Mame i bebe forum

Moja princeza, 12 godina ima problem sa učenjem,(ni uz sate učenja nemože zapamtiti povijest), sa prijateljima, sa roditeljima i sa samom sobom. Po mnogim stvarima je drugačija još od vrtića ali mi to nitko nije vjerovao već su svi govorili da je lijena. Ušla je u pubertet tako da se njezina emocionalnost povećala a time i ostali problemi. Sve joj je glupo i dosadno a u stanju se posvaditi sa profesorom na noževe. Obzirom da je imam i djete sa posebnim potrebama mislili smo da je to adhd, jer je imala dosta simptoma i odvedem ja nju psihologu. Rezultati su me iznenadili jer je moje djete prošlo na testovima za iznadprosječno darovitu djecu sa visokim IQ-om. Nalaz smo predali u školu( po preporuci psihologa) čekamo uključenje u radionice. U školi su mi rekli da ne priznaju nalaze privatnih psihologa i da će mi se javiti pedagog škole. Mene interesira dali netko ima iskustva sa takvom djecom i u koju udrugu bih se eventualno mogla javiti a koja bi pomogla mojoj djevojčici.

znam za profesricu ? Lay , mislim da se zove Jadranka ili tako nešto koja ima udrugu negdje u Gundulićevoj..., radi sa nadarenom djecom , ali ne znam do koje godine....vidjela sam kod nje manju djecu , ali to je bilo prije 5-6 godina.....

? Lay

Jasna Cvetković Lay

navodno i Tanja Sever jako dobro radi s darovitima. u DZ Medveščak. jako je hvale na Rodi, samo prenosim.

edit: ona baš radi s dualnim dijagnozama, ali koliko čujem, gužva je velika.

a ovo da ne priznaju nalaze privatnih psihologa u školama, neću komentirat

Thalia ja sam ostala bez komentara kad mi je to rekao razrednik, da je razredničko vijeće reklo da ne primaju nalaze privatnih psihologa. To mi je ma nemrem ti reči koliko glupo, s tim da ima super razrednika. A šta sad ću čekat da me nazovi pedagog i da mi kaže šta mi je činiti a u međuvremenu tražim dalje. Mi i jesmo obavili testiranja kod profesorice koja radi kod Tanje Sever i super nam je samo što nisam sigurna dali ću to moči sve izfinancirati, jer plaćamo i terapije za klinca s posebnim potrebama.

Ja bih se samo osvrnula na nemogućnost pamćenja povijesti. Potpuno ju razumijem. Filip danas piše test, koji obuhvaća hrvatsku povijest 7. - 12. stoljeća i Arape u srednjem vijeku. Učimo to već 2 mjeseca. Oni s gradivom idu naprijed, ali im profesor da jako puno vremena za učenje starog gradiva i test.
Znanost je bila uliti mu te podatke u glavu na neki razuman način i izbjeći bubanje nepovezanih činjenica, koje bi već 5 puta zaboravio do testa. Namučih se grozno. Od igre asocijacija, priča i pričica o kneževima i kraljevima, "terenskoj nastavi" po Zagrebu (on i ja obilazili ulice i trgove), izrađivanja kartica s islamskim izrazima (kalifi, muslimani, Alah, Bagdadski kalifat itd. - to je meni ko učenje stranog jezika s jedne strane, objašnjenja s druge), pisanja ko fol šalabahtera sinoć iz glave, a ne iz knjige da skuži što mu još nije jasno....Prestrašno.

Znači to me sve čeka, ja sam mislila da ju upišem u onaj tečaj brzog čitanja i učenja. Možda joj s tim olakšam a i psihologica mi je obećala naučiti je kako da lakše nauči te dosadne predmete. Početkom drugog mj. bi trebala krenuti u radionicu.

ha, tu si pisala o curki!
Moja najstarija je darovita i prvo je išla u radionice J.C.Lay a polaskom u školu je išla kod TS i tamo je još uvijek. Ona je sada 16 godina, 3. razred MIOC-a.
O njoj sam davno jako puno pisala i kako je to teško i naporno A i srednji sin je s ADD-om pa smo ti i ja u sličnoj situaciji
TS i radionice u koje ide već 8. ili 9. godinu su nam puno pomogle. Na ovom forumu dosta djece ide kod nje jer je jedinstvena i dragocjena.
Oboje sam poslala na tečaj brzog čitanja koji sam i ja prošla prije toga. Ona baš to i ne koristi,a sin da.
S njima sam i radila mentalne mape, alli su im dosadile.

Ja sam u malom gradu, tako da na žalost ništa od nekakvog poosebnog programa. Srećom, imamo učiteljicu koja je predivna . Prvog dana prvog razreda me je zadržala kad sam došla po maloga i predložila da ga odmah akceleriramo u treći razred, a poslije možda i dalje. Nismo ga dali i onda je žena počela raditi s njim po svom programu. Ona ga je odmah prijavila ministarstvu kao nadareno dijete, ali ništa od toga. Rekla je i pedagogici i psihologici ali joj ne vjeruju da je on tako poseban(nisu se udostojale u evo već godinu i pol ni popričati s njim ). Tako da ona sad s njim radi program četvrtog razreda. Predložila je da još lani krene s petim razredima na informatiku ali opet nije bilo sluha. Bez obzira na sve to, ja sam presretna jer žena zaista daje sve od sebe i ja ne znam kako da joj se zahvalim. Ali što bi bilo da nije tako, ja se ne usudim ni pomisliti.

tajci je napisao/la:Ja sam u malom gradu, tako da na žalost ništa od nekakvog poosebnog programa. Srećom, imamo učiteljicu koja je predivna . Prvog dana prvog razreda me je zadržala kad sam došla po maloga i predložila da ga odmah akceleriramo u treći razred, a poslije možda i dalje. Nismo ga dali i onda je žena počela raditi s njim po svom programu. Ona ga je odmah prijavila ministarstvu kao nadareno dijete, ali ništa od toga. Rekla je i pedagogici i psihologici ali joj ne vjeruju da je on tako poseban(nisu se udostojale u evo već godinu i pol ni popričati s njim ). Tako da ona sad s njim radi program četvrtog razreda. Predložila je da još lani krene s petim razredima na informatiku ali opet nije bilo sluha. Bez obzira na sve to, ja sam presretna jer žena zaista daje sve od sebe i ja ne znam kako da joj se zahvalim. Ali što bi bilo da nije tako, ja se ne usudim ni pomisliti.

Tajci ja mislim da bi ti mogla sama sve prijaviti ministarstvu, a i mogla bi se javiti tanji sever da obavite testiranja, pa nije zagreb nedostižab a ni na kraj svijeta evo br. 01 4604 151, 4500 350. kod njih možeš napraviti testovi i onda zadaviti nekoga u ministarstvu ako ti ne žele pomoći.

Plava, hvala ti.

Samo da kažem da je pedagoginja konačno odlučila raditi s njim po nekakvom programu, još nisam uspjela saznati kakvom, ali on je zadovoljan. Radi s njim i s troje iz petog razreda. I kad smo se srele u školi žena se oduševljava kako je pametan i kako je poseban. Ma nemoj mi reći.
Ali ipak se počelo nešto dešavati što je svakako pozitivna promjena.

U 4.r. provodi se testiranje inteligencije , barem znam za Zagreb....moja cura je prošla među iznadprosječnu djecu , tj. njih 11 iz sva 4 generacijska razreda.
Od prošle godine s njima radi udruga Suncokret , zajedno sa pedagogicom iz škole , jako sam zadovoljna , a posebno moja djevojčica. Dali netko ima iskustva s njima ?

A poznajem djevojčicu koja živi na Črnomercu koja je isto tako u 4. prošla to testiranje i imali su par sati predavanja-druženja-igranja i ništa više..uopće ih više ne prate.....

S mojim natprosječnim djetetom se ne radi ništa, a svaki put kad spomenem da bi se njegov program treba proširiti, spočitnu mi se njegovi problemi u ponašanju koje djelomično i ima zato što se ne radi na adekvatan način.
Zato sam odlučila drugi tjedan kontaktirati gradski ured za obrazovanje i sport, te ministarstvo.

sunnyapril je napisao/la:S mojim natprosječnim djetetom se ne radi ništa, a svaki put kad spomenem da bi se njegov program treba proširiti, spočitnu mi se njegovi problemi u ponašanju koje djelomično i ima zato što se ne radi na adekvatan način.
Zato sam odlučila drugi tjedan kontaktirati gradski ured za obrazovanje i sport, te ministarstvo.

nazovi prvo psihološki centar prof. tanje sever kako bi te ona savjetovala da te ovi u gradskom uredu ne otkantaju.

sunnyapril , koliko ti je staro dijete ?

moram priznati da sam ja puno radila sa mojim djetetom , znate kako je to , svaka mama svoje djete gleda sa ružičastim naočalama , svakome je njegovo tako slatko i pametno , ali ja sam dosta rano to primjetila , onako bez lažne skromnosti , bila je fenomen , tamo sa 3-4 godine sam to skužila kroz igru i knjige , puzle , slagalice itd...mi smo se stvarno puno igrali i čitali...mislim da je knjiga prijatelj kroz cijeli život
što je meni zanimljivo ta inteligencija je jače izraženija kod manje djece....
ali kod nas u školstvu mnogo stvari ne funkcionira...moja malena je naučila slova sa 3 , čitati sa 3-4 godine , pisala sam o tome kako je bila školski obveznik sa 6,5 , morala je ići na testiranje inteligencije jer je vrtić tražio da ide u školu , ja nisam dala , to su mi zamjerili , na upisu u školu su vidjeli papire , a i zamjetili je kod onih piskaranja , nitko to nije negdje barem zabilježio....
mislim da sam ja najviše doprinjela tome da se razvija , ne samo pukim bubanjem slova i činjenica , već je ona sve prošla kroz igru , kroz muzeje , kroz kazališta , glazbu , nadam se da shvaćate što želim reći....

razlika između nje i druge djece je bila velika kad je imala 4 godine , sada to više nije tako , osim što je odličan učenik i kako ona govori - svi u razredu misle kako puno uči , a ona stvarno ništa ne uči , osim što ponovi pred najavljeni ispit , jako dobro upija i pamti , što je stvarno spašava s obzirom da je od 3. razreda sama do 17 30 dok mi ne dođemo doma.

I što mi je još najvažnije , nije štreber , baš je onako mala frajerica

Raspitajte se za ovu udrugu koju sam spomenula , znam da rade u više škola u Zg , nedavno su imali natjecanje između škola.
Najavili su roditeljski sastanak pa vam javim detalje , ali moja malena je oduševljena , jako se puno igraju , često su vani , baš onako opušteno....

Pitata ću ts, tu ste u pravu,bubimir ako ćeš imati kontakte bit ću ti zahvalna!

Moja kćer je progovorila sa 10 mj. mjesec dana kasnije je govorila složene rečenice, sa godinu dana je slagala puzzle sa kojima smo se i mi znali pomučiti. i ja sam nju vodila po kazalištima i gdje god sam stigla. u vrtiću je bila omiljena među tetama, snalažljiva brbljavica uvijek ima nešto za reči. u svemu je uvijek htjela biti prva i najbolja. pitanja nisu prestajala. jednom je moja prijateljica pričala o svojoj rastavi, a ona nju pita zašto te je striček ostavio? moja frend joj odgovori da mu valjda više nije bila lijepa. a čuješ ti moju princezu nakon pol min šutnje, "pa znaš ima ti ona neka krema (vidjela je reklamu na tv-u za neku kremu protiv bora) kupi si ju" to je rekla negje sa 2,5 g. a jednom ju je moj tata pokušao prevariti da otpjeva pjesmicu "vidiš li kakav sam ti ja bedak" ( to je on otpjevao sa nekom izmišljenom melodijom) a ona nakon razmišljanja otpjeva u istoj melodiji "vidiš li tata kakav je deda bedak!" tu još nije imala niti dvije godine. U vrtiću nam je teta predlagala da ju vodimo u vrtić za darovite, ali ja nisam htjela jer su joj tete bile prekrasne i kreativne tako da je uz njih puno napredovala. Danas ide u 6 razred, obožava koncerte, klasičnu glazbu, kazališta izložbe,putovanja, ali ima problem u socijalizaciji među vršnjacima jer su joj oni glupi i dosadni. Ima problem i sa autoritetom, njoj nitko nije autoritet samo zato što je odrastao ili npr ja joj nisam autoritet samo zato što sam joj majka već autoritet prihvača samo od onih ljudi koji su to kod nje zaslužili!!! Vrlo nam je teško jer kad joj nešto zabranimo onda to moramo dobrano objasniti i argumentirati i još k tome moramo paziti da smo pravedni, jer ona ima visoko razvijen osjećaj za pravdu i uvijek se bori za nekog tko je potlačen ili sl. Jednom rječju ludnica. U socijalnim vještinama je tata mata i na većoj je razini nego večina odraslih i zamislite gotovo nikada ne laže već puca direkt u lice. Npr. u stanju je reči profesoru u školi da je nepravedan i da nema pojma o ničemu. A povijest nemože naučiti da ju ubijemo. Rekla nam je da joj ta povijest nikada neće trebati u životu ( a to od nas nije čula ). Na mat. natjecanju je bila 6 na školi i najbolja od najboljih matematičara u razredu a ide na instrukcije. Uh al sam se raspisala. Samo sam htjela naglasiti da uz darovitost idu i popratni problemi, To je skoro isto kao da imam dvoje djece sa pp (najmlađi klinac mi je sa posebnim potrebama). A što je najzanimljivije i srednji sin pokazuje znakove darovitosti.......

E da i želi postati oceanolog i proučavatelj kitova?! Blago meni

Na mat. natjecanju je bila 6 na školi i najbolja od najboljih matematičara u razredu a ide na instrukcije

ajd, pliz, ovo pojasni, to ne kuzim...kako je to moguce?

Neznam kako, al je moguće i vrlo je stvarno, ili joj je dosadno ili se nemože koncentrirati ili mašta. To je vrlo često kod darovite djece (slićne probleme imaju djeca sa ADHDom). Psiholog kaže da je to zato jer prof. ne smatraju autoritetom i ne pridaju im nikakvu pažnju (ne shvaćaju ih ozbiljno) jjer neznaju sa djecom i većina ih je nepravedna. Na instrukcijama sve zna, ali je profa zato super. Bila je na natnjecanju iz zemljopisa (neznam više koji je bio rezultat, ali valjda ima znanje kad ju je prof-koji je bio na zamjeni poslao) a nedugo potom se vratila njihova profa i ona dobi 3 iz usmenog (pa ti sad reci tko je tu lud). Ja sam vidjela da ona može puno pa sam ju malo gnjavila zbog manjih ocjena, ali sad sam prestala jer ustvari ona ima veće znanje nego ocjene. Psihologica nas uvjerava da će joj u srednjoj školi biti lakše, jer se tamo djeca već definiraju prema svojim željama i sposobnostima.

moj želi biti veterinar i baviti se divljim mačkama
I želi se aktivirati u društvu za zaštitu životinja.

Da,da idu problemi takvog tipa zajedno s darovitošću.
Kod nas se ocjene još drže, a stvarno kod njega pale samo autoriteti.
Nažalost u svojoj bližoj familiji imam primjer genijalca koji nije imao usvojene radne navike, pa nikad nije završio faks, a zbog perfekcionizma nikad ne riskira.Usprkos svojim potencijalima radi za sitnu lovu u državnoj službi i svako malo govori -vidiš to sam ja rekao pred pet godina, i sl. i ima je pravo. Da se razumijemo - ne potcjenjujem državnu službu ni u kom slučaju( i ja tu radim), ali je šteta protraćenog potencijala , a cijeli život je u stvari nezadovoljan. To ne bih željela da se dogodi mom djetetu, nek radi gdje hoće samo da bude zadovoljan s onim što radi.

Da i ja se bojim da moja kćer ne izgori kao tvoj susjed (a velika većina darovite djece izgori i ne uspije se kreativno razbiti baš zbog utjecaja društva). Kod nas ako imalo odskaćeš od prosjeka odmah si društveno neprihvatljiv. To sam ve osjetila na svojoj koži kad sam rodila dijete sa posebnim potrebama a bojim se da ću i sada sa starijom djecom. Neznam ljudi oko nas jednostavno ne prihvaćaju različitosti i kad pričam o svojoj djeci primječujem čuđenje i podsmjehe kao u stilu "o čemu ova prića?" i onda se osjećam kao da sam ja s marsa. danas nikome nije niti stalo potruditi se uljepšati nekome dan lijepom gestom a o djelima da i ne govorim. Jedino sam ja primjetila različitost kod svoje kćeri, dok su mi drugi govorili da ju trebam izdevetati ili ono "već bi mi nju sredili" ili "ti si kriva što ti je dijete neposlušno" "previše si joj dala i dopustila". O čemu oni govore valjda ni sami nemaju pojma. Nekad davno sam i ja bila dijete koje nitko nije razumio i koje je izgorilo i zato ne želim da i moja djeca dožive to isto. Što god da budu postali u svom životu, ako će sva vrata zatvarati i otvarati licem okrenuta i ako će k meni dolaziti sa osmijehom na licu, mislim da ću i ja biti sretna. Samo nek budu i nek žive. Ništa mi drugo nije bitno.

ono što mene zapravo najviše brine su radne navike. Mislim, on svaki dan napravi zadaću, ali on nikada, ali apsolutno nikada ne uči za školu i strah me da kasnije neće imati radne navike. A s druge strane mi je stvarno blesavo tražiti od njega da sjedi i uči stvari koje zna već godinama.

Sad upadam ja kao sa Marsa , ali nigdje nema slične teme pa mi glupo da otvaram novu.
U toliko toga što ste napisale prepoznajem mog L., i nekako mi lakše jer će vjerovatno biti i puno korisnih savjeta
Isto je sa 10 mj. pričao, crtao je ljudsku figuru kad su njegovi vršnjaci crtali male škrabotine, slova je naučio prije treće od kad je počeo čitati velika slova, mala je ubrzo naučio sam .
Počeo je pisati nedugo zatim, i računati...prvo zbrajanje, oduzimanje pa polako množenje. Sad sa 5.5 godina čita kao i mi, piše (osim što umjesto razmaka između riječi stavlja crtice) i ima bolje znanje u zemljopisu od mene. S tim da je većinu toga sam naučio...kad je počeo čitati mala slova objasnio nam je kako ih je naučio tipkajući na tipkovnici velika a na ekranu bi vidio malo slovo.
Predlagali su nam da ga damo u školu (on bi u 9 mj. napunio 6 godina) no mi mislimo da je previše rano. Koliko god sve ovo bilo lipo, i ponosni smo na njega, isto toliko smo zabrinuti. Teško se uklapa sa vršnjacima ako ne žele svi njega slušati i raditi ono što on hoće, ili su mu glupi i nezanimljivi pa stoji postrane ili crta satima dok se ostali u vrtiću igraju. Previše razmišlja pa se tako opterećuje svakakvim sitnicama, osjećajan je a isto tako te osjećaje jako teško pokazuje ( to je meni najgore). I naravno, uvijek hoće biti najbolji, najbrži, pobjediti u svemu
Kako je u velikoj grupi u vrtiću radi isto kao i predškolci, ima domće radove i riješavaju radne listiće. Kaže teta da dok ona ostalima objasni što trebaju napraviti on već lista jedan po jedan i rješava dok mu ona ne zaklopi i kaže da je dosta. Odbija neke stvari raditi zajedno sa grupom jer su mu dosadne i glupe, kako će tek u školi biti za godinu i pol?

Njemu ti hitno treba pomoć stručnjaka kako bi se socijalizirao, i kako bi vi znali dali da ga šaljete u školu prijevremeno, jer ako nije više za vrtić a vi ga ostavite tamo onda bi mu moglo stradati samopouzdanje i psihički razvoj a bez toga ništa od njegove darovitosti. Rekla mi je psihologica da takva djeca mogu pasti pod loš utjecaj (droga i sl). Nazovi psih.centar Tanje Sever i naruči se za pregled (i naravno ispričaj joj sve ovo što si napisala na forumu) neće ti biti žao ja sam oduševljana njima. Preporučam ti knjige koje možeš pročitati 1. "Darovita djeca- Mitovi i stvarnost" Ellen Winer,izdavač je Ostvarenje, Zgb -možeš ju naručiti internetom http://razvojdjece.crolink.net ili http://ostvarenje.crolink.net
Ovu sam knjigu pročitala 2 puta i vjeruj mi ostala sam zabezeknuta (tu su ti opisani različiti tipovi iznadprosječno darovite djece). i druga knjižica koju sam kupila u knjižari Mladost (pročitala sam ju u sat vremena, jer se čita u jednom dahu)
Judy Galbraith "Kako prepoznati darovito dijete" Veble izdavač. Postoji i udruga Bistrić koju vodi prof.Jasna Cvetković-Lay ali ja tamo nisam išla iako sam čula da rade sa djecom do 8 godina.

Mi smo u okolici Zadra, tako da za radionice nemamo mogućnosti.
Razmišljala sam o psihologu , čisto da nas kao roditelje malo uputi i savjetuje, i puno sam čitala o TS ali nikako se odlučiti i za taj korak jer ipak nam je malo daleko, neznam.
Knjigu prvu koju si preporučila sam pročitala u dahu, a sad je ponovo čitam polako i isto sam oduševljena. Toliko toga je isto kao kod L., da sam bila cila izvan sebe i naglas čitala dijelove mm-u. drugu ću svakako potražiti, hvala.
Za vrtić smo definitivno protiv jer jednostavno nije emocionalno spreman.

Sonja, mi imamo radionice 2 puta mjesečno, za ta dva puta možeš organizirati put u zgb. Probaj nazvati udrugu Bistrić možda oni imaju savjet ili prijedlog. Između ostalog možeš ti obaviti testiranje kod prof Sever a dogovoriti drugačiji pristup, nigdje ne piše da će on trebati radionice, možda vas psiholozi mogu savjetovati kako da ga usmjerite. Razmisli, ako hoćeš, poslati ću ti tel.br. na pm.