Kako pravilno učiti?

[skorpionka]

Ja sam potpuno drugačiji tip. Kod mene to izazove dišpet, i ja onda povučem k'o magarac. Rezultat - uvijek tražim od sebe da budem najbolja, i nisam zadovoljna kad nije tako. Iskreno, mislim da je to - dobro. A ne loše.

Izazove i kod mene, i to me nije pustilo cijelo školovanje. Ja sam na faksu imala iste prosjeke ko u osnovnoj. Ja ne znam što znači pasti ispit. Ali ja sam ta koja određuje pravila igre i trud koji cu uloziti, a ne netko drugi oko mene. I ja određujem koliko cu potegnuti i na kojem području a ne moji roditelji.

[eli]

ovisi bi li se živa pojela jer ti je mama ukazala na četvorku ili zato što je tebi stalo imati peticu iz glazbenog. unutarnja motivacija je puno kvalitetnija za razvoj osobe.

[Potica]

Mislim da nam na ovu temu (odabir skole, faksa...) mogu jako puno reci mame teenagera, o tome kako se bira srednja, i faks i koliko je vecina njih (cast izuzecima) svijesna sto zeli raditi u zivotu i od cega ce zivjeti i koliko ce zaradjivati... Ma mos mislit

Imaš na početku stranice moj post na tu temu i prema velikom uzorku, moje djece, nećaka, djece mojih prijateljica i prijateljica moje djece, gotovo svi osmaši nemaju pojma o tome što žele u životu, ugalavnom znaju da ne žele npr. u školu gdje ima puno matematike ili u školu u koju idu ona dva kretana ili one dvije glupače iz razreda, rado bi u školu u koju će najbolja prijateljica a ni ona baš nije siguran u koju bi se upisala. Ne shvaćaju ili ne žele shvatiti činjenicu da im jedna četvorka može upropastiti upis u željenu gimnaziju i ukrasti dnevno sat vremena na putovanje do škole koja ima krade i puno više jer u nju uopće nisu željeli ići.
Da se mene pita ja bi uvela još dvije godine osnovne škole i obaveznu profesionalnu orijentaciju u sadašnjem osmom razredu, redovite razgovore u školi koja zanimanja postoje i koje škole treba završiti da bi postao ono što želiš. Tek tada bi moža većina te djece shvatilo što želi ili ne želi biti.

[Neda3kids]

Ne, eli. Trebaju barem završit višu. Kineziološki fakultet. A taj ima i 4 godine. Onda su profesorskog zvanja.

Škorpi, ti si dobro odgojena. Kad si bila manja, MISLILA si da ti određuješ. Danas - SAMA određuješ.

[kimama1]

je, i ja volem šuvara

[eli]

nedo, na papiru. znam ih više sa tom višom trenerskom. smijurija od škole za npr moju bucmastu i nepretjerano nadarenu poznanicu koja je paralelno studirala ekonomiju, a možeš misliti koji su tek onda kriteriji za one koji dolaze iz profesionalnog sporta. oni taktiku svojeg sporta već znaju, talent za treneiranje ili imaju ili nemaju, a ta škola im je papir, e čini ih intelektualcima.

[Neda3kids]

ovisi bi li se živa pojela jer ti je mama ukazala na četvorku ili zato što je tebi stalo imati peticu iz glazbenog. unutarnja motivacija je puno kvalitetnija za razvoj osobe.

Unutarnja motivacija je bila - biti najbolji. A to je značilo naučiti. Ponekad, nabubati. Ali uglavnom, naučiti.
Nije bilo na svim poljima tako - recimo muzička škola je bila - zbog mame. Njoj je bilo stalo, pa sam ja činila sve - da završim na vrijeme. I to je bilo sve.

Potice, mislim da bi i nakon 28 godina osnovne škole, i raznih orijentacija uvijek bilo onih koji gledaju gdje je matematika, gdje se manje uči, i tko je u školi - od celebrityija pa do najboljih prijatelja/prijateljica ili dečka koji mi se sviđa.

[skorpionka]

Upravo ovako kako kaže Eli , ja sam učila zato što sam ja to želila, a ne zato što su to želili moji roditelji.
I ako sam ja odlučila sebi priuštiti četvorku iz nečega meni tada nevažnoga, eto tako, jer mi se prohtjelo, mislim da moji roditelji tu nemaju šta prigovarati.

Škorpi, ti si dobro odgojena. Kad si bila manja, MISLILA si da ti određuješ

Opet ti u kupe, moja mama je priznala da je pogriješila i sljedeći put mi nije prigovorila niti riječi. Da je drugačije, opet bismo imale istu scenu. Tu sam ja odredila pravila igre i nikad u životu se nisam zamarala time što će mi reći roditelji za ocjenu.

[kimama1]

eli, da tvoje dijete želi na dif u zagreb, da li bi to financirala?

[kimama1]

zapravo, ovo bih pitala i druge, ne samo eli.
dijete vam želi na likovnu akademiju. na studij indologije. višu kozmetičarsku.
jel bi to došlo u obzir

[eli]

da. ne patim za papirima finih fakulteta. nek izabere što želi, samo nek mi se poslije ne vrati na tanjur 7/30/365.
a plaćam joj i sada dva sporta a niti jedan joj ne leži.

[kimama1]

ostale? neda, adorabla? što vi mislite o tome?

[Potica]

je, i ja volem šuvara

a što da kažem sve su mi draže njegove ideje to valjda ide s godinama

[Neda3kids]

znam ih više sa tom višom trenerskom. smijurija od škole

Mislim da nije smijurija od škole. Nijedna škola nije smijurija. Ne znam koga poznaješ, ali taj očito ne drži do sebe, kao niti do svoje profesije. Takvi meni baš i nisu uzor.

Škorpi, ja mislim da roditelji itekako imaju pravo djeci "drobiti" o ocjenama. Iako bi meni baš bilo cool kao tinejdžerici tvoje razmišljanje, mislim da ja kao odgovorni roditelj imam pravo tražiti od njih da daju maksimum i uče. I mogu tebi komentirati kako mi je neko gradivo beskrajno bedasto napisano i uče beskorisne podatke - ali to neću reći pred njima. Nego ću im pomoći da gradivo svladaju, i pronađu način kako će ga bolje zapamtiti. I dobiti bolju ocjenu. I pritom se osjećati bolje. Jer je po meni, vrlo važno biti dobar, odličan đak - nego prosječan. Ne samo zato što će se upisati u bolju školu ili na faks, nego što je to dobar ulog za samopouzdanje.
I uvijek im govorim - nije sramota reći ne znam - ali je sramota ne potruditi se da saznaš, pitaš i naučiš.

[eli]

a moji starci su drukčiji od mene - platit ću ti sve što mogu no pod uvjetom da ti daje sigurni kruh (ne treba kolače). oni su unaprijed postavljali stvari drukčije.
ja bi je pustila, no znala bi da poslije ako ne nađe posao u struci može ići variti u brodogradilištu, neću se buniti, ali ima da se radi.

nedo, neki koje poznajem to su završili za svoj gušt, ne kao profesiju.

[skorpionka]

Meni je to skroz ok. Podrzati cu ih u svemu za sto pokazu istinsku volju. Ne po tipu, ne znam sto bi studirao pa bi upisao bilo što. Ali sve sto ih bude interesiralo, mi smo tu da ih podrzimo.

[Neda3kids]

Ja jesam u Zagrebu, pa mene moraš pitat neki drugi grad
Likovna akademija bi sigurno došla u obzir. Jer mi najstarija to beskonačno voli, to je smiruje, i znam da bi se tu našla.
Malo sam skeptična prema izazovu koji bi mi mogo sin postavit, a cijenim da bi mogo otić na teologiju.
Ne bih ti ja tu puno kimušo dramila. Ja postavljam uvjete do faksa - a do onda ćemo već izlučit za što su. Za što - ginu.

[skorpionka]

Škorpi, ja mislim da roditelji itekako imaju pravo djeci "drobiti" o ocjenama.

Jedno je poticati dijete da da vie i bolje a drugo je sitničariti zbog jedne četvorke. Baš zato što to zna biti kontraproduktivno i djeca koja su godinama pod takvim pritiskom vrlo cesto u kasnijim fazama školovanja pokazu "zamor materijala". Šta ne znaš puno takvih primjera????

[eli]

super ako za nešto ginu. ima 19togodišnjih maturanata gimnazija koji ne znaju što bi dalje, sve im je više manje tu negdje.

[palunkica]

Meni se čini da su rijetki oni koji baš "ginu" za nešto.

Imam u obitelji par maturanata, većina ih pojma nema na što bi išla. Mutno im je definiran smjer, npr više naginju prirodnim ili više društvenim znanostima, ali evo, par mjeseci prije mature pojma nemaju.

vidim da je eli isto to napisala.

[Novamama]

upravo tako, ako zaista želi studirati indologiju, nek studira, ali ne da ju upiše zato jer je jedino tamo ostalo mjesta u drugom roku.
ako te nešto zanima, voliš i imaš interesa, sigurna sam da ćeš i biti uspješan u tom poslu kasnije, za razliku od nekog tko je upisao faks po inerciji, tj. po lakoći upisa.

a što se trenerskog tiče, možeš završiti višu bez većeg napora, uz nekoliko dolazaka u zg. provjereno na više primjera.
i u tom poslu, kao i u svakome, ima trenera i Trenera.

[Neda3kids]

Ja zasad živim u zabludi da ja dobro poznajem svoju djecu, i trudim ih se upoznati - i da ću im moći pomoći kad budu imali 19 godina.

Gle, sitničarila ja ili ne - a po tvom sitničarim zbog neke male četvorke - mislim da ipak najbolje poznajem svoje dijete i znam koliko mu je nešto bitno.
Da sam ja prešutila onu rečenicu, i da je nije bilo - na kraju godine bi bilo 3 četvorke, a slijedeće 5 itd. itd.
Jer bi škola postala jedna nebitna sfera. A on mi moje nekomentiranje protumačio kao da mi nije stalo. A ja se pravim da mi je stalo - i više nego je. Zbog njega.

[Adorabla]

Upravo ovako kako kaže Eli , ja sam učila zato što sam ja to želila, a ne zato što su to želili moji roditelji.
I ako sam ja odlučila sebi priuštiti četvorku iz nečega meni tada nevažnoga, eto tako, jer mi se prohtjelo, mislim da moji roditelji tu nemaju šta prigovarati.

Mislim Skorpi da si ti tada ipak bila starija od 4.tog razreda OŠ. Jesam li u pravu?
Ok je ne pilati za ocjene ali isto tako je lose i djetetu postavljati letvicu nisko. Treba znati gdje ces ju postaviti a vjerujem da to svaki roditelj zeli. Ne uspijeva svakome, ali sigurno to zeli. Zato mislim da je ok motivirati dijete ili traziti od djeteta na pocetku skolovanja dobre ocjene dok on sam ne iskusi tu slatkocu pobjede. Onda ga dalje to moze motivirati.
Mene osobno su starci pilali negdje do 6.tog razreda. nakon toga su me vise "podrzavali" . Buraza pak nisu pustili ni u srednjoj skoli. Tu definitivno jesu pretjerali medjutim on je bio totalno drugacije dijete nego ja.

Meni se čini da su rijetki oni koji baš "ginu" za nešto.

Imam u obitelji par maturanata, većina ih pojma nema na što bi išla. Mutno im je definiran smjer, npr više naginju prirodnim ili više društvenim znanostima, ali evo, par mjeseci prije mature pojma nemaju.

I ja sam bila takva. Upisala sam faks zato kaj su svi isli tamo. Ne mislim da je to stvar nekakve danasnje mladezi, nego opcenito nezainteresiranosti.
S druge strane upoznala sam i jako puno "zrele" djece koja sad vec znaju sto zele biti kad odrastu. I imaju cvrste argumente za to. Vjerojatno je stvar tog nekog klika u glavi

[Neda3kids]

Iskreno, ako zapneš - onda možeš završiti bilo što. Ako zapneš.

A u svakom učenju ima onih koji uče zato što to vole, zato što to moraju, zato što su se zaintačili... ima puno zato. Takvi su kasnije i na poslu.

[Neda3kids]

Po meni je to "pilanje" samo trening ustrajnosti. I dosljednosti. A to im je itekako bitno.
Moji zahtjevi nikad nisu previsoki. Ali su ipak malo viši od onoga što bi si oni sami postavili kao letvicu. Samo milimetar.

[elizabeta]

Imaš na početku stranice moj post na tu temu i prema velikom uzorku, moje djece, nećaka, djece mojih prijateljica i prijateljica moje djece, gotovo svi osmaši nemaju pojma o tome što žele u životu, ugalavnom znaju da ne žele npr. u školu gdje ima puno matematike ili u školu u koju idu ona dva kretana ili one dvije glupače iz razreda, rado bi u školu u koju će najbolja prijateljica a ni ona baš nije siguran u koju bi se upisala.i.

Bome ja se sjećam da je kod nas bilo ovako.
Ja sam odabrala srednju prema tome gdje će najbolja ekipa, a ta ekipa je čula od starije generacije gdje ide najbolja ekipa.
o.k. zadržala sam ja i srednju glazbenu,za svoj gušt, ali sam se bome namučila da 2 srednje završim.
A na kraju odaberem fax po inerciji...kao bili smo u usmjerenom obrazovanju pa sam za neke predmete kvalificiranija (jesam vraga, opet sam bila bolja u onome za što sam bila talentiranija i čemu sam prirodno naklonjenija), a opet su to bili nečiji tuđi stavovi. Nažalost, roditelji su mislili da to ja tako razmišljam i želim.

I ne mislim da bi i s 28 godina bilo isto...meni su trebale 2 godine da shvatim. Naravno, prekasno je u neku ruku i sa 21 g. shvatiti da si fulao...
I baš zato, treba ti neko ko će te ispravno usmjerit na odgovarajuću srednju.
I neko ko će ti pomoći da lakše dođeš do cilja.
Jer ako dijete ne vidi jasno cilj i ne zna točno što želi, ne znači da neće kasnije.

Ali ne bih nikad dramila zbog četvorki kolikogod da ih je, ako znam da je dijete učilo.
Jer vrlo često, to sam naučila i na svom primjeru a i na primjeru svog 10-godišnjaka, ocjena ovisi o procjeni učiteljice.
Moj je već više puta osjetio šta znači dobiti lošu ocjenu zbog ponašanja, brbljanja na satu, preotvorenosti...i tako u nekoj rubrici di iz znanja ima same petice, stoji i jedinica iz ponašanja (jedna curica ga tužakala učiteljici da zbog njeg nije čula nešto na satu). To mi nikako nije u redu, ali evo, vidim i tu na školarcima da učiteljice to rade.
Ili, evo moj konstantno ima 4 iz tjelesnog...učiteljica kaže da ne daje sve od sebe, da se nekad zeza na satu, a on kaže da se trudi maximalno.
Nema šanse da ću njemu nabijati na nos nešto što je miožda učiteljicina kriva procjena.
Naravno, neću mu baš ni titrati i reći da je on savršen a učiteljica kriva. Jer ne mogu točno znati koliko je u tome istine.


Kod mog sina, rekla sam već, nikad nema ni inata ni takmičarskog duha. Zbog toga moram imati drugačiji pristup, i mislim da će mi biti teže. Jer puno bolje prolaze djeca kod kojih je urođena ta ambicija i želja za onim "biti najbolji"...pa će za dišpet i biti najbolji.
A ja za svog moram nać način kako da ga privuče nešto što ga dosad nije. I onda sam "na konju". Onda je sve lako jer ima izvrsnu memoriju.
I prema svemu, već znam da će mu odgovarat samo posao u kojem će uživati. Sumnjam da će ikad biti tip čovjeka koji će se oko nekog posla potruditi tek zbog novca i statusa.

[folne]

Kima i moj odgovor -nadam se da bi.

I opet primjer djeteta koje s 9 godina tvrdi da neće ni u srednju jer želi biti konobar. Otac na to odgovara, pa nema veze, znam ja jednog koji ima samo osnovnu i para ko blata, jer najvažnije je da imaš para. Taj s osnovnom nije iz imućne obitelji pa se lako zaključi (točno) da lovu nije zaradio menadžerskim ugovorom i visoko plaćenim poslom, nego švercanjem automobila.

Činjenica je da su fizički poslovi slabije plaćeni i da na će koncu konca to isto dijete kad bude krpalo kraj s krajem vrlo vjerojatno misliti, ako ne i predbaciti roditeljima što da nisu više stisnuli kad je već imao uvjete ići u školu.
Ne znam kaj bi svojem djetetu odgovorila na to pitanje -sine nisam te htjela siliti jer sam smatrala da je najbolje da ti napraviš onako kako ti osjećaš najbolje za sebe i kako ti misliš da bi za 5/10/15 godina bio sretan.

[Adorabla]

dijete vam želi na likovnu akademiju. na studij indologije. višu kozmetičarsku.
jel bi to došlo u obzir

likovna akademija ako je svjesna mogucnosti zaposlenja odnosno ako tocno zna (a to bi s 18 trebala znati) sto to konkretno znaci. Moja osobna iskustva s ovim faksom su dosta pozitivna. Vecinom ti ljudi rade tesko i krvavo za prosjecne pare ali rade ono sto vole i rade to vrlo zdusno.
Studij indologije moze, ako se prije toga uda za Rockfellera. Kao i studij komparativne knjizevnosti Nema teorije da bih ja mogla svoju cer odgovoriti od tog studija ali da bih joj konstantno govorila u sto ulazi i da nakon toga nece imati kruva (u najvecem broju slucajeva isto kao i pod tri, citaj dalje za dodatno objasnjenje)

Za strukovnu skolu sam ti vec rekla. Ja osobno sam za vrijeme faksa isla prijavljivati i pripremala sam razliku za polaganje kozmeticarskog smjera samo nisam bila dovoljno uporna Naravno da je svaka struka dobra i ok ako se dijete stvarno nadje u njoj i ako naravno pokazuje najbolje rezultate kasnije. Pa koji roditelj ne bi bio ponosan na Jozu Bozu ili JFK samo je problem toga da kad dijete kaze da hoce biti madjionicar tvoj ratio govori Sto ako ne bude najbolji? Sto ako ne bude imao posla? Sto ako shvati da je to bezveze? Za kozmeticarku naravno to si pitanje ne bih postavljala. Rekla bih super, bit ce mama lijepa i na samrti
Mislim mene bi jednako mucilo da mi dijete upise ekonomiju samo zato sto ne zna sto bi drugo upisala.

[skorpionka]

Ok je ne pilati za ocjene ali isto tako je lose i djetetu postavljati letvicu nisko.

Ne dramiti zbog jedne ili dvije četvorke nije nisko postavljena letvica.

[Neda3kids]

Škorpi nije za tebe. Ali je za - mene. Pričam o sebi, ne o svojoj djeci.