Od kolijevke pa do groba....khm...khm...je školsko doba.
25 stu 2009, 12:23
thalia je napisao/la:gle, ne znam jel kod vas u ovom problem, ali mnogi roditelji čine grešku tako što pohvaljuju djecu kad naprave nešto što i nije tako uspješno.
ko da meni netko kaže da super izgledam u uskoj majici

- karikiram, ali da skužiš. nisu bedasti i znaju da nešto nisu dobro napravili kad nisu.
u tome je velika greška i to zapravo ruši samopouzdanje, umjesto da ga jača.
Ne, na to baš pazimo, hvalimo ga kad nešto napravi dobro. Jedina iznimka je čitanje i pisanje jer mu to ne ide pa ga hvalim za svaki mali pomak.
ja ne znam kakve su njegove socijalne vještine, zato mi i je teško ovako pisati, gađam ko ćorava kokoš, a te socijalne vještine su izuzetno važne.
Loše, loše, totalno nerazvijene, sve zbog te njegove povučenosti/srama ili ne znam kako bi nazvala. Na to nas je upozorila Julija. Ona je rekla da je on kad dođe u školu blokiran strahom, i da uopće ne zna kako bi reagirao.
još nešto, jel ga možeš naučiti da se on sam izbori za to da ga učiteljica premjesti u prvu klupu, umjesto da ti to radiš umjesto njega?
Opet nula bodova, pokušavam to već godinama i nikako ne uspijeva, on jednostavno zablokira. Čak niti učiteljici ne pokaže informativku. Jedino da ga učiteljica direktno pita npr. da li nešto piše u informativki, e onda će ju pokazati.
jel imate psihologa u školi? da pitaš nju/njega?
Naravno da ne.
Kad se upozna s okolinom i kad ga okolina prihvati, postane skroz normalan, tako je bilo u vrtiću, kad je našao svoje mjesto, kad su ga svi prihvatili (nakon incidenta kojeg sam opet ja riješila) sve je bilo u redu, osjećao se dobro. istina, u vrtiću je bila jako dobra psihologinja koja je barem jednom tjedno dolazila u grupu promatrati djecu i raditi s njima. Škola je ipak džungla, nešto sasvim drugačije od vrtića i tu ne mogu očekivati takav tretman.
Nadam se da ćemo malo razviti to samopouzdanje na radionicama.
Ako imaš bilo kakav savjet, piši
25 stu 2009, 12:26
thinkPINK je napisao/la:Palunkice radite na onome u cemu je stvarno dobar, onome sto ga veseli, ne usporeduj ga s drugima (niti kad je bolji niti kad je losiji).
Problem je jer se on sam uspoređuje.
Ali tada razgraniciti - ulozen trud od uradka. Ne uljepsavati. Tako se nece nauciti adekvatno nositi s neuspjehom. Pricaj mu pricu o tome kako smo razliciti, kako svatko zna nesto dobro, pa ju variraj... Ne kako je on razlicit od drugih, nego je svatko razlicit na svoj nacin.
Ovo mi je super savjet, krećem odmah danas. Baš sam mu danas ujutro, kad mi je objašnjavao da su mu neke igre koje dečki igraju u školi dosadne da je on različit i da svako dijete ima nešto čemu se veseli i da će s ovom djecom provesti puno godina i neka pokuša naći nešto što ga veseli i u njima.
I ja isto sad svasta nabacala, al stvarno je tesko ovako preko foruma reci nesto vama primjenjivo i smisleno. Pogotovo jer ne vidim dijete. U svakom slucaju raditi na njegovim potencijalima. To ce ga uz prave povratne informacije, osjecaj usjeha ojacati.
Hvala hvala

Meni i ovako nabacano puno pomaže
25 stu 2009, 12:28
zapravo bi kod vas trebalo razvijati socijalne vještine prvo.
jel se slažeš TP?
ja ti mogu to negdje potražiti, evo sad već sat vremena kopam po svojim knjigama, ali mi je baš teško ovako napisati nešto smisleno.
a ovo da nema psihologa u školi je prestrašno

tako je i kod nas.
a TP i ja ne radimo u struci

oprostite na privatizaciji topica.
dakle važno ti je i ono što TP kaže, pohvalite ga za trud. čak i da ne ispadne super, odlično je da se potrudio.

idem probat naći nešto smisleno i pametno, iako bi vam radionice sigurno bile od pomoći

možda još nešto važno, ali ne znam kakvi ste ti i TM u takvim velikim okupljanjima, jer klinci vide ta naša ponašanja i onda ih nauče

ono, kažeš mu jedno, a ne vjeruješ u to. i u tome zna bit problem.
opet sam se spetljala, izgleda gore nego što to ja hoću reći. bilo bi mi lakše da ti mogu objasniti uživo. a inače više volim pisat nego pričat
25 stu 2009, 12:35
Nazvat ću ja tebe s pitanjima, ne brini.
MM i ja - MM je dosta šutljiv/povučen, onakav velik kakav je nastoji se napraviti što manje primjetnim. U manjim skupinama funkcionira odlično. Ja sam kao mala bila ista takva kao Tin sada. Nesigurna, uplašena, blokirana od straha.
Olakotna okolnost je bila što sam ja školsko gradivo naučila puno prije škole, najbolje sam i najbrže čitala, bila super u matematici, pa se nisam loše osjećala u razredu. Ali primjer, sva djeca trće i guraju se oko učiteljice a ja stojim u kutu i čekam da me se pozove. Sjećanja su još živa, i kakva sam bila i kako sam se osjećala pa imam puno razumijevanja.
Onda sam u pubertetu moglo bi se reći poludila, okrenula se totalno, postala vođa (nažalost privlačila sam pažnju ne baš uzornim ponašanjem). I sada se nelagodno osjećam kad npr. moram govoriti pred puno ljudi, ali sam se utrenirala i nitko ne vidi da mene u tim trenucima boli želudac. Isto tako bojim se svega i svačega, ali kad me netko vidi to ne bi rekao.
Rekla nam je Julija, nešto tipa "pa nije ga donijela roda".
25 stu 2009, 12:42
palunkica je napisao/la:Rekla nam je Julija, nešto tipa "pa nije ga donijela roda".

Tog se i je sjećam....
25 stu 2009, 12:45
Ja sam kao mala bila ista takva kao Tin sada. Nesigurna, uplašena, blokirana od straha.
To ti je sad veeeliki potencijal!!!
Dakle pricaj mu o tome, i detaljno o situacijama i sve kako si se osjecala... I onda zavrsi tako da ga pitas sto on misli sto si ti jos mogla napravit da sve bolje zavrsi da se bolje osjecas? I onda malo produbi svojom idejom ono sto je on rekao...
Socijalne vjestine svakako al one se trebaju vjezbat. Praksa.
Dodatak:
Thal ja radim u struci

zarada je drugi par rukava...
25 stu 2009, 12:48
pa da, u tome i je teret roditeljstva.
vidimo svoje greške kako se prenose pa nas još i to pati

palunkice, jel zna on recimo verbalizirati svoje potrebe i želje?
ako ne, vježbajte to.
i možete pričati o pravim životnim situacijama i kako bi on to riješio. nije to samo tako, pričajte navečer prije spavanja ili u neko tiho doba dana. i daj mu feedback na njegove ideje o tome kako bi to trebalo riješiti.
ako mu ti rješavaš probleme, opet mu šalješ krivu poruku.
jedino što je važno spriječiti je bullying u školi. ako dođe do toga, baci se ko lavica

ja sa S. pričam prije spavanja u krevetu o tome što je bilo u vrtiću i kad se nešto iskristalizira, onda pričamo o rješenju (dobro, on je mali, ali ipak voli kad ga saslušam. makar reko da će "Ivana bacit kod zločestog vuka da ga sređiva jer mu je reko da je beba"

psihologičin sin, jelte

)
i bitno je da ga prihvatite takvog povučenog, da mu kažete da se ne treba mijenjati. samo ga naučiti toj asertivnosti.
25 stu 2009, 12:49
thinkPINK je napisao/la:Thal ja radim u struci

zarada je drugi par rukava...
oprosti, ponijelo me
25 stu 2009, 12:50
Thal
25 stu 2009, 12:56
saptacice, mi smo nastavili ici u ovu grupu.
a vezano za pitanje da li smo profitirali - a kajjaznam
-plus je to sto mi je netko besplatno jos u vrticu obradio dijete, prati ga i vodi racuna o njemu.
-ove radionice placam 200 kuna mjesecno, a ostatak subvencionira grad. dakle, vec mi se financijski isplati samo da ga vodim tamo i da se igra.
-svake godine im dodje prof lay (autoritet na podrucju darovitosti) na verifikaciju programa - i to je recimo plus.
-maleni tamo jako voli ici - plus.
-blizu nam - plus
-pase mi raspored
a da li je zaista i profitirao - nemam pojma

jednostavno zato sto ga nisam nigdje drugdje ni vodila pa uopce ne mogu usporediti taj program s necim drugim. dapace, takva sam nemajka

da ne bih ni skuzila da mi je dijete darovito da mi to nisu rekli u vrticu i da me nisu zvali

(a hebote, kajjaznam jel ok da dijete nauci citati s 4 godine. naucio je, uz brata, to je bila moja premisa

, a ne da je darovit).
pitaj ako jos nesto treba
Zadnja izmjena:
Imge; 25 stu 2009, 13:22; ukupno mijenjano 1 put/a.
25 stu 2009, 13:03
Imge, tvoji idu kod Tanje Sever ili drugdje?
25 stu 2009, 15:18
thalia, u program je ukljuceno samo moje mladje dijete, ne obojica
i ne, on ne ide kod tanje sever
rado bih ga vodila, ali jednostavno nemam kaaaaaaaaaaad. i ovo mi je super uletilo
Zadnja izmjena:
Imge; 26 stu 2009, 20:15; ukupno mijenjano 1 put/a.
25 stu 2009, 15:49
Pa TS ima radionice 2x mjesečno, to mi se ne čini nekaj preteško za izvesti
Thalia i TP puno hvala na savjetima.
Znate kaj meni nije jasno, kako dijete koje je, po mišljenju psihologice, jako natprosječno ima tako loše rezultate u čitanju? Da li je to uobičajeno?
25 stu 2009, 16:09
Čitam da se ovdje piše i o darovitoj djeci u vrtiću pa se nadam da sam na pravom mjestu za svoje pitanje:(ispričavam se ovako upadam u raspravu)
U našem vrtiću je psihologica provela testiranja djeca za upise u školu i nakon tog testiranja dobili smo poziv da uključimo našu M (M je rođena 26.1.2004) u radionicu za potencijalno darovitu djecu i mi smo ju i uključili.,.
Ono što mene muči je da bi ja njoj svakako odgodila upis u OŠ jer:
1. M ima samo 15, 1 kg
2. M ide na Suvag već dvije godine ,a prije toga i kod privatnog logopeda i ima dijagnozu „nedovoljno razvijenog govora“
3. M je strašno nemirna i stalno u pokretu
Muči me to što mi vrtićki psiholog škole kaže da je odgoda“najgore što ću učiniti za nju“ jer je ona već sad ispred svojih vršnjaka ( navodno tri godine ispred), i da joj treba intelektualni poticaj te da je njen govor i nije tako veliki problem jer može ići i dalje u „Suvag“ i kad bude išla u školu.
I da sad više nema veze što ona ima puno manje od 18 kg
E sad, ja imam stariju kćer u 4. razredu OŠ i čini mi se da i psiholog i ja ne pričamo o istom kad govorimo o OŠ.
Jer za moju stariju kćer škola nije poticajna već strašno dosadna i zamorna
Nemir i brbljanje se strogo kažnjavaju (jedinicama)
Od dodatnih sadržaja imaju samo dodatno matematiku, dodatni zadaci su samo više zadataka nego za ostale učenike i to je moja prva kćer radila u prvom i drugom razredu, o onda u trećem to više nije htjela, već je tražila da se kad završi sa svojim zadacima ili prije preda test da čita svoju knjigu ili crta što joj učiteljica nije dopustila..,
Da li se u međuvremenu škola stvarno promijenila i daje intelektualan i kreativan poticaj djeci?
Ako nije po meni je ostanak u vrtiću puno bolja opcija za moje dijete, jer:
1. ona u vrtić bez problema donosi svoje knjižice i mozgalice,tamo imaju hrpu didaktičkog materijala, a kad joj to dosadi igra se u nekom od kutića,
2. za godinu dana će joj se i govor sigurno popravit pa će ju ostala djeca puno bolje prihvaćati (to se ja nadam),
3. imat će i više kila pa će joj kičma lakše podnositi dugosatno sjedenje i nošenje školske torbe
Psiholog me uvjerava da ja sa svojim razlozima (po njoj ja nemam dobre razloge) neću uspjeti dobiti odgodu.
Što da napravim a da to bude stvarno dobra odluka za M?
Ima li smisla da ja joj odgodim školu, pa ako se pokaže da je ona stvarno ispred vršnjaka neka preskače razrede?
Imaju li neke škole u ZG program za potencijalno darovite učenike (nešto kao posebne razrede sa malim brojem učenika) i kako to funkcionira?
25 stu 2009, 16:12
timon, palunkice, sad sam u gužvi za završit nešto pa ne stignem,
obećavam da ću do sutra sve pametno napisat prvo u wordu pa onda prebacit ovamo da ne bude zbrda zdola.
samo na brzinu,
palunkice, da, normalno je. to se na engleskkom zove "twice exceptional",
timon - na črnomercu u OŠ Ivan Cankar se psihologinja koja se zove Melanija Slaviček bavi darovitima pa možda da nazoveš nju i pitaš. ne znam di si u zgu.
idem sad, jurim, obećavam sutra odgovore (koje barem ja znam iz svoje literature ).
25 stu 2009, 16:25
thalia je napisao/la:palunkice, da, normalno je. to se na engleskkom zove "twice exceptional",
Uguglala sam "twice exceptional" i otvorio mi se jedan sasvim novi svijet. Koji u potpunosti odgovara onome što gledam doma.
25 stu 2009, 17:13
Tanjabb, jeste se vi prijavili na radionice kod Tanje Sever? I-de ško-la, i-de ško-la.
Zvalo nas je zvalo

ali smo odgodili radi odlaska u Slo. po bracu

. Prikrpat cemo se u drugom polugodistu valjda, moram nazvati sad kad se vratimo. Mi smo inace isli u PCM vec lani, uopce ne zbog darovitosti nego zbog njegovog straha od svega i svacega (mislim da sam ti pricala Palunkica o strahu od djecjih rodjendana

). I sto je to mene izludjivalo. I sto nisam znala kako se nositi s time. I sto sam bila uvjerena da mi je dijete skoro pa idiot (on zivi na svom oblaku, ponekad se uopce ne dopire do njega, i to me izludjuje). I na kraju saznali svasta. O da, bojim se skole

.
25 stu 2009, 17:17
tanja, budemo jednom uz kavu o tome. Sjećam se straha od rođendana, plivanja i sličnog. I samo da ti kažem, i mi smo krenuli na plivanje i odustali...
I ja sam se bojala škole i bila sam itekako u pravu. I sad gasimo vatru. Htjela sam ići kod Severice ranije ali je MM bio protiv, na kraju sam poslušala vrtićku psihologicu i tu sam pogriješila.
Možda se vidimo u drugom polugodištu.
25 stu 2009, 17:53
i mi se prepoznajemo u dosta stvari,što ste pisale.krenuli smo u prvi razred,oboje sa grčem u želucu,ali ide dosta dobro.i naša škola
engleskog jezika je prošle godine počela sa suzama,ali učiteljica ima masu iskustva,zna im prići,i danas letimo na engleski.plivanje smo krenuli sa 5 god.,to je bila njegova želja,isto u početku suze,nesigurnost,neću ja ništa znati,a danas to izgleda sasvim solidno.još uvijek nije
sasvim opušten,kao ostali dječaci,ali vrijeme čini svoje.i dječiji rođendani su bili veliki problem,još uvijek su,osim 2,3,gdje poznaje dobro djecu,i viđa ih svaki dan.u školi ga ne zanima nogomet,te slije što skupljaju,druži se sa 2 dječaka,dosta slična sebi,i sa par djevojčica.tako je bilo i u vrtiću.radimo na čitanju dosta,to ga stvarno nije zanimalo,ostalo ide bez problema.zanima ga svašta nešto,utrne mi jezik od čitanja i čitanja,a moj lijenčina ni da pokuša to pročitati.ovo proljeće i ljeto smo išli do psihologice svaki tjedan,i savjetovala mi je da pozivamo doma na igranje djecu koju ne poznaje tako dobro,kao ovih par prijatelja što bi sa njima mogao biti po cijeli dan.vodila sam ih svaki dan na plažu,zbilja bi znalo biti naporno,ali sve to malo po malo,da efekta.dosta je visok i jak,i mislim da ga se ovih par malih hahara iz razreda boje i ne diraju.prošli tjedan su njih trojica bacili jednog dječaka na pod i tukli nogama,strašno,šta će kasnije tek biti
25 stu 2009, 19:37
palunkica je napisao/la:Znate kaj meni nije jasno, kako dijete koje je, po mišljenju psihologice, jako natprosječno ima tako loše rezultate u čitanju? Da li je to uobičajeno?
nama je na uvodnom predavanju receno da postoje razlicite vrste darovitosti i da dijete na jednom polju moze briljirati, a na drugom biti prosjecno. tako da meni ovo s citanjem ne zvuci nemoguce
i sve o cemu pricas bas je tipicno za darovitu djecu - problemi sa samopoimanjem, samopouzdanjem, teznji ka perfekciji...
osim sto moj maleni u tom opisu nije tipican. kod nas to sve nekako klapa i zapravo ni u cemu nemamo problema

.
bas sam jucer komentirala s piko kako su se i njezina malena i moj djecarac zapravo super snasli u skoli i kako ne mozemo izdvojiti nijedan jedini negativni detalj ili lose iskustvo
25 stu 2009, 22:36
OK, sad sam jako pametna, proučila milion stranica od 2e djeci. MOj TIn je točno to, baš spominju i Wechsler-ov (WISC) test, gdje dijete iz nekih stvari ima maksimalan rezultat (to smo mi) a iz nekih drugih ispodprosječan (i to smo mi,m samo jedno područje ali baš ono koje se forsira u školi).
Thalia, TP, ima li kakve literature na hrvatskom ili da naručim s Amazona, spominju se samopomoć knjige u nekim tekstovima?
I piše da je najvažnije da se razvijaju djtetove sposobnosti a ne da ga se forsira da radi na slabostima i to pokušavanje razvoja stvari u kojima su slabi uspoređuju sa slijepim čovjekom kojemu govoriš da će progledati ako se dovoljno trudi

Baš su mi se otvorile oči
25 stu 2009, 23:05
palunkice, uzmi Bolje biti vjetar nego list od D. Miljković i M. Rijavec za početak.
25 stu 2009, 23:08
i to smo mi,m samo jedno područje ali baš ono koje se forsira u školi
koje se to jedno područje forsira u školi? meni se čini da je poprilično svaštari i ništa ne forsira. ne mislim tu samo na prvašiće.
26 stu 2009, 00:27
mi smo sad četvrti razred i moj dragi sinčić je zključio da on ne mora učiti jer je dovoljno pametan da mu to ne treba, a usput ne pazi na satu jer je zanimljivije brbljati s prijateljima. Rezultat je bila trojka iz prirode. I sada smo uveli svaki put prije prirode ispitivanje gradiva i konačno mogu reći da mi dijete počinje učiti i sticati neke radne navike, tako da sam upravo presretna zbog te trojke.
Ove godine ide na natjecanje iz matematike i jedva čekam. Jedino se malo bojim da ne zablokira. Na klokanu lani je zbrzao par stvari jer se bojao što će drugi reći ako ne napiše sve točno, jer njega sada svi znaju kao posebnog.
26 stu 2009, 10:13
eli je napisao/la:i to smo mi,m samo jedno područje ali baš ono koje se forsira u školi
koje se to jedno područje forsira u školi? meni se čini da je poprilično svaštari i ništa ne forsira. ne mislim tu samo na prvašiće.
Forsira se učenje čitanja i pisanja, hrvatski je svaki dan, uglavnom se radi o ponavljajućim radnjama (tipa napiši 3 reda slova Bb). I nemam osjećaj da se baš svaštari, PiD je usput, matematika je usput, o ostalim predmetima da ne govorim. Naši baš iz svakog predmeta, uključujući i matematiku svaki dan pišu diktat
26 stu 2009, 10:18
da vas pitam tu, sigurno će netko znati broj telefona PCM-a (ne mogu nigdje na netu naći, a sad nemam vremena za kopat, al imam za nazvat) pa ak imate
26 stu 2009, 11:03
ali tanja sever više nije u dz medveščak i centar se sada zove samo psihološki centar tanja sever....erdodijeva 2, 01 4500 350
26 stu 2009, 11:32
hvala puno
26 stu 2009, 11:39
zove se Psihološki centar Medvešćak, ali je na drugoj adresi
26 stu 2009, 11:41
dobro možda nisam dobro vidjela ali učinilo mi se da piše samo PC...ali nema veze...broj je sigurno dobar a i adresa....
Powered by phpBB © phpBB Group.
phpBB Mobile / SEO by Artodia.