Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije

[filipovamama]

a hocete li im ikad prepustiti odgovornost? i ne saljete li im time poruku da nisu sposobni sami, pa onda oni na taj nacin suradjuju da vama prepustaju dio odgovornosti...?

Ne šaljem ja njemu nikakve poruke, nego je činjenica da kad ne stigne raditi s njim dobije lošije ocjene (2,3), a kad radim s njim (propitujem ga, objašnjavam mu. I to ne mislim na ispitivanje koje traje dvadesetak minuta, nego na rad s njim koji traje oko 2 sata dnevno) - dobije četvorke, petice.
I bez obzira što je dobio nekakvu posebnu pohvalu nastavničkog vijeća za marljivost, bez mene bi imao lošiji uspjeh, a ako mu mogu pomoći, ne vidim razlog zašto ne bih.

[folne]

Imge, a jel doma vježbate čitanje? Pretpostavljam da ne.
Isto tako mi matematiku doma niti ne pipnemo. Zadaću klinci ako ne žele ne moraju rješavati u školi, jer učiteljica nema načina da ih prisili na to. Znači kaže -sad je rješavanje zadaće, ali oni klinci koji to ne žele raditi jedino što moraju je ne ometati druge. Nema tu nekog vježbanja u školi van nastave.
Mi doma tešemo čitanje.

Poanta je zapravo da svakome nešto leži, a nešto ne, i ako se ono što ne ide glatko samo po sebi ne odradi doma nema šanse za peticu. Boravak ili ne, stari sistem ili novi, ne vidim tu veliku razliku.

Zapravo ne vidim da se išta drastično promijenilo otkad sam ja išla u boravak, osim što su nas još i tjerali da odmaramo tj. odspavamo nagnuti nad klupu.
Dapače, čini mi se da sad ima puno više učitelja koji daju sebe u svom poslu nego prije i sigurna sam da je odnos i očekivanja roditelja drugačiji. U ono doba te učitelj mogao zveknuti pa bi te još roditelji naribali jer je učitelj u pravu.




Uletjela mi filipovamama, bome ja se sjećam kako me tata učio razlomke, kako smo skupljali poklopce s jogurta za nekakvu prezentaciju i kako je pilio šperploče i radio maketu škole. A sjećam se i kad je prijateljica prešla iz druge škole u našu. Učiteljica je lijepo zaokružila koliko stranica smo mi odradili više u odnosu na njih i rekla nek ju lijepo doma roditelji to nauče. Oni nikad nisu i to je sigurno jedan od razloga zašto je uvijek kaskala za nama u masu stvari.

Na zadnji post -nedavno sam bila na radionici na kojoj se komentiralo baš to sudjelovanje tj. činjenica da je roditeljima stalo više nego djeci naglašena kao problem, odnosno u starijoj dobi (pubertet, srednja škola) izvrstan izvor manipulacije i način da se suprotstavi roditeljima.

[filipovamama]

Sjetila me folne da je i moj tata sa mnom i sestrom tesao tablicu množenja i djeljenja. A moj Filip je to naučio u školi i doma uopće nismo s njim vježbali. Ama baš ništa oko tih tablica.

[medo14]

jedini angazman mojih roditelja, tocnije mame je bio odlazak na roditeljski i individualne razgovore te prelistavanje ucenicke knjizice na kraju polugodista, drugo apsolutno nista.

[filipovamama]

Tak i moji, osim tablice, još su samo knjižicu nosali po firmi i hvalili se. Ništa drugo.

[filipovamama]

Ipak, vjerujem da je moj Filip nadprosječno inteligentno dijete, definitivno ne bih ja bila toliko važan faktor u njegovom obrazovanju. A ovako, ono što ne uspije pohvatati u školi (velik su razred i pun dečki-nemiran, pa i to igra neku ulogu) i kod kuće sam, moram mu ja objašnjavati.

[Imge]

Imge, a jel doma vježbate čitanje? Pretpostavljam da ne.

ne vjezbamo posebno. to je istina.
ali, ako se neki tekst iz hrvatskog mora nauciti citati, mali to mora odraditi. nema majci izvlacenja na talent
no, to cemo izjednacit recimo s vasim pisanjem zadace iz matematike i ne brojati kao dodatni rad doma, nego, dakle, kao zadacu.
ali, zato se priroda mora vjezbati. htio-ne htio . i mora je roditelj propitati (bar kod nas, ne znam kako se ostali pripremaju za kontrolni ; iako, mi smo na Odiseji dotakli taj problem pa mi je koliko-toliko jasna slika kako se nasi Odisejci pripremaju za kontrolni )

Na zadnji post -nedavno sam bila na radionici na kojoj se komentiralo baš to sudjelovanje tj. činjenica da je roditeljima stalo više nego djeci naglašena kao problem, odnosno u starijoj dobi (pubertet, srednja škola) izvrstan izvor manipulacije i način da se suprotstavi roditeljima.

dala si mi misliti.
jer nas problem i je to sto je meni kao roditelju uspjeh u skoli bitniji nego mojem djetetu.
good point s mogucim kasnijim manipuliranjem.

eli, hvala za preporuku knjige. nisam to citala (jezus, 600 stranica ima)

Zadnja izmjena: Imge; 05 sij 2009, 15:36; ukupno mijenjano 1 put/a.

[Potica]

kako ti nije jasno? u cijelom društvu vlada ona "brigo moja pređi na drugoga" pa se tako obrazovna komponenta prebacuje roditeljima, a od škole se očekuje da odgaja djecu.

Nase je skolstvo sve prebacilo na roditelje, jer profesori i ucitelji smatraju da oni ne trebaju odgajaju djecu nego odgoj djeca stjecu doma sto je uredu jer ipak su roditelji ti koji bi trebali odgajati ali moje dijete je u skoli skoro 10 sati a sa mnom provede 4-5 dnevno (doma smo oko 5 spavati ide u 9, ujutro se ne vidimo )

i zašto je loše ako dijete prođe sa 4?! pa to je vrlo dobro! i još je samo zaslužno za takvu ocjenu

Nije to lose naprotiv tako bi i trebalo biti, samo po sadasnjem nacinu upisa u srednje skole dijete koje je solidan vrlodobar jako ce tesko upisati recimo gimnaziju.
A tu je i najveca odgovornost za roditelje jer dijete s 14 godina nema pojma kaj zeli tako da u vecini slucajeva je roditelj taj koji mora donjeti odluku. Kod uspisa na fakulete imas mogucnost izbora pa ako nisi siguran da ces proci na zeljenom predas papire i na nekom drugom faksu, kod upisa u srednju skolu te mogucnosti nema tako da ako ti dijete zeli u gimnaziju a ocjene su na donjoj granici upisnog praga moras biti jako hrabar i pa reci probaj, jer u drugom roku ostaju losije skole.
Nakon trauma s upisima solidnih vrlodobrih, odlucila sam da cu s P. raditi sve ono sto nisam s curama jer sam smatrala da ocjene trebaju biti pokazatelj njihova znanja, ma i danas to mislim ali napravit cu sve da si to olaksam.

[ivana7997]

dakako da objasnjavam i pomazem i potaknem. ali ne kazem da ne bi bio uspjesan da nisam odradila njegov dio, kao bubidea i imge. koja kazu da je uspjeh njihove djece zapravo njihov. i da ih ne puste da se sami brinu jer bi to bilo jako lose.
ako moj filip moli da mu pomognem s lektirom, pomoci cu. ali necu mu reci ajmo raditi lektiru, jer mu time kazem ne samo da on to ne moze sam, nego ne moze sam ni vidjeti da ne moze.

ne pustim ga da radi sam a mene bas briga, nego ga pitam je li zadovoljan, je li mu jasno, treba li mu pomoc. kad kaze da uskoro pisu neki test, ne kazem, ok, naucit cemo to. nego mu kazem da mi kaze ako me i kad bude trebao. pa on uglavnom netom prije testa zamoli da ga ispitam, a nekad kaze da ne treba. pa nekad ne dobije 5, onda kaze da mu je jasno u cemu je pogrijesio, i drugi put napravi drugacije. s vise ili manje uspjeha. njegovog uspjeha.

[filipovamama]

ivana - meni se čini da bi se tvoje dijete moglo svrstati u onu manjinu iz filipovog razreda.
Ja svom itekako moram reći da danas pročita od te do te stranice lektiru i on pročita i sve ok, ali da mu ja to ne kažem, zaboravio bi pročitati.
I sve tako nekako moram voditi brigu, a istovremeno mom je jako stalo do škole. Možda jer ide u jako (po ocjenama) dobar i ambiciozan razred i žalostan je kad nešto ne stignem s njim odraditi, pa dobije lošiju ocjenu. Onda sam i ja žalosna. I tak se onda žalostimo zajedno, pa ga ja tješim da treba biti uporan i da će ispraviti ocjenu ako se potrudi. I onda, muko moja, ostavljam sve kućanske poslove, serije, knjige, muža i sjedim i učim s njim.
Idem uživat u praznicima.

[eli]

što vas više čitam, to više vjerujem da je program preopširan i da se prebrzo ide dalje.

moje prvo susretanje sa učenjem bilo je kad smo učili turska osvajanja iz povijesti. do tada samo svi, i odlikaši i oni koji su se provlačili, svo znanje dobili na satu i pišući zadaće.

i sa mnom je tata odradio tablicu množenja i razlomke, ali ne kao učenje za školu već kao igru na ljeto između prvog i drugog razreda (čovjeku je neispunjeni san da bude prof matematike). tako vjerujem da je i kod mnogih od vas učenje bilo dio igre, a ne zato da bi pohvatali školski plan.

[Potica]

što vas više čitam, to više vjerujem da je program preopširan i da se prebrzo ide dalje.

moje prvo susretanje sa učenjem bilo je kad smo učili turska osvajanja iz povijesti. do tada samo svi, i odlikaši i oni koji su se provlačili, svo znanje dobili na satu i pišući zadaće.

Potpisujem te u potpunost, iako mi se cini da je sad u prvom razredu ipak malo usporen ritam ili je to samo do uciteljice

[Imge]

ivana, ne znam kako si ti zamislila moj, roditeljski angazman , no u svakom slucaju on se ne sastoji u citanju lektire umjesto djeteta ili pisanju njegove zadace. radim sve isto kao i ti.
uz dodatnu aktivnost koja je posebnost odgajanja mog osebujnog djeteta - svakodnevno moljakanje, cukanje, navlacenje malog da uopce krene pisati zadacu. o tom svom uspjehu ja govorim.

inace, uz opsiran program, nismo se dotakli i vrlo strogog ocjenjivanja.
ne sjecam se ni toga iz svojeg doba...
u matematici - jedna greska - 4.

eh, a moje prvo ucenje - sjecam se ko danas . 7. razred - fizika i ihrvtaski (ilirski narodni preporod). to je moje prvo sjecanje na ucenje u OS. zaista.

[thinkPINK]

i sa mnom je tata odradio tablicu množenja i razlomke, ali ne kao učenje za školu već kao igru na ljeto između prvog i drugog razreda (čovjeku je neispunjeni san da bude prof matematike).

Jel mi to imamo istog oca? Kod mene identicno! Napravio mi je i neku igru s tablicom mnozenja na prozorcice a sjecam se i da su mi govorili da je tablica mnozenja jako bitna i da ju treba znati "i u pol noci"

[kimama1]

ja znam puno ljudi iz svoje okoline koji su sad u zrelim godinama a postigli su prilicno siroko i impozantno obrazovanje, a potekli su iz vrlo siromasnih i uglavnom slaboobrazovanih obitelji. Bas ih je ta nevolja i neimastina poticala da postignu zapazene rezultate. A sad ispada po ovom clanku da su djeca viskooobrazvanih roditelja u prednosti pred djecom slabijeobrazovanih roditelja.
Nije mi jasno, sta se to promijenilo u drustvu i skolskom sustavu?

sve se promijenilo, i u jednom i u drugom
što se društva tiče, nekad su roditelji koji su potekli iz siromasnih i slaboobrazovanih obitelji bili svjesni toga da je puno pametnije poticati dijete da se obrazuje, jer ga onda čeka rad u zagrijanoj kancelariji a ne ledeni rudnici. danas toga nema, kriteriji su poremećeni, cilj nije više postati doktorica ili profesorica, od toga rijetki vide kruha
kako ja koja imam gomilu bespotrebnih papira u vidu diploma a zarađujem malo više od mesara mogu svojoj kćeri reći - uči dijete da si osiguraš budućnost kad će ona vrlo brzo postati svjesna da joj je bolje njegovati liniju i uvalit se kakvom nogometašu. sad karikiram, ok, ali to je to. poremećeni sustav vrijednosti
drugi dio, koji se školskog sustava tiče, mislim da su danas rijetka, jako rijetka djeca kod kojih se poklopi i inteligencija i znatiželja i marljivost a koja mogu bez roditeljske pomoći u školi postići izvrsne rezultate i sretan je onaj roditelj koji takvu djecu ima.
Ja se isto ne sjećam puno da sam tukla po udžbenicima u osnovnoj školi, imala sam sve petice, a mislim da nisam bila neki ekstra lumen, i ne sjećam se da je naša učiteljica IKAD rekla našim roditeljma da išta s nama rade
Danas učiteljice kažu da se točno i bez dolaska roditelja na sastanke vidi tko o djeci i kako brine i napominju roditeljima već od prvog razreda da s djecom treba raditi.
Neke treba samo pogurati, nekima bogme treba i dodatno objasniti jer nisu razumjela.
mislim da je program općenito puno zahtjevniji nego nekad.

[folne]

Da, ocjenjivanje se meni i kod nas čini izuzetno strogo.
Pogotovo dio gdje rješavaju X zadataka iz matematike u Y vremena i to zbrajanje i oduzimanje do sto. Moram priznat da sam presretna jer F. s tim nema problema.
U čitanju se, hdB, ipak ne ocjenjuje broj pročitanih riječi u minuti, a s razumjevanjem pročitanog nema problema.

[Maya]

uh, ja jedva cekam da F podje u skolu aBd...kako cemo samo uciti zajedno i stvarati radne navike...
MM vec zali malu , a meni je najveca nocna mora kakva ce ona biti u skoli

p.s. istina, rad kuci cini dijete odlicnim ucenikom...kad dijete jednom stvori radnu naviku, posle mu ne treba previse pomoci

[Adorabla]

radi se o tome da ja stojim kao kobac nad njim i on to osjeca, pa zna da ne bi bilo dobro da nije napisao zadacu ( obavezno je pregledavam svaki dan) i da ne bi bilo dobro da ne nauci ( prirodu i ja ucim s njim...bolje receno, ponavljam, ispitujem ga i objasnjavam mu sto je potrebno...uh, ta priroda je u cetvrtom razredu bas teska ili je samo nasa uciteljica zahtjevna..ne znam...uglavnom, jesmo se naucili ..i tu je, nekak, naglasak, kod te prirode, MI smo sve to naucili, jer i ja je znam ko vodu piti)

ovo mi stvarno zvuci previse.

ja cu se nadovezati na Ivanu jer sam najbliza njenim razmisljanjima.
Ne bih nikada dijete prepustila samo sebi. Naravno da cu ispitivati, podsjecati da sutra ili kad vec pisu test, naravno da cu s djetetom raditi sto treba i naravno da svako dijete ne zahtjeva jednaku kolicinu paznje, ali bas stajati ko kobac i uciti skupa s njima i pregledavati svaki dan, nemam vremena i moram priznati da mi je to iznimno drago.
Ja ih kontroliram tjedno. Subotom i nedjeljom pitam sto su ucili da li su ponovili. Ukoliko na informacijama saznam da ima neku nizu ocjenu onda ju bome ispitujem taj predmet i ostale odmah (kao prevenciju ) da joj dam do znanja da necu tolerirati lose ocjene radi ljenosti.

Sa starijom kceri sam morala prvi razred jako puno vjezbati. Nije joj isla sinteza rijeci, citala je katastrofa ili bolje receno pocela je citati tek u drugom razredu. Medjutim stvarno drugi razred vise nisam. Opet sam vise s njom radila u trecem jer je gradivo postalo kompleksnije, u cetvrtom ju nisam niti takla pogotovo drugo polugodiste i sada u petom sam je stisla u smislu da joj pokazem kako se uci jer klinci ne znaju uciti. E tu sam sjedila s njom i objasnjavala joj kako da procita prvi pasus, napise zabiljeske, da procita zelim znati vise, da napravi mentalnu mapu i na kraju odluci kako joj je najlakse. I ispitivala sam ju onda tako nauceno gradivo.

Sto se tice zahtjevnosti skole moram priznati da nije tako zahtjevna kako sam ja mislila kada sam dijete upisivala u prvi razred Naravno da s djetetom treba raditi, ovako kako Folne kaze; ja sam sa starijom radila citanje ali matematiku stvarno nisam trebala. Medjutim to ne znaci da ju nisam ispitivala oduzimanje i zbrajanje do 20 da nauci automatizmom ili tablicu mnozenja. Neke stvari se moraju nabubati i tu ne pomaze samo ucenje u skoli. Koliko sam joj samo crtala mjesece pa trazila neku logiku kako da ih zapamti...
Sa mladjom pak moram raditi u smislu da joj postavljam pitanja na inteligenciju, da povezuje stvari. Ona nabuba bez problema tablicu mnozenja ili mjesece u godini u roku dvije sekunde, ali kad treba tri stvari staviti u korelaciju pa ne nabubati nesto, nego zakljuciti, onda joj se ne da.

Ja mogu priznati da uspjeh djece ovisi o angazmanu roditelja medjutim nikako nije dobro da roditelj preuzme obaveze djeteta. One su te koje moraju uciti za sebe (ne radi mene i sori ne mogu prihvatiti da ce uciti radi mene. Ja ih ucim da uce da zadovolje svoju znatizelju i najvise se ljutim kada losu ocjenu dobiju iz predmeta kojeg vole.)

I da ja se isto sjecam da je i meni moj tata radio sat za skolu kao sto sada njima njihov tata radi i sjecam se da je moj tata igrao samnom tablica da naucim napamet zbrajanje i oduzimanje kao sto i ja i muz sada s njima igramo i da sjecam se da me je tata odveo u grad u trecem razredu i rekao ovo ti je Trg Republike a ti mi sada pokazi sve ulice i kamo tramvaji voze i poslije piskio od srece u gace kako mu je cer pametna. Dakle nije bas da nisu radili samnom.
I sjecam se isto i petog razreda kada su me bome dobro pritegnuli i ukinuli mi ucenje u sobi (nego sam morala uciti u kuhinji) jer sam imala dvije trojke. Sjecam se da i da sam kemiju u srednjoj skoli prvu ocjenu dobila jedinicu i da je mama izvukla sve svoje knjige iz kemije, isposudjivala sve sto je znala i da se dobrano namucila objasnjavajuci mi gradivo. Dakle nije ni tada bilo med i mlijeko a nasi roditelji sve 4 u zrak.

[Adorabla]

ovo je manje vise bilo offtopic.

U Hrvatskoj se mnogo govori o društvu znanja i jednakim šansama za sve. Najnoviji rezultati vanjskog vrednovanja postignuća učenika osnovnih škola pokazuju, međutim, da znanja koja posjeduju osnovnoškolci znatno ovise o obrazovnoj razini njihovih roditelja, posebice majki.
To upozorava na niz problema, među ostalim i na činjenicu koliko su roditelji prisiljeni raditi kod kuće s djecom. Na kraju bitku gube djeca čiji roditelji nemaju završen fakultet, pa manje znaju, a i manje su im aspiracije. Možda se nekom čini normalnim da djeca čiji su roditelji viskoobrazovani u školi postižu bolje rezultate, što znači da u pravilu upisuju bolje škole, nakon čega imaju više šanse upisati fakultet. No to samo upozorava na problem: naš školski sustav, umjesto da smanjuje naslijeđene obiteljske razlike, i sam pridonosi dodatnom socijalnom raslojavanju u društvu.

Dakle ipak nisu samo majko iako su trazili korelaciju (ma u krajnjem slucaju pa bas nije rijetkost da majka koja ima zavrsen faks se uda za muskog s zavrsenim faksom) i da slazem se da takva vrsta skole i odgoja doprinosi vece raslojavanju drustva i da nismo citacka nacija kao Finci

[dunja]

Imam starijeg koji NIJE išao u boravak, a ja prva 4 razreda nisam znala da ide u školu, sve su bile petice. I imam mlađeg koji na žalost IDE u boravak i s kojim još doma moram dodatno dosta raditi. Pod tim mislim vježbati zadatke, ponoviti prije testa tj. ispitati ga, i tome slično.
Dakle - em su različita djeca, em zaista nije isto idu li u boravak ili ne - jer se pisanje zadaće po meni ne smatra dodatnim radom sa djetetom nego nešto što mi ulazi pod normalu, em postoje i ogromne razlike od učiteljice do učiteljice.
Stariji je sad, krenuvši u 5. razred, potpuno samostalno kao i do sada, eto prošao s 4. I ne vidim ama baš nikakvu tragediju u tome, nego samo i jedino školu i pouku i meni i njemu. Gdje i što trebamo stisnut, gdje pripazit, gdje zapeti. Upoznao je malo profesore, način ocjenjivanja, prelazak iz 4. u 5. odradio sam, i ja sam ponosna na njega.
Ali ni u kom slučaju ne bih nikada mogla njihove ocjene pripisivati sebi kao zaslugu, to mi nekako zvuči krajnje nepošteno prema djetetu. I najviše mi se sviđa Ivanin način - učiti ga da se brine, i da nauči učiti i odrađivati obaveze.

[Bubidea]

adorabla, ne znam sto ti je previse u mom sistemu rada
to sto mu svaki dan pregledam zadacu? ( to mi je jedno 10min posla)
ja ne ucim s njim, ja ga ispitujem i to samo prirodu, nista drugo...bojim se da si me krivo shvatila , mozda kada sam rekla da smo mi naucili...da, i ja sam naucila uz njega ispitujuci ga, na to sam mislila
nista drugo on niti ne uci, eventualno 3x godisnje procita preda mnom lekciju iz engl. da vidim kako cita, ako zna da ce ih pitati citati

ta priroda je kod nas jako teska i da je dobro ne nauci, ne bi bilo dobro, padale bi samo tako lose ocjene
kod prirode u cetvrtom razredu ( velim, kod nase uciteljice) nije dovoljno nauciti, treba sve skupa povezati u glavi u cjelinu...ima puno trik pitanja i tako
i treba se savrseno snalaziti na karti

[filipovamama]

Napravio mi je i neku igru s tablicom mnozenja na prozorcice a sjecam se i da su mi govorili da je tablica mnozenja jako bitna i da ju treba znati "i u pol noci"

Da, da "i u pol noći" i "ko vodu pit" .

[Bubidea]

i sad si ja citavo vrijeme razmisljam...trebam li mu svaki dan pregledavati zadacu...on je cetrvrti razred,napise je sam dok smo mi na poslu
adorabla, bas si mi dala za misliti
ti svojima pregledavas....kada? jesi rekla prek vikenda?

ajde, cure, dajte prijedloge, jesam li predominantna ( tako ja sebe vidim i opcenito u zivotu ...pomoci si ne mogu, ali problem sam osvjestila, trudim se mijenjati, ali to ide puzevim koracima) odnosno gusim li ga, dajem li mu premalo odgovornosti?

[thinkPINK]

Ja bi pitala dijete te dobi je li napisao zadacu, je li mu sve bilo jasno, treba li mu pomoc oko necega. Ne bi svaku zadacu pregledavala.

[elizabeta]

Nije to lose naprotiv tako bi i trebalo biti, samo po sadasnjem nacinu upisa u srednje skole dijete koje je solidan vrlodobar jako ce tesko upisati recimo gimnaziju.
A tu je i najveca odgovornost za roditelje jer dijete s 14 godina nema pojma kaj zeli tako da u vecini slucajeva je roditelj taj koji mora donjeti odluku. Kod uspisa na fakulete imas mogucnost izbora pa ako nisi siguran da ces proci na zeljenom predas papire i na nekom drugom faksu, kod upisa u srednju skolu te mogucnosti nema tako da ako ti dijete zeli u gimnaziju a ocjene su na donjoj granici upisnog praga moras biti jako hrabar i pa reci probaj, jer u drugom roku ostaju losije skole.

To je to.
Inače me stvarno ne bi bilo briga za ocjene.
Moj dečkić (treći razred) je inteligentan i radoznao i marljiv, al samo ako njega nešto zanima.
Tako npr.Prirodu i Hrvatski uopće ne moram intervenirat...neki dan je našao negdje onu praznu kartu svijeta (samo konture i točkice) i pokazao mi je točno gdje se što nalazi,ne samo države i važne gradove, nego i otočja,rijeke... pa kako je Kolumbo putovao...i ostalo što zna iz povijesti povezuje sa zemljovidom...zanima ga svašta nešto što će učit tek u srednjoj školi...To ga naprosto užasno zanima i dosta mu je da mu tata ispriča jedanput priču i on to zna i nadograđuje...izmišlja i crta neke svoje zemljovide i planove gradova...


Čitanje i to jako izražajno, gramatika također, idu mu super bez ikakvog učenja...

Ali, ali...kad se radi o matematici, engleskom, vjeronauku...e tu ga moram cukat i navlačit i to samo da zadaću napiše! Tako da skroz kužim imge i bubi, a filipovojmami dajem što je čak i u 7 razredu tako strpljiva!
Ja sam naime već u njegovom trećem već malko posustala...pa iako mi je jasno da sam bila upornija da bi imao lako 5,0, ja sam ga cukala kampanjski pa je prošao sa 4. I užasno me nervira matematika (i ja sam ju mrzila iako sam imala 5) i iz principa nisam radila s njim ništa više od pomaganja u zadaćama, nikakve dodatne vježbe zbog testova, ne da mi se i već sam rekla mm-u da su odsada njegov posao matka i engleski (nek ga on to testira)
A Ima četvorku čak i iz glazbenog i iz tjelesnog i iz vjeronauka. I ajd ti onda reci kako danas nije sve strože kad se djetetu smanji ocjena zbog malo lošijih motoričkih sposobnosti ili lošijeg sluha za glazbeni...a vjeronauk je katastrofalno sročen - puno štrebanja suhoparnih i djeci nerazumljivih biblijskih rečenica onda da i ne govorim da je danas 3 puta ne donijet zadaću - jedinica! Džaba mu što je usmeni briljirao ako stoji ta jedinica iz zadaća...U moje vrijeme su genijalci uvijek imali petice, a danas najbolje prolaze presavjesni i ambiciozni štreberi.
I ima jedna stvar koja me užasno, užasno smeta (a moje doba to nije bilo tako) a to je što u prosjeku imaju jedan usmeni odgovor na 4 testa! A testovi znaju bit svakakvi, i u principu su sročeni tako da se više testira djetetova sposobnost snalaženja (odgonetavanja zamka-pitanja) nego stvarno znanje i logičko povezivanje...hebate ko na kviskoteki a, b, c ili d...eci peci pec...Izuzetak je matematika (iako je i tu potreban pokoji usmeni ispit)
Dijete treba usmeno izrešetat i jedino tako se procjenjuje stvarno znanje...ovo sve ide na ruku profesorima i lijenosti (ili su preopterećeni i potplaćeni pa im nije za zamjerit)

Meni je s jedne strane jako drago što moj mali nije od onih preambicioznih, koji grizu i takmiče se...i koje je briga za drugu djecu (on nikad nema pojma koliko je ko dobio ). Drago mi je kad vidim u koliko stvari on istinski uživa,i temeljito ih svladava, zbog sebe i samo zato što ga to zanima.
S druge strane, nije mi baš drago što znam da je 90% uspjeha u radnim navikama, u potiranju individualnosti, originalnosti, i prilagodbi sredini, tuđim očekivanjima. Baš kao što Potica veli, ako hoćeš u dobru srednju moraš imat 5,0 po tuđim standardima. Nikog nije briga što ti je dijete lumen za toliko toga, i to što je četvorka u stvari krasna ocjena. Zna se šta se traži i točka.

Ostaje mi jedino nada u ovo što Kimama priča...kako je na kraju krajeva diploma relativna stvar.
I potpisujem ovu njenu rečenicu

mislim da su danas rijetka, jako rijetka djeca kod kojih se poklopi i inteligencija i znatiželja i marljivost a koja mogu bez roditeljske pomoći u školi postići izvrsne rezultate i sretan je onaj roditelj koji takvu djecu ima.

Mislim da su neiskreni svi oni koji imaju ovakvo dijete i još smatraju da je to danas "pod normalno".
Jer nije.
Od djece se traži štrebanje brda podataka, za svaku sitnicu se smanjuju bodovi i ocjene...i inteligencija i kreativnost, ležeran odnos prema školi ne pomaže... ne pomaže ništa ako dijete "ne grize" na ambicije.

[eli]

A Ima četvorku čak i iz glazbenog i iz tjelesnog i iz vjeronauka. I ajd ti onda reci kako danas nije sve strože kad se djetetu smanji ocjena zbog malo lošijih motoričkih sposobnosti ili lošijeg sluha za glazbeni...

ovo je sramota jer se radi o specifičnim predmetima gdje se ništa ne postiže dajući ocjene po objektivnim kriterijima jer neka djeca bez obzira na trud nikad neće moći doći ni do prosječnih rezultata. u moje vrijeme u mojoj osnovnoj (pa i srednjoj) nije bilo tako. i sama sam iz tjelesnog i glazbenog imala poklonjenu peticu na račun toga što nikad nisam zabušavala.

što se tiče načina na koji su testovi sročeni, uvjerena sam da ih pišu oni koji sa djecom nikad nisu radili. primjer: mali moje poznanice dobio je ocjenu manje zbog greške na nekom testu jer nije zaokružio kako treba što sve stoji u ormaru. preskočio je "donji veš". šestogodišnjak baš i nije razumio dobro pojam jer za njega su to gaćice i potkošulja i ne stoje mu u ormaru, već ladičaru.

[Potica]

Ovo me sjetili kad je E. isla u prvi razred i na testu iz prirode dobila 4 jer je napisla da jabuka raste na drvetu i onda pametna mama skoro digla revoluciju jer kakve su to gluposti pa gdje bi rasla jabuka nego na drvetu i vec sam htjela ici u skolu se svadjati kad mi je palo na pamet pogledati u udjbenik po kojem su pisali test a tamo lijepo pise da jabuka raste na vocki ali jos uvijek smatram da nije trebala zbog toga dobiti manju ocjenu. Kod H. su u petom razredu iz hrvatskog su radili neke petominutne testove - cisti uzas - pet pitanja, pet odgovora, pet ocjena i tako je pitanje bilo o pocetku filima i odgovor je trebao biti braca Lumiere, ali u zurbi ona nije napisala e na kraju i to je netocan odgovor .

[dunja]

svi naši testovi kod mlađeg su samo fotokopirani radni listići, trud učiteljice oko toga čista nula
pa kakvi su takvi su - o nelogičnosti istih neću ovom prilikom

eli, apsolutno se slažem, moje mišljenje je da bi se za glazbeni i likovni trebale davati opisne ocjene - ali sad po novom moj mlađi od 1. razreda već ima knjigu iz glazbenog, mora učiti stalno pjesmice napamet, pa ako nema sluha onda im ocjenjuju znanje recitiranja stihova itd.

[kimama1]

Ima četvorku čak i iz glazbenog i iz tjelesnog i iz vjeronauka. I ajd ti onda reci kako danas nije sve strože kad se djetetu smanji ocjena zbog malo lošijih motoričkih sposobnosti ili lošijeg sluha za glazbeni...

vjeronauk je jedno, glazbeni, likovni i tjelesni nešto skroz drugo.
vjeronauk nije obavezan, a i tu nemaš što imati ili nemati predispozicije, naučiš i gotovo.
nisam za to da se za glazbeni i likovni daju opisne ocjene jer djeca nakon osnovne škole ne upisuju samo matematičku gimnaziju ili srednju medicinsku ili sl, nego su tu djeca koja će nastaviti srednju glazbenu, primijenjenu, odgojno obrazovnu (ili kako se već zovu srednje škole koje odabiru djeca koja se kasnije misle opredijeliti za pedagoški poziv) gdje im je ta ocjena bitna, ali sam JAKO protiv toga da djeca dobivaju lošije ocjene iz glazbenog npr. zbog loših predispozicija (neimanja sluha, drugim riječima rečeno)
tko god to radi, loš je profesor. dijete koje zna gradivo, koje sudjeluje aktivno u praktičnom dijelu nastave (može to biti sviranje nekog instrumenta, melodike, flaute, udaraljki ako ima ritma) TREBA IMATI ODLIČNU ocjenu pa makar ne imalo sluha ni trunke.

[Potica]

ili kako se već zovu srednje škole koje odabiru djeca koja se kasnije misle opredijeliti za pedagoški poziv)

Nikako se ne zovu jer su ih sve ukinuli, dakle samo gimnazija ostaje.