Odlikas ili ne?

dotakle ste se toga kako su se vasi roditelji prema vama ponasali glede ocjena, pa sam malo razmisljala o svojim roditeljima. ja sam bila dosta samostalna, sama sam si organizirala vrijeme, od osnovne skole (ne pamtim ucenje u nizim razredima) pa na dalje. jako bi mi smetalo da mi se netko petljao u to. nisu komentirali ni lose ocjene, valjda im je bilo dovoljno sto sam ja bila nezadovoljna, pa mi nisu i svoje nezadovoljstvo nabijali na nos.

njezina jedina obaveza je da ide u školu i izvršava školske obaveze
zahtjevam da školske obaveze izvršavaju na vrijeme bez obzira na ocjenu

tako nekako mislim i ja.

a moje misljenje vam je jos i ovako nekako..
djetinjstvo ce im tako brzo proci, nece se ni okrenuti a vec ce raditi u nekoj dosadnoj firmi od 9 do 5, jurit doma djeci i muzu, kuhat, prat, pospremat i mucit se..
pa neka im bar onda djetinjstvo bude ispunjeno smjehom , igrom i bezbriznim odrastanjem :3srca

ja sam vam mama koja svojoj princezi nosi dorucak u krevet :mrgreen:

hana je napisao/la:a moje misljenje vam je jos i ovako nekako..
djetinjstvo ce im tako brzo proci, nece se ni okrenuti a vec ce raditi u nekoj dosadnoj firmi od 9 do 5, jurit doma djeci i muzu, kuhat, prat, pospremat i mucit se..

Da, i kad još budu u profesiji koja ih uopće ne interesira jer se zbog ocjena nisu mogli upisati tamo gdje su htjeli.... Stvarno, gdje je granica između bezbrižnog odrastanja i nebrige za budućnost?

gdje je granica između bezbrižnog odrastanja i nebrige za budućnost

ne znam da li je to dvoje uopce u vezi. roditelji mogu pod parolom "to je sve za tvoje dobro" itekako lose utjecati na djetetovu buducnost. a bezbriznim djetinjstvom mogu stvoriti iteko dobru podlogu za buducnost. po meni je ipak stvar u nacinu na koji je te stvari odvijaju unutar obitelji.

tesko je to odrediti :drink

mislim da ne postoji apsolutno bezbrizno djetinjstvo koliko god se mi oko toga trudili, od trenutka kad krenu u skolu tu su obaveze, ocekivanje nastavnika, ocekivanje roditelja, vlastita ocekivanja oko skole, oko uklapanja u drustvo u razredu, na sportu... Mislim da djecu ne treba pretjerano opterecivati nasim ambicijama, ali im ipak treba davati neke ciljeve i motivaciju

beammama je napisao/la:
hana je napisao/la:a moje misljenje vam je jos i ovako nekako..
djetinjstvo ce im tako brzo proci, nece se ni okrenuti a vec ce raditi u nekoj dosadnoj firmi od 9 do 5, jurit doma djeci i muzu, kuhat, prat, pospremat i mucit se..

Da, i kad još budu u profesiji koja ih uopće ne interesira jer se zbog ocjena nisu mogli upisati tamo gdje su htjeli.... Stvarno, gdje je granica između bezbrižnog odrastanja i nebrige za budućnost?

Ja još nisam u toj fazi ali me iskreno lovi panika od toga. S obzirom na quotano ispričat ču vam našu priču. Ja sam imala sroditelje kao bubi i očekivalo se da sam u svemu odlična. Što je vrlo naporno i frustrirajuće. Cijelu osnovnu bila sam odlikaš -iako cijeli 4 razred provela sam u bolnici -nakraju polagala razred i položila sve s 5, ostatak osnovne živjela sam na staroj slavi. Srednju -matematičku gimnaziju prolazila sam s 4, upisala faks koji nisam htjela (kao zamjenu dok se ne prebacim -al se nisam prebacila jer sam se zaljubila :oops:

) završila ga s 4.0 i radim posao koji mi je ok ali ga ne obožavam.
Nasuprot mene, mm je u osnovnoj imao jedinice, starci ga nisu ni poticali ni vodili, meni se diže kosa na glavi od njegovih priča. Upisao je srednju tehničku u njoj briljirao kao da je oduvjek bio odlikaš, upisao fax (moj :mrgreen:

) završio ga sa 3.0 i 1 ponavljanjem prve godine, da bi danas bio u svojoj struci na jaaako visokoj poziciji, sa plačom 4 puta većom od moje, radi ono što voli i cjenjen je u svom poslu.

Pa ti sad vidi koliko su ocjene važne. Po meni su važniji roditeli koji te potiču i vode a ne oni koji te ugnjetavaju i uvjetuju. Jer ni moji ni njegovi nisu bili ok, moji prezahtjevni, njegovi flegma :dunno

Gemini, super mi je tvoj post..
a takvih slicnih primjera ima koliko hoces!!!

beammama zar ti mislis da su ti petice garancija da neces zavrsiti na poslu koji ne volis??
ma daj, pa to vidjamo svaki dan...

meni briga za buducnost moje djece ne znaci konstantna briga za ocjene.. ne, daleko od toga..

meni je vaznije da naucim kcer kako se veseliti malim stvarima, kako iz losih situacija izvuci nesto dobro, kako postovati i cijeniti ljude oko sebe, prepoznati razliku između dobra i zla, kako se izboriti za stvari koje su joj vazne u zivotu ..
ali najvaznije trudim se nauciti je da voli i postuje prvenstveno sebe, da bude ponosna onim sto je, svojim izborima u zivotu..
da cijeni prirodu, da voli zivotinje...
da cijeni i voli svoju obitelj :3srca

trudim se pokazati joj ljepotu kazalista, muzeja, umjetnosti uopce; citam joj pjesme, vodim u galerije..
slusamo muziku zajedno, gledamo filmove..
mm je uci vaznosti sporta u zivotu, gledaju tekme zajedno (sve sportove).
kartamo zajedno, vodimo je na razna prijateljska druzenja, kako bi joj pokazali koliko su prijatelji vazni u zivotu..
volimo se puno, jer nama je ljubav iznimno vazna :3srca

uh i jos 1000 svakodnevnih sitnica, koje se meni cine vaznije od ocjena..
ali to je moj stav i moje misljenje..
koje nosim od svojih roditelja, a koje oni i dalje prenose i meni i bratu, ali i nasoj djeci :3srca

svi mi se trudimo odgojiti svoju djecu na najbolji nacin, te smatram da niti jedan nacin nije los, samo su drugaciji.. a ovo je moj!

hana je napisao/la:a moje misljenje vam je jos i ovako nekako..
djetinjstvo ce im tako brzo proci, nece se ni okrenuti a vec ce raditi u nekoj dosadnoj firmi od 9 do 5, jurit doma djeci i muzu, kuhat, prat, pospremat i mucit se..
pa neka im bar onda djetinjstvo bude ispunjeno smjehom , igrom i bezbriznim odrastanjem

ja sam vam mama koja svojoj princezi nosi dorucak u krevet

hana - e upravo ovako je govorila i moja mama...i ja sam bila takva princeza...rodbina i susjedi su znali reagirati ovako :roll:

kad bi vidjeli da me mama ne gnjavi s kućnim poslovima, kad mi pruža slobodu i nosi npr. doručak u krevet...
Ona bi na sve to njima rekla : "sve u svoje vrijeme, stići će se ona i namučiti u životu, kako to već biva po prirodi stvari..."
A kao da je slutila da će mi život donijeti i puno teže probleme ili "izazove" od onog prosječnog : od 9-5, jurcanje, rintanje...
Eh, mame najbolje osjete....

hvala ti elizabeta :3srca

moja mama je meni i dan danas sve :3srca

i kao sto ti kazes, mame najbolje znaju :3srca

cuvaj se i hrabro naprijed princezo :3srca

ovo sto se tice dvorenja, meni se cini da je velika razlika imas li curu ili decka...za cure se ( u vecini slucajeva je tako) zna da ce se naraditi u zivotu, da ce nauciti raditi ( po kuci) ...pa ih stedi dok ne moraju

kod decki mi to izgleda malo drugacije...oni (barem moj) od malena hvataju krivine...."daj mi, molim te, dodaj vode kad si vec u kuhinji"...nije nebitno za pricu da je u stanju biti zedan koliko god treba sve dok me ne ugleda u kuhinji :mrgreen:

pa onda nakon rucka...uuuu, kolko mu treba da makne tanjur za sobom i pocisti mrvice....i to nakon sto mu uredno napomenem-STOOOL...

takvih je primjera koliko hoces :dunno

ali ne dam se, tesem uporno po svom, ne zelim odgojiti nesposobni muski primjerak

sto tocno znaci priustiti im bezbrizno djetinjstvo?

da li to znaci da u kod kuce ne treba nista uciti, ako ide u boravak?

meni se cini da nekada nesto mora :dunno

nije to puno, samo malo mu treba da bi sve znao, znaci fali mu tih pola sata kod kuce do savrsenstva, uvjetno receno...ne svaki dan, naravno

Da ja svome sinu donosim dorucak u krevet, nisam bas sigurna da bi nasla neku, uvjetno recenu, modernu mamu koja bi rekla da radim pravu stvar :mrgreen:

pozitivna diskiminacija je zeznuta stvar

zahtjevam da školske obaveze izvršavaju na vrijeme bez obzira na ocjenu

ovako i ja. No, naravno da mi je vazno i da su sretni i da im djetinjstvo bude bezbrizno. Svaka cast djeci koja ne love krivine. Ali moj lovi i ipak treba nesto stege

.

Bubidea je napisao/la:
da li to znaci da u kod kuce ne treba nista uciti, ako ide u boravak?

moja mala je isla prva dva razreda u boravak od 08-17!
i doma nije vise nista ucila... cim bi dosla doma izasle smo u park sa psom ili smo se igrale, otisle u kazaliste, kino, na ples, sport..
ali, ucenje NE!!!

ja sam puno razgovarala s njenim uciteljicama i rekla im da ocekujem da zadacu i sve sto treba nauciti napravi u boravku, tako da doma nema vise nista, jer ja smatram da joj je 9 sati skole i ucenja i vise nego dosta na dan!!!
i, slozile su se sa mnom :mrgreen:

i imala je sve petice i cetvorke.. nikad problema :dunno

i, istina je razlika je s curicama i deckima :mrgreen:

Hana - hvala ti :3srca

I meni je moja mama dan danas najvažnija :3srca

Bubi i Mirci - ma naravno da djeca trebaju biti samostalna - skloniti iza sebe, pospremiti nered koji su sami napravili, otići u trgovinu...i naravno da nije point da se dorućak u krevet nosi baš svaki dan (inače pređe u rutinu) dijete si treba znati i samo nešto uzeti za jesti....ali nikako djecu preopteretiti kućnim obavezama a niti onim drugim...sve osluškivati, pratiti što djecu veseli. Evo, mene kuhanje nije zanimalo do 25. god. ali uopće (a niti sad me baš ne impresionira) Dok npr. moj J. uživa petljati se po kuhinji, u stvari već sad zna kako se što radi...najsretniji je kad mu se da važna uloga pomoćnika u kuhinji! Moja svekrva ga otjera i veli da joj smeta i da šta će to njemu; s druge strane moja mama mu dopušta da aktivno sudjeluje. I ja isto. Doduše, baš i ne voli pospremati, ali ja barem znam da ima kućnih poslova koje voli, tako da će se već usuglasiti sa svojom budućom, taman samo kuhao. ;-)

elizabeta, naravno da si u pravu, u svemu treba imati mjeru, pa i u ovome. Naravno da necu svoju djecu preopteretiti kucnim obavezama, nisu niti mene moji roditelji, ja samo zelim da znaju sve napraviti sami i da to zele napraviti. Ovo zadnje nam nesto teze ide

i zato nam treba nesto vise stege

.
Isto je i sa skolom i ucenjem.
Svojem sam uvela, jos na pocetku skolske godine, pola sata ucenja dnevno nakon boravka. Nije to pravo ucenje jer niti ne moze biti vec u 1. razredu, vec je to vrijeme u kojem on zavrsi zadacu ako nije stigao u boravku (zbog lijenosti i zvrndanja po razredu

), rijesi par zadataka, nesto napise, nesto procita. To zaista nije puno, a pomaze mu da usvoji naviku ucenja i uopceno da popravi svoje radne navike.
Jer, na zalost, ne mozemo zivjeti tako da radimo samo ono sto volimo

.

elizabeta je napisao/la:Bubi i Mirci - ma naravno da djeca trebaju biti samostalna - skloniti iza sebe, pospremiti nered koji su sami napravili, otići u trgovinu...i naravno da nije point da se dorućak u krevet nosi baš svaki dan (inače pređe u rutinu) dijete si treba znati i samo nešto uzeti za jesti....ali nikako djecu preopteretiti kućnim obavezama a niti onim drugim...sve osluškivati, pratiti što djecu veseli.

potpisujem!!

a i moja princeza kuha sa svojom bakicom :3srca

i da, nije cilj od njih napraviti nesposobnjakovice, vec im samo malo uljepšati :mrgreen:

doduse, ja stvarno imam srecu, jer je moja princeza jako dobra curica :3srca

i pogotovo sad od kad sam trudna trudi se pokazati mi da sve moze i sama i jedva ceka bebu da mi u svemu pomogne :3srca

Ljubav prema obitelji, prijateljima, zivotinjama i sl. sto je hana nabrojala vjerujem, u slicnim oblicima, sve mi zelimo. I zelimo svojoj djeci sto bezbriznije djetinjstvo. Ne mislim da joj djetinjstvo nije bezbrizno zato sto ju ucim da posprema iza sebe (jer i tako se pokazuje ljubav prema obitelji ;-) ), ili da ima npr. "obavezu" nahraniti macka, kojeg je sama htjela (jer to je ljubav prema zivotinjama na dijelu ;-) ). Ili sto trazim da npr. ne mozemo ici vozit bicikle, dok nije rjesila kak spada svoju zadacu ili nesto sto ima za obavit za sutra za skolu (ovo sad je nacelno jer do sad kao boravkas sve stize u skoli, ali govorim za buducnost kad nece biti boravkas a gradivo ce biti sve obimnije)
Zapravo, sto bi bilo bezbrizno djetinjstvo? :roll:

A sad, koliko su ocjene bitne u zivotu jeko je relativno. Ima svakakvih primjera. Ne lobiram za ocjene, ali one iako cesto nisu pravi pokazatelj znanja "uvjetuju" i "odreduju" dalje skolovanje... I za to smo, vjerujem, puno puta cule.

Hana, slažem se s tobom da djeci treba pružiti prekrasno bezbrižno djetinjstvo, ali moram dodati da me baš zanima ako sada rodiš dečka i to malog hahara kako ćeš pisati za kojih 7 godina.

folne,

Mirci, mojoj maloj su u boravku pregledavali zadace i odmah ispravljali greske, sto je meni i normalno..
mislim, pa sto onda ucitelji rade u boravku ako mu ne pregledavaju zadacu, ne trude se da s djecom ponove gradivo i sl?

kod nas su imali ovakav raspored - ručak, pa sat vremena odmor (dvorana ili van ovisno o vremenu) a onda zadaca i ucenje, a kad zavrse sa svim crtići.

kakav program ima tvoj klinac u boravku?

folne hahahahaha :rolf

to smo se vec dogovorili .. mali ce biti nogometas i donjet nam brdo love, pa u skolu nece ni trebati ici ;-)

a kao prava mama koja je zaljubljena u svog sincica, vjerovatno cu ga odgojiti tako da njegovoj zeni bude sto teze s njim i sa mnom :mrgreen:

isto takav, ali bez crtica na kraju

to mi je bolna tocka, a uciteljica im je zapravo cuvalica i zabavljacica, a ne uciteljica. Ako zadacu nije zavrsio, nosi ju kuci. Iskreno, on je dosad donio doma mozda 4-5 zadaca, ali vidim da mnogo djece kompletne zadace nosi kuci. I vjeruj mi, ne mogu nista uciniti. Srecom pa glavna uciteljica jako dobro zna nedostatke ove popodnevne :dunno

Ni kod nas popodne nije puno bolje. Pišu zadaću, i onda ako je u školi dobro ne napiše ima ispravak za doma - napisano rukom učiteljice. jednom je donio doma cijeli prazan listić zadataka, nije u školi shvatio kaj treba rješavati iliti raditi. A meni je neshvatljivo da učiteljica nije vidjela da on ne kuži, da ga nije uputila.
I imam blagi filing da je naša isto više čuvalica i zabavljačica da im prođe vrijeme - i iskreno jedva čekam da završimo s boravkom nakon 2. razreda.

to mi je bolna tocka, a uciteljica im je zapravo cuvalica i zabavljacica, a ne uciteljica. Ako zadacu nije zavrsio, nosi ju kuci. Iskreno, on je dosad donio doma mozda 4-5 zadaca, ali vidim da mnogo djece kompletne zadace nosi kuci. I vjeruj mi, ne mogu nista uciniti. Srecom pa glavna uciteljica jako dobro zna nedostatke ove popodnevne

oooo, bas sam to htjela reci, puuuno ovisi od popodnevne uciteljice, jako, jako puno...mi imamo i previse iskustva, promijenili smo tri do sada, ova treca, zadnja, je uzas zivi...i ovo sto ti mirci kazes da je zabavljacica, ona cak nije niti to, ona je dezurno strasilo, baba roga, frustrirana babetina zbog koje se hrpa djece vec ispisala s boravka...srecom sto se mojeg to puno ne dotikavlje, njemu sve svejedno, ali razlika u znanju koje dobije na boravku kod nje i kod svoje uciteljice ( a bila nam je jedno mjesec dana glavna uciteljica i ujutro i popodne, ova popodnevna se razbolila) je drasticna

sjecam se da sam ja ostala sokirana kako je znao opsezno gradivo iz prirode ( stvarno dosta podataka se moralo znati za treci razred i dosta novih pojmova su ucili)....isla sam ga ispitivati i ostala u soku od kuda sve to zna..naucio sam u skoli :shock:

i to nije naucio bilo kako , nije nabubao, znao je povezivati i zakljucivati i uz sve to su se igrali, citala im je price, ma ne znam sto sve nisu stigli napraviti...mi smo doma doslovno dignuli sve cetiri u zrak ...to se zove dobra uciteljica i zato je jako tesko dati neki univerzalni savjet da li uciti jos doma ili ne...sve ovisi od uciteljice

da, da ne govorim da je normalno bilo ( dok nismo podviknuli) da ne stavi nikakvu kvacicu, potpis,nista po cemu bi se moglo skuziti da je ona ( ta babaroga) to pregledala...pa smo, naravno , mi morali sami doma pregledavati

ajde, to je usvojila ( jedina stvar koju je usvojila, od hrpu njih koje smo sugerirali, trazili, kumili...)

sada stavlja kvacice, ali krivo ispravi :svadja

a jos je gore kada djeci kaze da ona to ne zna...mislim, ja znam s pol mozga i s lijevom rukom, a ona ne zna...pa onda imaju ili prazno ili krivo ispunjeno, jer ona ne kuuuuzi :svadja

Kod nas to ovisi o djetetu. F je takav da će se potruditi i odraditi u školi i doma vrlo, vrlo rijetko nosi zadaću.

S druge strane jučer je kod nas došla M. mama po njega i pričamo. M. je zaigran i totalno u svom svijetu. Ne šljivi ni školu ni obaveze. Samo da je van, nogomet, igrice...
Žena izvan sebe jer ima stariju kćer, 7. razred, dobricu, odlikašicu koja je motivirana sama od sebe i s njom nikad nikakvih problema. Dan danas nikakvog posla s njenom školom ona nema, a s malim će odraditi za dvoje.

Ono što hoću reći-lako je s lako odgojivim djetetom. Moji nisu teško odgojivi, ali su dečki i kad pogledam njih i kad pogledam nećakinju iste dobi, ma nebo i zemlja.

bubidea, sad te potpuno razumijem!!
Mirci, također...

ja sam se s jednom na pocetku jako posvadila bas oko slicnih stvari,jer smo imali staru uciteljicu pred penziju, a ja kategoricki odbijam da mi dijete nakon 9 sati skole mora jos doma uciti!!!
cak sam i do ravnateljice isla, sva sreca pa su me i ravnateljica i hanina uciteljica razumjele i djelile moje misljenje, tako da se vec do kraja 10 mjeseca sve promjenilo.
a onda je stigla i nova uciteljica na boravak, koja je uz sve to bila i jako kreativna, pa je s klincima radila i razne lutkarske predstave, tako da smo uzivali.

e, da jos sam jednu vaznu stvar zaboravila... mi smo doma veliki zafrkanti, cjela obitelj, a mm posebno, tako da dosta toga okrecemo na zafrkanciju, a i princeza ima super smisao za humor..
pa nam je nekak svima skupa puno lakše :mrgreen:

Bez obzira što rade zadaće u školi za doma uvijek ima posla.
Npr. engleski i vjeronauk nikada ne rade u školi. :dunno

A i uvijek imaju nešto čitati.
A i povremeno radimo matematiku kad vidim da neke stvari ne kuži.
Sve skupa, jako puno posla. :dunno

Baš tako Pat. Engleski i vjeronauk doma. Plus kaj svaki dan pregledam knjige i teke, tražim da nekaj pročita jer mora vježbati čitanje, plus kaj često ima za napisati isparvak zadaće koju je pisao popodne u školi...ma užas.

Ono što hoću reći-lako je s lako odgojivim djetetom.

živa istina!
I ne znam zašto to učitelji uglavnom ne kuže...i misle da sva djeca mogu i moraju biti "po špagi", mali robotići, bez osobnosti...
A kad nešto ne štima, uglavnom su roditelji krivi jer ih nisu odgojili...

Al ovo je skoro pa offtopic