Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
06 sij 2009, 17:57
I moj je prosao na polugodistu s 4 i ne vidim tu nista tragicno.
Radi sve samostalno i nije boravkas. Kad dodjem s posla pitam ga sto je radio u skoli i je li napisao zadacu. Nastojim pogledati u biljeznicama sto su taj dan radili, knjige ne mogu pogledati jer ih drze u skoli.
On je jednostavno lijen. Skoro svaki dan fali mu neki dio zadace tj. iz nekog predmeta jer ne pazi, nije cuo, nije znao... Tri zaboravljene zadace su 1 u imenik. A on tih jedinica skupi i previse za moj ukus pa s vremena na vrijeme imamo ozbiljan razgovor zbog toga. Meni ne pada napamet okolo nazivati svaki dan i ispitivati sto je za zadacu. Sve je njegova odgovornost. Kada dobije 4 on je sasvim zadovoljan i kaze da je 4 sasvim dobra ocjena.
Druga stvar zbog koje sam se odlucila ne uzrujavati oko ocjena je ta sto sam cvrsto uvjerena da je njegova uciteljica rigorozna u ocjenjivanju. Ima 4 iz tjelesnog zbog discipline, 4 iz likovnog jer ima slabu grafomotiriku i iznimno lose crta i ima ruzan rukopis,4 iz glazbenog jer se pod satom s nekim svadjao pa ih je obojicu skolcila itd. itd. Vjeronauk ima 4, ali to me ne cudi jer ga mrzi i dogodine cu ga definitivno ispisati.
Najveci sok mi je bio sto ima zakljuceno 4 iz matematike iz koje doslovno od prve do zadnje ocjene ima 5. Tek u 12. mjesecu je dobio prvu cetvorku i to mu je 1 bod falio do 5.
Druga djeca, odgovornija i savjesnija od mog sina, takodjer su prosla s 4 pa vidim da on nije nikakav izoliran slucaj.
Inace, i on je po svim testiranjima u predskolskoj dobi i testovima pred polazak u skolu bio natprosjecno inteligentno dijete. To naravno ne znaci da mora biti i odlican ucenik. Vidim da nema motivacije, ne zeli se previse potruditi i svaka ocjena mu je dobra.
Ja ga kontroliram u nekim granicama, ali ne zelim mu dubiti nad glavom samo da bih bila sigurna da ce proci s 5. Ne mora on proci s 5 da bi zadovoljio mene i moje visoke kriterije nego zato sto se trudi, sto mu je vazno, sto je motiviran i sto to zeli. Mislim da je dugorocno gledajuci takav stav bolji za njega. Mislim da je jos nezreo, zaigran i da ce se s vremenom njegova razmisljanja i zrelost promijeniti u pozitivnom smislu. A tada ce biti odlican ucenik zato sto on to zeli i ulaze trud da ostvari taj cilj.
Meni su moji dubili nad glavom oko skole i ucenja (iako sam uvijek bila 5,0). To je rezultiralo mrznjom i otporom prema knjizi, ucenju, skolovanju, obrazovanju... Ne zelim ponoviti greske mojih roditelja. Zelim biti drugacija i pustiti dijete da sazrijeva i razvija se svojim tempom. Na kraju krajeva, on u skoli nije los samo sto su njegovi potencijali veci od ovoga sto sada pokazuje. A djelom krivim i prestrogu uciteljicu. Vidjet cemo. Vrijeme ce pokazati.
Radi sve samostalno i nije boravkas. Kad dodjem s posla pitam ga sto je radio u skoli i je li napisao zadacu. Nastojim pogledati u biljeznicama sto su taj dan radili, knjige ne mogu pogledati jer ih drze u skoli.
On je jednostavno lijen. Skoro svaki dan fali mu neki dio zadace tj. iz nekog predmeta jer ne pazi, nije cuo, nije znao... Tri zaboravljene zadace su 1 u imenik. A on tih jedinica skupi i previse za moj ukus pa s vremena na vrijeme imamo ozbiljan razgovor zbog toga. Meni ne pada napamet okolo nazivati svaki dan i ispitivati sto je za zadacu. Sve je njegova odgovornost. Kada dobije 4 on je sasvim zadovoljan i kaze da je 4 sasvim dobra ocjena.
Druga stvar zbog koje sam se odlucila ne uzrujavati oko ocjena je ta sto sam cvrsto uvjerena da je njegova uciteljica rigorozna u ocjenjivanju. Ima 4 iz tjelesnog zbog discipline, 4 iz likovnog jer ima slabu grafomotiriku i iznimno lose crta i ima ruzan rukopis,4 iz glazbenog jer se pod satom s nekim svadjao pa ih je obojicu skolcila itd. itd. Vjeronauk ima 4, ali to me ne cudi jer ga mrzi i dogodine cu ga definitivno ispisati.
Najveci sok mi je bio sto ima zakljuceno 4 iz matematike iz koje doslovno od prve do zadnje ocjene ima 5. Tek u 12. mjesecu je dobio prvu cetvorku i to mu je 1 bod falio do 5.
Druga djeca, odgovornija i savjesnija od mog sina, takodjer su prosla s 4 pa vidim da on nije nikakav izoliran slucaj.
Inace, i on je po svim testiranjima u predskolskoj dobi i testovima pred polazak u skolu bio natprosjecno inteligentno dijete. To naravno ne znaci da mora biti i odlican ucenik. Vidim da nema motivacije, ne zeli se previse potruditi i svaka ocjena mu je dobra.
Ja ga kontroliram u nekim granicama, ali ne zelim mu dubiti nad glavom samo da bih bila sigurna da ce proci s 5. Ne mora on proci s 5 da bi zadovoljio mene i moje visoke kriterije nego zato sto se trudi, sto mu je vazno, sto je motiviran i sto to zeli. Mislim da je dugorocno gledajuci takav stav bolji za njega. Mislim da je jos nezreo, zaigran i da ce se s vremenom njegova razmisljanja i zrelost promijeniti u pozitivnom smislu. A tada ce biti odlican ucenik zato sto on to zeli i ulaze trud da ostvari taj cilj.
Meni su moji dubili nad glavom oko skole i ucenja (iako sam uvijek bila 5,0). To je rezultiralo mrznjom i otporom prema knjizi, ucenju, skolovanju, obrazovanju... Ne zelim ponoviti greske mojih roditelja. Zelim biti drugacija i pustiti dijete da sazrijeva i razvija se svojim tempom. Na kraju krajeva, on u skoli nije los samo sto su njegovi potencijali veci od ovoga sto sada pokazuje. A djelom krivim i prestrogu uciteljicu. Vidjet cemo. Vrijeme ce pokazati.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
06 sij 2009, 18:17
Ok kima, slažem se. Ali mi je svejedno žao da glazbeni ili likovni bude predmet koji postane bauk a po meni bi trebao biti djeci odmor od ostalih predmeta, trebala bi se veseliti tome biti im i uživanje. Zato sam napisala to s opisnom.
Kaj se vjeronauka tiče, kao prvo nisam uopće za to da to bude predmet u školi, a kao drugo u ovoj situaciji mislim da ta ocjena ne bi smjela ulaziti u prosjek.
Kaj se vjeronauka tiče, kao prvo nisam uopće za to da to bude predmet u školi, a kao drugo u ovoj situaciji mislim da ta ocjena ne bi smjela ulaziti u prosjek.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 10:15
ja sam na strani adorable i ivane, i iako nemam školarca, osjećam totalno krivim toliko guranje, pomaganje poticanje.
I usput, nemam ništa protiv četvorki.
Ja i mm smo visokoobrazovani, i čitavu osnovnu i gimnaziju smo prolazili s peticama, mm je i diplomirao s čvrstom peticom,a ja upisujem pds.
Svejedno, nekako vjerujem da dijete koje se jako gura i kojem se tako iznimno puno pomaže, s kojim se uči svaki predmet i svaki test, mora jednom odustat, jer ništa nije rezultat njegovih želja i SPOSOBNOSTI.
Uostalom, zašto netko želi da mu dijete, npr. upiše medicinu, i izgubi dušu i tijelo tamo, ako za to JEDNOSTAVNO nije sposobno
Nadam se da će moje dijete voljeti učiti i voljeti školu, jer dolazi od takvih roditelja, svejedno, nadam se da neću imat porive gurat ga toliko da mu nezainteresiranost preraste u mržnju.
A pomoć i gledanje pokoje zadaće nije jednako ovom zajedničkom učenju i pretvaranju dobrog učenika u odlikaša.
I usput, nemam ništa protiv četvorki.
Ja i mm smo visokoobrazovani, i čitavu osnovnu i gimnaziju smo prolazili s peticama, mm je i diplomirao s čvrstom peticom,a ja upisujem pds.
Svejedno, nekako vjerujem da dijete koje se jako gura i kojem se tako iznimno puno pomaže, s kojim se uči svaki predmet i svaki test, mora jednom odustat, jer ništa nije rezultat njegovih želja i SPOSOBNOSTI.
Uostalom, zašto netko želi da mu dijete, npr. upiše medicinu, i izgubi dušu i tijelo tamo, ako za to JEDNOSTAVNO nije sposobno
Nadam se da će moje dijete voljeti učiti i voljeti školu, jer dolazi od takvih roditelja, svejedno, nadam se da neću imat porive gurat ga toliko da mu nezainteresiranost preraste u mržnju.
A pomoć i gledanje pokoje zadaće nije jednako ovom zajedničkom učenju i pretvaranju dobrog učenika u odlikaša.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 10:21
krumpiric, jel ti to tako opcenito ili ti se cini da netko s ovog topica tako radi sa svojim djetetom ( uci svaki predmet i za svaki test, pretvara dobrog ucenika u odlikasa)
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 10:24
iskreno, nisam sve ni pročitala, ja općenito govorim, tj.pročitala sam kvot na adorablinom postu, u kojem netko piše da uči ZA svaki test zajedno s djetetom i sve zna napamet
Mene tu muči i šta ako dijete dalje krene negdje ili nakon nekog vremena roditelj ne razumije i nije mu poznato gradivo, npr.matematike, i dijete nezna samo, a ne može bez mame/tate?Instrukcije?
Mene tu muči i šta ako dijete dalje krene negdje ili nakon nekog vremena roditelj ne razumije i nije mu poznato gradivo, npr.matematike, i dijete nezna samo, a ne može bez mame/tate?Instrukcije?
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 10:29
je, je, adorabla mene kvotala...tak sam si nekak i mislila, zato sam pitala
mozda sam se tamo malo nespretno izrazila tj. mozes protumaciti kako ti pase...moja greska
ajd procitaj topic do kraja, bit ce ti jasnije
mozda sam se tamo malo nespretno izrazila tj. mozes protumaciti kako ti pase...moja greska
ajd procitaj topic do kraja, bit ce ti jasnije
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 10:32
Bubidea je napisao/la:je, je, adorabla mene kvotala...tak sam si nekak i mislila, zato sam pitala
mozda sam se tamo malo nespretno izrazila tj. mozes protumaciti kako ti pase...moja greska
ajd procitaj topic do kraja, bit ce ti jasnije
imaš pravo, trebala bi sve pročitat...
pišem i iz iskustva, imala sam kolegicu u srednjoj kojoj je mama pomagala do te mjere da je znala bolje od nje, cura je prolazila s 5.0, a mam je svaki tjedan bila na informacijama, kao da je cura propali slučaj, to nikad neću zaboravit.
Iako je uspjela na faksu, meni je to sve nekako čudno, naforsano, pitam se koliko je zadovoljna
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 10:54
ma dok nemaš dijete u školi sve se svodi na teoretiziranje, isto kao i teoretiziranje kako ćeš ovo ili ono nakon što rodiš. možeš se zamišljati u situaciji, ali nemaš pojma što te čeka i kako ćeš reagirati na osobnost svog djeteta i njegov pristup i doživljaj škole.
a ja se nadam da znanje gradiva matematike i sličnih predmeta u osnovnoj školi neće biti problem (nama roditeljima
-dodatno objasniti ako zapne) . ne zavaravam se činjenicom da će recimo u srednjoj imati sve redom fantastične visokomotivirane profesore koji će objašnjavati koliko god treba i klincima kojima to ne leži, ne kuže ili se ne trude. ako mi ne budemo mogli/znali ne znam kaj mi preostaje drugo nego ili mu platiti instrukcije ili, ako bude lijenost u pitanju, dići ruke i pustiti da uči na svojim pogreškama.
Najvažnije pitanje u svemu tome je koliko smo mi kao majke (roditelji) zaista spremne pustiti da klinac tamo negdje u srednjoj padne na dno i uči na svojim pogreškama (tu ne govorim o klincima koji samostalno dobro plivaju). Bez obzira što sam u ovom slučaju najbliža razmišljanju Ivane i Adorable, nisam sigurna koliko bi zaista bila u stanju "pustiti".
Mene tu muči i šta ako dijete dalje krene negdje ili nakon nekog vremena roditelj ne razumije i nije mu poznato gradivo, npr.matematike, i dijete nezna samo, a ne može bez mame/tate?Instrukcije?
a ja se nadam da znanje gradiva matematike i sličnih predmeta u osnovnoj školi neće biti problem (nama roditeljima
-dodatno objasniti ako zapne) . ne zavaravam se činjenicom da će recimo u srednjoj imati sve redom fantastične visokomotivirane profesore koji će objašnjavati koliko god treba i klincima kojima to ne leži, ne kuže ili se ne trude. ako mi ne budemo mogli/znali ne znam kaj mi preostaje drugo nego ili mu platiti instrukcije ili, ako bude lijenost u pitanju, dići ruke i pustiti da uči na svojim pogreškama. Najvažnije pitanje u svemu tome je koliko smo mi kao majke (roditelji) zaista spremne pustiti da klinac tamo negdje u srednjoj padne na dno i uči na svojim pogreškama (tu ne govorim o klincima koji samostalno dobro plivaju). Bez obzira što sam u ovom slučaju najbliža razmišljanju Ivane i Adorable, nisam sigurna koliko bi zaista bila u stanju "pustiti".
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 11:14
Ja osobno ne bih imala petlje pustiti da vidim kako ce mi dijete negdje u srednjoj skoli uciti na vlastitim greskama, da vidi kako je bolje da stekne sto kvalitetnije obrazovanje kad je i vrijeme za to.
Zamisljam si nase klince za 15-20 godina kad ce krenuti u zivot samostalno, koliko ce situacija promijeniti u odnosu na sada (vezano na obrazovanje).
Mislim da ce zahtjevi pred njima biti daleko jaci i tezi nego npr. nama sada, da ce kvalitetno obrazovanje biti imperativ i vrlo tesko ostvarivo, na kraju krajeva bojim se da ce i dobro skolovanje kostati para. Pretpostavljam da ce doci i do jos veceg raslojavanja ljudi bas po pitanju obrazovanja.
Struka + kvalitetno znanje barem 2 jezika biti ce nesto sta ce se moci prodati, granice (Hrvatske) nece biti ogranicenje. Bas zato mi se cini da su i klinci vec u nizim razredima puno vise optereceni skolskim gradivom nego sto smo mi bili.
Zamisljam si nase klince za 15-20 godina kad ce krenuti u zivot samostalno, koliko ce situacija promijeniti u odnosu na sada (vezano na obrazovanje).
Mislim da ce zahtjevi pred njima biti daleko jaci i tezi nego npr. nama sada, da ce kvalitetno obrazovanje biti imperativ i vrlo tesko ostvarivo, na kraju krajeva bojim se da ce i dobro skolovanje kostati para. Pretpostavljam da ce doci i do jos veceg raslojavanja ljudi bas po pitanju obrazovanja.
Struka + kvalitetno znanje barem 2 jezika biti ce nesto sta ce se moci prodati, granice (Hrvatske) nece biti ogranicenje. Bas zato mi se cini da su i klinci vec u nizim razredima puno vise optereceni skolskim gradivom nego sto smo mi bili.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 11:16
meni je ovaj topic u puno stvari otvorio oci 
prvo, mislim da je dobro ponekad izaci iz generacijskog okvira i s mamama koje imaju klince razlicitih uzrasta -malo prodiskutirati koju. s tog aspekta - eto, puno sam saznala.
drugo, bez obzira na sve ovdje napisano i bez obzira sto se u globalu slazem s time da nije dobro ful visiti nad klincem - trenutno se ne mislim odreci dijela tog svog posla (naglasavam - dijela! jer ne mislim da dijete previse opterecujem time sto ga dnevno propitam sto je radio i pregledam mu zadacu) i to prvenstveno zato sto moj mali ne ide u boravak i ja mu naprosto moram svaki dan pogledati sto je radio i kako je zadacu napravio (a pretpostavljam da isto tako djeci koja idu u boravak netko na dnevnoj bazi prekontrolira zadacu u skoli, tako da smo onda tu negdje ). time mu istodobno dajem povratnu informaciju da me zanima sto u skoli radi, dajem mu do znanja da je svakodnevno kontroliran i da nema majci zabusavanja 
i dajem mu do znanja da cijenim njegov samostalan rad.
trece - mislim da smo malo i odlutali od teme . osobno sam zapravo shvatila da je point clanka u tome kako se ovim istrazivanjem dokazalo da majka igra veliku ulogu u odgojno-obrazovnom procesu. dakle, ne bih point stavljala na spregu uspjeha djeteta u skoli i obrazovanosti majke, nego na cinjenicu da zapravo majka dominira u toj prici (htjela, ne htjela ), da fakat ispada kako ona drzi 3 kuta kuce i mislim da je upravo to rezultat pokazao. ma koliko mi zeljeli pricati o ravnopravnosti izmedju spolova, o jednakomjernom rasporedjivanju zadataka izmedju partnera - ispada da veci dio tereta ipak nosi mama. i ne mislim tu na svakodnevno pomaganje ili ispitivanje djeteta sto je radilo u skoli. ama neeeeee. mislim da mama igra veliku ulogu u promicanju svojih vrijednosti, u usadjivanju svojih ideala, u usmjeravanju djeteta kako se treba odnositi prema ucenju, u razvijanju radnih navika... jednostavno zato sto je vise s djetetom. od pocetka djetetova zivota pa nadalje ... i mislim da je upravo to istrazivanje pokazalo a onda se u pricu uvukla i fokusiranost na detalj - obrazovanost majke
cetvrto - o danasnjem opterecenju ucenika za koje smo mozda (?) pocesto i sami krivi. ne sjecam se da je u nase vrijeme bilo uobicajeno da djeca idu i na jezike i na sport i na ne znam kakve sve ne slobodne aktivnosti... mozda i to sve skupa pridonosi nasem subjekivnom osjecaju da su djeca preopterecena . ok, jesu, ali da li samo skolom ili i onim pride...i da li smo pocesto mozda i za tu opterecenost i sami krivi...
peto - moj cilj rada s djetetom nije uciti s njim. moj je cilj usaditi mu ljubav prema ucenju, pomoci mu u razvijanju radnih navika, pomoci mu da se u ovo moderno doba kad smo bombardirani informacijama i svakodnevnim novim postignucima - znade snaci. da zna iz mora informacija naci bas onu pravu, onu koja mu treba. da nauci apstrahirati, da zna koju pametnu sloziti o procitanoj knjizi, da razvija rjecnik, da zna zakljucivati i konacno - da nauci uciti. u svemu tome ocjena je najmanje bitna. jucer sam na dnevniku cula zgodan izraz - ocjena se danas nazalost pretvorila u monetu. u nesto sto je cilj obrazovanja. i u svemu tome izgubila se osnovna misao skolovanja - razvijanje ljubavi prema knjizi i ucenju. a ako sam kao mama barem djelomice u toj prici uspjela i ako sam samo djelomice uspjela pomoci djetetu da zavoli skolu i postane svjestan cinjenice da se za svaki uspjeh treba potruditi - onda je moja misija uspjela.
i mozda se ja ne znam najbolje izraziti i mozda se ovdje ne konta kako i na koji nacin ja radim sa svojim djetetom - no, to nikako nije rad umjesto djeteta, petljanje u njegov posao ili nesto slicno tome. moja uloga u toj prici je nesto sasvim drugo. a to sto je danas nazalost postalo NORMALNO da tu pricu preuzimaju roditelji i to sto tu pricu danas skola ne odraduje kako treba - mislim da je osnovni problem cijele ove price.
prvo, mislim da je dobro ponekad izaci iz generacijskog okvira i s mamama koje imaju klince razlicitih uzrasta -malo prodiskutirati koju. s tog aspekta - eto, puno sam saznala.
drugo, bez obzira na sve ovdje napisano i bez obzira sto se u globalu slazem s time da nije dobro ful visiti nad klincem - trenutno se ne mislim odreci dijela tog svog posla (naglasavam - dijela! jer ne mislim da dijete previse opterecujem time sto ga dnevno propitam sto je radio i pregledam mu zadacu) i to prvenstveno zato sto moj mali ne ide u boravak i ja mu naprosto moram svaki dan pogledati sto je radio i kako je zadacu napravio (a pretpostavljam da isto tako djeci koja idu u boravak netko na dnevnoj bazi prekontrolira zadacu u skoli, tako da smo onda tu negdje
). time mu istodobno dajem povratnu informaciju da me zanima sto u skoli radi, dajem mu do znanja da je svakodnevno kontroliran i da nema majci zabusavanja i dajem mu do znanja da cijenim njegov samostalan rad.trece - mislim da smo malo i odlutali od teme
. osobno sam zapravo shvatila da je point clanka u tome kako se ovim istrazivanjem dokazalo da majka igra veliku ulogu u odgojno-obrazovnom procesu. dakle, ne bih point stavljala na spregu uspjeha djeteta u skoli i obrazovanosti majke, nego na cinjenicu da zapravo majka dominira u toj prici (htjela, ne htjela ), da fakat ispada kako ona drzi 3 kuta kuce i mislim da je upravo to rezultat pokazao. ma koliko mi zeljeli pricati o ravnopravnosti izmedju spolova, o jednakomjernom rasporedjivanju zadataka izmedju partnera - ispada da veci dio tereta ipak nosi mama. i ne mislim tu na svakodnevno pomaganje ili ispitivanje djeteta sto je radilo u skoli. ama neeeeee. mislim da mama igra veliku ulogu u promicanju svojih vrijednosti, u usadjivanju svojih ideala, u usmjeravanju djeteta kako se treba odnositi prema ucenju, u razvijanju radnih navika... jednostavno zato sto je vise s djetetom. od pocetka djetetova zivota pa nadalje ... i mislim da je upravo to istrazivanje pokazalo a onda se u pricu uvukla i fokusiranost na detalj - obrazovanost majke cetvrto - o danasnjem opterecenju ucenika za koje smo mozda (?) pocesto i sami krivi. ne sjecam se da je u nase vrijeme bilo uobicajeno da djeca idu i na jezike i na sport i na ne znam kakve sve ne slobodne aktivnosti... mozda i to sve skupa pridonosi nasem subjekivnom osjecaju da su djeca preopterecena
. ok, jesu, ali da li samo skolom ili i onim pride...i da li smo pocesto mozda i za tu opterecenost i sami krivi... peto - moj cilj rada s djetetom nije uciti s njim. moj je cilj usaditi mu ljubav prema ucenju, pomoci mu u razvijanju radnih navika, pomoci mu da se u ovo moderno doba kad smo bombardirani informacijama i svakodnevnim novim postignucima - znade snaci. da zna iz mora informacija naci bas onu pravu, onu koja mu treba. da nauci apstrahirati, da zna koju pametnu sloziti o procitanoj knjizi, da razvija rjecnik, da zna zakljucivati i konacno - da nauci uciti. u svemu tome ocjena je najmanje bitna. jucer sam na dnevniku cula zgodan izraz - ocjena se danas nazalost pretvorila u monetu. u nesto sto je cilj obrazovanja. i u svemu tome izgubila se osnovna misao skolovanja - razvijanje ljubavi prema knjizi i ucenju. a ako sam kao mama barem djelomice u toj prici uspjela i ako sam samo djelomice uspjela pomoci djetetu da zavoli skolu i postane svjestan cinjenice da se za svaki uspjeh treba potruditi - onda je moja misija uspjela.
i mozda se ja ne znam najbolje izraziti i mozda se ovdje ne konta kako i na koji nacin ja radim sa svojim djetetom - no, to nikako nije rad umjesto djeteta, petljanje u njegov posao ili nesto slicno tome. moja uloga u toj prici je nesto sasvim drugo. a to sto je danas nazalost postalo NORMALNO da tu pricu preuzimaju roditelji i to sto tu pricu danas skola ne odraduje kako treba - mislim da je osnovni problem cijele ove price.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 12:28
to sto je danas nazalost postalo NORMALNO da tu pricu preuzimaju roditelji i to sto tu pricu danas skola ne odraduje kako treba - mislim da je osnovni problem cijele ove price.
XX
a sa druge strane u škole guraju ono što je posao roditelja - vjerski i seksualni odgoj.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 12:37
jos nesto.
pitala me ivana na pocetku ovog topica na koju tocno svoju odgovornost mislim.
koliko kontam - moj je odgovor totalno krivo shvacen
dakle, da, ja se smatram odgovornom za djetetove ocjene. i da, mislim da koliko se kao majka potrudim - toliko ce uspjeha dijete imati u skoli.
ali, ponavljam - ne mislim tu na rad umjesto djeteta, na moje forsanje da se petica mora dobiti pod svaku cijenu.
mislim na odgovornost roditelja da dobro obavi pripremu djeteta za skolu (zato se sad i previse pripremam za ovog drugog klinca
).
naime,
TEK SAD kad mi dijete ide u skolu - kontam gdje sam radila greske u odgoju...
TEK SAD vidim u kojim stvarima nisam dobro pripremila dijete za skolski izazov...
TEK SAD vidim kako je mukotrpno ispravljati krive drine kad se skola i svakodnevni zadaci zahuktaju...
TEK SAD kontam da je skola zapravo prava povratna info kakav sam roditelj dosad bila...
eto, na tu vrstu odgovornosti mislim. i ja tu svoju odgovornost i vise nego traljavo obavljen pripremni period - javno priznajem.
jer kad danas dijete dodje s losom ocjenom kuci - osjecam se odgovornom. ona mi prvenstveno govori da nisam u predskolskom periodu radila dovoljno na razvijanju radnih navika, na redu, na ozbiljnosti, na razvijanju djetetova osjecaja odgovonosti, na shvacanju da su njegove obveze - njegove obveze, na intrinzicnoj motivaciji... ja sam tu totalno zakazala. i sad mi se sve vraca. i sad to ispravljamo kako znamo i umijemo... i nadam se da cemo se uspjesno iz te price izvuci...
iako, lako je sad biti general nakon bitke . tko zna da li bi sve skupa ovako izgledalo i da sam drugacije pristupila pripremanju malog za skolu? no, u svakom slucaju, ko sto folne pametno rece - to ti je ko s porodom - mozes se ti pripremati koliko hoces, no dok nisi u tome - nemas blagog pojma sto te ceka i kako ce dijete na sve to skupa reagirati...
pitala me ivana na pocetku ovog topica na koju tocno svoju odgovornost mislim.
koliko kontam - moj je odgovor totalno krivo shvacen
dakle, da, ja se smatram odgovornom za djetetove ocjene. i da, mislim da koliko se kao majka potrudim - toliko ce uspjeha dijete imati u skoli.
ali, ponavljam - ne mislim tu na rad umjesto djeteta, na moje forsanje da se petica mora dobiti pod svaku cijenu.
mislim na odgovornost roditelja da dobro obavi pripremu djeteta za skolu (zato se sad i previse pripremam za ovog drugog klinca
). naime,
TEK SAD kad mi dijete ide u skolu - kontam gdje sam radila greske u odgoju...
TEK SAD vidim u kojim stvarima nisam dobro pripremila dijete za skolski izazov...
TEK SAD vidim kako je mukotrpno ispravljati krive drine kad se skola i svakodnevni zadaci zahuktaju...
TEK SAD kontam da je skola zapravo prava povratna info kakav sam roditelj dosad bila...
eto, na tu vrstu odgovornosti mislim. i ja tu svoju odgovornost i vise nego traljavo obavljen pripremni period - javno priznajem.
jer kad danas dijete dodje s losom ocjenom kuci - osjecam se odgovornom. ona mi prvenstveno govori da nisam u predskolskom periodu radila dovoljno na razvijanju radnih navika, na redu, na ozbiljnosti, na razvijanju djetetova osjecaja odgovonosti, na shvacanju da su njegove obveze - njegove obveze, na intrinzicnoj motivaciji... ja sam tu totalno zakazala. i sad mi se sve vraca. i sad to ispravljamo kako znamo i umijemo... i nadam se da cemo se uspjesno iz te price izvuci...
iako, lako je sad biti general nakon bitke
. tko zna da li bi sve skupa ovako izgledalo i da sam drugacije pristupila pripremanju malog za skolu? no, u svakom slucaju, ko sto folne pametno rece - to ti je ko s porodom - mozes se ti pripremati koliko hoces, no dok nisi u tome - nemas blagog pojma sto te ceka i kako ce dijete na sve to skupa reagirati...
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 13:24
Imge, stvarno je naglasak na TEK SAD, jer kao što sam već pisala, dok ne probaš zalud ti sve teoretiziranje što bi i kako bi.
Ono što ipak mislim je to da ti prevelik naglasak stavljaš na sebe, a premalen na djetetov karakter. Mislim da ti sama nisi mogla nešto drastično u pripremi za školu napraviti da bi vam bilo drugačije nego što je. On je jednostavno takav, kao što je moj F. djevica i stvarima pristupa drugačije. Da ti je kojim slučajem junior prvi kretao u školu vjerojatnost je velika da bi ti školu i svoju pripremu za istu potpuno drugačije doživjela i ne bi smatrala traljavom.
Meni je K. potpuno drugačiji i za njega, za razliku od F., uopće nemam ni najblažu ideju kako će izgledati kretanje u školu. Od F. sam u detalj znala što mogu očekivati i gdje nas čekaju problemi (mislim na emocionalni dio i prilagodbu).
Ne pripremamo se za školu ama baš nikako, osim ako on pokaže interes za čitanje ili kakvo rješavanje. On je pretpostavljam sličan tvom starijem i jednostavno mi nema druge nego čekati da vidim što nas čeka.
Ne vidim puno smisla u pripremi jer imam osjećaj ako poradim na 100 stvari eventualni problem će iskrsnuti u nekoj 101. koja meni ni u snu nije pala na pamet. Kao što mi kod F. ma ni u peti nije bilo da bi mogli imati problema s čitanjem.
Ono što ipak mislim je to da ti prevelik naglasak stavljaš na sebe, a premalen na djetetov karakter. Mislim da ti sama nisi mogla nešto drastično u pripremi za školu napraviti da bi vam bilo drugačije nego što je. On je jednostavno takav, kao što je moj F. djevica
i stvarima pristupa drugačije. Da ti je kojim slučajem junior prvi kretao u školu vjerojatnost je velika da bi ti školu i svoju pripremu za istu potpuno drugačije doživjela i ne bi smatrala traljavom.Meni je K. potpuno drugačiji i za njega, za razliku od F., uopće nemam ni najblažu ideju kako će izgledati kretanje u školu. Od F. sam u detalj znala što mogu očekivati i gdje nas čekaju problemi (mislim na emocionalni dio i prilagodbu).
Ne pripremamo se za školu ama baš nikako, osim ako on pokaže interes za čitanje ili kakvo rješavanje. On je pretpostavljam sličan tvom starijem i jednostavno mi nema druge nego čekati da vidim što nas čeka.
Ne vidim puno smisla u pripremi jer imam osjećaj ako poradim na 100 stvari eventualni problem će iskrsnuti u nekoj 101. koja meni ni u snu nije pala na pamet. Kao što mi kod F. ma ni u peti nije bilo da bi mogli imati problema s čitanjem.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 14:38
da ne bude zabune i da se ne stekne krivi dojam iz svih onih napisanih redaka o pripremaju djeteta za skolu. ne pripremam ni ja nesto posebno svog manjeg klinca za jesen (vise bih rekla da pripremam sebe . no, ne mogu si pomoci i cekiram u glavi skoro svaku skolsku situaciju starijeg sina i razmisljam kako bi je proradio mladji. o, to da. i tu sam definitivno u prednosti u odnosu na taj isti period koji sam prolazila sa starijim kad nisam imala pojma sto me ceka... jes da ne znam kako ce manji reagirati, ali bar imam u glavi poslozene problemske situacije...
no, da ne zapetljavam vise s pripremnim periodom - za to postoji i poseban topic - vratimo se na kolosjek...
dva najupecatljivija dogadjaja proslo polugodiste za mog klinca i mene bile su njegove dvije trojke.
prva trojka iz matematike. dobio ju je jer jednostavno nije dovoljno vjezbao doma. a ja sam ga taj put pustila - pisao je samo zadace, brljao na njima beskonacno, no, nismo nista dodatno vjezbali uz to, on je uzivao jer sam ga ostavila na miru i nisam davila... i onda je dosla trojka
... koja ga je total stepla i koju je total nespreman docekao. bila mu je to super skola... nakon nje se jako promijenio. i zapeo. i sam trazio dodatne zadatke
drugu trojku dobio je iz ciste zahebancije . iz razumijevanja procitanog teksta. iz neceg u cemu inace briljira i rastura (ko sto adorabla kaze - ovo me vise boli nego ona trojka iz matke - kad dobije losu ocjenu iz neceg sto inace voli i sto mu je omiljeni predmet). ovoga puta je pametnjakovic nonsalantno preletio tekst, igrao je kartu - lako cemo 
, zahebavao se cijeli test i onda je zvonilo i on nije stigao napisati odgovore do kraja. ooooooooo, kako mu je tek ovo bila dobra skola. nije mu vise padalo napamet u nekoj drugoj situaciji zujati dok se pise test...
hoce reci, nije da ni mi nemamo losih ocjena. dapace, ja ih volim ako su u funkciji osvjestavanja i ako fakat stiltaju dijete. onda vrijede vise nego petica
. no, ne mogu si pomoci i cekiram u glavi skoro svaku skolsku situaciju starijeg sina i razmisljam kako bi je proradio mladji. o, to da. i tu sam definitivno u prednosti u odnosu na taj isti period koji sam prolazila sa starijim kad nisam imala pojma sto me ceka... jes da ne znam kako ce manji reagirati, ali bar imam u glavi poslozene problemske situacije...no, da ne zapetljavam vise s pripremnim periodom - za to postoji i poseban topic - vratimo se na kolosjek...
dva najupecatljivija dogadjaja proslo polugodiste za mog klinca i mene bile su njegove dvije trojke.
prva trojka iz matematike. dobio ju je jer jednostavno nije dovoljno vjezbao doma. a ja sam ga taj put pustila - pisao je samo zadace, brljao na njima beskonacno, no, nismo nista dodatno vjezbali uz to, on je uzivao jer sam ga ostavila na miru i nisam davila... i onda je dosla trojka
... koja ga je total stepla i koju je total nespreman docekao. bila mu je to super skola... nakon nje se jako promijenio. i zapeo. i sam trazio dodatne zadatke drugu trojku dobio je iz ciste zahebancije
. iz razumijevanja procitanog teksta. iz neceg u cemu inace briljira i rastura (ko sto adorabla kaze - ovo me vise boli nego ona trojka iz matke - kad dobije losu ocjenu iz neceg sto inace voli i sto mu je omiljeni predmet). ovoga puta je pametnjakovic nonsalantno preletio tekst, igrao je kartu - lako cemo , zahebavao se cijeli test i onda je zvonilo i on nije stigao napisati odgovore do kraja. ooooooooo, kako mu je tek ovo bila dobra skola. nije mu vise padalo napamet u nekoj drugoj situaciji zujati dok se pise test...hoce reci, nije da ni mi nemamo losih ocjena. dapace, ja ih volim ako su u funkciji osvjestavanja i ako fakat stiltaju dijete. onda vrijede vise nego petica
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 16:08
Imge je napisao/la:peto - moj cilj rada s djetetom nije uciti s njim. moj je cilj usaditi mu ljubav prema ucenju, pomoci mu u razvijanju radnih navika, pomoci mu da se u ovo moderno doba kad smo bombardirani informacijama i svakodnevnim novim postignucima - znade snaci. da zna iz mora informacija naci bas onu pravu, onu koja mu treba. da nauci apstrahirati, da zna koju pametnu sloziti o procitanoj knjizi, da razvija rjecnik, da zna zakljucivati i konacno - da nauci uciti. u svemu tome ocjena je najmanje bitna. jucer sam na dnevniku cula zgodan izraz - ocjena se danas nazalost pretvorila u monetu. u nesto sto je cilj obrazovanja. i u svemu tome izgubila se osnovna misao skolovanja - razvijanje ljubavi prema knjizi i ucenju. a ako sam kao mama barem djelomice u toj prici uspjela i ako sam samo djelomice uspjela pomoci djetetu da zavoli skolu i postane svjestan cinjenice da se za svaki uspjeh treba potruditi - onda je moja misija uspjela.
Ovo si super rekla
Ja sam oduvijek bila odličan đak, roditelji nisu morali ništa pomagat (osim u srednjoj tata malo geometriju) jedva sam čekala kao mala kad ću u školu (i plakala kad me nisu primili sa 6 god. u školu a ja sve znala), pa 2 srednje škole usporedo završila...
Ma sve je to bilo divno i krasno...i unatoč svemu, ja sam odabrala pogrešnu srednju školu (i to samo zato što se većina dobre ekipe odlučila tamo upisati) a to je za sobom povuklo i - pogrešan faks.
Daleko od toga da pišem samo o sebi...nakon 1. godine faksa otpalo je 60% studenata...pa se osipalo, osipalo i dalje...jako mali broj nas je završio a još manje ih radi u struci...
Znam da niti sa 19 godina nažalost nisam bila dovoljno zrela da znam što hoću, šta me čeka u budućnosti i šta se traži...nisam bila uopće svjesna koliko je važno biti ambiciozan, niti koliko je užasno užasno važno raditi nešto što voliš, za što "izgaraš" i nipošto nešto drugo! Nisam ni bila dovoljno svjesna nekih svojih predispozicija i sposobnosti, nisam bila ni dovoljno samopouzdana...
A neko mi tu priča priče kako treba djetetu prepustiti da se snalazi...malo, stvarno malo klinaca znam koji kao tako mali imaju pred očima svoj cilj, ambiciju...pa oni uče ili zato što im je zanimljivo, ili zato što to tako treba, i navikli su da moraju slušat roditelje, ili zbog materijalne nagrade ili pohvale...vraga su djeca svjesna značenja samostalnog učenja, važnosti radnih navika...itd.
Jedna je stvar pomoći djetetu da se samoostvari, poticat ga i usmjeravati, učiti životu...a nešto posve drugo su roditelji koji svoje ambicije ostvaruju preko djeteta - to su oni koji kažu: imat ćeš sve petice jer moraš bit najbolji tako da sva rodbina i susedi zavide,moraš upisat elitnu srednju i elitni fax, moraš odabrati neko cijenjeno zanimanje, moraš se udat/oženit bogato
...e to je nešto sasvim drugačije.A imam filing da neki ovdje miješaju "kontrolu" ovih prvih s ovim drugim roditeljima. A to je ko nebo i zemlja.
folne je napisao/la:Ono što ipak mislim je to da ti prevelik naglasak stavljaš na sebe, a premalen na djetetov karakter. Mislim da ti sama nisi mogla nešto drastično u pripremi za školu napraviti da bi vam bilo drugačije nego što je.
Slažem se.
Imge - ti si divan entuzijast, ali brate mili, brineš se i grize te savijest ko da imaš 8 planeta u Djevici (a čini mi se da nemaš nijednu
)Karakter je užasno bitan tu. Vidjela sam to po sebi, svojoj sestri i bratu.
Ali da, bez obzira na karakter, moraš činiti ono što moraš...ako imaš sreće manje ćeš truda morat uložit u usmjeravanje (i cukanje) djeteta, ako nemaš, više ćeš i tak...ali bez pretjerane griže savjesti!
Naši sinovi naprosto nisu tipovi djece koju pokreće takmičarski duh (bar moj nije) a i odlutaju za svojim interesima, entuzijazmom, zamaštaju se...i treba ih vraćat na kolosjek.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 16:12
što vas više čitam, to više vjerujem da je program preopširan i da se prebrzo ide dalje.
Imam premalo "roditeljskog" staza u skoli, tek je jedno polugodiste iza nas. Nemam za sada dojam da je program bitno opširniji nego u vrijeme kad sam ja bila prvasic, barem za sada po dojmovima iz prvog polugodista plus ono sto sam prelistala knjige.
moje prvo susretanje sa učenjem bilo je kad smo učili turska osvajanja iz povijesti. do tada samo svi, i odlikaši i oni koji su se provlačili, svo znanje dobili na satu i pišući zadaće.
Ovo bi isto potpisala, ali ostaje cinjenica da je kod nas trenutno inflacija odlikasa, unatoc tome sto se svi zale da je program preopširan. U moje vrijeme u nizim razredima osnovne skole odlikasa je bilo manje od trecine razreda, bilo je jako puno vrlo dobrih, a njihova je cetvorka imala, kako se čini, veću težinu nego današnja petica, ili je to samo moj dojam.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 16:18
sve se promijenilo, i u jednom i u drugom
što se društva tiče, nekad su roditelji koji su potekli iz siromasnih i slaboobrazovanih obitelji bili svjesni toga da je puno pametnije poticati dijete da se obrazuje, jer ga onda čeka rad u zagrijanoj kancelariji a ne ledeni rudnici. danas toga nema, kriteriji su poremećeni, cilj nije više postati doktorica ili profesorica, od toga rijetki vide kruha
kako ja koja imam gomilu bespotrebnih papira u vidu diploma a zarađujem malo više od mesara mogu svojoj kćeri reći - uči dijete da si osiguraš budućnost kad će ona vrlo brzo postati svjesna da joj je bolje njegovati liniju i uvalit se kakvom nogometašu. sad karikiram, ok, ali to je to. poremećeni sustav vrijednosti
Ovo mi se cini najvaznijom razlikom značenja škole nekad i sad. Kako danas djetetu koje ima manjak ambicije i interesa za školu predočiti važnost obrazovanja i odličnog uspjeha u školi, kad ono oko sebe vidi gomilu primjera suprotnih onome što im mi govorimo???
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 17:25
elizabeta, potpisujem te u potpunosti.
Kao majka 3 školarca, moram reći da sam kod ovo dvoje starijih ja dosta drukala i podsjećala.
Najstarija, pametnjakovićka je lijena; ona bi sve u teoriji, ali u praksi uvijek ima stav "imam još vremena". Moje drukanje i podsjećanje su joj bili potrebni da napravi nešto što je bilo njoj potrebno, a ona toga kao DIJETE nije bila svjesna. Idan danas a ona ima 17 godina, sam ja ta koja će je kaznama i prijetnjama prisiliti da se primi nečega. Npr bile smo se dogovorile da će preko praznika napisati maturalnu. I NG je prošla a ona se i dalje kreveljila ispred TV ili ispred PC-a a da nije ništa taknula. Tek pod primjenom edukativnih metoda, je počela raditi i u roku 4 dana je napisala 80%. I sada je mirna, može mirno dalje učiti i pripremati se. S vremenom je naučila preuzeti dosta odgovornosti na sebe, ali ona sama priznaje da dosta toga zahvaljuje mom i da koliko god se ona trenutno ljuti na mene, da NJOJ tako i odgovara. Inače, tokom cijele OŠ nisam ništa s njom učila jer je bila odlikaš.
Srednji sin - 5. i 6. razred smo zajedno radili jer on ima problema s koncentracijom. Stalno ga je trebalo podsjećati da uči, da napiše zadaću, da pročita xx stranica lektire. I on bi tvrdio da je naučio i kada bih ga ja ispitivala, znanje je bilo na nuli. Naučili smo raditi mentalne mape i metodu 5 koraka. Sedmi i 8. razred - nema potrebe da išta kontrliram osim ponekad lektire. Uvijek je bio odlikaš i sada neće imati problema da se upiše u bilo koju gimnaziju.
O važnosti ocjena mogu raspravljati samo ako imam dijete u višim razredima jer tek onda se postaje jasnije koliko je to važno. Principi da je i 4 dobra ocjena - da, samo za što. Eto, od frendice mali žarko želi u MIOC, testiranje je pokazalo da je za njega MIOC, ali koja korist jer je on jako dobra 4.
Ono što vrijedi za moje dijete ne znači da je dobro rješenje za drugo dijete.
Ja sa svojima nisam nikada radila zadaću da sam sjedila pored njih, nisam im ja nešta radila ili čitala lektire ili pisala seminarske. Ja sam ih podsjećivala i ucjenjivala da konačno krenu - dobar rezultat toga znači da je sve bilo uspješno. I ja otvoreno kažem ucjena, a mogla bih to nazvati i pedagoško uvjeravanje i dogovor - ali u biti je to bilo: "ako to ne napraviš ..."
Ima roditelja koji rade sve gore navedeno zajedno s djecom jer je roditeljima to važno. I ako sve dobro prolazi, tko smo mi da kažemo da njihov stil života nije OK? Samo zato jer mi to ne bi radili? Tu već ulazimo u sklisko područje stilova odgoja ...
Kao majka 3 školarca, moram reći da sam kod ovo dvoje starijih ja dosta drukala i podsjećala.
Najstarija, pametnjakovićka je lijena; ona bi sve u teoriji, ali u praksi uvijek ima stav "imam još vremena". Moje drukanje i podsjećanje su joj bili potrebni da napravi nešto što je bilo njoj potrebno, a ona toga kao DIJETE nije bila svjesna. Idan danas a ona ima 17 godina, sam ja ta koja će je kaznama i prijetnjama prisiliti da se primi nečega. Npr bile smo se dogovorile da će preko praznika napisati maturalnu. I NG je prošla a ona se i dalje kreveljila ispred TV ili ispred PC-a a da nije ništa taknula. Tek pod primjenom edukativnih metoda
, je počela raditi i u roku 4 dana je napisala 80%. I sada je mirna, može mirno dalje učiti i pripremati se. S vremenom je naučila preuzeti dosta odgovornosti na sebe, ali ona sama priznaje da dosta toga zahvaljuje mom i da koliko god se ona trenutno ljuti na mene, da NJOJ tako i odgovara. Inače, tokom cijele OŠ nisam ništa s njom učila jer je bila odlikaš.Srednji sin - 5. i 6. razred smo zajedno radili jer on ima problema s koncentracijom. Stalno ga je trebalo podsjećati da uči, da napiše zadaću, da pročita xx stranica lektire. I on bi tvrdio da je naučio i kada bih ga ja ispitivala, znanje je bilo na nuli. Naučili smo raditi mentalne mape i metodu 5 koraka. Sedmi i 8. razred - nema potrebe da išta kontrliram osim ponekad lektire. Uvijek je bio odlikaš i sada neće imati problema da se upiše u bilo koju gimnaziju.
O važnosti ocjena mogu raspravljati samo ako imam dijete u višim razredima jer tek onda se postaje jasnije koliko je to važno. Principi da je i 4 dobra ocjena - da, samo za što. Eto, od frendice mali žarko želi u MIOC, testiranje je pokazalo da je za njega MIOC, ali koja korist jer je on jako dobra 4.
Ono što vrijedi za moje dijete ne znači da je dobro rješenje za drugo dijete.
Ja sa svojima nisam nikada radila zadaću da sam sjedila pored njih, nisam im ja nešta radila ili čitala lektire ili pisala seminarske. Ja sam ih podsjećivala i ucjenjivala da konačno krenu - dobar rezultat toga znači da je sve bilo uspješno. I ja otvoreno kažem ucjena, a mogla bih to nazvati i pedagoško uvjeravanje i dogovor - ali u biti je to bilo: "ako to ne napraviš ..."
Ima roditelja koji rade sve gore navedeno zajedno s djecom jer je roditeljima to važno. I ako sve dobro prolazi, tko smo mi da kažemo da njihov stil života nije OK? Samo zato jer mi to ne bi radili? Tu već ulazimo u sklisko područje stilova odgoja ...
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 18:07
kod postove nekih od vas se provlaci da netko od ovdje prisutnih uci s djetetom ili pise zadacu s njim..
nadice, krumpiric..
ajmo definirati sto znaci uciti s djetetom
meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace
radi li to itko od vas?
ja ne...posto sam ja jedna od onih koja radi s djetetom, ponovit cu ponovo...meni to znaci, ispitati ga i objasniti mu nesto ako to trazi ( a on sam kaze kada mu nesto nije jasno)
i pregledati mu zadacu, ne pisati je s njim
njegovo ucenje i pisanje zadace se dogadja dok smo mi na poslu
on zna da sve to mora odraditi dok nas nema, kada dodjemo doma, onda ga se ispituje ( ako pise test iz prirode, vec sam rekla, nista dr. ne uci) i pregledava mu se zadaca
nadice, krumpiric..
ajmo definirati sto znaci uciti s djetetom
meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace
radi li to itko od vas?
ja ne...posto sam ja jedna od onih koja radi s djetetom, ponovit cu ponovo...meni to znaci, ispitati ga i objasniti mu nesto ako to trazi ( a on sam kaze kada mu nesto nije jasno)
i pregledati mu zadacu, ne pisati je s njim
njegovo ucenje i pisanje zadace se dogadja dok smo mi na poslu
on zna da sve to mora odraditi dok nas nema, kada dodjemo doma, onda ga se ispituje ( ako pise test iz prirode, vec sam rekla, nista dr. ne uci) i pregledava mu se zadaca
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 18:16
Principi da je i 4 dobra ocjena - da, samo za što. Eto, od frendice mali žarko želi u MIOC, testiranje je pokazalo da je za njega MIOC, ali koja korist jer je on jako dobra 4.
I bez djeteta u visim razredima mi je kristalno jasno zasto je ocjena vazna kod nas, ali nazalost vazna je iskljucivo ocjena. I zato i dalje mislim da se pod hitno tu nesto treba mijenjati jer inflacija superodlikasa nije odraz znanja. Dovoljno je usporediti broj odlikasa kod nas i u recimo Sloveniji pa da vidis da tu nesto ne stima a donedavno smo imali slican skolski sustav.
Matematicki vudreno dijete koje je prolazilo s 4 u sedmom i osmom razredu bi po meni imalo vise smisla da se upise u MIOC nego ovako kako to sad ide. I da sam profa u toj skoli iz matematike jako bi se veselila malom matematickom geniju koji je zvarsio osmi razred s vrlo dobrim. Danas se u MIOC upisuju klinci s max brojem bodova iskljucivo, a prvi testovi iz matematike kad dodju u MIOC pokazuju da su oni znanjem miljama od super odlikasa. Ja bi promijenila sistem upisa i uvela prijemne kao sto ih ima privatna klasicna Seseljeva jer tek onda imas pravi uvid u to koga zapravo upisujes. Time bi se omogucilo djeci iznimno nadarenoj za matematiku i fiziku da upisu MIOC iako su recimo bilo daleko od 5,0 jer ih recimo povijest i zemljopis nisu zanimali. Danas su takva djeca u nasem sustavu upisa zakinuta.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 19:07
skorpi - potpis ko kuća!
Dakle - profilirati i usmjeravati gdje treba talente za nešto. I djetetov entuzijazam za nešto.
A ne njegovati goli štreberaj i ambiciju.
Dakle, ako si lumen za matematiku i fiziku i pokažeš to znanje na prijemnom, zakojeg vraga ti onda ne bi trebala biti o.k. četvorka iz hrvatskog ili povijesti. Jer četvorka ne znači neznanje. Ali ne, u takvu školu će se lakše upisat štreber koji bjesomučno štreba sve ono što se da naštrebat, pa mu se onda i matematika nategne na 5.
Ista stvar i s ostalim predmetima...u dobru gimnaziju se upiše onaj kome se progleda kroz prste to što se baš ne zna izražavati, što mrzi čitati ili je antitalent za jezik...ali ne i onaj ko je u tome izvrstan, ali eto, nije za peticu naštrebao kemiju i fiziku...
Dakle - profilirati i usmjeravati gdje treba talente za nešto. I djetetov entuzijazam za nešto.
A ne njegovati goli štreberaj i ambiciju.
Dakle, ako si lumen za matematiku i fiziku i pokažeš to znanje na prijemnom, zakojeg vraga ti onda ne bi trebala biti o.k. četvorka iz hrvatskog ili povijesti. Jer četvorka ne znači neznanje. Ali ne, u takvu školu će se lakše upisat štreber koji bjesomučno štreba sve ono što se da naštrebat, pa mu se onda i matematika nategne na 5.
Ista stvar i s ostalim predmetima...u dobru gimnaziju se upiše onaj kome se progleda kroz prste to što se baš ne zna izražavati, što mrzi čitati ili je antitalent za jezik...ali ne i onaj ko je u tome izvrstan, ali eto, nije za peticu naštrebao kemiju i fiziku...
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 19:17
upravo to skorpi
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 19:28
da, to je ono što bi trebalo funkcionirati u školstvu, ali očito ne funkcionira
nikad i nije, tak da to i nije novost
ja u skoro svim postovima mogu potpisati bubideu, nema smisla kvotati većinu njezinih postova, kod mene je razlika samo u tome što nikad ne sjedim s njima za stolom i ne ponavljam
a odličan sažetak je i ovo
kako god, iz prve ruke mame jedne petašice, mogu reći dao uspjeh i znanje ( stavljam nalgasak na znanje) djeteta doista uvelike ovisi o roditelju, tj. mami i njezinom angažmanu oko škole
tu naravno ne mislim na svakodnevno sjedenje s djetetom za knjigom, već poticanje, objašnjavanje, uvjeravanje, razjašnjavanje, pa sve do ovih Nadičinih metoda
stoga, mogu reći da članak iz prvog posta odražava stvarno stanje kod nas ( no to valjda nitko nije ni sumnjao)
nikad i nije, tak da to i nije novost
ja u skoro svim postovima mogu potpisati bubideu, nema smisla kvotati većinu njezinih postova, kod mene je razlika samo u tome što nikad ne sjedim s njima za stolom i ne ponavljam
a odličan sažetak je i ovo
dok ne probaš zalud ti sve teoretiziranje što bi i kako bi.
kako god, iz prve ruke mame jedne petašice, mogu reći dao uspjeh i znanje ( stavljam nalgasak na znanje) djeteta doista uvelike ovisi o roditelju, tj. mami i njezinom angažmanu oko škole
tu naravno ne mislim na svakodnevno sjedenje s djetetom za knjigom, već poticanje, objašnjavanje, uvjeravanje, razjašnjavanje, pa sve do ovih Nadičinih metoda
stoga, mogu reći da članak iz prvog posta odražava stvarno stanje kod nas ( no to valjda nitko nije ni sumnjao)
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:22
Bubidea je napisao/la:meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace
radi li to itko od vas?
Neke predmete radimo tako - fiziku, kemiju i ponekad matematiku
.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:29
Bubi, ja znam roditelje koji baš to rade - uče svaki put zajedno s djetetom (ne mislim pod tim ispitivanje usvojenog), sjede pored njega svaki put dok piše zadaću, Lu mi je čak rekla da neke mame downlodaju lektiru s neta i to daju kao da je dijete pisalo - eto, ja sam protiv toga. Znači, kada samo roditelj radi zadaću, to je po meni loše.
Ono što sve mi na ovom topicu radimo je po mom mišljenju normalni angažman roditelja. Ovisno o djetetu, nekada je angažman manji, nekada veći.
Škorpi, potpuno si u pravu, ali kako neko reče da je ovaj sistem s ocjenama kod nas već jako dugo prisutan, onda ga trebamo s jedne strane prihvatiti kao realnost, a s druge strane utjecati na njegove promjene - samo ne znam kako?
Ono što sve mi na ovom topicu radimo je po mom mišljenju normalni angažman roditelja. Ovisno o djetetu, nekada je angažman manji, nekada veći.
Škorpi, potpuno si u pravu, ali kako neko reče da je ovaj sistem s ocjenama kod nas već jako dugo prisutan, onda ga trebamo s jedne strane prihvatiti kao realnost, a s druge strane utjecati na njegove promjene - samo ne znam kako?
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:34
ajmo definirati sto znaci uciti s djetetom
meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace
radi li to itko od vas?
ja ne
nikad i nisam
radila sam nešto slično samo dok sam joj pokazivala kako se rade mentalne mape, no ona je ionako prije toga prošla gradivo
dio roditelja u razredu moje kćeri radi ovako, no rezultati djece baš i nisu urnebesni
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:36
kako god, iz prve ruke mame jedne petašice, mogu reći dao uspjeh i znanje ( stavljam nalgasak na znanje) djeteta doista uvelike ovisi o roditelju, tj. mami i njezinom angažmanu oko škole
tu naravno ne mislim na svakodnevno sjedenje s djetetom za knjigom, već poticanje, objašnjavanje, uvjeravanje, razjašnjavanje, pa sve do ovih Nadičinih metoda
stoga, mogu reći da članak iz prvog posta odražava stvarno stanje kod nas ( no to valjda nitko nije ni sumnjao)
S ovim se ne bi slozila, ja bi i dalje naglasak stavila na dijete i njegove osobine.
Nas troje doma je imalo iste mamu i tatu, a opet je taja ngazman pa time i utjecaj roditelja na nas uspjeh i znanje bio jako razlicit. A radili su prema nasim specificnim potrebama a u mom slučaju to znaci da su me svaki dan pitali vise kurtoazno kako je u skoli, na informacijama su se pojavljivali jer je to bio red iako su znali da sam im ionako sve ocjene prijavila. Vec u prvom osnovne bi se ja jako ljutila kad bi mi se provjeravala zadaca i to sam mrzila tako da su to jako brzo prestali, nakon par tjedana. A nije niti bilo potrebe. Oko brata su se nesto vise angazirali jer je trazio vise angazmana a sestra kao najmlađa najviše.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:41
mogu reći dao uspjeh i znanje ( stavljam nalgasak na znanje) djeteta doista uvelike ovisi o roditelju, tj. mami i njezinom angažmanu oko škole
Osobno se ne bi volila prepoznati u ovoj recenici, niti kao dijete niti kao roditelj. Pitam se kakav bi bio moj stav prema skoli i učenju da su moji roditelji zivjeli u uvjerenju da je moj uspjeh uvelike njihova zasluga i rezultat njihova angazmana a ne mog vlastitog. Bojim se da bi moja odgovornost za ispunjavanje školskih obaveza i želja za učenjem bila puno manja.
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:42
[quote="nadicab"], Lu mi je čak rekla da neke mame downlodaju lektiru s neta i to daju kao da je dijete pisalo - eto, ja sam protiv toga. [quote]
Totalno blesave su te mame (ako koja od njih ovo pročita, oprostite mi na bezobraštini, ali tako mislim) jer nema profesora koji ne zna za te lektire na internetu i nije li čudno da više učenika ima iste dnevnike čitanja ili kako se to već stručno zove. Kod Filipa profesorica usmeno ispita sadržaj, postavlja pitanja, traži mišljenje o lektiri i suludo mi je da netko može pomisliti da to downlodanje može proći. Ajd da to klinci misle, ali roditelji
Totalno blesave su te mame (ako koja od njih ovo pročita, oprostite mi na bezobraštini, ali tako mislim) jer nema profesora koji ne zna za te lektire na internetu i nije li čudno da više učenika ima iste dnevnike čitanja ili kako se to već stručno zove. Kod Filipa profesorica usmeno ispita sadržaj, postavlja pitanja, traži mišljenje o lektiri i suludo mi je da netko može pomisliti da to downlodanje može proći. Ajd da to klinci misle, ali roditelji
Re: Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije
07 sij 2009, 20:44
skorpionka je napisao/la:mogu reći dao uspjeh i znanje ( stavljam nalgasak na znanje) djeteta doista uvelike ovisi o roditelju, tj. mami i njezinom angažmanu oko škole
Osobno se ne bi volila prepoznati u ovoj recenici, niti kao dijete niti kao roditelj.
Ne volim niti ja, a eto ipak se malkice prepoznajem