Tada mi se činilo da je jako lijepo da je tako zainteresirana i motivirana za neki sport, a i znala sam da se taekwondo konkretno preporučuje djeci te dobi. Osim toga mislim da je neka sportska aktivnost neophodna djetetu školske dobi. Trenutno ima viši zeleni pojas i ove godine je upala u "stariju" grupu koja trenira tri puta tjedno po sat i pol i sve je odjednom postalo puno ozbiljnije i napornije. Trening traje do 21 h, doma dolazi u 21.30 i naravno da je nemoguće otići na spavanje prije 22.30 i to mi je već prilično kasno za drugašića. Ujutro je ko' prebijena mačka, ali njoj to navodno ništa ne smeta.
Uglavnom, čini mi je da je to ove godine veliki skok i nije mi to baš najbolje "sjelo". Ona je i dalje jako motivirana i nikako ne želi odustati, uporna je da želi ići do kraja koliko god to bilo teško. Ona je sasvim prosječno talentirana za tu vještinu, ne ističe se posebno, ne znam koliko je to sad dalje važno. E, sad - pitanje za iskusne zaljubljenike u taekwondo: kojim tempom se stvari kreću dalje, kad kreće natjecateljski dio, ovisi li to o uzrastu, pojasu koji imaju ili talentu - ukratko - koliko to za plave i crvene pojaseve iziskuje ozbiljnosti, tj. može li se i dalje taekwondoom baviti rekreativno ili nužno postaje "ozbiljno"?












i super mi je vidjeti koliko se vesele kad skuze da je dan kad imaju trening. Trener je OK. U mladjoj su grupi pa se uglavnom radi na kondiciji (citaj trci i igraju razne igre na tom principu) i koncentraciji. Zadnjih par treninga se vise istezu i pocinju raditi vise samog sporta i ovi moji jedva cekaju kad ce opet nogom gadjat vrecu.