Ne voli nogomet-osudjen u skoli na dosadjivanje?!

[skorpionka]

Elin prijedlog je odličan ako se želi javiti za golmana.

ja molim savjet kako mu olaksati taj dugi put

nema tu neke velike filozofije, ja mom stoput ponovo i nanovo objašnjavam zašto bi nekome gormiti mogli biti zanimljivi (lazem naravno sve u sesnaest jer ni sama ne kuzim sta je zanimljivo kod gormita )

[Potica]

Moj me voli nogomet, ponekad kad neko fali u ekipi za nogomet stane na gol jer mu to dobro ide , ali njemu je nogomet jednostavno dosadan.
Igra se sam ili sa još jednim dečkićem ili s curama, voli on njih vole one njega , i još mi nikad nije rekao da mu je dosadno.
Jučer su kopali korjenje i tražili neke kukce koji žive dolje

JiA ja bi na tvom mjestu A. upisala na nogomet u neki klub, nakon nekog vremena bi stekao vještinu koja bi bila dovoljna za "na dva mala" ili bi shvatio da on to ne želi.

[folne]

A tek kod Yu-Gi-Oh karata. Katastrofa!

Fora s golmanom kod nas nije prošla, jerbo opet statira dok drugi igraju.

[viki]

a ovi ostali ko mali pilici trkckaraju okolo bez glave i repa! To mi se eto ne svidja, da uciteljica ne osmisli nesto i za djecu koja nisu "nogometasi" negu su na igralistu prepusteni sami sebi.

- tak je bilo i kod nas prošle godine na boravku, iako moj u principu voli nogomet, ne voli ga toliko da bi igrao svaki dan...
- a kaj se tiče Yu-Gi-Oh!-a, sad nam je učiteljica pročitala na roditeljskom da su bilo kakve karte zabranjene u školi (al on više nije boravak, pa me ne dira previše, nego mi je rekao neki dan da on ne bi ni na tjelesnom igrao nogomet)

[Kris2]

Vezano za neprihvačanje - moji su to prošli u vrtiću - došli su u grupu u prosjeku godinu dana stariju, već su bili godinu dana skeupa i oni su bili čisti outsideri - curka je čvršći karakter pa se igrala samam koje nisu htjeli prihvatiti, a sinko je bio neutješan, hodao je ko tužni pas oko njih, pa je bilo ucjenjivanja, svačeg ...
Nekako su mi kroz taj vrtič očvrsnuli, ali isto tako zapravo imaju već izgrađene obrambene mehanizme. Npr. I glumi klauna sad u razredu ako sam dobro shvatila (kaže mi jučer da radi gegove s padanjem na guzicu u blagovaoni kad je prolivena voda , pokušala sam mu objasniti da to nije u redu - nisam sigurna jel me doživio )
Prema iskustvu iz vrtića - on je recimo bio taj koji je volio igrat ali ga nisu zvali, pa je isto bio prvo golman, pa je onda popravio igru, pa je na kraju kad su ti stariji otišli napokon bila ekipa u kojoj je bio ok (prema je strašno volio baš te starije dečke - baš mi je bilo ponekad grozno gledati kako se pati).
A da im pošaljete badminton ili sl. ...
Ja sa svojim klincima imam problem jer se nikad ne žele igrati iste igre, pa uvijek smišljamo kombinacije koje tata može s njima odrađivati

[marsovka]

Franika, ne brini, to je sad dok je lijepo vrijeme pa su djeca jos uvijek puno vani. Vidjet ces, kad pocne malo ruznije vrijeme i budu vise unutra onda vise nece biti mjesta za nogomet pa ce se i F snaci u drustvu.
Ja moram reci da je kod nas vise kao kod Barbi, a samo jedan jedini decko u razredu koji ne voli nogomet je uvijek - sudac Mozda bi se Franu to svidjelo

[mamuška]

doma precesto plakao pricajuci kako je opet probao i opet mu nitko nije zelio dodati loptu.... No, njemu je ukljuciti se ipak medju njih bio zivotni cilj, pa sad ponekad igra. Cini mi se.

moj se malac upisao na nogač i događa mu se baš ovo-nitko mu neželi dodati loptu,on po cijelom igralištu trči za loptom nebi li ju ulovio,napravi malac kilometraže i kilometraže....
-i znate ono kad dvojica biraju ekipu on uvijek ali baš UVIJEK ostane zadnji i njega nitko neće...
-pa tako i meni suze klize niz obraze ...tješim ga i ohrabrujem...neznam više šta ću...
on voli nogomet ali ja se bojim da će zbog okoline i zbog djece koja ga ne prihvaćaju zamrziti taj sport...

[Kolberg]

moj se malac upisao na nogač i događa mu se baš ovo-nitko mu neželi dodati loptu,on po cijelom igralištu trči za loptom nebi li ju ulovio,napravi malac kilometraže i kilometraže....
-i znate ono kad dvojica biraju ekipu on uvijek ali baš UVIJEK ostane zadnji i njega nitko neće...
-pa tako i meni suze klize niz obraze ...tješim ga i ohrabrujem...neznam više šta ću...
on voli nogomet ali ja se bojim da će zbog okoline i zbog djece koja ga ne prihvaćaju zamrziti taj sport...

mamuška moj trenira drugu godinu, još uvijek znaju mu ne dodavati, sam se mora izboriti za loptu. No imaju predivnog trenera koji čak dijeli i kazne zbog takvog ponašanja. Možda da probaš razgovarati sa trenerom.

franika situacje ce se smirit kad doe ruzno vrijeme, no na proljeće ce sigurno krenuti ista priča. Al mozda kroz zimu se skompa sa nekim dečkima koji će poslije sa njim uzivati u nekoj drugoj igri.

[franika]

ma moj je Fran po pitanju nogometa (kosarku, rukomet, whotever...) jasan. on sam kaze da mrzi nogomet, da mrzi trcati za tom glupom loptom i da je koji put bio golman (sam je to htio) jer tada ne mora trcati za loptom ali i to mu je bez veze. No za sada mi se ne cini da je on nesto tuzan jer ne igra nogomet, za sada mi se cini da je to njegov izbor koji niti ne pokusava mijenjati i ne pati zbog toga, barem ne da bi meni nesto rekao. oduvijek je on biio uzasan individualc i nebi patio i osjecao se izdvojen ako ne bi radio sto i vecina. no sada je to ipak vec skola, stariji su, djeca postaju nemilosrdnija i malo se zato JA bojim kako ce se on takav kakav je, snaci. Kaj se tice ben 1o , gormita , on to prati, gormite je cak i skupljao ali nije bio nesto zaludjen time. ma vecina njih u razredu isto je u tom ben 10 filmu, ali nogomet uvijek prevagne i nitko se npr. ne igra n a igralistu ben ten-a sto bi vjerojetno franu bilo puno draze.

[Imge]

ni moj stariji ne voli igrati nogomet (osim s tatom ili ljeti na moru s totalno drugim drustvom) - ali, nisam dosad skontala da je to problem . dapace, nikad nisam vidjela grupicu iz njegovog razreda da napucava loptu . da ne bude zabune, djeca se uvijek druze nakon nastave (dobro, mozda to je malo specificno jer to nije boravak nego bas druzenje nakon skole) - i predivno ih je gledati kak su slozan razred - oni trce, love se, igraju granicara, pricaju ispod nekakvog drveta i tak svasta nesto - ali bas nikad ih nisam vidjela da igraju nogomet . valjda su se tak nasli, tko ce znat

[patkica]

Ima svakakvih slučajeva. Od naša tri generacijska razreda naš razred je najviše u nogometu. Ostali nisu.
Franika - probaj ne brinuti toliko. Njega to ne zabrinjava, ne mora ni tebe. Naći će druge oblike zabave, neće zbog nogometa biti izopćen ili izoliran. M nikad ne igra nogomet - ne vidim da mu tko to zamjera

[ZacKa]

Moj je počeo trenirati nogomet i postao je zaluđen njime, i to zato jer je ekipa i u vrtiću trenirala i svaki dan u vrtiću su vani igrali nogač pa je i evo moj dobio želju veli želi igrati dobro kao oni iako sam ja nekako protiv tog sporta........

I sad u škoi isto većina igra nogač vani a zamisli on si je uzeo frenda koji baš i nije za taj sport da mu napucava penale (jer moj želi biti golman) i tako dobro jednom i drugom ha ha ha

[palunkica]

A moj je neki dan došao iz škole s viješću da su se manje-više svi dečki upisali na nogomet. A on neće, i sad kaže da će se igrati s curkama Ako ga one budu htjele.

Ja isto vidim problem u tom neigranju nogometa, košarke ili sličnog. Ne znam kako se dijete koje ne voli loptačke sportove može uklopiti, Ben ten autići i slično se ne igraju u borakvu, samo pod odmorom

Moj naprimjer obožava trčati, igrati lovice, ledene babe i slično. Ali lopti ne želi ni blizu

[patkica]

Zašto vidiš problem u tome? Zato što ti dijete ne slijedi slijepo trenutni trend? Zašto bi svako dijete moralo biti oduševljeno kolektivnim sportom, bilo kojim? Ako on nema problema s time, zašto je tebi to problem?

[palunkica]

Patkice, zato jer vidim da mu to smeta, a i zbog njegove teške prilagodbe školi

[franika]

dapace, nikad nisam vidjela grupicu iz njegovog razreda da napucava loptu

imge, da je barem Franu takva ekipa! Bas sam neki dan prolazila pored F. skole dok su djeca bila vani na igralistu i AMA BAS SVI DECKI iz prvih razreda su igrali nogomet! Frana nisam ni vidla di je, no nogomet nije igrao. Ocito je opet bio iza nekog zida! Inace nije to njegov problem samo u skoli vec i u parku no tamo se to puno manje osjeti jer ima i druge nacine da se zabavi a tamo je i Nika pa se onda njih dvoje igraju skupa.

palunkice Trebao je tvoj T. ici sa Franom u razred!!
I meni se cini da to prihvacanje djece od vecine u razredu trenutno ide upravo kroz nogomet. To je ono kaj im je zajednicko i po toj se osnovi trenutno druze, pa cak i vikendom idu svi u skli na nogomet u skolsku dvoranu a Fran mozda i bi ali mu tako lose ide pa mu se ne slusa podsmjehivanje i ruganje od strane ostalih. I to ga skroz kuzim! Npr. ima u Franovom razredu jedan deckic koji se izrazito povucen, tih, plah, (po Franu prenjezan ) no obozava nogomet, super igra i samo zato se uspio relativno brzo uklopiti. Da nije bilo tog nogometa a mali takva narav, mislim da bi mu bilo uzasno tesko u razredu naci svoje mjesto.

[palunkica]

franika, znaš da smo zaključili da su slični još prije x godina. Da, i ja mislim da bi bilo dobro da su skupa.

moj je isto tragično nespretan s loptom, možda je tu i razlog što ne voli loptačke sportove. Ja sam mu počela slati neku igračkicu svaki dan u školu, pa neka se proba igrati s curama

[patkica]

Ja sam shvatila da je Tin skuzio da svi igraju nogomet, da to njega ne zanima i da će se zato igrati s djevojcicama. Tako shvaceno ne ukazuje da mu nesto smeta, nego da se logicno prilagodjava situaciji
Tesku prilagodbu u pocetku prvog razreda (skola je tek nekih tri tjedna, zaista su samo poceci u pitanju) ima puno puno djece. Prolaze ju tesko cak i djecaci koji vole nogomet
Mi smo u razredu imali jednog djecaka i jednu djevojcicu koji su svako al bas svako jutro skoro cijelo prvo polugodiste ulazili u razred u suzama i teskom placu. Mame su bile lude od toga.
Moj je imao nekoliko frendova u razredu s kojima je isao u vrtic, pa je bilo OK jer nije bilo sve nepoznato. Al svi ti decki (osim njega i jos jednog) su od prvog dana igrali nogomet.
Pa se moj pokusao prriblizit trecasima, koji su ga gađali s loptom i grozno se prema njemu odnosili. Bas uzasno. E to se smirilo kad je skuzio da se moze igrati i s curicama i u zemlji kopat nesto ili nesto trece... a to sve dodje s vremenom i s privikavanjem na skolu, koje traje CIJELO prvo polugodiste, u najmanju ruku.
I dalje kompletni njegov razred igra nogomet. Al se snađe on ili s nekim ko ne igra, ili ode u knjiznicu ili pise zadacu (e da je to cesce...).

Ocu reci cure - i Franika i Palunkica -da je to vama ovaj tren uzasno veliki problem,vama majkama - a da vasoj djeci nije toliko veliki problem, nose se s njim, traze rjesenja i naci ce ga
I niko sretniji od mene (i vas) da to bude najveci problem prvog (drugog...) razreda

[ZacKa]

TAAAKO JE Patkice...........

Evo moj igra nogomet ali šta kad ponekad i po sat vremena stoji sa strane jer mu je sila ili mu je pobjeglo........i ne zna jadan što će.......
Svatko od njih ima neki svoj problem u prilagodbi, evo prijatelju mu je dosadno na satu pa bocka druge, šeće i često učiteljica ima poruku za mamu u informativci pa je mama opet luda kao i ja .............

[ZacKa]

Da a nisam navela da je mene već učiteljica (iz dnevnog boravka) i zvala na mob. zbog našeg problema....da mu nekako pomognemo, ne.....

[Neda3kids]

Moj otpočetka nije igro nogomet s drugima, i moram priznat da to meni nije bio problem. Jerbo nit ja nit MM ne volimo nogomet, niti ga smatramo bitnim u djetetovom životu, odrastanju, igri...
To što neki smatraju da je jako važno biti u nogometnoj momčadi, možda oni potenciraju i stvaraju problem i osjećaj kod djeteta da je izopćeno.
Moj se igra u pijesku, neke štapove navlači (što ja baš ne volim, eto tek smo ove godine uspjeli dokaza da štap nije Skywalkerov mač), lovi se, sto čuda, kreira nove igre, i tjera pravdu.
Moram priznat da je njega više izbacivalo iz takta to što nije uvijek bio u pravu, i što ga se nije slušalo, razumjelo, slijedilo... al' to je neka druga priča.

[Imge]

franika i palunkice

meni je ful jasno o cemu pricate i skroz kontam zasto ste u bedu. ama, stoput bi lakse bilo da pricate o nekakvom 2.,3., razredu u kojem su djeca vec stekla prijatelje, znaju kako stvari funkcioniraju, no, sad u fazi prilagodbe na sasvim novu sredinu i nove uvjete, u fazi kad je dijete prakticki samo cijeli dan i kad samo mora ishendlati cijelu pricu - meni se isto cini kao veliki problem. i osobno bih isto bila u bedu da mi se ovako nesto dogadja... . i ne znam uopce kako bih to rijesila. odnosno, znam samo da se po stoti put potvrdjuje cinjenica kako za skolu nije potrebno ni znanje pisanja ni citanja ni znanje matematike i ne znam cega sve ne. za skolu je najvaznije da je dijete zrelo i samopouzdano. eto, to mi se nekako cini kao osnovni zakljucak cijele ove price.
i naravno da na neke stvari ne mozemo utjecati jer osnovne karakterne crte djeteta ne mozemo mijenjati - ako je neko dijete naprosto mirno i povuceno nemremo od njega napraviti taf decka, no, u svakom slucaju mozemo u nekakvom pripremnom predskolskom periodu pomoci djetetu da na sto visu razinu razvije toliko vazno samopouzdanje. jer bi se samopouzdano dijete, dijete cvrsto sigurno u sebe sasvim drugacije postavilo u ovoj prici.

i bas zato su ovakvi topici hvalevrijedni i zato ga trebaju vec sad citati oni koji ce tek krenuti u skolu a mogu prepoznati svoje dijete u svemu ovome i vec sada pokusavati prevenirati neke stvari koje su ocite vec i s 5, 6 godina...
tako nekako...

franika (pratila sam cesto sto pises o svojem deckicu, ful mi je zanimljivo dijete ) ali nisam upratila da li je maleni ukljucen u nekakav vid radionica koje se bave darovitom djecom. u svakom slucaju sve ovo sto pricas osnovna je karakteristika darovitog djeteta - izraziti nesrazmjer intelektualnog potencijala i emocionalnog razvoja. hocu ti reci, kod tebe mi se bas nekako cini da bi bilo dobro ici problem rjesavati u sasvim drugom smjeru

[franika]

)

franika (pratila sam cesto sto pises o svojem deckicu, ful mi je zanimljivo dijete ) ali nisam upratila da li je maleni ukljucen u nekakav vid radionica koje se bave darovitom djecom. u svakom slucaju sve ovo sto pricas osnovna je karakteristika darovitog djeteta - izraziti nesrazmjer intelektualnog potencijala i emocionalnog razvoja. hocu ti reci, kod tebe mi se bas nekako cini da bi bilo dobro ici problem rjesavati u sasvim drugom smjeru

Isao je fran 2 god u radionice kod T. Sever no nazalost smo to prekinuli prosle god. jer je ona otisla na porodiljni a htjeli smo da ga bas dalje i ona vodi, tako da smo to prekinuli na neko vrijeme no cim se vrati sa porodiljnog opet ga imam namjeru dati na njene radionice, naravno ako mi se tada bude cinilo da treba. Za neke druge radionice gdje bi Fran mogao ici i upoznati neke slicne sebi ne znam da li uopce postoje a i bitno mi je da se on nauci prilagoditi nekakvoj svakodnevnoj situciji ii tipicnoj djeci kojima ce biti uvijek okruzen.
U vrticu se super prilagodio, imao puno prijatelja (i tam nije bilo nogometa ), isao kod njih na igranje no sada u skoli kao da je odjednom dosao ne u obrazovnu nego u nogometnu ustanovu. Pobogu svi igraju taj nogomet kao da ih nista drugo ne zanima!! Ne znam zasto se ne igraju i neke druge igre, sjecam se da smo se mi cure skupa sa deckima igrale raznih serija koje smo gledale na tv-u, pa ledene babe, pa crne kraljice.... Danas ..ma kakvi! Na igralistu je nogomet zakon a i sve mu je podredjeno. Lopte lete na sve strane, ovi kaj ne igraju (uglavnom curice) moraju se zabiti u neki kut i non stop paziti da im koja od lopti ne doleti u glavu! Ne znam, ali bas mi to ide na zivce a ne znam kak da mu pomognem, mada mislim da ce si on sam s vremenom naci neko rjesenje a meni ce biti bolje da se za sada drzim po strani da ne nanesen vise stete nego koristi!

[Neda3kids]

Gle, franika, najlakše im je dodat loptu pa nek se igraju. Za to vrijeme se učiteljice mogu posvetit sebi.
Al' mene stvarno jako zanima, da li bi ti rađe da on upadne u tu nogometnu ekipu i da igra iako to ne voli, ili bi da malo pomalo sam odluči što bi?

[franika]

da li bi ti rađe da on upadne u tu nogometnu ekipu i da igra iako to ne voli, ili bi da malo pomalo sam odluči što bi?

ja bi rado da igra nogomet jer mi se cini to nekako najjednostavnije za njega, no naravno kad bi to volio. No kada vec to ne voli onda bi naravno radje da se igra nesto drugo sto on voli-samo mi se za sada cini da nema s kim kad svi igraju nogomet!!

[patkica]

I ja bih često rado da mi se dijete ukalupi i bude isti ko drugi. Po pisanju zadaća na primjer ili po satnici kad se ide spavati isto . šalim se malo, ali - realno gledajući - Fran nije dijete koje se lako ukalupi u ostale, pa te to ne mora čuditi. I opet ti kažem - sigurna sam da je to tebi koja strepiš nad njim veći problem nego njemu.

[franika]

Patkice, imas pravo! Ja to gledam iz svoje perspektive no stvarno izgleda za sada da je to MENI veci problem nego njemu! Evo jucer je u park dosao jedan decko iz njegovog razreda i jos jedna curica i svo troje se super igralo. Dakle cim nema nogometa u blizini sve stima super. No skola je tek krenula, budemo vidli kako ce se on izboriti za svoje mjesto u razredu do kraja ove sk. godine.

[patkica]

Super
Moje friško iskustvo kaže da se oni poslože i počnu više družiti onak razredno i škvadrovski tek pred kraj školske godine - kad zatopli, pa se ide opet puno van, viđaju se van škole i funkcioniraju dobro. Naši su se početkom lijepih dana počeli dogovarati kad se nađu u parkiću i tada je to tek bilo pravo škvadrovsko zabavljanje. I tada više nije bilo te podjele na nogometaše i ne nogometaše. Ponekad je M čak kompromisno "igrao" nogomet - muvao se s njima - a češće su se drugi počeli igrati drugih stvari skupa sa nenogometašima.

[ZacKa]

Moj je imao problema s ulaskom u ekipu s jedno 5g. u vrtiću nikako da nađe mjesto, bio je nesretan i nije želio ići u vrtić.........
Druženjem s klincima ispred kuće i našim upornim ponavljanjem da ne mora biti dio ekipe da se igra s nekim tko se želi igrati s njim (a bio je jedan dečkić) i malo po malo dobio je samopouzdanje i shvatio da ako to uporno želi da se to i neće ostvariti da ekipa ili mora prići njemu ili mora postati zadovoljan s jednim dobrim frendom koji ga cijeni.....ili pridružiti se ekipi polako ali sigurno........

I tako više nije sfrustriran, ako se želi igrati igra se ako ne makne se.........i radi što želi i nije mu neki bed, a to znači što je netko i naveo da ima emocionalnu zrelost i da prihvača padove i odbijanja na zreo način, i da ima samopouzdanja.....

I sada dok trenira nogač ( novi je tek 2mj.) drugi mu se posmjehuju jer nema kondicije i iskustva, a on to uopće ne želi vidjeti i ne reagira i ne prepucava se, on samo želi igrati nogač pod svaku cijenu, i mislim da će se takvim stavom i izboriti.

[zeljka35]

Imam i ja jednog antinogometasa. I nije nam lako nositi se s tim.