problema

Pomirili smo se sa cijelom situacijom, al mene jos tu i tamo nekakva tuga uhvati. Neznam kakve su sve emocije dozvoljene, jer bih trebala bit sretna sta mi je dijete zivo, i sta mi se smije.

Imam milijun pitanja, na neka sam vec ode nasla odgovor.
Ali evo neka:
1. Da li Vasi klinci znaju da su drugaciji?
2. Kakav je zivot sa takvom djecom?

Imamo veliku potporu od roditelja, prijatelja..ali opet svi oko mene imaju zdravu djecicu..

Inace, ja imam 26god a muz 30, i ovo nam je prvi bebac

Eto, nadam se da nas prihvacate u svoj klan

Dobrodošlica Borni, mami i tati.

Na početku je najvažniji zdravstveni dio te taj dio vjerujem da ćete uz pomoć liječnika prebroditi uskoro. A onda kreću aktivnosti vježbanja i učenja, kako ja znam reči naša djeca idu u školu od prvih dana života.

Ima trenutaka i tuge i radosti. Posebno tuga hvata kada vidimo drugu djecu bez teškoća, no vremenom gledamo i veselimo se svakom i najmanjem koračiću u razvoju svog djeteta s DSom te toj tuzi nedamo mjesta.

Nakon nekog vremena sam prestala upće razmišljati o višku kromosoma nego moje dijete treba sve kao i drugo dijete i malo više jer treba puno toga naučiti i tu trebamo biti uz njega i puno znati.

Različitost, vjerujem da su svjesni, no sve ovisi i o svima nama kako ćemo tu različitost im pojasniti kao i drugoj djeci. U vrtiću djeca ih ne vide kao drugačije, vide odrasli. U školi djeca vide da oni trebaju pomoćnika u nastavi no s druge strane se jako vesele njihovih uspjesima, plješću im, potuču ih. Puno znači i kada učitelji različitost između svih nas djeci pojasne pa tako ni kose oči nisu nikakav problem. A kromosom viška to djeca i neznaju dok ne uče o kromosomima.

Ako bi vam odgovarao i razgovor slobodno nazovite, mob 091 153 9698 (broj Hvatske zajednice za Down sindrom, http://www.zajednica-down.hr).

Bok NeverGiveUp (sjajan nick )! Dobrodošlica najveća Borni (moj stariji se tako zove )! Nadam se da ćete brzo "srediti" zdravstveni dio, a ondak se pripremite za najljepše osmijehe, najjače zagrljaje i nekoga tko će vam svaki dan reći da vas voli (okej, možda ćete malo duže čekati da to izverbalizira (ne nužno), ali isplati se )!

hvala ekipa na potpori javim se svakako

domimama, kad san pocela citat Vase postove, vidila sam da se stariji zove Borna..i ima prekrasno ime

Kada ste najranije zapoceli sa vjezbicama? vidim da prati predmete, okrece se za njima,ali glavicu malo slabije drzi, iako nam pedijatrica kaze da nista cudno s obzirom na kilazu...Vidim da raste u duzinu, ali ne i u sirinu

Kada ste krenuli logopedu? neki kazu cak sa 6mj da odem...kao da jezik manje vadi vanka..

Logoped, noćna mora, nema ih, a i mnogi neznaju što s malim bebama (a čak bih rekla mnogi ni s velikima s DSom), rijetki su koji znaju dati i prave vjezbice. U zadnjih godinu dana imamo logopedice koje mogu pokazati (i pratiti poslije) masaze usta (u sklopu metode Talk Tools) i vrlo rado krećemo s malom djecu od 6 mjeseci. To je doba kada se uvode i vjezbe za hranjenje žlicom (kako pravilno dijete hraniti i na taj način jačati usne). Poslije se nastavlja s ostalim vjezbama tonusa lica, usta, jezika, čeljusti, obraza.

Vama je bitan sada zdravstveni dio i kada to rjesite onda fizikalna terapija. Naravno da se moze koliko njegovo stanje dopušta raditi masažice tijela i dijelovi fizikalne.

Dinkic, hvala ti
imam neku knjigu na engleskom sta sam narucila bas sa vjezbicama od 0 do 6 godina. sve je detaljno objasnjeno. Sta se tice tih vjezbica, ja bih odma nesto krenila vjezbat s njim...nekako mi je svaki dan izgubljen ako nesto ne radim sa njim..iako, ne radim nesto pretjerano sa njim zbog srca, malo me strah

Sta se tice logopeda, od jednog tate cije dijete ima DS, dobili smo preporuku za privatnog logopeda tu u ST..pa cu pokusat kad navrsi 6mj..

Inace, mi smo iz ST, a u bolnici nas je vodila dr.Vida Čulić. Rekla nam je da u zadnjih godinu dana nikad nije rodjeno vise djece sa DS sta sada, i to pretezito su roditelji koji zive uz more. E sad, i ona sama kaze koliko to ima veze sa icim, nema pojma. Ali dala nam je i dva papira skinuto sa neke americke stranice, di pise da su nasli "lijek" za DS ali samo za dio stanica koje su ostecene (ako sam to dobro napisala). Previse mi je to strucno napisano, pa nisam nista razumila Cak sam i vidila na tportalu da su nesto o tome pisali.
Imate li vi kakva saznanja o tome?

Pozdrav NeverGiveUp , dobrodošlica..
Curke su već dosta napisale , a dosta je već i napisano na GP ...
Što se " lijeka" tiče, daleko je to još od stvarnog lijeka dostupnog populaciji ... Za sada nam svima preostaje ono oprobano : ljubav, upornost, strpljivost, rad, ljubav...korištenje iskustava drugih koji su neke korake već prošli ...
Sad u početku .. moja preporuka za Baby handling ( Nadice ubaci se ) .. odlična literatura su i knjigice iz edicije Woodbine House
http://www.woodbinehouse.com/search_results.asp?txtsearchParamType=ALL&txtsearchParamCat=29&txtsearchParamMan=ALL&txtsearchParamVen=ALL&txtDateAddedStart=&txtPriceEnd=&txtPriceStart=&txtSale=&txtsearchParamTxt=*&txtFromSearch=&subcat=223-bottom&iLevel=2
Sada još uvijek naglasak na ove usko zdravstvene probleme ... polako.. polako i sve ostalo...
Evo , moj Prvorođeni danas u školi bez asistentice ( bolesna je ) .. ujutro se prvi ustao, otuširao, oprao zube, počešljao se ( inače ga za to moramo kumiti i moliti ) te spremno i sretno otišao u školu " konačno DOKAZATI da on može i bez asistenta !!" ( njegove riječi doslovce ) .. vidjeti ćemo hm..

Irena, hvala ti

Rekli su mi za taj babyhandling al na tome je i ostalo..navodno su mi to u bolnici trebali pokazat/dat brosuru sta li vec, a i ja san kroz cilu ovu strku zaboravila malo proguglat

Pa i ja mislim da nista jace nema od ljubavi, to je najbolji lijek, sve ostalo je samo nadopuna..

Irena, svaka cast Janu (valjda nisam pobrkala), ja sanjam o tome da jednoga dana moj mali borac moze dosta toga sam uciniti i raditi..

E da, dali pustate djecu, mislim na starije, da se igraju sami pred kucom, da odu samo kupiti kruh, baciti smece i tako te neke radnje?
Skuzajte ako ovo sad izgledaju glupa pitanja, al kad neznam sta ocekivat (OK, znam da ne triba gledat tako daleko nego ic dan po dan )

Inace radim sa djecom, pa koliko sam strpljenja, ljubavi, volje, rada i vremena ulozila u njih, pa sta nebi i u svoje dijete

zaboravila sam pitat..da li neko ima iskustva sa KB Rebro i operacijom srca? da li majke leze u bolnici kao ovdje u st ili iskljucivo dolaze za vrijeme posjeta?

Dobrodosli!
Moja gospodjica ima 3 i po godine. Sa vjezbicama smo krenuli nakon mjesec dana, ali ona nije imala nikakvih zdravstvenih problema, tako da mislim da je najbolje da se konsultujes sa ljekarima koji ga vode. I kod nas je jako tesko naci dobrog logopeda, koji zna i zeli raditi sa jako malom djecom. Od njena tri mjeseca sam se bacila u potragu, na kraju sa godinu i par mjeseci nasla to sto trazimo (jos uvijek rade), a gospodjica pjeva, ne zatvara usta i stalno nesto prica, uvijek moze bolje i vise, ali nije nam bio kraj svijeta sto smo bili tako dugo bez logopeda. Sa defektoloskim radom smo krenuli sa 3,4 mjeseca, ne sjecam se vise. U pocetku ne cesto, vise su to bili savjeti za mene, a vec duze vrijeme ide jednom sedmicno.
Dunja ne ide sama vani, mislim da ni dijete urednog razvoja ne bih tako malo pustila bez mene Ide u vrtic, sa njima bez problema u pozoriste, na izlete, tete je obozavaju, a djeca prihvataju i uzivaju zajedno.
Samo polako, dan po dan, i sve ce doci na svoje. Ja sam isto tako ovdje na forumu kukala iz sveg glasa danima, mjesecima, pa sam sad sama sebi smijesna. Zenice sa starijom djecom su ti ovdje enciklopedije za DS, i stvarno ces naci mnogo korisnih savjeta za sve sto te muci.
I ja radim sa djecom, i, vjeruj dosta znaci, u smislu stalnog pristupa novim stvarima, poznanstvima sa ljudima koji se bave djecom sa pp, toni literature, ideja...ma svega/
Raspisah se, a D. urlice kako sam dosadna i mlatara knjigama koje moram citati

Dobrodosli!
Moja gospodjica ima 3 i po godine. Sa vjezbicama smo krenuli nakon mjesec dana, ali ona nije imala nikakvih zdravstvenih problema, tako da mislim da je najbolje da se konsultujes sa ljekarima koji ga vode. I kod nas je jako tesko naci dobrog logopeda, koji zna i zeli raditi sa jako malom djecom. Od njena tri mjeseca sam se bacila u potragu, na kraju sa godinu i par mjeseci nasla to sto trazimo (jos uvijek rade), a gospodjica pjeva, ne zatvara usta i stalno nesto prica, uvijek moze bolje i vise, ali nije nam bio kraj svijeta sto smo bili tako dugo bez logopeda. Sa defektoloskim radom smo krenuli sa 3,4 mjeseca, ne sjecam se vise. U pocetku ne cesto, vise su to bili savjeti za mene, a vec duze vrijeme ide jednom sedmicno.
Dunja ne ide sama vani, mislim da ni dijete urednog razvoja ne bih tako malo pustila bez mene Ide u vrtic, sa njima bez problema u pozoriste, na izlete, tete je obozavaju, a djeca prihvataju i uzivaju zajedno.
Samo polako, dan po dan, i sve ce doci na svoje. Ja sam isto tako ovdje na forumu kukala iz sveg glasa danima, mjesecima, pa sam sad sama sebi smijesna. Zenice sa starijom djecom su ti ovdje enciklopedije za DS, i stvarno ces naci mnogo korisnih savjeta za sve sto te muci.
I ja radim sa djecom, i, vjeruj dosta znaci, u smislu stalnog pristupa novim stvarima, poznanstvima sa ljudima koji se bave djecom sa pp, toni literature, ideja...ma svega/
Raspisah se, a D. urlice kako sam dosadna i mlatara knjigama koje moram citati

Zabunom ( i glupošću ) izbrisala zadnji post nadicab i to bespovratno. Nadice - ajd molim te ponovi ...

ekipaaa

taman sam krenila pisat post, kad ono na hrvatskoj uzivo reportaza o osobama sa Down sindromom..nadan se da cu imat priliku pogledat ovaj film, iako nisam cula kako se zove
Ja bi jako volila vidit opcenito osobe sa poteskocama da su drustveno korisni..ako ikad budem imala nesto svoje, definitvno cu dat priliku i takvim ljudima

Mi smo cili prosli tjedan visili po bolnici da skupimo papire za invalidninu, i evo jos malo pa cemo to predat. Nakon koliko ste vi dobili invalidninu i kad ste je uspjeli predat?

Bili smo i u fizijatrice, koja je bila zadovoljna..jako dobro prati, slusa, gleda, guguce, i smije se...moram rec da me drugi put oborija muskarac..prvi put moj muz puz, a drugi put moj sin... I am in LOVE

Ima li di slika vase djecice? Bas bi ih volila vidit

Dear future mum http://m.youtube.com/watch?v=Ju-q4OnBtNU

IRENA je napisao/la:Svima nam želim sretan i veseo današnji Svjetski dan osoba s down sindromom !

x

Happy DS Day!!!!!
NeverGiveUp mama, mi zivimo u Kastelima, Kiki ima 12 godina i ide u redovnu osnovnu skolu, po prilagodjenom programu... ako trebas pomoc, savjet, razgovor, javi se. Nekad davno davno Irena mi je poslala kopiju knjige Gross motor skills in children with Down syndrome i jos je uvijek imam, pa bi ti ju rado proslijedila. Radim u skoli u Splitu, pa mozes doci na kavu ili poslati nekoga po knjigu, znam kad su malisi da nije lako sve organizirati. Pozz svima!!!!

Ekipa

Irena, imam tu knjigu, hvala ti narucila sam je preko interneta, tj teta ju je pronasla ali mimo toga mozemo organizirat druzenje

Mi smo bili u OŠ Bol u petak, pa eto mozda je i netko od vas bia..Nikad nisam tako puno preslatkih daunica na jednom mistu vidila, i moram rec da dosta njih super funkcionira Bas sam bila odusevljena..Moj malisa je prvi put bija na koncertu, a i mami se svidilo ponovo zapivat i zaplesat

Mi cekamo pregled kardiologa da nam kazu sta i kako dalje u vezi operacije aorte..toplo se nadam da ce se operacija malo i odgoditi...jedino me brine to sta slabo napreduje..ima nesto vise od 3ipo kg

Evo da vas malo razvedrim ovim člankom, na slovenskom je ali ćete razumijeti. Restoran u Ljubljani "Druga violina" u kojem rade osobe s posebnim potrebama.

http://www.delo.si/zgodbe/nedeljskobranje/gostilnica-kjer-strezejo-ljudje-s-posebnimi-potrebami.html

http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/valerija-buzan-vsaka-tretja-druzina-ima-nekoga-ki-je-drugacen.html

Film o Blažu i Drugoj violini pobjednik je festivala Manhattan International Film Festival.

https://www.facebook.com/drugaviolina.g ... 0798936202

Pozdrav...
Evo, bile smo moja cura i ja na razgovoru i testiranju u školi. Nije to bilo klasično testiranje samo razgovor s mojom L. Bila je jako dobra, na kraju si je popila i sok s tetama iz komisije.
Naravno, dobili smo odgodu. Tetu pedagod (koja inače ima nećakinju s Down sy.) je odmah osvojila. Lijepo smo popričali, nisu nas odmah u startu kategorički odbili. Logopedica je rekla da djeteu treba dati šansu i da ćemo se svakako vidjeti i druge godine, te vidjeti koliko će do tada L. napredovati i onda se dogovarati za dalje.
Mogu reći da sam zadovoljna, otprilike sam to i očekivala. Ali unatoč tome počele su me mučiti dileme, da li se upuštati u sve to s redovnom školom? Znam da će to biti teška borba.
L. je sad u totalno negativnoj fazi što se tiče vježbanja i učenja. Ne želi surađivati niti s defektologicom, niti s logopedicom, niti s radnim terapeutom, želi samo kad se čitaju slikovnice i kad se priča, ali bilo kakvu drugu aktivnost totalno odbija.

Drago mi je što vam je iskustvo u školi bilo ok.
Dileme će te uvijek mučiti - taman jednu riješiš - hop evo tri nove .. tako to je...
I mene je prije davnih 7-8 godina mučilo isto - odlučila sam pokušati . Požalila nisam. Da počesto njurgam " što je meni ovo trebalo " to da , ali požalila nisam na tome što sam ( smo ) Janu dali šansu.
Sad se odmori , ovaj dio ste odradile i odvalile ... dan po dan , stepenica po stepenica...