Od kolijevke pa do groba....khm...khm...je školsko doba.
Odgovori

Re: Nasilnik u razredu

20 lis 2010, 21:22

nasilje treba zaustaviti - ali NE novim nasiljem.
Jer lako dođemo u sve veći broj razbijača koji su ubili Luku Ritza.
Da, svako dijete prije ili kasnije pobere batine ... Ali, tu smo onda mi, roditelji, njihovi zakonski zastupnici, punoljetni, pretpostavimo - razumni, koji znamo kako sustav djeluje.
Jer, nasilje se može riješiti samo sustavnim suzbijanjem - svi u školi, postoje i vanjski programi (UNICEF) itd.
Nema izgovora - ja bih odmah, istog trena, odjurila kod učiteljice, ravnatelja, digla buku, tražila izvandredni roditeljski. To je sve što mi imamo mogućnost napraviti, a dijete ne može.
Zato i napominjem - nasilnika treba preodgojiti, s njime treba sustavno raditi jer će naše dijete biti u tom razredu preveliki broj dana i godina.
Znam što pričam jer su mi dvoje starijih bili u takvom okruženju.
I shvatila sam da su roditelji u većini slučajeva - ovce koje ne koriste sve instrumente koji su im na raspolaganju.
Ja sam se naučila boriti za svoju djecu, a tako učim i njih - "stand up i fight for your rights" - ali ne šakama

Re: Nasilnik u razredu

20 lis 2010, 21:27

ja sam koristila sve ove instrumente koje si pobrojala
bilo je bolje neko kratko vrijeme...bolje, ne i idealno
i onda se sve vratilo na staro
dok se nije fizicki suprostavio

Re: Nasilnik u razredu

20 lis 2010, 21:29

http://www.index.hr/vijesti/clanak/mijenjajmo-svijet-savjetovaliste-luka-ritz-za-mlade-potpuno-je-besplatno/518627.aspx

otvoreno je savjetovalište za borbu protiv vršnjačkog nasilja

Imamo primjerice i program 'A joj' za djecu, mlade i roditelje koji trebaju konkretne savjete i pomoć kroz razne radionice ili, pak, individualnu pomoć. Ono što je bitno to je da je za korisnike savjetovališta sve besplatno,



http://www.savjetovaliste.hr/

Re: Nasilnik u razredu

20 lis 2010, 21:44

čitam i čitam,i čudim se sve više :shock ,već sam negdje pisala da je prošle godine na nogometu moj A bio meta naslinlištva i to njih trojice,bilo mi je strašno što mi se nije usudio reći to doma,saznala sam od nekih njegovih kolega s nogača ali tek kad se već ispisao s nogača s izlikom da ga nevoli (znali smo da nešto nije u redu ali smo mislili da mu je prenaporno :dunno )
-jedan od razloga zašto je šutio bilo je to što je on naslilnicima zaista povjerovao kad su mu prijetili i vjerovao im je kad su govorili da mu nitko nemože pomoći ni mama ni trener :place
-kako sam se ja osjećala?
-ajme osjećala sam se kao da sam podbacila kao roditelj,jer nisam vidjela da mi netko dira u dijete,jer nisam vidjela ili htjela vidjeti da tamo nije sretan,totalni promašaj,s druge strane sam bila ljuta jer se to dogodilo na mjestu gdje je trebala biti odrasla osoba da ih čuva i pazi,bila sam ljuta jer sam cijelo to vrijeme "plaćala" da mi netko tuče sina :/
i bez obzira na sve nikad ga nisam pitala zašto nije vratio ili zašto ih nije udario,niti ga uputila da to drugi put učini
-on je jedno malo,miroljubivo,stvorenje- idealna meta, ali to ne znači da se nezna braniti zna vikati iz sveg glasa,zna potražiti pomoć...
-upućivati nekoga na nasilje je u najmanju ruku neodgovorno

Re: Nasilnik u razredu

20 lis 2010, 23:58

Moram priznati da na obranu ne gledam kao na nasilje. Neka me isprave pravnice, ali i u zakonu postoji termin nuzna obrana.

Nemam namjeru uciti djecu da tuce drugu. Kao sto ne dam ni njima da se medjusobno tuku, ne zelim ni da tuku drugu djecu. I da, treba naci alternativna rjesenja kad god je to moguce, ali isto tako vjerujem da kad nemas izlaza, tada se branis najbolje sto mozes. I ne vjerujem u to da su svi ljudi dobri, pa tako vjerujem da ima dobre djece i one koja to nisu. Za sto ne kazem da su sami krivi, ali to jos uvijek ne mijenja cinjenicno stanje.

Nikad necu zaboraviti sto me je ucio trener borilackih vjestina jos u OS. Pitanje je bilo:
"Sto ces napraviti ako te napadnu trojica?"
Tocan odgovor: "Bjezi najbolje sto mozes."
"A ako ne mozes pobjeci?"
"Tad se bori najbolje sto mozes."

Meni je to nekako i zivotna pouka. Pokusavam klince uciti da prepoznaju situacije kada se treba maknuti, traziti pomoc odraslog, ali i da ako nemaju izbora, bori se za sebe.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 11:35

adea je napisao/la:
Meni je to nekako i zivotna pouka. Pokusavam klince uciti da prepoznaju situacije kada se treba maknuti, traziti pomoc odraslog, ali i da ako nemaju izbora, bori se za sebe.



Upravo to Adea!
Šta da dopustim da mi dijete netko maltretira i čekam provedbu nekog postupka u školi ?!
Učiteljica je upoznata sa situacijom, pedagogica i ravnatelj isto...bio je razgovor sa roditeljem dječaka.....jer pritužbe dolaze svako malo od nekog roditelja...Šta je postignuto? - ništa!..mali svaki dan nekog uzme na pik!!
I šta je najbolje to ponašanje se vuće još i iz vrtića!!


Pokušali smo s lijepim...makni se od njega, ignoriraj ga....ali nije pomoglo.
Pa kako onda ne bi rekla...vrati, nemoj dopustiti da te drugi maltretira.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 11:44

S vraćanjem je sve OK, naravno postoji kategorija samoobrane. Ponavljam da bi bila sretna da imam dijete koje se zna izboriti za sebe, ali moj ne zna pa je vreća za udaranje, najveći domet mu je da zaviče da mu netko pomogne. Pa sam ga upisala na aikido - samoobranu, uči kako se izmaknuti, kako maknuti ruke sa sebe ako te netko napadne. A usput ga forsiram da vježba što brže trčanje :roll I nadam se najboljem.

S vraćanjem udarca ima jedan problem, ako vratiš, pogotovo ako netko ima pik na tebe, a veći je i jači, moraš biti svjestan da tvoj udarac može dovesti do još jačeg udarca i što onda - moraš ići do kraja a pitanje je što je kraj sukoba. Razredni nasilnici su često kukavice, ali nisu uvijek. I uvijek se, baš od svakoga nađe veća budala. I što onda?? Stvara se spirala nasilja, u kojoj sudjeluje i tvoje dijete. I to je nešto što sam ja rekla svom djetetu.

Ja sam se prošle godine u školi jako angažirala, od umnožavanja UNICEFovih brošura do skupljanja svih mogućih informacija i mog pritiska na školu i tu mi je forum puno pomogao. U nižim razredima još postoji velik utjecaj učitejlice i stručne službe škole i može se utjecati, bar donekle. Kod nas se s jednim pravim neprilagođenim nasilnikom (iz boravka - inače je u susjednom razredu) puno radilo (pedagogica, defektologica, čak i ravnateljica, a sve u suradnji s roditeljima) i mogu reći da je ove godine situacija nešto bolja. I mislim da je to ipak pravi put, samo treba se roditelj angažirati a ne čekati da škola nešto pokrene.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 12:41

palunkica je napisao/la:S vraćanjem udarca ima jedan problem, ako vratiš, pogotovo ako netko ima pik na tebe, a veći je i jači, moraš biti svjestan da tvoj udarac može dovesti do još jačeg udarca i što onda - moraš ići do kraja a pitanje je što je kraj sukoba. Razredni nasilnici su često kukavice, ali nisu uvijek. I uvijek se, baš od svakoga nađe veća budala. I što onda?? Stvara se spirala nasilja, u kojoj sudjeluje i tvoje dijete. I to je nešto što sam ja rekla svom djetetu.



:dada upravo to je problem.
jer nasilnik je rijetko slabiji od našeg nenasilnog djeteta.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 12:53

u gadna tema mene svega toga strah, mali mi je tek u vrtiću, ali...

meni je najvažnije da on doma odmah kaže ako ima kakvih problema.
ja bi išla prvo sa opcijom roditeljskog vijeća! otvoreni i direktni razgovor, roditelji moraju znati kakvo im je dijete, čak i oni koji ne žele znati!

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 14:53

Tocno. Moze biti da je nasilnik jaci. Ali nekako, barem iz mog iskustva, nasilnik bira nesigurnu djecu. Cak se ne radi o fizickoj, vec ne znam kako bih to objasnila, "psihickoj" ili mozda "karakternoj" snazi. Pri tome ne zelim nikoga uvrijediti, ali jednostavno ima ljudi koji se uvuku u sebe i oni koji se postave.

Zapravo najvaznije je dijete nauciti da se problem treba rijesiti, a ne povuci se u sebe. A da se problem moze pokusati rjesiti na puno nacina i da neuspjeh jednog ne znaci neuspjeh opcenito.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 15:35

Meni se svidjela metoda Elizabetine mame - podmiti nasilnika čokoladom... Nezgodno bi bilo samo kad bi nasilnik to shvatio kao prvu u nizu (Kraš bi mogao profitirati...).

Moja se prvašica snašla drugačije (sorry, mame dječaka - oni se ne mogu poslužiti ženskim šarmom, pa ta metoda nije upotrebljiva za dečke, anforčunatli). Prvi tjedan škole (prvog razreda!) dobila je udarce u cjevanice od jednog dečka (za kojeg smo saznali da prolazi kroz teže razdoblje zbog nekoliko velikih promjena u obiteljskom životu), drugoj je curici rasjekao usnice klepivši je... Razgovarala sam s H. i objasnila da je to neprihvatljivo ponašanje (reagirala sam i kod učiteljice da pripazi na njega jer je očito opasan za okolinu) ali da moramo uzeti u obzir da dečku trenutno nije lako jer se mora uklopiti u novu sredinu, i jer bi i on sigurno želio steći nove prijatelje etc. Nakon nekoliko dana H. je došla i rekla mi da je zamolila dečka da joj popravi kemijsku olovku koja joj je zablokirala :plavusa . On je to spremno napravio i sad je eto u njemu našla zaštitnika i nimalo je više ne gnjavi ;)

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 15:39

Kako bi moja mama rekla: Pravo zensko!

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 15:53

bi li bile zadovoljne da se sazove roditeljski ( ma i vijeće roditelja ako želite), a ne dođe roditelj problematičnog djeteta? ili vam roditeljski treba da aktivirate i druge roditelje, upoznate ih sa situacijom pa da onda (zajedno smo jači) tražite načine da se nasilnik primiri?

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 15:57

To je uobičajena praksa, roditelj kojeg se to tiče ne dođe. No, onda ide prijava CZSS pa se ipak odazove, pod prijetnjom prijave. Bolje je kad se više roditelja skupi.

U našoj školi je prošle godine u drugim razredima bio veliki problem s tim. Opet velikim angažmanom nekih roditelja stvari idu puno bolje.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 16:01

Roditeljski na tu temu bi svakako bio dobar. Bolji od vijeća roditelja. I da, bilo bi pozeljno da dodje roditelj nasilnika. I mozda bi to bio pocetak rjesavanja problema.

Ali isto tako je moguce da se tako bas nista ne bi rjesilo. Znam za slucaj da je na prvi roditeljski u prvom razredu roditelj jednog djeteta dosao pijan. I jedino sto mogu pomisliti je - jadno to dijete. I sumnjam da bi takav roditelj ista rjesio. Kao i sto sumnjam da bi rjesila mama koju sam vec opisivala.

Ukoliko je roditelj nasilnickog djeteta zainteresiran roditelj roditeljski bi necemu posluzio. U protivnom bilo bi barem indirektne koristi o tome da se ostale roditelje upozori na postojanje problema i koji bi tada mogli razgovarati sa svojom djecom. Iako ne bi pomoglo djetetu koje je uzeto "na pik".

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 17:58

U mom razredu u osnovnoj školi je bio dječak koji je bio zaista problematičan. K nama je došao nakon pada razreda. Prvo nas je dosta maltretirao i radio nered, a onda je od razrednice dobio zadatak da pazi na red u razredu i da posebno štiti one koji su nečije žrtve.

Naglo se promijenio s tim osjećajem odgovornosti i uredno se počeo sukobljavati sa svojom starom agresivnom ekipom.

Znam da to nije univerzalno rješenje, ali sam samo htjela napomenuti da ima različitih metoda. Kod nas je ključnu ulogu odigrala razrednica, a nekad će to morati biti roditelji. Upućivati dijete na nasilje čini mi se jako lošim jer često mi ne možemo ići toliko nisko i ilegalno koliko može druga strana. Što bi bilo da dijete onda dočeka cijela ekipa i iscipelari jer se 1.usudio vratiti udarac, 2. osramotio nasilnika.

Ne smatram da je strašno da dijete vrati, ali smatram da je strašno ako dijete upućujemo na to.

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 19:42

adea je napisao/la: Ja svoju djecu ucim da se sklone kad god je to moguce, da se micu od problematicne djece. Ako to ne pali, traze pomoc od tete/uciteljice. Ako ni to ne pali, vrati najjace sto mozes. Ali tu bi se vec vjerojatno i ja isla umjesati.


Ovo je bila moja filozofija, ali sam shvatila da ucenjem da izbjegavaju probleme tj problematicne osobe, im stetim njihovom samopouzdanju, jer su se povlacile i pred najmanjim otporom. Tako da sam okrenula plocu i pocela ih uciti da se moraju izboriti za sebe i svoje mjesto i da ne dozvoljavaju drugima da im odredjuju to mjesto. I da vrate ako su napadnute. Obzirom da su obje izuzetno miroljubivi tipovi (pacifizam bez granica), upisala sam ih u martial arts (borilacke vjestine), da bi vremenom stekle malo samopouzdanja u mogucnost samoodbrane.

Mislim, mi smo imali scena gdje moje dijete place a drugo ga udara, suta i sl. U proslom incidentu, gdje je moja djevojcica dobila koljeno u stomak i onda skocila i udarila napadaca, oboje su kaznjeni :angry Direktorica mi se pozalila kako to nije ocekivala od moje djevojcice na sta sam joj hladno rekla da sam je ja uputila da tako reaguje i da necu vise tolerisati izjednacavanje napadaca i zrtve. I da ne kaznjava moju djevojcicu vec mene jer je ja tako ucim.. nije vise progovorila :sumo

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 21:22

palunkica je napisao/la:Pa sam ga upisala na aikido - samoobranu, uči kako se izmaknuti, kako maknuti ruke sa sebe ako te netko napadne. A usput ga forsiram da vježba što brže trčanje

Ovo je po meni najpametniji potez samoobrane :dada ,naučiti dijete kako izbjegavati napadača i u krajnjem slučaju obraniti se,ali teško je djeci objasniti kad se smije i koliko primjeniti sila pa makar bila u samoobrani nije uvijek nužna zar ne? :dunno
- moj A je trenirao taekwondo baš iz razloga da nauči samoobranu-ove godine je odustao jer mu navodno više netreba neznam dali je to povezano s nekim novim valom samopouzdanja ali meni je teško i neopisivo me je strah

Re: Nasilnik u razredu

21 lis 2010, 21:48

Ukoliko je roditelj nasilnickog djeteta zainteresiran roditelj, roditeljski bi necemu posluzio


nešto ste previdjele: da je roditelj nasilnog djeteta zainteresiran roditelj, onda dijete ne bi bilo nasilno.

ja sam sina htjela upisati u bilo koji borilački sport, bilo koji- nije htio. ne da kefa klince po školi, već zbog garda, da nema od većeg i jačeg od sebe straha. neće pa neće. uopće nije fajterski tip. što mi je drago.

hvala bogu, vratit ipak zna, onak po seljački, i ne ostane dužan. makar, u principu taj "nikom" podrazumijeva 1 dječaka, koji mu je i frend, ali igra ponekad prijeđe u grubost.

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 08:49

moja mala spada u grupu darovite dijece, umjetnički tip, empatična i sl.... i naravno stalno na meti grupici nasilnika (cura). Sad sam pukla u petom razredu i doslovce ju na silu upisala na taekwando i rekla ja ne želim da završiš kao neka druga djeca. Ona neće nikad napast - nije taj tip, al da se zna branit. I mogu vam reći da je samopouzdanje naglo naraslo, da se stvarno zna obranit i ako treba srušit i duplo veću curu (ona je mršavica sa jedvo 30 kg). Trener zna kakva je situacija i forsira samoobranu.
Probala sam ja na sve načine - npr. tri godine radionica kod psihologice - pomoglo je i to ali....Nažalost živimo u vremenu gdje vlada borba za opstanak i dijete se mora znat samo snać....

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 09:58

jedno je sigurno, na svaki tip nasilja treba odmah reagirati.
najprije mi kao roditelji

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 14:08

i ja sam od onih roditelja koji uče dijete da se brani ako je napadnuto

i da, kažem joj da ne smije dozvoliti da ju se tuče i da ako se ne može maknuti, vrati još i jače

i možete sad po meni drvljam i kamenjem, ali ja sam bila dijete koje su mama i baka učile da se NIKAD ne smije tuči
i šta se dogodilo? to da su mene stalno tukli i hodali za mnom dok bi se ja pokušavala maknuti
i rugali mi se i gurkali me

i onda je meni dozlogrdilo (da ne kažem dopizdilo :mrgreen ) slušati mamu i baku i vratila sam još i jače

potukla sam se sve skupa 4 puta u životu:
prvi put sam jednoj djevojčici koja me mjesecima gnjavila rasklimala (mliječne) zube - nikad me više nije taknula
drugi put sam dječaka koji me isto mjesecima gnjavio i tukao, kad me opalio svom snagom nogom u leđa dok sam sjedila - istukla svom snagom klompom - on me više nikad nije gnjavio, poslao je na mene svoju puno veću sestru
od nje imam ožiljak na kapku, ali i njoj sam nabila šljivu, lupala sam gdje sam stigla - nikad me više nije taknula

posljedica toga je da me više NITKO nije gnjavio, mogla sam se na miru igrati i bez straha izaći pred zgradu

četvrti put sam se potukla u školi i to je zapravo jedina situacija koju sam trebala izbjeći (iako ni ovu nisam sama započela), ali i iz nje sam puno naučila i o sebi i o pametnijem rješavanju sukoba - poslije smo nas dvije bile najbolje prijateljice u razredu

moju sestru je u vrtiću par dječaka tuklo, teta i njihovi roditelji su samo govorili "ah, dječja posla"
moja mama je i sestru učila "nikad se nenmoj tući", "reci teti" i sl.

a onda je meni opet dop**** da je gledam uplakanu svaki drugi dan i rekla sam joj: ne slušaj mamu, ako te netko lupi, vrati svom snagom :kima
i vratila je :dada
i bilo je dovoljno jednom vratiti :dada nisu je više gnjavili, ako bi i pokušali samo bi rekla "hoćeš opet šakom u nos?"

i zbog svega ovoga, ja sam sama sebi obećala da nikad neću biti mama koja će dijeteu govoriti da nema opravdanja za nasilje
nema opravdanja za početak tuče, nema opravdanja za ruganje nekome, nema opravdanja za biti nasilnik

ali ja mislim i iza svog mišljenja stojim da se u nekim situacijama jednostavno obraniti mora i da samoobrana NIJE nasilje

jer sam ja bila takvo dijete koje su tukli i gnjavili i znam kako je biti u toj koži i kako je biti u koži onoga tko se zna postaviti i boriti za sebe


što se moje djece tiče, učim ih da ako mogu da se maknu ili kažu pusti me, makni se od mene i sl.
da kažu teti/učiteljici i obavezno meni šta se događa

ali isto tako i da ne dozvole da postanu vreće za udaranje - ako su fizički ugroženi i ne mogu se maknuti, neka vrate
i svjesna sam posljedica koje mogu umati ako se potuku - ali posljedice mogu biti još i gore ako se ne potuku

nažalost i moj brat ima iskustva s nasiljem i to u srednjoj školi: 3 dečka su ga prvo napala, onda je on pobjegao a oni su ga pratili dok ga nisu stigli i razbili mu zube (trajne), slomili nos i ozlijedili oko (srećom ne trajno), o modricama koje je dobio cipelarenjem da ne govorim
bio je u bolnici nekoliko dana

ovim napadačima je njegov bijeg samo dao krila - i nije ništa dobio time što se nije obranio
i time što je bio miroljubiv i što im je rekao da ga puste na miru
srećom nije prošao kao Luka
ali nije prošao bez trajnih posljedica

toliko na ovu temu od mene
ja znam da će moje cure ići na tečaj samoobrane i da im nikad neću reći da se ne smiju braniti

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 14:23

pa nije riješenje reći djetetu da vrati udarac.ćemu to vodi.
nije to ni tako jednostavno.nisu oni izgrađene ličnosti,pa nedaju na sebe.oni se povlače
očekuju pomoć sa strane.mame,tate,bake,djeda.nisu naučeni uzvračat udarac.
lakše je osmašu vratit udarac neko četvrtašu.koliko i njemu to bilo glupo.
a šta je sa ucjenama,sexualnim zlostavljanjem i ostalim.tko tu šta vraća.
zato opet kažem najprije se traži reakcija roditelja,službe u školi,ministarstva,pa policije.

ne kažem da se treba povući i biti žrtva,to nikako.
sa djecom treba pričati,svaki trenutak kad se primjeti njegovo ili njeno drugačije ponašanje u kući.

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 14:42

ja sam imala 6,5 godina i 8 godina, nisam bila velika

i kažem, ja govorim šta se meni dogodilo i na koji način je prestalo.

i ne kažem djeci da se tuku - kažem im da se brane ako se ne mogu maknuti

i moje dijete starije je bilo "na piku" od grupice curica u vrtiću i to smo riješili razgovorom
i jedna curica ju je tukla i hodala za njom i rugala se - i to smo riješili razgovorom
jedan dečko (mali nasilnik zbog kojeg sad roditelji dolaze u školu i sazivaju se posebni roditeljski samo zbog njega - nije u našem razredu, bio je u vrtićkoj grupi) ju je tukao kao i ostalu djecu - razgovarali mi s tetama, razgovarali drugi roditelji s tetama, one razgovarale s roditeljima, pedagogica razgovarala s roditeljima, ravnateljica razgovarala s roditeljima - ništa nije pomagalo
onda mu je vratila
nju više ne dira, štoviše kad ga vidim kako se s njom igra nikad ne bi rekla da je to dijete problematično
ali tuče one koji se ne brane

pa nije riješenje reći djetetu da vrati udarac.ćemu to vodi.


nije rješenje ni reći da se ni u kojoj situaciji ne smije tući (tj braniti)

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 17:46

da je roditelj nasilnog djeteta zainteresiran roditelj, onda dijete ne bi bilo nasilno.

Mislim da nije obavezno da roditelj nasilnog djeteta bude ujedno i nezainteresiran roditelj (mada je to najcesce tako). Jednostavno, postoji puno nacina za odgajati dijete. Neko je mozda nafuran da mu dijete bude "muskarcina" da ide "ostro i na prvu" da sta se tu ima razgovarati, odmah ti njega zvekni itd. Ja bih to jednostavno nazvala naopakim odgojem i mozda, samo mozda, u takvoj situaciji razgovor sa roditeljima ima smisla i rezultirao bi uspjehom tj. da se promjeni obrazac ponasanja kod djeteta.

Ja zastupam ovu varijantu izbjegavaj sukob ako mozes, ako ne onda se brani i oko toga nemam nikakvih dilema. I takodjer planiram upisati starijeg na aikido, pa kada dodje vrijeme i mladjeg.

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 20:20

Danas je Marko 2 puta nagrabusio od istog malog.

Najprije je ga je mlatnuo , a onda počeo daviti.

Oba puta je ovaj moj kuler otišao prijaviti nasilnika učiteljici iz dnevnog boravka.

I rekao je da ga se ne boji, i da ako treba tužit će ga do vrhovnog suda :mrgreen

ovaj je dobio kaznu, a Marko je ok, uopće se ne uzrujava, niti smatra da je to nešto što bi ga terbalo traumatizirati.

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 22:03

jadna djeca šta moraju trpjeti oko sebe.

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 22:38

seven je napisao/la:I rekao je da ga se ne boji, i da ako treba tužit će ga do vrhovnog suda :mrgreen

legenda mala,prava hrabrica :zivili :zivili

Re: Nasilnik u razredu

22 lis 2010, 22:56

ne, uopće se ne zagovara da netko treba trpiti nasilje i biti žrtva - tako dolazimo i do ispretučenih žena npr.
Nego do mota ŠUTNJA NIJE ZLATO!
Tu smo mi, roditelji, da pomognemo našem djetetu, sa našim znanjem i moćima koje imamo kao odrasla osoba - sve ono što bi trebalo funkcionirati u sustavu.
Jer, u konačnici to je i jedini put (dugoročno gledano).
Kao što se kaže, i nakon rata opet moraš sjesti i pregovarati, samo što to radiš nakon prevelike patnje velikog broja ljudi.

Po meni, ali zbilja krajnje sredstvo, kada se apsolutno sve institucije i razine ogluše na problematiku, treba reći djetetu - vrati.

Miki, baš mi je žao čitati kako si i ti i tvoja obitelj prolazili kroz ružne periode. :hug

I ja sam bila meta psihičkog maltretiranja i znam kako je to bilo.
I moja kćerka - ali, za nju smo (kao i za sina) okrenuli i pokrenuli sve što sam tada znala da se može (sada znam puno više).
U njenom slučaju, rješenje (ali privremeno) je bilo napravljeno tek kada ga je ona zgrabila. On se tada okrenuo maltretirati drugu curicu u razredu - znači, njega sustav nije uspio preodgojiti, samo je on našao drugu žrtvu.
Odgovori