Lektira vlak u snijegu

[zara01]

Evo i mi danas pisali vlak u snijegu,kažem mi jer on proćita knjigu,a pišu po pitanjima koje im da učiteljica.Nisu teška bar ne njemu.Ja mu pomognem ako zapne,pregledam kak izgleda i to je to.Ne pada mi na pamet čitati umjesto njega Lektiru predaju učiteljici i taj dan ju obrađuju u školi,razgovaraju o knjizi,kratka provjera usmeno ili pismeno.

[korny]

Lektira se ne piše, lektira se čita.

Moji sad čitaju Huckleberryja Finna. Veliki roman.
I stalno me pitaju kad ću im dati pitanja. Nema pitanja. Čitajte.

Potpis. Nemojte djeci raditi medvjeđe usluge. Danas je to lektira, a sutra?
Ni u naše doba sustav nije bio bajan, niti će to sustav ikada biti. Mi roditelji smo važnij od bilo kakvog sustava.
Ako djetetu teško ide čitanje, pomoći mu znači otkriti uzrok i naći metode rješavanja problema. I ovaj period od 1. do 4. razreda neizmjerno je važan. Sada možemo nešto i napraviti, a kasnije dolaze veći otpori.

M-u je Šegrt Hlapić prije par mjeseci bio najbolji roman koji je pročitao (nisam trebala prevoditi). M ide u drugi razred i nemam pojma kada je to za lektiru, niti me zanima. I Vlak u snijegu, i Družbu Pere Kv...Sve je to već "ad acta". Družba mu se toliko svidjela da ju je poželio čitati ponovno. A gradsko je dijete, s asfalta i sama se čudim što mu je u toj priči toliko zanimljivo.
U međuvremenu je pročitao 1. dio Harrya Pottera, pa sam ga za tako veliko štovo "nagradila" gledanjem filma. I spontano je počeo pričati o razlikama. Ne pilam ga interpretacijom tih knjiga. Ali mi sam prepričava događaje.
Sada čita izvjesnog Roberta Arthura, autora dječjih detektivskih romana (nisam čitala). Sve to uz redovitu lektiru, razumije se.

Ali kako je do toga došlo? Tako što sam u prvom razredu inzistirala na čitanju. Želiš videoigru? OK, ali prvo ćeš pročitati to i to. I tako svaki put. Sada imam drugaša koji stalno nešto čita. I ne mislim da je genijalac zbog toga. Lektiru čita i sastavlja sam pa koji put dobije i četvorku. Ja mu je uoči predavanja bilježnice površno pregledam i to nosi u školu.

Sposobniji su oni nego što mi mislimo. Mi se bojimo da oni ne dobiju lošu ocjenu. A oni to jako dobro kuže.

[Mala Bornica]

Ali kako je do toga došlo? Tako što sam u prvom razredu inzistirala na čitanju. Želiš videoigru? OK, ali prvo ćeš pročitati to i to. I tako svaki put. Sada imam drugaša koji stalno nešto čita.

ima osjecaj da se ponavljam, ali opet cu napisati da mislim da ono sto "pali" kod jednog djeteta ne mora "paliti" kod drugog. univerzalna formula ne postoji to sto je kod tvog drugasica taj sistem rezultirao pozitivno i ljubavlju prema citanju, kod nekog drugog bi moglo ispasti sasvim drugacije.

svako ima svoje, moj sistem je da im dam do znanja da je to njihova obaveza i ako ju ne izvrse da ce samo morati objesniti uciteljici zasto nisu obavili zadatak. jos se nije sedilo da nisu procitali lektiru.
a koliko ce citati za svoj gust, to ne znam... cura (4. razred) je pred par mjeseci za svoj gust procitala harry pottera, sada je na 4. djelu. prije toga joj je najveci uspjeh bio gacesa . drugasic jos uvijek cita samo miki mausa a ja se toplo nadam da ce doci trenutak kad ce uloviti nesto ozbiljnije i zahtjevnije. a mozda nikad nece voljeti citanje...

[martina mama]

Slazem se da na svakom djetetu ne pali ista prica. Na mojoj primjerice, ovaj sustav dobit ces ovo, ako napravis to i to, ne pali jer ona jednostavno ne pristaje na zadatke pod uvjetom. Zato smo mi trazili neke druge razloge zbog kojih je dobro citati. Tako smo primjerice citanje prikazali kao obogacivanje duha, rijecnika. Opcenito smo skolu i obaveze isfurali kao stjecanje kapitala za zivot. Vazan nam je ulozeni trud, a ne rezultati. Na kraju dodju i rezultati kojima ne pridajemo veliko znacenje. I dalje ucimo za zivot, racunamo zato da bismo se u zivotu lakse snalazili, citamo da bismo bili obrazovani i nacitani i da bismo sutra mogli imati lagodniji zivot. Za sada nam ide.

[Mala Bornica]

martina mama, super zvuci vasa motivacija moje dijete bi kolutalo ocima na to i opet skidam kapu forumu, jer se moze pokupiti puno dobrih ideja za isprobati...

[martina mama]

Iako sustav nagradjivanja kod mnoge djece pali, ja u nacelu nemam dobar osjecaj kad mi se samoj kaze da cu dobiti nesto tek kad napravim nesto drugo. Iako tako u zivotu cesto biva, meni se na te uvjetne nagrade dize kosa na glavi. Uvijek zelim znati zasto je potrebno nesto napraviti. Isti taj stav imam i prema svojoj djeci. Sto se tice skole, mislim da se zbog sustava vrednovanja znanja i nacina ispitivanja, cesto gubi sam smisao skolovanja. Zato ne zelim da mi dijete uci za ocjene jer ce taj sistem kad tad pokazati svoju nepravednost.
Iako se cini da je djeci tesko shvatiti prave razloge ucenja, moja kci me iznenadjuje svaki dan. Isto se pitanje postavlja oko toga treba li djeci i koliko im treba pomagati kad u skoli dobiju zadatke koji su iznad njihovih mogucnosti, cesto besmisleni i ne sluze jedinoj svrsi obrazovanja, a to je stjecanje znanja. Moze se reci da joj pomazem zato da dobije bolju ocjenu, a ja zapravo ne zelim da mi se djetetu srusi cijela prica na ludosti sustava. Naravno da stalno trazim mjeru da joj pomazem sto manje, ali ponekad nema druge nego pomagati puno. Zelim da mi dijete iz skole izadje sa znanjem koje je usvojila s razumijevanjem, da misli da je uspjesna i pametna. To je moja misija kroz skolovanje.

[korny]

U našem slučaju videigra nije bila nagrada za čitanje, nego dio redoslijeda dnevnih radnji koje moramo ili možemo obaviti. A taj je redoslijed da najprije ide ono što moramo, a zatimo ono što možemo ili želimo.
A gledanje filma nakon pročitanog štiva bila je nagrada za uloženi trud, pri čemu naglasak stavljam na ovo "nakon" i koja nije bila unaprijed najavljena (da bi se mogla protumačiti kao motivacija za čitanje).

[martina mama]

Naravno da prvo ide ono sto se mora, a onda ono sto je zabava. Nisam mislila kritizirati iciji pristup. Svak radi onako kako sam misli da je najbolje. Rekla sam kako se osjecam kad me netko nagradjuje, dijeli pluseve, daje bonus placu....zbog toga ne zelim djeci uvoditi takav sustav nagradjivanja. Nagrada za dobro obavljen posao je dobro obavljen posao. Potreba za zabavom je jednaka potrebi za radom i zato ju ne zelim uvjetovati. Mi radne zadatke obavljamo prve zato sto smo tada odmorni i zato sto je zabava sladja kad se prvo obavi ono sto se mora i sa duse skine taj teret.
Iznosenjem svog stava ne zelim nikome drzati predavanja ni pojasnjavati stvar. Samo sam skrenula pozornost na to da ima i drugacijih stavova, puteva i izbora. Sve ovisi o stilu odgoja i djetetu na koje se taj stil primjenjuje.

[Mala Bornica]

Nisam mislila kritizirati iciji pristup

ni ja