iznadprosječno darovita djeca

[eli]

Forsira se učenje čitanja i pisanja, hrvatski je svaki dan, uglavnom se radi o ponavljajućim radnjama (tipa napiši 3 reda slova Bb). I nemam osjećaj da se baš svaštari, PiD je usput, matematika je usput, o ostalim predmetima da ne govorim. Naši baš iz svakog predmeta, uključujući i matematiku svaki dan pišu diktat

čitanje i pisanje su jako različite radnje i različiti djelovi mozga su uključeni (uz neke zajedničke dijelove).
pisanje je stvar grafomotorike i fine motorike općenito i je, ponavljajuća je radnja.
čitanje nije ponavljajuće, već je kreativno. tu nisu samo analiza i sinteza, već je bitno i razumijevanje, razvija se mašta i stvaranje neverbalnih slika u mozgu... čitanje otvara mnoge nove svjetove i pomoću čitanja može se saznati jako puno toga u malo vremena, puno manje nego da idemo iskustiti sve to.
čitanjem se razvija i govor, dikcija...

a sedam godina je stvarno krajnji rok kad zdravo dijete treba naučiti čitati i pisati. nije drama ako ne nauči ranije jer ga ne interesira, ali sada mora i to morati ne guši razvoj ostalih njegovih potencijala. u mnogim zemljama u školu kreću sa 5 i odmah na čitanje i pisanje.

matematiku imaju 4 x tjedno. nije puno, a gradivo je prelagano pa je i to dosta. baš zato što djeca u višim razredima najčešće zapinju na matematici sada idu polako i sve utvrđuju. uspoređuju brojeve kao apstraktne pojmove i pridružuju ih pojavama oko nas. sve u svemu, skroz drukčije od sata hrvatskog, da nastava ne bude monotona.

prirodu imaju malo, ali ne vidim zašto je sporedna stvar. jer uče ono što znaju. no uče zapažati stvar i pojave iz svog okoliša i uizražavati ih govorom. mnogi nisu to znali, mogli, zapeli bi, brzo bi došli do točke da se ne sjete što reći o jeseni ili ponašanju u prometu, a nije da ne znaju, ne znaju to znanje objediniti i izvuči.

imaju i likovni, glazbeni, tjelesni, strani jezik, a mnogi i vjeronauk.

meni se čini više nego dovoljna širina stvari o kojima uče, područja na kojima se mogu razvijati.

[palunkica]

Naravno, ali nekako je najbitnije naučiti čitati i pisati. Sve ovo ostalo je sporedno, što proizlazi i iz onoga što si napisala, a povezano s čitanjem i pisanjem.

Moje dijete će sad 7 godina i ne, ne zna čitati. Pisati zna, već neko vrijeme, ne onako lijepo i uredno kako ja smatram da bi trebao, ali piše. I vjeruj mi, i učenje abecede napamet je jako dosadna i ponavljajuća radnja. Da li to znači da nije zdrav???

U prvom razredu su bitne analiza i sinteza (moj je recimo jako dobar u analizi ali sinteza šteka), razumijevanje ide tek kasnije.

Vjerujem da si sretna da ti dijete jako dobro napreduje na tim područjima. Moj je jednostavno nesretan jer mu to ne ide, udruženo s njegovim prefekcionizmom i nesigurnošću stvara lošu kombinaciju.

I zato i pišem sve ovo u nadi da ću dobiti pomoć i savjet, ne konstataciju da svako zdravo dijete mora naučiti čitati i pisati do 7 godina. Moj očito neće, i kaj sad?

[eli]

naravno da je zdrav i pametan. i baš zato njegova se mama ne bi trebala izvlačiti na darovitost na jednom polju kako bi našla škužu zašto ne voli čitati i zašto mu to ne ide. nema veze zašto. treba sjesti i vježbati. malo upornosti i čvrste ruke i to ćete lako odraditi.
veći je problem emocionalna osjetljivost i problemi u socijalizaciji. tu treba ići malim koracima prateći njegovo sazrijevanje, bez forisranja. sjedni i čitaj svaki dan 15 min možeš slobodno forsirati.

[palunkica]

Upravo literatura o darovitoj djeci s problemima u učenju kažu da je od forsiranja malo rezultata. Naravno i mi radimo i forsiramo čitanje, nabavila sam raznorazne specijalne knjige za učenje čitanja, ne 15 minuta nego raspon od 1/2 sata do više sati na dan. Da li vidim pomak? Ne. Radi 2 sata tjedno s logopedicom, možda će biti pomaka, vidjet ćemo.

Ne izvlačim se, no činjenica je da imamo papir da smo daroviti (kad kaže da je najgluplji u razredu, ja ga pitam koje to još dijete ima papir da je genijalac ), zato sam zbunjena.

[mamashnita od noje]

palunkice, moj noa je dijete s poteskocama u razvoju, a strahovito je inteligentan, ne po mojoj procjeni nego po procjeni strucnjaka. ako bas hoces, i po proscjeni TS.

[palunkica]

palunkice, moj noa je dijete s poteskocama u razvoju, a strahovito je inteligentan, ne po mojoj procjeni nego po procjeni strucnjaka. ako bas hoces, i po proscjeni TS.

Znam priču . Nas nitko do sada nije upozorio na neke poteškoće, upravo suprotno uvijek se isticala samo njegova nadarenost i inteligencija, jedino što su nam spomenuli to je sporost i grafomotorika. Nisam ni u peti ovo očekivala.

[mamashnita od noje]

ma nisam ja htjela reci da vi imate ikakav problem, nego to da inteligencija ili nadarenost ne znace nuzno kako je sve super i kako se dijete razvija po spagi. ili kako se zbog toga podrazumijeva to da je u skoli sve ok i sve lako.
mi i u vrticu imamo asistenta, a o skoli se bojim i razmisljati.

[palunkica]

Ma imamo problem, u tome i je stvar.

[mamashnita od noje]

ma znam , samo htjedoh reci da to nije nista cudno i necija inteligencija nije nikakva isprika za problem.

[mamashnita od noje]

ne smijem se problemu nego ovom nasem objasnjavanju jedna drugoj.

[eli]

palunkice, samo pazi da mali ne osjeti tvoju paniku jer mu i to ubija samopouzdanje. trebaš biti optimistična, uporna i rezultati će doći. moja nije darovita, ali sve u ovo kratko školsko vrijeme joj ide ko po špagici, a čitati je naučila preko noći, nakon par godina što je znala slova, ali jednostavno više od slovkanja dvije riječi nije išlo. treba se desiti klik.

i ne naglašavaj mu kako je nešto posebno jer ima papir da je jako inteligentan. on je pametan jer je pametan, vrijedan jer je dijete, svojoj majci najvrijedniji na svijetu. svako dijete je u nekom području bolje, u drugom manje. a nitko se u životu nije usrećio od gole inteligencije. tek kad se ona iskoristi u praksi za nešto korisno to je dobitak i uspjeh.

odvedi ga na te radionice ili neke druge, da dobije malo samopouzdanja i opusti se. neće sutra na prijemni za faks.

[thalia]

ovako, kod darovitih je česta nejednaka integracija, zapravo jednaka integracija je vrlo, vrlo rijetka.

uglavnom, kao kod palunkičinog T. to što mu čitanje ide teže, a ide teže i to je činjenica koju treba prihvatiti i to je to, prihvatiti i raditi na tome - to kod njega zbog perfekcionizma i toga što je do sada označavan kao inteligentan i zbog toga što su mu druge stvari išle lagano izaziva strašnu, strašnu frustraciju. ta frustracija može izazvati loše samopouzdanje.

koliko god pametni bili, ni daroviti si sami ne znaju organizirati vrijeme za učenje i vrijeme za odmor i to recimo roditelj treba napraviti (i naravno, dobar učitelj je tu silovito, silovito važan).

djeca koja su darovita, ali imaju probleme u učenju dobit će najviše kad se usredotočimo na njihove jake strane i tako će lakše učiti. znači uče na način koji im je prirodniji i učinkovitiji.

kod T. je problem bio u tome što je do sada imao intrinzičnu motivaciju za učenje. učio je ono što mu je bio gušt, što ga je zabavljalo, što je volio raditi.
sada je u školi i u dobi gdje se počinje uspoređivati s drugima, e da bi našao svoju poziciju na planetu. problem je u tome što su se počele pojavljivati stvari koje on mora naučiti, a ne samo one koje želi naučiti.
tu ga treba podučiti tome da treba uložiti vremena za učenje, da je to normalno, da svi mi moramo uložiti neko vrijeme u vježbu i da tako naučimo, znači da ne ide sve ko od šale, nego se treba i potruditi.
kad to shvati, bit će mu puno lakše.
ne znam što ste do sada radili, ne znam kako vam je bio život organiziran, zato mi je ovako teško, ali ovo su bar neke općenite smjernice.
i darovitost je zapravo svašta, ovisno o definiciji, ali uglavnom je to potencijal. a da bi se taj potencijal razvio u pojavnu darovitost, dijete se treba naučiti upornosti, tome da prione zadatku i da na kraju dobije izuzetne rezultate.

i ono što je važno kod sve djece je taj lokus kontrole, odnosno shvatiti da nije sustav kriv, da nisu drugi krivi, nego da sve ključno za naš/djetetov uspjeh leži u nama samima.
ako uči, naučit će.
ako se potrudi, dobit će rezultate.
treba nagrađivati trud i učenje, ne rezultate.

opet jurim, opet bacam, žao mi je, nadam se da sam bar nešto od pomoći napisala

[Barbi]

Palunkice, samo da ti dodam i naše iskustvo da znaš da niste sami. I moj sin ima problema s čitanjem. On odavno piše, zna sva slova ali čitanje mu ne ide glatko. Točno vidim da brka b i d, da kad riječ počinje samoglasnikom on prvo čita drugo slovo (suglasnik) pa onda taj samoglasnik, pogađa riječ prije nego je pročita.... također je u vrtiću smatran iznadprosječnim djetetom po rezultatima iako nemamo neki službeni papir.
Međutim, ja se još uvijek ne brinem niti previše forsiram jer vidim da se on sam od sebe trudi i da mu je stalo da bude bolji u tome što mi je veliko, ogromno iznenađenje jer je on inače cvećka koja odustaje odmah kad mu nešto ne ide kao po loju isprve. Vjerujem da je tu velika zasluga učiteljice, djeluje mi jako motiviran.
I sam je svjestan što mu ide dobro a gdje šteka. U matematici je odličan. A ja, možda čak olako shvaćam ove početne poteškoće u čitanju i ne želim svako popodne u onih par sati dnevno što se vidimo provesti isključivo u vježbanju čitanja, ne želim da zamrzi čitanje i da vježbanje bude kontraproduktivno. Griješim li?

Osim toga, razmišljam na način da je super da kuži matematiku a da čitati ipak više manje svi nauče.

[† Sanika]

Palunkice Iz škole se sjećam, posebice srednje, da su se baš ta posebno inteligentna djeca gotovo uvijek (naravno postoje iznimke od pravila) izvlačila (pokušavala izvlačiti) na pamet i snalažljivost, a nisu nikada ili gotovo nikada bili štreberi i znali gradivo najbolje pa čak ni bili najbolji u razredu, a opet su sve savladali, upisali fakultete itd...
Tak da don't worry, bude se sve to riješilo Pusa malom pametnjakovicu

[palunkica]

Barbi, ni ja nisam toliko obraćala pažnju dok nije počeo sam za sebe govoriti da je glup Zato jer su ga počeli zafrkavati. I da, nije uporan i odustaje unaprijed od onoga što misli da mu neće ići. Učiteljica ga baš nije motivirala, takav je tih pa ga nije ni primjećivala, ukazala sam joj na problem pa će se pokušati potruditi. Ja više od toga ne mogu, stalno mu govorim da sam ja svoju školu završila i svoje zadaće napisala.

Sanika, ja sam taj primjer, nikad niš nisam učila (osim prvog razreda srednje škole), studirala sam paralelno dva fakulteta, odustala od štreberskog i završila jedan na kojemu sam se izvukla na inteligenciju, otišla odmah u struku onog prvog (radi se o ekonomiji i ETFu). Ali meni je sve išlo s lakoćom.

I malo oft, dobila sam novi podnick

Edit, editirala ime svog fakulteta

Zadnja izmjena: palunkica; 26 stu 2009, 12:45; ukupno mijenjano 1 put/a.

[eli]

baš zbog tog zafrkavanja nemoj mu govoriti o inteligenciji i papiru. da se ne izlane pred djecom, jer će ga onda jezičavi brzinski poklopiti da će se osjećati skroz posramljeno. znam da bi da mojoj krene sa takvom pričom bio gadno "iskajlan" u sekundi. naglašavaj mu konkretne stvari koje dobro zna, gdje se trudi, pričaj mu kako kao beba nije znao hodati pa je vježbao i sada trči i sl.

[† Volvo]

PP-at ću ti naše iskustva

[palunkica]

Ajde, super

[† Sanika]

Općenito ja mislim da mi danas više pazimo na to kako se naša djeca snalaze u prvom razredu nego su to radili naši roditelji, mislim, više analiziramo. Ja se toga ne sjećam iz svojega djetinjstva

Bez brige i Paula je rekla da je ona glupa i da bu se ispisala. Čim joj nešto ne krene od prve. Meni to nije nenormalna i problematična reakcija.
I ona je prilično neuredna i nezainteresirana za školu, radi samo ono što joj se sviđa i ako joj trenutno paše. Stavljena je zato u prvu klupu i kaže učiteljica da je sada bolje. Al ja se oko toga ne živciram. Prvo je polugodište.

I slažem se s Eli, ne bi ni ja potencirala papir, u ovoj njihovoj dobi bolje je ne isticati se previše.

[Mala Bornica]

I slažem se s Eli, ne bi ni ja potencirala papir, u ovoj njihovoj dobi bolje je ne isticati se previše.

potpisujem

i moja cura ima papir, ali ona ne zna da ga ima. nismo joj nikad rekli. cesto joj kazem kako je prava bistrica, pametna glavica, i tako to:). i ona ima svojih zutih minuta, usporedjuje se s drugima, i sreca njena da je cesto zadovoljna usporedbama, ali pamti i drami na momente kada nije. motivacija joj je 0 bodova kada treba zapeti i raditi nesto sto joj bas i ne ide od ruke. na tome radimo.

[palunkica]

Ajde lakše mi je, nismo sami. Radit ćemo i mi, našla sam neke knjige pa ću naručiti i javim kako ide.

I otvorena sam za sve savjete

[patkica]

Ne da niste sami nego je tu i gužva Vidim da se trudiš svim silama al mi se ponekad čini da se pretjerano trudiš i da je to kontraproduktivno i za T i za tebe.
Kao i dio da mu govoriš za papir (što mi je odmah zazvonilo na nepotrebnu grešku jer nema koristi njemu od toga, samo štete) i ovo mi je zazvučalo malo onak

stalno mu govorim da sam ja svoju školu završila i svoje zadaće napisala.

Djetetu s manjkom samopouzdanja to je ko crvena krpa pred očima - i on iz toga može svaki puta iščitati: aha, a ja ne mogu, zato ne valjam i glup sam. NARAVNO da ti to ne govoriš iz tog razloga, al on to tako čuje vrlo vjerojatno.
Ok, ima problema jer mu ide u necemu sporije nego drugima. I to ga zbunjuje i frustrira pa se povlači i teško mu je. Al govorimo o prvom razredu??? Pa naučit će. Ne mora bit prvi u tome, nit mora bit drugi ni peti. Nije na natjecanju u brzini savladavanja, nego uči vještinu koju ne zna. Rezultat je da nauči, a ne da bude prvi u tome ili da maše s papirom da je darovit.
Thalia je napisala prekrasan post (hvala ti ) Ne znam, možda zato što sam malo duže u tome (imam papir koju godinicu duže ) gledam drugačije na to pa mi se čini da si previše u grču i da previše očekuješ od njega.
Oprosti - nije mi namjera biti grubom.

[palunkica]

Ne da niste sami nego je tu i gužva Vidim da se trudiš svim silama al mi se ponekad čini da se pretjerano trudiš i da je to kontraproduktivno i za T i za tebe.
Oprosti - nije mi namjera biti grubom.

Nije frka, ja kad na nešto navalim, ko pit bul, ne puštam do zadnje kapi krvi.

Dali ste mi teme za razmišljanje i sigurno da ću većinu savjeta poslušati. Zaboravit ću na papir i pokušat ću ići njegovim tempom. Ali da sam frustrirana, jesam, od samog početka njegove škole. I ponavljam, drago mi je da je tu gužva i da očito kod vas većih stvar nije otišla u loše. A upravo to je ono čega se ja najviše bojim, da će se povući skroz i zavući se negdje u zadnju klupu i biti frustriran.

Thalia je napisala super sve postove, slažem se

[patkica]

Ja ne znam jel otišla u loše ili nije, jer mi je svaki dan, svaki tjedan drugačiji, kuzis. Neces ni da navalis ko najveci pitbulmamaterijer jednostavno jedan dan riješit problem i bit gotova. Nego si konstantno u problemu. Ko i vecina drugih roditelja, neki vise neki manje, sa ili bez papira. Kad TO prihvatis vec si na konju

[thinkPINK]

Tvoj decko je dijete kao i svako drugo. Sa svojim jacim i slabijim stranama. Ali je prvenstveno Dijete.
Papiri ne opisuju ljude. Oni daju informaciju samo o djelicku nas (nekad ni to).
Uzivaj u njegovim uspjesima i budi mu pomoć i podrska kad je potrebno. Ne trebaju te frustrirati njegove specificne teskoce u ucenju. Zamisli koliko ce samo on biti frustriran ako vidi koliko se ti oko toga brines. Roditelj svojim postupcima daje poruku djetetu sto je vazno. Ako mu dajes poruku da je vazan uspjeh u necemu u cemu on ne moze biti uspjesan pomalo mu rusis samopouzdanje.
Radite na radnim navikama, motivaciji, trudu angazmanu, interesu... rezultati su manje bitni. Oni ce doci kao rezultat prethodnih stvari.

[thalia]

jako mi je drago da vam se sviđaju moji postovi, uvijek sam u silnom strahu da ne kažem nešto krivo

palunkice, vidi možda ti ovdje nešto pomogne http://www.budenje.hr/savjeti_za_roditelje_3.html

[eli]

i meni se sviđaju tvoji postovi.

[babalu]

puno dobrih postova,jako puno i savjeta
i meni je kao Patkici upalo u oko ovo

stalno mu govorim da sam ja svoju školu završila i svoje zadaće napisala

to nemoj vise
i nikada ga ne usporedjuj sa drugima,Tin je jedinstven i poseban takav kakav je i nece on biti bolji samo zato sto to ti zelis nego onda kada i ako on to bude zelio!! kada bude spreman
slabije cita ali rastura matku ok ,njegov frend obrnuto i to mu reci!

nismo svi isti,ja to Vili cesto govorim
i ne mozemo svi biti super u svemu i to ga moras nauciti!

Ti si tu da mu pomognes,olaksas a ne da panicaris i stvaras mu mozda i nesvjesno pritisak,razmisli o tome!!

i zasto ti ocekujes da on u prvom polugodistu prvoga razreda dobro cita??
Vila je tek u drugom citac kako treba,u citavom prvom razredu je mjesala slova,pogadjala kaj pise ,ispustala neke rijeci itd i to je sasvim ok,mislim da se ne ocekuje u prvom razredu da su sva djeca odlicni citaci,vise je vazno da poznaju sva slova,mislim barem je tako kod nase uciteljice

opusti se ,duboko udahni i ne brini
na papir zaboravi

[Imge]

thalia, super post

[palunkica]

Hm, došla sam se pohvaliti da smo jučer naučili abecedu. Uz malo muke i puno savjeta s ovog topica.

Dakle, hvalila sam za uloženi trud . Čak je dobio i nagradu poslije (Spružvabob privjesak za ključeve) kojeg nije očekivao,.

Prvo je malo čitao, tak tak, a onda smo krenuli na abecedu, koju mi je cijeli dan tumačio da on to ne može naučiti nikako jer ima previše čćđdž i ostalih gluposti i da ga učiteljica nije danas pitala i da to znači da on to ne treba znati.

Kupila sam neku igru slovo na slovo, izvadila slova abecede i složila na pod u 6 redova po 5 slova. pa samo par puta pročitali, pa sam neka slova izvadila i on ih je stavljao natrag na pravo mjesto i svaki put ponovno pročitao. Onda sam sve izmješala i rekla mu da pokuša složiti, to mu je bilo zabavno, uz malo pomoći je složio. Onda sam okretala pojedina slova i on je uvijek ponavljao abecedu, dok nisu sva slova bila pokrivena i eto naučene abecede. Još sam mu onako u šali govorila da se kladim da će fulati barem jedno, na kraju više nije fulao niti jedno i abeceda je naučena.

navečer u krevetu - "mama, znaš, abeceda je jako zabavna" i "jedva čekam da me učiteljica pita pa da svi vide da znam abedcedu".

Ponovila sam priču o trudu i kako sve možeš kad se dovoljno trudiš i da se neki trude više neki manje, ali da na kraju svi koji se trude uspiju.

Ali ako će cijelo školovanje biti ovako, možda da zakupim apartman u Vrapču

Ono što sam htjela reći je da su mi savjeti s ovog topica, pogotovo thalijini jako pomogli

A i naručila sam neke knjige o darovitoj djeci s teškoćama u učenju s Amazona